Povežite se sa nama

SVIJET

AVIONSKE NESREĆE: Kobni niz

Objavljeno prije

na

Kandidat za predsjednika Brazila Eduardo Kampos i još šest osoba poginuli su u srijedu kada se privatni avion srušio u naseljenom dijelu grada Santos. Medijska mreža Globo je, pozivajući se na neimenovane izvore iz brazilskih vazduhopolovnih snaga, javila da je poginulo svih sedam osoba iz aviona, i da je deset ljudi povrijeđeno. Među poginulima su fotograf koji je pratio Kamposovu kampanju, savjetnik za štampu, kao i dva pilota, prenosi AP.

Ovog ljeta u četiri ranije avionske nesreće za manje od mjesec dana 501 žrtva! Uzroci nesreća su različiti, neki se još istražuju. Prvo je 17. jula u Ukrajini oboren avion Malezija erlajnza sa 298 putnika i članova posade. Potom se 22. jula avion tajvanske avio-kompanije Transejža erlajnz srušio prilikom prinudnog slijetanja po olujnom vremenu na aerodrom u arhipelagu Pengu. U toj nesreći poginulo je 48 ljudi. Svega dva dana kasnije, u padu letjelice kompanije Er Alžir, poginulo je svih 116 putnika i članova posade. Konačno, u avionskoj nesreći 10. avgusta u Iranu, poginulo je 39 ljudi, a devet je povrijeđeno.

Avion je sa teheranskog Aerodroma Merabad letio u Tabas, na sjeveroistoku Irana. Srušio se na naseljeno područje, u četvrti Azad, na jedan bulevar, prenosi Rojters. Uzrok pada aviona je prestanak rada motora.

Inače, avionske nesreće česte su u Iranu, zbog starih i loše održavanih letjelica. U posljednjih 25 godina više od 2.000 ljudi poginulo je u preko 200 udesa, podsjeća Bi-Bi-Si. Iranski političari navode da su za to krive međunarodne sankcije, koje sprječavaju iranske avio-prevoznike da kupuju nove letjelice.

Avion Mekdonel Dagas MD-83 alžirske kompanije, letio je na liniji Uagadugu-Alžir, a srušio se na sjeveru Malija u regionu Gosi, blizu granice s Burkinom Faso. Među putnicima bio je 51 Francuz, 27 državljana Burkine Faso, najmanje 20 Libanaca, sedam Alžiraca, kao i državljani Kanade, Ukrajine i Luksemburga, a svih šest članova posade bili su Španci.

Vjeruje se da su loše vrijeme i neiskustvo pilota uzrok nesreće. Istraga još nije završena. Francuski istražitelji, koji rade na utvrđivanju uzroka pada aviona, saopštili su da nisu uspeli očitati snimke iz crne kutije i da su oni „malo oštećeni”.

Francuski zvaničnici u ranijim izjavama nisu isključili mogućnost terorističkog napada. Na listi putnika bilo je 118 imena. Međutim, dva putnika nisu bila u avionu, jedna osoba koja je otkazala putovanje zbog bolesti i jedan zaposleni u aviokompaniji. To dvoje putnika biće ispitano u okviru istrage.

Na domaćem letu tajvanske kompanije TAT, bilo je 54 putnika i četvoro članova posade. Avion je s propelerima pao na kuće u blizini aerodroma u Magongu, prilikom drugog pokušaja slijetanja po olujnom vremenu, praćenom grmljavinom i jakom kišom.

Najviše pažnje izaziva pad kojim je i započela ovoljetnja crna serija, nesreća putničkog aviona Boing 777 na liniji Amsterdam-Kuala Lumpur malezijske aviokompanije, koji se srušio 17. jula u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine. U avionu je bilo 298 putnika i članova posade. Svi su poginuli. Najviše je bilo holandskih državljana.

Avion je oboren u području žestokih borbi ukrajinskih snaga s proruskim ustanicima. Vlasti u ukrajinskom glavnom gradu Kijevu za nesreću su optužile proruske aktiviste, dok su oni optužbe negirali, tvrdeći da ne posjeduju sredstva, koja bi im omogućila da obaraju vazduhoplove na toj visini. Međunarodni forenzičari i isljednici na licu mjesta trenutno su morali da obustave posao zbog neprestanih borbi u okolini. U međuvremenu, uz mnoge, pojavila se i teorija da je malezijski putnički avion oborio vojni avion SU-25 raketama i mitraljeskom paljbom.

Obaranje malezijskog aviona zateglo je odnose između Rusije i zapadnih zemalja, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, do tačke pucanja. Čak se govori da bi njegovo obaranje moglo da bude ,,fernandizacija” (po Franji Ferdinandu, čije je ubistvo u Sarajevu u junu 1914, pokrenulo lavinu događaja koji su ishodili katastrofalnim Prvim svjetskim ratom), za novi globalni sukob.

Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore spremna je da prihvati povećan broj aviona iznad područja u svojoj nadležnosti, ukoliko zatreba zbog izmještanja vazdušnih koridora s teritorije Ukrajine. Generalni direktor ove kontrole Radojica Rovčanin naveo je da je već razgovarano s predstavnicima svjetskih kompanija koje su preporučile svojim avionima, koji saobraćaju od evropskih gradova na Daleki istok i obratno, da lete preko Rumunije i Bugarske. On je ocijenio da Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore neće imati bilo kakvih problema da isprati i usmjerava i znatno veći broj aviona, jer za to ima potrebne kapacitete.

Hroničari zbivanja u vazdušnom saobraćaju smatraju da će ova godina ostati zapisana crnim slovima u analima putničkog avio saobraćaja. U udesima aviona koji su zaređali, posebno posljednjih nedjelja, poginulo je više od 730 ljudi, dok ih je u čitavoj 2013. bilo 210. Pa, opet, letjenje je sigurnije od vožnje drumom, navode statističari. Prema njima, avion ostaje najsigurnije prevozno sredstvo na svijetu sa jednim udesom na 2,4 miliona letova. U toku prošle godine, avioni su prevezli oko tri milijarde putnika i to na 36,4 miliona letova. Svjetska putnička flota ima oko 21.000 letjelica.

