Majka svih laži, u gigantskom sistemu laži, pomoću kojih crnogorska vlast vlada, jedina u ovom delu sveta, a bogami i šire, bez demokratske smene u poslednjih skoro četvrt veka, jeste laž koju ona neumorno ponavlja i ovih dana. Kako za nju, i pored svih njenih grešaka i nedostataka, koje, eto, priznaje i ona sama, ipak nema bolje opozicione zamene i alternative. A da bi sebi makar približno predočili koliko je lažljiva ova njihova laž, dovoljno je setiti se samo jeseni 1990, pred prve višestranačke izbore u novoj postkomunističkoj eri. Vrhovni oligarh i svi njegovi i tada su neumorno tvrdili kako za njih nema bolje opozicione zamene i alternative. A naspram sebe su imali, vreme je pokazalo, u svakom pogledu superiornu antiratnu alternativu, Savez reformskih snaga, odnosno Liberalni savez, Socijaldemokratsku partiju i stranke manjinskih naroda. Ostalo znamo. Pobedio je Vrhovni oligarh. I svi njegovi. I sve njihovo. Ratovi, ratni zločini, pljačkaške privatizacije. U novije vreme, to je bila naša prva velika i, naravno, malo je reći, negativna prekretnica.
Naša druga velika i, manje ili više, pozitivna prekretnica, mogli bi da budu dolazeći izbori 14. oktobra 2012. Pored giga-laži, na koju smo upravo podsetili, dolazeći izbori imaju još najmanje jednu zajedničku osobinu sa onim prvim iz 1990. To je činjenica da ni ovi, kao što to nisu bili ni oni prvi, nisu obični izbori koji odlučuju samo o vlasti u narednih četiri godine, nego su to izbori koji odlučuju o mnogo krupnijim i dugoročnijim stvarima. Pre dvadeset dve godine to je bilo pitanje rata ili mira, na izborima 14. oktobra 2012. to je pitanje konačnog početka ili još jednog odlaganja demokratske smene vlasti, koja je, opet, uslov svih drugih uslova za sve ostale neophodne društvene promene.
Za nas koji imamo punu i jasnu svest o tome da ovi izbori nisu obični, još samo jedno upozorenje, i jedno ohrabrenje. Upozorenje se odnosi na bolji a ohrabrenje na gori od dva moguća i manje ili više verovatna izborna rezultata. Naravno, bolji izborni rezultat je onaj koji bi principijelnoj opoziciji, Demokratskom frontu, Pozitivnoj Crnoj Gori, Socijalističkoj narodnoj partiji, i ostalim, omogućio da sastave novu vladu. Upozorenje opominje da čak i u ovom, boljem slučaju, ono što sledi nije demokratska konsolidacija, kako tvrdi svakodnevna briselsko-podgorička i ostala dogmatika, nego tek početak dugotrajne i teške, ali mirne i demokratske tranzicije i demokratizacije.
Gori izborni rezultat, naravno, bio bi onaj koji bi demokratsku smenu vlasti, usled, za opoziciju, krajnje neravnopravnih predizbornih uslova, brojnih i teških kršenja zakona, posebno zloupotreba biračkog spiska i državnih resursa od strane vlasti, još jednom odložio na neodređeno vreme. Pa šta bi u ovom slučaju uopšte moglo da bude ohrabrenje? Najkraće, činjenica da je ovoj vlasti vreme ipak isteklo. Treba li podsećati, samo godinu nakon slavodobitničkih izbora 2008, HDZ i njegov Vrhovni oligarh, strmoglavili su se od pobedničkih venaca do najtežih krivičnih optužnica.
Uz rečeno ohrabrenje, međutim, još jednom, i ono upozorenje. Ukoliko vladajuća koalicija opet osvoji apsolutnu većinu, sve će biti mnogo teže. I opasnije. Rizik od nove velike turbulencije, radikalizacije i violentizacije, usled kriminogene determinacije ove oligarhije, da svoje velike laži, zločine i pljačke, nakon svega, još i brani svim sredstvima, u ovom slučaju, bio bi mnogo veći.
Ali, i to je ono što je najbitnije, ni ovaj povećani rizik, ne bi zaustavio proces dovođenja Vrhovnog i svih njegovih „k poznaniju prava”. To je najsnažnija poruka velikih građanskih protesta, MANS-a i Građanskog fronta 2012. Ovi protesti su pokazali da je i u Crnoj Gori sazrela kritična masa građana koji više ne prihvataju sistem laži, pljačke i nasilja. Samo što bi u tom slučaju principijelna, antioligarhijska opozicija, građani i alternativa, morali da budu još mudriji, istrajniji i odlučniji, najpre u uspostavljanju i razvijanju međusobnog strateškog partnerstva, a onda i u nepokolebljivom nenasilnom otporu i borbi protiv najgore i najopasnije oligarhije u ovom delu sveta. Do konačne pobede, slobode i jednakosti za sve.
Milan POPOVIĆ