Društvenim mrežama kruži snimak, navodno, sa sjeverno-korejske televizije: tamo njihova nogometna reprezentacija čuda čini na Svjetskom prvenstvu. Pobjeđuje sve živo, koga sa četiri koga sa više razlike, politički podobniji imaju popust pa gube sa skromnih dva-tri nula. Ostatak čovječanstva zna da se Sjeverna Koreja nije ni kvalifikovala na svjetski turnir u loptanju. Pa šta? Najjasniji znak zrelog totalitarizma je savršen prezir činjenica.
Nije lako potvrditi autentičnost ovog koreanskog snimka, ali ako je i istinit nije toliko poseban kao što izgleda. Sličnih ugođaja ima bliže i stoposto su autentični. Jedino, srasli su sa nama, pa ih mnogi i ne primjećuju.
Ranko Krivokapić i SDP nakon izbora u Podgorici u potrazi su za koalicionim partnerom. Prvenstvo daju onome ko im je, kažu, programski najbliskiji – Demokratskoj partiji socijalista Mila Đukanovića. Da pogledamo i tu utakmicu.
Bliskost, dakle, programa? Radi lakšeg razumijevanja: garantovano, u programu partije Velikoga Nasljednika ne piše da će stvarnost u Koreji biti samo ono što on propiše. Svakakvih divota zapisano je u programu DPS-a. Socijalna pravda, jednakost, pravna sigurnost, oj svijetla majska zoro. Ali, šta je danas istinski program Demokratske partije socijalista?
Snimak. Ogranizovana pljačka izbora. Gaženje Ustava. KAP, Telekom… Mićunović, Kalić, Šarić, Keljmendi. Prva banka. Groblja bivših fabrika, nekadašnji radnici, postmoderni robovi. Uništavanje prostora, najvrjednijeg resursa naše zemlje. Krv na pločnicima, desetine nerasvijetljenih ubistava. Promocija interesa Mila Đukanovića, familije i familije u vrhovni zakon. Pogromi svih koji odbijaju da vide sve pobjede naših svjetskih prvaka.
Ranko Krivokapić, svaki član Socijaldemokratske partije i svaki njen glasač znaju da ovo nijesu omaške DPS-a ni odstupanje od programa, već njegova suština. Sistem sam. Krivokapić zna da je ono što se u papirima označava kao program DPS-a samo propagandni izlog. Zna i da su on i vrh SDP-a odgovorni za dugogodišnje saučesništvo u ovakvoj vlasti. Oni su dio Đukanovićevog projekta da lakše vlada Crnom Gorom kreativno prepisujući red Kima, red Berluskonija.
Samo, odgovornost vrha SDP-a za stvaranje neprobojnog svijeta Đukanovićeve moći veća je nego onih koji sa sve epoletama u transu plješću Kimu sa zgodnom frizurom. Ovdje cijena izbora i otkazivanja poslušnosti nije tako velika.
Zna Krivokapić i šta bira. Savezništvo SDP-a sa DPS-om poslije lokalnih izbora u Podgorici bilo bi nastavak zločina pljačke izbora koji je objelodanio Snimak. Poliranje zla.
Radi budućnosti, nije red zaboraviti: DPS je bio fašistička stranka. Onih krvavih devedesetih, dok su radnje bespomoćnih Bošnjaka u Pljevljima jedna za drugom letjele u zrak, službena propaganda širila je glas da to oni sami sebi rade. U Dubrovniku su gorjele gume. Bukovica, Štrpci. Sarajevo je sipalo granate sebi na glavu. Ratni saveznik Ratko Mladić ušetao u Srebrenicu da dječacima mlađim od četrnaest podijeli čokolade. Naposljetku, deportacije bosanskih izbjeglica nije organizovao Đukanović nego onaj koji je prkosno svjedočio o zločinu. Koliko je bilo onih koji su vjerovali da smo sve te godine, zahvaljujući našim vođama, svjetski prvaci u odbrani časti i slobode, koliko onih koji su se pravili da vjeruju, jer su to željeli, jer su bili kupljeni, jer su se bojali. U Koreji je na vlasti bio neki drugi Kim, ovdje ovaj isti Đukanović.
Dani su velikog finala. DPS traži saveznika za posljednju etapu borbe za ostvarivanje svog važnog programskog cilja: trajnu stabilizaciju rezultata zločina, od devedesetih do današnjih dana. Koncentraciju moći da se može dinastički, decenijama upravljati sudbinom Crne Gore.
Odnekud se čuje kako u SDP- u razmišljaju da insceniraju nove izbore u Podgorici. To bi bila predaja DPS-u dobijene utakmice. Ako Đukanović u Podgorici dobije šansu, Crna Gora ga neće moći nadživjeti. To je ulog. Krivokapić i to zna, dok drži ruku na lijevoj pretkomori pjevajući himnu. Zato za njega, ako opet ode Đukanoviću, nema pomilovanja.
Esad KOČAN