Zagovornici putovanja avionom podsjećaju i na statistike o pogibijama u automobilskim udesima. Samo u Francuskoj u toku 2013. na putevima život je izgubilo 3.268 ljudi.

Prva avionska nesreća u Jugoslaviji

U poslijeratnoj Jugoslaviji prva avionska nesreća dogodila se kada je avion Yu-Bad broj 257 Uprave vazduhoplovnog javnog pristaništa Beograd-Zemun udario u vrh planine Rumije 27. novembra 1947. godine. Stradalo je svih pet članova posade i 18 putnika. Rekonstrukcijom je zaključeno da je avion zalutao u magli i udario u liticu na mjestu Mala Rumija, deset metara od vrha planine Rumija. Nakon žestokog udara komadi aviona padali su do iznad sela Velji Mikulići, iznad zaseoka Androvići i Peročevići. Žitelji ovih sela prvi su došli na lice mjesta. U gomili leševa uspjeli su da izvuku živog, ali teško ranjenog, jedino Vida Matanovića, iz Ulcinja. Matanović, predsjednik Odbora boraca Ulcinja, u besvjesnom stanju je prebačen u bolnicu u Budvi, gdje je umro tri dana kasnije. Centralna ulica u ulcinjskom naselju Meteriz nosi njegovo ime. Jedini izvor informacija o ovom događaju, kako je prije četiri godine pisao i Monitor, može se naći u barskom arhivu. Ostao je sačuvan pisani protokol komisije koja je izašla na mjesto nesreće. Prema izvještaju komisije avion je nađen priljubljen uz liticu Male Rumije, sa prelomom pilotske kupole i zadnjeg dijela trupa, sa vidnim i jasnim oštećenjima na oba prednja krila i zadnjem kormilu. Pri vrhu planine, oko 15 metara od trupa, nalazila se trokratna elisa lijevog motora, potpuno uništena, dok elisa desnog motora nije pronađena. Policija i vojska su odmah po izlasku na teren mobilisali sve koje su se našli u Starom Baru i selima na putu ka Rumiji kako bi pomogli u spuštanju tijela nastradalih putnika i njihovom prebacivanju u zgradu Gimnazije u Starom Baru. Interesantno je da je o tragičnom kraju aviona ostala narodna pjesma, koja se decenijama kasnije pjevala po sjednicima. U vrijeme dolaska aviona na aerodrom Titograd nad gradom i dolinom vladalo je nevrijeme. Oblaci su bili puni elektriciteta i sijevalo je na sve strane. Radio-oprema aviona nije mogla uspješno da odoli tim smetnjama.

Udes na Maganiku

Na planini Maganik, 11. septembra 1973. godine, dogodila se jedna od najvećih avionskih nesreća na ovim prostorima. Tada je JAT-ova Karavela SE-210 na letu Skoplje – Titograd udarila u planinski vrh Babin zub. Poginulo je svih 35 putnika i šest članova posade. Među putnicima bilo je djece, starijih, đaka, vojnika, profesora, radnika… Identifikovano je 26 tijela, a posmrtni ostaci ostalih putnika i članova posade pokopani su u zajedničku grobnicu na podgoričkom groblju Čepurci. Istraga je pokazala da su kontrolori leta u Golubovcima svoj posao uradili po propisima i nije tražena ničija odgovornost za tragediju. Nakon tragedije, ostala je pretpostavka da je pilot kobni vrh Babin zub, koji je bio obavijen maglom, vidio u posljednjem trenutku i da je neuspješno pokušao da digne avion koji je udario u liticu repnim dijelom i raspao se u eksploziji.

Napadi na aerodrome

U proteklim nedjeljama i mjesecima oružane grupe napadale su i aerodrome u glavnim gradovima Libije i Avganistana, Tripoliju i Kabulu. Početkom avgusta samo u jednom danu 22 osobe su poginule tokom borbi rivalskih milicija za kontrolu nad aerodromom u Tripoliju, saopštila je libijska privremena Vlada. Prethodno je sredinom jula objavljeno da je nekoliko raketa tipa grad pogodilo aerodrom prije pet dana i uništilo 90 odsto aviona koji su tamo bili parkirani. Aerodrom je bio zatvoren od 13. jula. Precizne informacije o žrtvama za sada nema a odgovornost za napad preuzeo je pokret Talibana. Naoružani napadači iz pokreta Talibana 17. jula prodrli su u jednu od zgrada na sjevernom dijelu aerodroma u Kabulu i otvorila vatru po aerodromskoj zgradi. Prije toga odjeknula je serija snažnih eksplozija koju su izveli teroristi-samoubice, takođe iz redova napadača. Zauzevši objekat u izgradnji, napadači su počeli da pucaju iz automatskog oružja i minobacača, poslije čega su na mjesto napada došle vojne jedinice i zgrada opkoljena. Napad je okončan likvidacijom svih napadača. Prava drama odvijala se na međunarodnom aerodromu u Karačiju u noći između 8. i 9. juna kada je grupa teško naoružanih i dobro obučenih napadača iz pakistanskog pokreta Talibana prodrla na stari terminal međunarodnog aerodroma Džina u najvećem gradu u Pakistanu. Poslije 12 sati borbi vojske i policije s ekstremistima, opsada aerodroma je okončana uz 24 ljudske žrtve. Krajem jula na nekoliko dana vodeći američki i evropski avioprevoznici suspendirali su letove u Izrael pošto je s pojasa Gaze na aerodrom Ben Gurion u Tel Avivu ispaljena raketa. Sljedeća opasna zona letjenja mogao bi ponovo postati Izrael.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NOVI PLAN ZA GAZU: Mir zbog Nobela ili rat zbog rivijere

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobili smo novi plan za mir u Gazi. Tramp je Hamasu dao ultimatum od tri ili četiri dana da odgovori na njegov predlog upozoravajući ih da će „platiti u paklu” ako odbiju dogovor. Izraelska ofanziva je  nastavljena  prouzrokujući nove civilne žrtve

 

Opet se iz Vašingtona maše planovima za Gazu. Ovoga puta se ne radi o idejnim planovima za Gaza rivijeru već o novom mirovnom prijedlogu. Na zajedničkoj konferenciji u Bijeloj kući ovaj plan su predstavili američki predsjednik Donald Tramp i izraelski premijer Benjamin Netanjahu.

