Rezultati lokalnih izbora nijesu neočekivani i ne moraju izazvati porazne posljedice ukoliko posluže kao alarm za uzbunu. Nijesu neočekivani zato što u zarobljenim društvima, u kojima nekontrolisana i nesmjenjiva vlast dugim trajanjem stabilizuje haos, izbori i služe za ovjeru volje diktatora i njegovog klana.
Svaki put kad ova vlast organizuje izbore mora se računati na to da će dio glasova ukrasti, dio brutalno oteti ili kupiti, a možda najveći dio ukrasti prije krađe, stvaranjem ogromnog broja zavisnika, klijenata režima, kojima dan izlaska na birališta služi kao prilika da pokažu gospodaru da ne jedu uzalud njegov hljeb. Njihov glas vlasti je zahvalnost za milostinju. Zajedno, povelika je to cifra. I, na Cetinju, i u Mojkovcu, i u Petinjici. Širom Crne Gore. To što se glasalo samo u tri opštine olakšalo je DPS-u da koncentriše snage i da metod djelovanja ovjeren u aferi Snimak dosljedno sprovede u život.
Kad god bezuslovno izađe na ovakve izbore, opozicija u suštini ide na mobu vlastima. Poslije je džaba kukanje.
Od ishoda ovih, mnogo je veće čudo bio rezultat na prošlim parlamentarnim izborima, kad je izgubila Đukanovićeva koalicija, i rezultat predsjedničkih izbora nakon kojih je zaglavaren izborni gubitnik Filip Vujanović. Takav odgovor društva na nasilje je izraz sublimirane energije, prasak volje, i na njeno automatsko ponavljanje na narednim izborima ne smije se računati. Opozicija nije bila kadra da odbrani taj uzlet. Lako se odričući vanparlamentarnog djelovanja, ponašala se kao dio sistema. Vlastima je to trebalo. Građanima je poslata poruka da je njihov otpor uzaludan. Stigla je kazna.
Đukanović i njegovi će se potruditi da pokažu domaćoj javnosti i strancima da im vrijeme nije isteklo. Ne treba potcijeniti njihovo umijeće u borbi za moć, a ni njihovu volju za moć. Igraju na sve. Zato je važno istaći: nije sve u rukama ni DPS-a, ni šefa režima. DPS nema većinu u parlamentu. SDP može da odigra istorijski potez. Ishod ovih izbora direktna je poruka Ranku Krivokapiću: ako ostane i dalje uz Đukanovića, njegova će partija istrunuti i kad je DPS odbaci biće neupotrebljiv moralni leš.
Osim što ima dovoljno poslanika, SDP ima i bezbroj razloga da zajedno sa opozicijom stvori novu parlamentarnu većinu i izglasa nepovjerenje vladi. To je prvi korak ka stvaranju prelazne vlade, čiji bi zadatak bio da stvori elementarne uslove za prve slobodne izbore u Crnoj Gori.
Ne bi taj potez prošao bez potresa. No, to je ubjedljivo najbezbolniji i najnerizičniji način da se izborima u Crnoj Gori vrati smisao i ova zemlja iščupa iz prijetećih kandži totalitarizma. Za ovo SDP i opozicija mogu dobiti podršku međunarodne zajednice. DPS se, bez obzira na svoju antidemokratsku prirodu, ne bi usudio da krene u otvoreno nasilje. Valjda je na tu temu Krivokapić progovorio koju i tokom boravka u Vašingtonu.
Ovo nije prosta tehnička radnja. Akcija demontiranja režima mora počivati na punoj svijesti o nužnosti izgradnje širokog pokreta, o saradnji različitih i cilju koji se želi postići. Razjedinjena opozicija i atomizirano, nesolidarno društvo bili su, i biće, lak plijen specijalističkih službi režima i njegove partijske paravojske.
Đukanović vodi permanentnu kontraofanzivu da vrati izgubljene pozicije nakon prošlih izbora. Cilj mu je da zgazi svaki otpor i utjera ljudima strah u kosti. Na udaru su oni koji svojim djelovanjem oživljavaju društvo. Nekontrolisani mediji, kritički intelektualci i NVO. Glavna meta ovogodišnje Bebine konferencije bili su Monitor, Vijesti i Dan. Naredne može biti neko drugi, ali uvijek će biti onaj za koga procijene da je najopasniji neprijatelj njihove svemoći. Ova vlast ne može funkcionisati ako društvo ne pretvori u pustoš.
Đukanović nije u sukobu samo sa evropskim vrijednostima već, nakon afere Snimak, i sa operativnim Briselom. Opstaće jedino ako pokaže kako crnogorsko društvo nema kapacitet za promjene. Učinkovito ga ne može demantovati niko sam, ali mogu udruženo SDP, opozicija i heterogene alternativne grupe. Ko izostane iz pokreta, postaje član udružene zločinačke organizacije koja će na kraju doći glave i demokratiji i Crnoj Gori kao državi. SDP dugo i predugo služi Đukanoviću. Posljednji je trenutak da ode: ili će Krivokapić i društvo podijeliti njegovu sudbinu.
Veseljko KOPRIVICA