Predsjednik SAD u svom stilu nazvao je ovo potencijalno jednim od najvećih dana civilizacije ikada. Navodni sveobuhvatni kraj rata u Gazi predstavljen je kroz dvadeset tačaka. „Mi smo više nego veoma blizu”, slavodobitno je reagovao Tramp. Na novinarsko pitanje šta će biti ako se Hamas ne složi sa ovim idejama, odgovorio je da neće biti dobro po njih.

Tramp je Hamasu dao ultimatum od tri ili četiri dana da odgovori na njegov predloženi plan mira i obnove u Gazi, upozoravajući ih da će „platiti u paklu” ako odbiju ponudu. U međuvremenu izraelska ofanziva se nastavlja,  prouzrokujući nove civilne žrtve.

„Ako Hamas odbije vaš plan… ili ako ga navodno prihvate a zatim praktično učine sve da ga ospore, Izrael će završiti posao sam”, kazao je Netanjahu tokom  konferencije za novinare u Vašingtonu.  U takvim okolnostima Tramp je potvrdio američku podršku.

Plan predviđa da Izrael oslobodi 250 palestinskih zatvorenika sa doživotnim kaznama, kao i 1.700 Palestinaca uhapšenih od početka rata, u zamjenu za oslobađanje 48 talaca koje drži Hamas, od kojih se vjeruje da je 20 živo.

Izrael bi trebao postepeno povlačiti iz Gaze dok će privremene Međunarodne stabilizacione snage (ISF), koje će predvoditi arapski partneri preuzimati bezbjednosne uloge. U međuvremenu, palestinski komitet, pod nadzorom međunarodnog tijela nazvanog Odbor za mir, upravljaće Gazom dok reformisana Palestinska uprava ne bude spremna da preuzme vlast. Odborom za mir prenose mediji bi predsjedavao Tramp. Spekuliše se i da bi jaku ulogu u njemu imao bivši britanski premijer Toni Bler.

Čeka se odgovor Hamasa. Ključni posrednici Katar i Egipat proslijedili su im plan.  Pakistan, Jordan, UAE, Indonezija, Turska, Saudijska Arabija, Katar i Egipat izdali su zajedničko saopštenje kojim su izrazili podršku planu. Palestinska uprava, koja upravlja djelovima izraelski okupirane Zapadne obale, ali bi eventualno mogla preuzeti neku ulogu u postratnoj vladi Gaze, pozdravila je Trampove, kako su rekli,  iskrene i odlučne napore. I Kremlj je u utorak rekao da se nada da će Trampov plan za mir u Gazi biti proveden.

Katarski premijer Mohamed bin Abdulrahman bin Jasim Al Thani rekao je kanalu Al Jazeera u utorak da povlačenje Izraela iz Gaze, kako je opisano u planu, zahtijeva pojašnjenje i raspravu. Dodao je da je okončanje rata jasna odredba u planu. „Plan je u ranoj fazi i treba ga razvijati. Pokušavamo stvoriti put koji štiti prava Palestinaca”.

I Ankari je izgleda stalo do ovih pregovora. Turski šef obavještajne službe Ibrahim Kalin poslat je u Dohu od strane predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana da učestvuje u razgovorima s Hamasom o američkom prijedlogu, prenio je navode turskih medija Times of Israel.

Plan su podržale i evropske zemlje poput Njemačke i Francuske čiji je predsjednik Emanuel Makron nakon nedavnih oštrih izjava na račun Donalda Trampa i mogućnosti mira u Gazi poslao drugačiju poruku. Pozdravio je posvećenost američkog predsjednika u okončanju rata u Gazi i oslobađanju svih talaca.

Američki predsjednik, ohrabren reakcijama sa svih strana svijeta  ponovo je zavapio za Nobelovom nagradom. Ukoliko ovu nagradu daju nekom drugom to će biti uvreda za SAD, rekao je u vojnoj bazi u Kvantiku. .

Plan izgleda  prelazi preko nekoliko ranije izričitih crvenih linija Hamasa, uključujući i njihovo razoružanje grupe i isključivanje iz upravljanja Gazom. Prema prijedlogu, sva Hamasova infrastruktura, iznad i ispod zemlje, uključujući i tunele, bila bi uništena pod nadzorom nezavisnih posmatrača, bez šanse za obnavljanjem.

Sa ciljevima Tel Aviva kosi se oprost, odnosno siguran prolaz u treće zemlje za članove Hamasa koji se obavežu na mirnu koegzistenciju i predaju oružje.

Postepeno povlačenje izraelske vojske iz Gaze ostavlja prostor za tumačenja, kao što je primijetio katarski premijer. U planu se tvrdi da Izrael neće okupirati ili anektirati Gazu, ali IDF će se povući na osnovu standarda i vremenskih okvira vezanih za demilitarizaciju koji će biti dogovoreni između vojske Tel Aviva, SAD-a, tranzicione vlasti i ISF-a. Čak i ako dođe do potpunog povlačenja iz Gaze, planom se predviđa da Izrael zadrži prisutnost u sigurnosnom perimetru dok Gazu ne učini sigurnom od bilo koje ponovne terorističke prijetnje. Ko će to da procijeni, izgleda da ne piše u sadašnjoj verziji dokumenta.

Neimenovani izvor iz Hamasa rekao je agenciji AFP da su oni počeli niz konsultacija unutar svojih političkih i vojnih rukovodstava, unutar Palestine i u inostranstvu. Rečeno je da će ovo trajati nekoliko dana zbog složenosti komunikacije među članovima rukovodstva.  Oni koji dobro poznaju situaciju kažu da i među njima ima različitih mišljenja, te da ta Hamas nije kompaktna grupa  koliko se to često predstavlja javnosti.

AFP je prenio kako njihovi izvori navode da Hamas nastoji da izmijeni klauzule o razoružanju i vremenskom okviru za oslobađanje talaca, što su ključni izraelski zahtjevi za okončanje sukoba. Njihov insajder je rekao da Hamas želi da izmijeni i klauzule o protjerivanju kadrova Hamasa i frakcija. Lideri Hamasa takođe traže međunarodne garancije za potpuno izraelsko povlačenje iz Pojasa Gaze i garancije da neće biti pokušaja atentata unutar ili izvan teritorije.

BBC je u četvrtak prenio da se po njihovim izvorima jedan od lidera Hamasa protivi ovom planu.

Analitičari pokušavaju dati odgovore na novonastalu situaciju. „Razumno je pretpostaviti da će Hamas to odbiti”, napisali su bivši šef obavještajne službe IDF-a Tamir Hajman i Ofer Guterman, viši istraživač za rješavanje konflikata na Institutu za studije nacionalne bezbjednosti u Tel Avivu.

Javnost je za sada imala prilike da vidi izjave drugih grupacija u Gazi.  Islamski Džihad, saveznik Hamasa, rekao je da plan podstiče dalju agresiju prema Palestincima. „Kroz ovo, Izrael pokušava, preko SAD, nametnuti ono što nije mogao postići ratom”, navodi grupa u saopštenju. Abu Ali Hasan, visoki član Narodnog fronta za oslobođenje Palestine koji je tokom rata sarađivao sa Hamasom, rekao je agenciji Sand: „Trampov plan recept za upravljanje ratom i njegovo produženje, a ne za njegov kraj”.

Svjetski poznati grčki intelektualac,  Janis Varufakis ovaj plan smatra izuzetno opasnim, te da ni do njega ne bi došlo da nije bilo pritiska javnosti na Izrael i SAD posljednjih mjeseci. Naziva ga Trampovom ličnom aneksijom Gaze, pod upravom Tonija Blera. „Sada je vrijeme da se pritisak dodatno pojača, a ne da nas odvlače zahtjevi Trampa i Netanjahua, kako bi jednaka politička i ljudska prava postala stvarnost od rijeke Jordan do Sredozemnog mora“, piše Varufakis.

Ima dosta onih koji smatraju da je Hamasovo odbijanje Netanjahuov plan od starta. To bi mu omogućilo da se još jače osloni na svoje planove za rat u Gazi uz najavljenu Trampovu punu podršku.

I bivši izraelski premijer Ehud Olmert, inače oštar kritičar Netanjahua. skeptičan je prema šansama za uspjeh prijedloga za Gazu. On smatra da su izmjene koje je Bibi u posljednjem trenutku uspio ubaciti – uključujući usporavanje i ograničavanje izraelskog povlačenja, kao i nejasnu formulaciju o izgledima za palestinsku državu, vjerovatno bile manevar sabotaže kako bi se Hamas primorao da odbaci sporazum.

Dok u Izraelu raste nezadovoljstvo ratnim akcijama koje vodi premijer, mir za njegove glavne saveznike poput Bezalela Smotriča i Itamara Ben Gvira nije opcija. Ovi krajnji desničari, koji su postali persone non grate u jednom broju zapadnih zemalja, odavno prijete obaranjem vlade. Smotrič je odbacio Trampov plan, objavivši na društvenim mrežama da je to diplomatski neuspjeh, zatvaranje očiju i okretanje leđa svim lekcijama 7. oktobra. Ben-Gvir je bio ljut i zbog izvinjenja koje je Kataru iz Vašingtona uputio Netanjahu radi raketiranja Dohe.

Nedugo nakon konferencije sa Trampom, Netanjahu je pred Izraelcima ublažio slaganje sa mirovnim planom. Objasnio je domaćoj publici da nije pristao na palestinsku državu i da će izraelska vojska ostati u većini Gaze.

Demonstracije na kojima se zahtijevaju pregovori za okončanje rata i povratak izraelskih talaca, trajale su gotovo od početka sukoba, a mnoge ankete u posljednjih nekoliko mjeseci sugerisale su da većina izraelske javnosti želi kraj rata. Opozicioni poslanici, uključujući njihovog lidera Jaira Lapida, više puta su nudili Netanjahuu podršku potrebnu za usvajanje prekida vatre, čineći prihvatanje američkih uslova politički mogućim i popularnim u javnosti. Ovo bi premijerovu sudbinu stavilo u ruke njegovih političkih neprijatelja.

Među 20 tačaka američkog plana su mnoge vezane za izraelske ratne ciljeve: povratak talaca, razoružavanje Hamasa kao vojne i političke sile, stvaranje privremene međunarodne administracije u Gazi…

Ključno je da Trampov prijedlog nema jasne detalje u najvažnijim djelovima. Jedini jasno definisan vremenski okvir odnosi se na kraj rata, oslobađanje izraelskih talaca i puštanje palestinskih zatvorenika.

Pored ispunjavanja većine izraelskih zahtjeva, Trampov plan za Gazu omogućava Netanjahuu da se predstavi kao pobjednički ratni vođa pred predstojeće izbore naredne godine, kao i pred eventualnu istragu o propustima vlade koji su možda doveli do napada Hamasa na Izrael 7. oktobra 2023.

Masovni pokušaj građanskih aktivista iz raznih zemalja  da morem dostave humanitarnu pomoć Gazi nije uspio. Izraelska mornarica presrela je brodove Sumud flotile i privela učesnike, među kojima je i poznata aktivistkinja Greta Tunberg, ali i aktivista iz Srbije Ognjen Marković. Više od 40 brodova krenulo je prije mjesec dana iz Barselone sa ciljem da probiju izraelsku blokadu Gaze, ali su zaustavljeni prvog oktobra u zoni koju Izrael smatra zabranjenom.

Ova i slična pomoć su samo jedan od razloga zašto svijet vapi za bilo kakvom vrstom primirja. „Važno je da dobijemo to primirje, a zatim i da humanitarna pomoć stigne, ne samo da spriječimo glad koja se širi na jug, već i da osiguramo da su djeca i porodice zaštićeni“, rekao je portparol UNICEF-a Rikardo Pires.

Zima je na pragu. Šatora je mnogo. Nevoljnika još više. Sa zimom dolaze nove nedaće za palestinski narod. Pitanje za sve je – kako preživjeti novi mirovni plan.

 

Povratak kolonijalizma

Mnogi Palestinci su oprezni prema prijedlogu za okončanje sukoba. Posebno jer plan ne predviđa jasan put ka palestinskoj državnosti, več uvodi Odbor za mir na čijem čelu bi bili Tramp i Bler.  Neke to podsjeća na kolonijalni britanski mandat nad Palestinom od 1920. do 1948.

Sličnog mišljenja je i  Janus Varufakis koji smatra da ako se plan sprovede, to će čovječanstvo zvanično vratiti u zakon bijelog kolonizatora koji bira koju zemlju će okupirati, koji porobljeni narod će koristiti kao svoje agente, a koji će istrijebiti.

Britanija je u pomenutom mandatu imala vojno-administrativnu kontrolu nad Palestinom, a cijeli period je obilježen tenzijama i događajima koji su oblikovali današnji konflikt.

U periodu nakon Prvog svjetskog rata i kasnijih geopolitičkih promjena, Liga naroda dodijelila je Britaniji mandat da upravlja teritorijom Palestine. Ovaj region bio je pod kontrolom Osmanskog carstva sve dok ono nije propalo nakon završetka rata. Britanski mandat je imao za cilj da pomogne bivšim osmanskim teritorijama da se transformišu u funkcionalne entitete, uz istovremeno obezbjeđivanje uspješne primjene Balfurove deklaracije iz 1917. godine. Ta deklaracija priznala je britansku podršku za uspostavljanje nacionalnog doma jevrejskog Naroda, ali i obavezu da se zaštite i prava lokalnog arapskog stanovništva. Pod britanskom kontrolom, Palestina je prošla kroz značajne socioekonomske i političke promjene, kao i kroz talas doseljavanja Jevreja, što je izazvalo protivljenje Palestinaca i političke potrese u regionu.

Nakon Drugog svjetskog rata, britanska vlast nad Palestinom sve više je slabila pod pritiskom oružanih cionističkih grupa i arapskog nezadovoljstva. U maju 1948. Britanija se povukla i mandat je formalno prestao.

Palestinci o toj prelomnoj godini i danas pričaju kao o ām al-nakbah ili godini katastrofe. Već tada je sa ove teritorije, po brojnim izvorima, raseljeno oko 700.000 Palestinaca.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DONALD TRAMP I EVROPA U GEOPOLITIČKOM RASKORAKU: Na zapadu nešto novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Očigledno su odluke najbližih saveznika iz Evrope razočarale Trampa i njegovu administraciju. Bavio se vanjskom politikom, imigracijom, klimatskim promjenama i drugim temama. „Uništavate svoje zemlje“, poručio je vođama  država koji su se oglušili o njegovu moć i priznali državu Palestinu

 

Uznemirili su se opet duhovi svjetske politike. Sve ono što je tinjalo i ostajalo u vakuumu između sastanaka i medijskih saopštenja počelo je da izlazi na vidjelo nakon nedavnog sastanka u Ujedinjenim nacijama. Zajedništvo na kome se toliko radilo između evro-američkih saveznika opet je pokazalo pukotine koje se produbljuju.

Zvijezda je opet bio američki predsjednik Donald Tramp. Od njega se očekuje neočekivano, a  ovog je  puta nadmšio sebe. Jedan od vrsnih  poznavalaca situacije u Vašingtonu, dugogodišnji novinar i dopsinik brojnih medija iz američke prijestonice Ivica Puljić potvrđuje ovo gledište. „Za 30 godina koliko pratim Opću Skupštinu UN-a, nikada nisam čuo ovakav govor, a svašta sam čuo i vidio ovdje. Ovo je govor prije svega poniženja po SAD. On je ovime narušio ugled vlastite zemlje, najmoćnije zemlje na svijetu, prijetio je okolo, ismijavao, lagao. Nevjerovatno je koliko je neistina rekao”, rekao je Puljić.

Američki predsjednik je za skoro četiri dužine prekoračio planiranih petnaest minuta, u govoru. Ali nije se našlo mjesta za nesretnike iz Gaze, čijem stradanju doprinosi upravo ovaj državnik.

Trampov nastup, uvrijeđene goropadi, dolazi nakon što su Australija, Andora, Belgija, Kanada, Francuska, Luksemburg, Malta, Monako, Portugal i Ujedinjeno Kraljevstvo priznali palestinsku državu. Neke druge zemlje su najavile da će to učiniti u narednim danima. Broj zemalja koje sada priznaju Palestinu popeo se na oko 75 odsto od 193 članice UN-a. Sa priznanjem Britanije i Francuske, Palestina će uskoro imati podršku četiri od pet stalnih članica Savjeta bezbjednosti UN-a. Uz Rusiju i Kinu koje Palestinu priznaju još od prošlog vijeka tu su sada i dvije evropske sila. SAD ostaje usamljena u ovom kružoku. Takva prekompozicija donedavno je bila nezamisliva.

Šta je pomjerilo stvari sa mrtve tačke? Ponajviše kontinuirani napadi Izraela uprkos upozorenjima, masovni zločini, slike gladi u Gazi, rastuće nezadovoljstvo zbog vojne kampanje u kojoj pretežno stradaju civili, ali i  veliki pomaci u javnom mnjenju. Vlade zapadnih zemalja morale su konačno reagovati, uprkos namrgođenom američkom predsjedniku koji štapom i šargarepom pokušava da disciplinuje saveznike.

U  izjavi od nedjelje, britanski premijer Keir Starmer rekao je:
„Suočeni s rastućim užasom na Bliskom istoku, djelujemo da održimo živom mogućnost mira i rješenja dvije države. To znači siguran i bezbjedan Izrael pored održive palestinske države“.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu upozorio je da će ove odluke nagraditi  terorizam Hamasa. SAD su takođe izrazile snažno protivljenje ovom potezu.. Američka administracija otvoreno se protivi priznanju. Evropski i američki planovi se očigledno ne poklapaju.

Priznanje Palestine u velikoj mjeri ima tek simbolični značaj. Malo toga mijenja na terenu. Britanski mediji ipak ističu snagu ove simbolike. Bivši ministar spoljnih poslova ove zemlje Dejvid Lami podsjetio je u govoru u UN-u još u julu: „Britanija nosi posebnu odgovornost da podrži rješenje dvije države“. Naravno, ovo se odnosilo na deklaraciju iz 1917, koju je potpisao tadašnji šef britanske diplomatije Artur Balfur. Tada je prvi put izražena podrška uspostavljanju nacionalnog doma jevrejskog naroda u Palestini. Ta deklaracija, rekao je Lami, sadržala je i obećanje da ništa neće biti učinjeno što bi moglo da naruši građanska i vjerska prava nejevrejskih zajednica u Palestini. Gotovo vijek od tada ispisao je neke od najtmurnijih stranica života na tom komadu zemlje.

Očigledno su odluke najbližih saveznika iz Evrope razočarale Trampa i njegovu administraciju. Predsjednik SAD iskoristio je govornicu UN-a da uputi oštre riječi svojim evropskim partnerima. Bavio se njihovom spoljnom politikom, imigracijom, klimatskim promjenama…

Sve je počelo predsjednikovim bijesom na tehničku službu, za koju se ispostavilo da tokom njegovog govora upravlja Bijela kuća. Pokvaren teleprompter je, smatraju mnogi, bio samo njegov izgovor za dužinu i sadržaj besjede.

„Uništavate svoje zemlje“ bila je ključna poruka američkog predsjednika evropskim saveznicima. To je elaborirao svojim viđenjem da zemlje koje su gostoljubivije prema imigrantima nego SAD pod njegovom vlašću uništavaju svoje države. Po njemu će imigracija i suicidalne energetske ideje biti smrt zapadne Evrope. Što se tiče klimatske agende, u kojoj je opet imao poseban pik na Britaniju, malo je vjerovatno da će njegove riječi navesti svjetske lidere da promijene mišljenje. Interesi drugih zemalja nisu uvijek isti kao američki.

Da nešto debelo nije po volji američkom predsjedniku kada su u pitanju evropska kretanja bilo je jasno i nakon nedavne posjete britanskoj prijestonici. Samo nekoliko dana nakon što je večerao s kraljem i kraljicom u dvorcu Vindzor, u svom stilu je tvrdio da London uvodi šerijat i nazvao prvog čovjeka Londona Sadika Kana – strašnim gradonačelnikom.

Nakon tog govora izgledalo je kao da američki predsjednik anulira sve što je napravljeno prilikom posjete Engleskoj kada je na velikom banketu sa u njegovu čast rekao da voli Britaniju. Neki strani zvaničnici opisali su njegov govor kao u najboljem slučaju neinformisan, a u najgorem kontraproduktivan. Gardijan ga je okarakterisao kao govor namijenjen – njegovoj biračkoj bazi.

Otprilike u vrijeme sastanka u UN-u, lider Liberalnih demokrata Ed Dejvi držao je govor na konferenciji u Bornmautu, gdje je upozorio da bi vlada Najdžela Faraža koji napreduje u predizbornoj trci u Britaniji, značila uvođenje Trampovih politika. O tome da je SAD upleten u politike evropskih država smo više puta pisali na stranicama Monitora.

Ostrvio se Tramp i na UN: „Koja je svrha Ujedinjenih nacija?“. Priznaće da UN ima ogroman potencijal, ali da ni blizu ne ostvaruje taj potencijal. Za razliku od većine onoga što je pričao, mediji ovaj dio priče nijesu mnogo opovrgavali iako su notirali da američki predsjednik ne shvata ulogu te organizacije. Naročito u svijetlu povlačenja ogromnih sredstava kojima je SAD finansirao UN. Na sastanku sa generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guterešom Tramp će prepoznati značaj ove organizacije i reći da su SAD 100 posto uz njih.

Američki predsjednik se hvalio da je završio sedam ratova, među njima i one između Srbije i Kosova, Jermenije i Azerbejdžana i Indije i Pakistana. Malo zemalja se usudilo  da preko svojih predstavnika direktno ospore njegove tvrdnje o završetku ratova. Indija je više puta tvrdila da je njen majski sukob s Pakistanom okončan kroz bilateralne razgovore vojski južnoazijskih susjeda, a ne bilo kakvom američkom medijacijom. Svejedno, Trampove pristalice prozvali su ga predsjednikom mira i tvrde da zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.

Dok su se lideri komešali i povremeno smješkali na lavinu opaski i paušalnih ocjena predsjednika SAD-a, došle su i neke značajne kritike. Mahom je to bilo od strane južnoameričkih državnika odavno potkačenih njegovim mjerama i kritikama. No, Oglasio se i francuski predsjednik Emanuel Makron koji je nakon Trampovih vapaja za Nobelom pozvao SAD da okončaju rat u Gazi. Makron je naglasio da bi to moglo definisati njegovu političku zaostavštinu.

„Postoji samo jedna osoba koja može nešto da uradi, a to je predsjednik SAD“, izjavio je Makron. „Razlog zašto on može više od nas jeste taj što mi ne isporučujemo oružje i opremu koja omogućava vođenje rata u Gazi. SAD to rade“, poručio je,   uz  diplomatsku dozu cinizma,  francuski predsjednik.

Evropljane je donekle obradovala jedna tačka Trampovog govora. Posvećenost ukrajinskom pitanju koje se steklo u rečenicu da bi ta zemlja mogla povratiti svu svoju teritoriju. Iako to od  promjenljivog Trampa ne znači puno, makar trenutni zaokret je malo umirio evropske lidere, koji strepe od Trampovih nauma,  o razmjeni teritorija.

Uz moguće sankcije Rusiji,  predsjednik SAD je  opomenuo  Evropu da prestane da kupuje rusku energiju. „Kina i Indija su primarni finansijeri tekućeg rata jer nastavljaju da kupuju rusku naftu, ali neoprostivo je da čak ni NATO zemlje nisu prekinule značajnije rusku energiju i energetske proizvode“ rekao je Tramp.

Predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nije pokazala uvrijeđenost nakon ove izjave. Analitičari komentarišu da su dva Trampova mandata više dovoljna da lideri svijeta nauče kako da se ponašaju u društvu ovog grubijana na igralištu.

Navodno postoje dvije verzije američkog predsjednika. Onaj ratoborni prisutan u govorima, Ovalnom kabinetu ili na njegovoj mreži Truth Social.  Drugi u  ličnim susretima, spremniji na prilagođavanje. Svjetski lideri izgleda vježbaju prilagođavanje da bi komunicirali sa oboje verzije moćnog, nepredvidivg  vladara . Laskati Trampu, znajući da dobro reaguje na komplimente i javno iskazano poštovanje. Izbjegavati njegovu burnu reakciju kada se osjeća nepoštovanim ili prevarenim. Volodimir Zelenski je ovo naučio na teži način. Drugo je pitanje koliko ovakva igra može doprinijeti dobrim odnosima među starim saveznicima, odnosu prema Rusiji, Izraelu i drugim kriznim tačkama svijeta koji se ubrzava.

Nakon cijele tirade u UN-u, Tramp je uspio da izjavi i ovo: „Svaki lider u ovoj prelijepoj sali danas predstavlja bogatu kulturu, plemenitu istoriju i ponosno nasljeđe koje svaku naciju čini veličanstvenom i jedinstvenom“. Možda je stvarno bilo do telepromptera.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KATAR – NOVA IZRAELSKA META: Do posljednjeg glasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na Dohu izvršen je kao odgovor na napad u Jerusalemu  za koji je Hamas preuzeo odgovornost. U tom napadu poginulo je šest Izraelaca. Katar je najnovija  u nizu meta Izraela. Od oktobra 2023. Izrael je bombardovao Gazu, Liban, Jemen, Siriju i Iran

 

Izrael je sredinom sedmice pokrenuo nove raketne napade. Ovaj put cilj je bio  glavni grad i finansijsko čvorište Katara, Doha. Eksplozije su pogodile naselje u kojem se nalaze i  ambasade, škole i stambene četvrti.

Izrael je saopštio da je napad na Dohu odgovor na napad u Jerusalemu u ponedjeljak za koji je Hamas preuzeo odgovornost. U tom napadu je ubijeno  šest Izraelaca.

Od oktobra 2023. Izrael je bombardovao Gazu, Liban, Jemen, Siriju i Iran. Iako Katar nije bio ranija meta Tel Aviva, prvi napad na teritoriju ove zemlje desio se u junu. Tada je Iran simbolično gađao američku vojnu bazu nedaleko od Dohe.

Emir Katara, šeik Tamim bin Hamad Al Thani, osudio je  izraelski napad u razgovoru sa američkim predsjednikom Donaldom Trampom. Emir je udar  okarakterisao kao grubo kršenje suvereniteta i bezbjednosti Katara, kao i jasno kršenje pravila i principa međunarodnog prava.

Portparol ministarstva spoljnih poslova i savjetnik katarskog premijera, Majed al-Ansari, izjavio je da njegova zemlja neće tolerisati neodgovorno izraelsko ponašanje i ugrožavanje regionalne bezbjednosti, niti bilo kakav napad na njen suverenitet.

Tokom razgovora, američki predsjednik je  osudio napad na suverenitet Katara,  naglašavajući da su diplomatska rješenja jedini put ka rješavanju krize u regionu.

Neki mediji ukazuju da je napad Izraela došao nakon objave na Trampovom nalogu na Truth Social prije dva dana, u kojoj je Hamasu upućeno konačno upozorenje.

„Izraelci su prihvatili moje uslove. Vrijeme je da i Hamas prihvati“, rekao je Tramp u objavi na svojoj platformi aludirajući na planove za primirjem. „Upozorio sam Hamas na posljedice neprihvatanja. Ovo je moje posljednje upozorenje, drugog neće biti!“, dopisao je.

Nakon napada,  kako su to Izraelci predstavili „hirurške akcije“ u Dohi, uslijedio je dvostruk osjećaj u Bijeloj kući. „Predsjednik je razgovarao s emirom i premijerom Katara, zahvalio im se na podršci i prijateljstvu, i uvjerio ih da se ovako nešto više neće ponoviti na njihovoj teritoriji“, rečeno je iz Bijele kuće. Istovremeno, saopštili su  da je uklanjanje Hamasa vrijedan cilj.

Katar je od 2012. domaćin političkog biroa Hamasa i ima važnu ulogu u posredovanju u indirektnim pregovorima sa Izraelom od napada 7. oktobra. Blizak je saveznik SAD. U toj zemlji je stacionirano oko 10.000 američkih vojnika u bazi Al Udeid kod Dohe. Onoj koju su bombardovali Iranci. Ovog maja Tramp je objavio „istorijski“ ekonomski sporazum između -Katara i SAD-a vrijedan najmanje 1,2 biliona dolara, a Katar je nedavno poklonio avion vrijedan 400 miliona dolara. On će služiti kao nova predsjednička letjelica SAD-a – Air Force One.

I pored dobrih odnosa SAD i Katara, neki su se šumovi pojavili na vezi. Američka administracija objavila je da je unaprijed upozorila Dohu na izraelske napade. Katar je to negirao.  „Izjave da je Katar unaprijed obaviješten o napadu su neutemeljene, a komunikaciju od američkog zvaničnika dobili smo tek u trenutku kada su eksplozije već odjekivale u Dohi”, saopšteno je iz Katara. Đavo je u tajmingu.

„Ova akcija protiv vrhovnog rukovodstva Hamasa bila je potpuno nezavisna izraelska operacija. Izrael ju je započeo, Izrael ju je sproveo i Izrael preuzima punu odgovornost”, rekao je premijer Izraela Benjamin Netanjahu u objavi na društvenim mrežama. Meta napada, kaže izraelska strana, bilo je Hamasovo vođstvo. Targetirano vođstvo je preživjelo napad.  Osudilo je SAD kao saučesnika,  zbog kontinuirane podrške Tel Avivu.

Komentarišući za Gardijan tvrdnje da je Izrael tražio zeleno svjetlo od Trampove administracije za napad, Trita Parsi iz Quincy Instituta za odgovornu državnu politiku rekla je: „Koja je vrijednost američkog sigurnosnog kišobrana za Katar i američke baze na vašoj teritoriji ako se same Sjedinjene Države zavjere da vas napadnu?“. Pojasnila je: „To je pitanje koje sebi danas postavljaju svi lideri GCC (Savjeta za saradnju zaliva), s obzirom na to da su stavili sve svoje sigurnosne resurse u američku korpu“.

Met Das iz američkog Centra za međunarodnu politiku, bivši savjetnik za vanjsku politiku Bernija Sandersa, bio je jednako oštar. „Ovo je napad u glavnom gradu važnog američkog saveznika koji nije član NATO-a, usred pregovora podržanih od strane SAD, a protiv zvaničnika koji su tamo prvobitno bili smješteni na zahtjev SAD“, rekao je Das.

Izraelski predsjednik Isak Hercog oglasio se na X-u povodom napada na Katar. „Odluka premijera i ministra odbrane, zajedno s vrhom IDF-a i Shin Beta, da udare na vrh Hamasa važna je i ispravna. Ne zaboravimo, Khalil al-Haja (jedan od vođa Hamasa) je krvoločni terorista sa krvlju hiljada ljudi na rukama, jedan od arhitekata masakra 7. oktobra, kao i mnoge njegove kolege”, napisao je Hercog.

Da je ovo još jedna epizoda u izraelskim znatno širim planovima, potvrdio je i premijer te  zemlje. „Dani kada teroristički lideri mogu uživati u bilo kakvom imunitetu su prošli… Neću dozvoliti takav imunitet“, rekao je Netanjahu u televizijskom obraćanju. U sklopu najavljenih akcija, stanovnici Gaze dobili su letke na kojima je pisalo da treba da se evakuišu, jer Izrael planira uništiti preostale snage Hamasa. Čišćenje će vjerovatno brzo uslijediti. Iz izraelske vlade guraju stvari na sve načine. „Neka nestanu svi neprijatelji, Izraela“, objavio je ministar kulture Miki Zohar na X.

Times of Israel objašnjava akcije Tel Aviva: „U svojim početnim udarima protiv Irana u junu, Izrael je brzo eliminisao više visokih generala i nuklearnih naučnika, uključujući šefa Revolucionarne garde Huseina Salamija, šefa Oružanih snaga Mohamada Bagerija i šefa raketnih snaga Amira Alija Hajizadeha. Prije dvije sedmice, izraelski avioni pogodili su mjesto na kome se održavao sastanak kabineta Hutija u Jemenu, ubivši premijera i više visokih ministara. U Pojasu Gaze, svi viši vojni i civilni lideri Hamasa ubijeni su tokom dvadesettromjesečne kampanje“. Dalje pominju da je Izrael napao političkog lidera Hamasa Ismaila Hanije u Teheranu, te da su njegove kolege vjerovale da su nedodirljivi dok se nalaze na katarskoj teritoriji.

Međunarodni kritičari ukazuju da plan Izraela, koji uključuje demilitarizaciju cijelog Pojasa Gaze, može pogoršati iuonako očajnu humanitarnu situaciju za 2,2 miliona Palestinaca. Plan je izazvao i zabrinutost unutar Izraela, gdje podrška ratu opada.

Svijet osuđuje izraelske napade  . Uz brojne muslimanske države, napad su osudili i Evropljani. Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Španija, Slovenija, kao i  vodeći  političari Evropske unije i Ujedinjenih nacija. Savjet bezbjednosti UN-a će sazvati hitan sastanak kako bi se raspravljalo o izraelskom napadu.

Evropska komisija (EK) će zbog napada na Gazu zamrznuti finansijsku pomoć i djelimično suspendovati trgovinske odnose sa Izrelom. Ovo je u srijedu najavila predsjednica EK Ursula fon der Lajen. U govoru o stanju Unije u Evropskom parlamentu rekla je da će biti obustavljena sva plaćanja Izraelu. Izuzeci će biti saradnja sa izraelskim civilnim društvom i memorijalnim centrom holokausta Jad Vašem.

Keir Starmer je osudio napad, rekavši da je narušio suverenitet Katara i rizikovao dalju eskalaciju u regionu. Ipak, premijer Britanije se sreo sa izraelskim predsjednikom, Isakom Hercogom u Londonu.

Turska je optužila Izrael da je usvojio „terorizam kao državnu politiku“.  Ahmed Abul Gheit, generalni sekretar Arapske lige, optužio je Izrael za kršenje katarske suverenosti, navodeći da ta zemlja ne mari za posljedice svojih sramotnih postupaka.

Nije izgledno da će Izrael u skorije vrijeme prestati sa napadima, niti da mirovni plan koji se kuje u Vašingtonu ima izgleda na uspjeh. Dok službeni Tel Aviv ponavlja mantru o pravu na odbranu, pitanje je:  Ko je sljedeća meta?

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo