Čelni čovjek izvršne vlasti ne želi u parlamentu odgovarati na pitanja o svom djelovanju i učinku. Vladajuća većina, pride, pokušava ograničiti pravo na proteste. Osjećaj tjeskobe raste. I uvjerenje da nijesmo na isti način razumjeli smisao i cilj borbe za slobodu i demokratiju u Crnoj Gori

Osnovni sud u Podgorici obustavio je postupak protiv nekadašnje pomoćnice direktora Instituta za javno zdravlje Miljane Pavličić zbog, kako nezvanično saznaju Vijesti, nedostatka dokaza. Nema, dakle, dokaza da je Pavličić služeći se duže od deceniju falsifikovanim ispravama o stečenoj školskoj spremi (završenom Hemijskom fakultetu Univerziteta u Beogradu), a obavljajući pri tome veoma značajne javne funkcije, učinila krivično djelo prevare u produženom trajanju i stekla protivpravnu imovinsku korist. Kriv je neko drugi, navodno je utvrdio sud. Biće opet neka N.N. lica.

Da li je ovo jedna od onih vijesti što “dižu kosu na glavi”? Ili na nju treba gledati, ukoliko je istinita, sa vedrije strane. Kao potvrdu da je ovdašnja (post)tranziciona pravda makar slijepa, ako već nije pravična. Pa u zemlji u kojoj je falsifikat preduslov za napredak u javnoj službi/politici, bilo da se lažiraju biografije, uvjerenja, državljanstva i(li) prebivališta, diplome, konkursne procedure, doktorski radovi, fiskalni računi ili izborna obećanja… nije pristojno ni principijelno osuđivati  falsifikatora.

Stvari možda treba obrnuti. Suditi onima koji ne lažiraju, ne podvaljuju i ne varaju. Kada svojim primjerom kvare sliku, unose zabunu, podstiču nerealna očekivanja i remete uspostavljeni poredak.

Milojko Spajić neće doći na premijerski sat u Skupštini.Još jednom. Sa trinaest prethodno zakazanih druženja te prirode, premijer je izostao šest puta. Ne zvuči kao statistika odgovornog upravljanja državom i razumijevanja podjele nadležnosti između izvršne i zakonodavne vlasti. Više podsjeća na evidenciju prisustva na školskim priredbama prezauzetog i ne baš odgovornog roditelja. Samo onda kad se baš mora.

Premijer, formalno, u parlament – ne mora. Ne obavezuju ga na to zakoni o vladi i Skupštini. Pošto ih nema. Predsjednik parlamenta pravda se kako ga on, eto, ne može natjerati. Savjetuje opoziciju da pokrene inicijativu za provjeru povjerenja njemu ili premijeru. Da ih vladajuća većina ponovo nadglasa i “pobijedi”.

Jedan od Mandićevih prethodnika, po mnogo čemu drugačiji od sadašnjeg predsjednika parlamenta, uveo je bio praksu da Vlada u Skupštinskoj procedure nema prohodnost za svoje prijedloge i inicijative (ne stavljaju se na dnevni red) dok god “duguje” odgovore na pitanja koja su joj postavili poslanici. Tada su odgovori stizali. I poziciji i opoziciji. Ima načina, kad se hoće.

Vlast pokušava doskočiti sve učestalijim blokadama crnogorskih saobraćajnica. Pošto se širi “epidemija” uličnih protesta (doslovno) sa kojih nezadovoljni građani traže da ih vlast čuje. Podugačkom popisu onih što sa džade traže pravdu u nedjelju će se pridružiti i mještani pivskog sela Brezna, zatečeni odlukom da se u sred njihovog sela (jednog od rijetkih crnogorskih sela kome broj stanovnika raste) izgradi međunarodno energetsko čvorište. Što bi njima onemogućilo nastavak normalnog/bezbjednog života.

Moglo bi se desiti da to bude jedan od poslednjih protesta održanih po važećem Zakonu o javnim okupljanjima. Pet poslanika vladajuće većine, po jedan iz PES-a, Demokrata, NSD, DNP i SNP, podnijelo je prijedlog izmjena tog Zakona, po kojima bi se protesti na “na auto-putevima, magistralnim, regionalnim i lokalnim putevima, kao i na graničnim prelazima” ubuduće sankcionisali kao prekršaj. I kažnjavali novčanim kaznama nesrazmjernim mogućnostima prosječnog građanina.

Suštinski, protesti bi bili zabranjeni ili, u boljem slučaju, sklonjeni van vidokruga javnostu. Treba zabraniti manifestacije nezadovoljstva na ulici, pošto su svi drugi prostori već pod kontrolom. Uzurpirani.

Obrazlažući ovu ideju, predlagači se pozivaju na “red, bezbjednost i slobodu kretanja”. Nije teško razumjeti da je prava poruka: ćuti, ne traži, ne smetaj. Ne ruži sliku o nikad boljoj vlasti u nikad veselijoj Crnoj Gori.

Čelni čovjek izvršne vlasti ne želi u parlamentu odgovarati na pitanja o svom djelovanju i učinku. Vladajuća većina, pride, pokušava ograničiti pravo na proteste. Osjećaj tjeskobe raste. I uvjerenje da nijesmo na isti način razumjeli smisao i cilj borbe za slobodu i demokratiju u evropskoj Crnoj Gori.

Zoran RADULOVIĆ

Još dva međunarodna dokumenta svjedoče da je potrebno mnogo više volje i truda  kako bi Crna Crna suštinski ovladala evropskim standardima. Ili, makar, (p)ostala stabilna država na tzv. evropskom putu

Može biti da se u Crnoj Gori nikad nije živjelo bolje, kao što tvrdi premijer ali, da parafraziramo nesuđenog gradonačelnika Podgorice, ovo nije dobro. Sa tendencijom da, u skorije vrijeme, bolje biti neće.

Dokumenta pristigla iz Venecije i Strazbura sadrže ozbiljna upozorenja zbog narastajućih političkih tenzija i institucionalne nestabilnosti u Crnoj Gori. Treba ih pročitati, pa se  osvrnuti oko sebe i registrovati očiglednu najavu dolazećih ekonomskih nevolja.

Međutim, umjesto da mišljenje Venecijanske komisije o razrješenju sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović i rezolucije o Crnoj Gori koju je usvojio Evropski parlament posluže kao ozbiljno (poslednje?) upozorenje i osnova za konsenzus o neophodnim reformama, oni su postali povod za dodatno političko pregrupisavanje i prepucavanje vlasti i opozicije.

Iz Venecijanske komisije su nas obavijestili,da u njenoj nadležnosti nije da tumači ovdašnje ustavne i zakonske norme, niti da ocjenjuje ustavnost konkretnih postupaka koje su u spornom slučaju preduzeli Skupština i Ustavni sud. Potom su pritvrdili : Ustavni sud nije radio ono što je bio dužan, a Ustavni odbor, odnosno parlament, radili su ono što nijesu trebali.

“(Venecijanska) Komisija u tom pogledu podsjeća na obavezu lojalne saradnje među državnim institucijama u demokratskoj državi zasnovanoj na vladavini prava”, posavjetovali su, predlažući niz konkretnih mjera koje treba usvojiti/preduzeti kako bi se preduprijedili slični problemi u budućnosti.

Ministar pravde je, tim povodom, najavio formiranje radne grupe koja će se pozabaviti predloženim rješenjima. Dok su poslanici vlasti i opozicije iskoristili pažljivo birane izvode iz mišljenja Venecijanske komisije kako bi sebe proglasili za pobjednika spora koji je zimus paralisao politički život u Crnoj Gori. Budu li se i preporuke Vencijanske komisije interpretirale na isti način – mrka kapa.

U Strazburu, poslanici Evropskog parlamenta, usvajajući rezoluciju o Crnoj Gori približno dvotrećinskom većinom, pozdravili su “napredak u otvaranju i zatvaranju pregovaračkih poglavlja”. Istovremeno u rezoluciji je  iskazana zabrinutost zbog „politizacije pravosuđa, sporosti u reformi ključnih institucija i nedovoljnog uključivanja opozicije u donošenje odluka“. Takođe je naglašeno kako „proces evropskih integracija ne smije biti taoc kratkoročnih političkih interesa“. Dok se poseban dio odnosi  na porast „nacionalističke retorike i pokušaje istorijskog revizionizma u javnom diskursu“.

Da izbjegnemo greške u interpretaciji: u tački 30 rezolucije, Evropski parlament „izražava zabrinutost zbog sve učestalijih pokušaja revizije istorijskih činjenica iz perioda Drugog svjetskog rata i poslijeratne Jugoslavije, koji potkopavaju društvenu koheziju i odnose sa susjedima“.

Ovamo, kod kuće, Više državno tužilaštvo u Podgorici prije neki dan odbacilo je krivičnu prijavu koju je nekoliko NVO podnijelo protiv Jovana Mićovića (u javnosti poznatiji kao mitropolit Joanikije) i više drugih osoba zbog govora mržnje, odnosno,veličanja četničkog pokreta . Tužilaštvo je zaključilo da u izjavama poput one Mićovićeve, da je zlikovac Pavle Đurišić “veliki junak nepobjedivog karaktera”, a ni u drugim radnjama prijavljenih  “nema elemenata bića prijavljenog, niti drugog krivičnog djela za koje se gonjenje preuzima po službenoj dužnosti”.

Podnosioci tužbe imaju pravo žalbe. Svaštočine mogu, nekažnjeno, nastaviti da veličaju zločince tipa Pavla Đurišića i Ratka Mladića ili da negiraju genocid u Srebrenici. Sve čekajući “da se vojska na Kosovo vrati”.

Koga je briga za upozorena EP da takav trend, destabilizuje unutrašnji društveni okvir, i  narušava i odnose Crne Gore sa državama regiona… Nadležne, očigledno, nije. Zato državne institucije i dalje funkcionišu kao arene dnevno političke borbe,  umjesto da budu garant vladavine prava.

Želi li Crna Crna da suštinski ovlada evropskim standardima ili da, makar, postane stabilna država na tzv. evropskom putu, kozmetičke/tehničke reforme neće biti dovoljne. Potrebno je mnogo više. Od jačanja i poštovanja institucija, preko osnaživanja kulture dijaloga i kompromisa, do jasnog distanciranja od ekstremističkih i revizionističkih tendencija.

U suprotnom, evropska ali i svaka druga budućnost Crne Gore  biće dovedena u pitanje.

Zoran RADULOVIĆ

Koliko god da su motivi protestnih okupljanja s kraja na kraj Crne Gore različiti, gotovo svi imaju zajedničku nit: građani blokiraju ulice kako bi odgovornima skrenuli pažnju na postojanje problema koji je u njihovoj nadležnosti. A ne rješava se

Od srijede imamo skuplji hljeb. Vekna bijelog hljeba, od 700 grama, umjesto 80 košta – 85 centi. Za desetak procenata poskupjeće i druge vrste hljeba i peciva, najavili su iz Udruženja pekara, uz konstataciju da je poskupljenje „simbolično“ i, kažu, neminovno – zbog naraslih troškova poslovanja.

„Kada je u pitanju cijena hljeba, Vlada tu ne može uticati“, rekao je ministar poljoprivrede Vladimir Joković u novembru 2022. godine. Sada se nije oglašavao. SNP priprema partijski kongres pa ministar, biće, ne stiže da se bavi „trivijalijama“.

Zato je najavu poskupljenja hljeba, umjesto resornih ministara, komentarisao predsjednik borda Eklektroprivrede Crne Gore.  „Želim da apelujem na vlasnike pekara i sve proizvođače osnovnih životnih namirnica da se uzdrže od povećanja cijene hljeba“, poručio je Milutin Đukanović pozivajući na društvenu odgovornost.

„Ako smo mi u EPCG mogli da u najtežim uslovima obezbijedimo stabilnost i ne posežemo za povećanjem cijena prema građanima, vjerujem da i drugi mogu slijediti taj primjer. Samo zajedno možemo očuvati ekonomsku stabilnost i pokazati da su nam građani i njihov životni standard zaista na prvom mjestu“, poručio je.

Šta ti je društvena odgovornost. Đukanović, doduše, ne priča o političkom i porodičnom zapošljavanju ili enormnim troškovima koji su i resornog ministra Admira Šahmanovića natjerali da zatraži objašnjenja od EPCG. Ili o milionima isplaćenih  zaposlenima  mimo redovnog sistema isplate zarada, slupanim službenim vozilima (neki  menadžeri iz sistema Elektroprivrede urnisali su više komada bez kazne i obaveze da naknade štetu), službenicima koji u radno vrijeme u kancelarijama upravne zgrade EPCG drže privatne časove. Važno je da struja i hljeb ostanu jeftini. I, uglavnom, dostupni.

U Crnoj Gori se nikada nije bolje živjelo, obavijestio nas je premijer Milojko Spajić. Opet. Na pitanje šta njegova Vlada može da uradi po pitanju učestalih blokada puteva (tunela, plaža, šetališta…), odgovornost je prebacio na građane.

Demokratija je, kaže, stigla u Crnu Goru, pa sada svako može da izrazi svoje mišljenje. „Ali, jako je bitno da građani imaju senzibiliteta za ono od čega se živi, a to je turizam, i da svojim djelovanjem ne ugrožavaju svoju budućnost”.

Vladin senzibilitet je drugo. Cetinjani na Kruševom ždrijelu svakodnevno protestuju tražeći da nadležni ponesu odgovornost za (ne)reagovanje prije, tokom i nakon dva masovna ubistva u Prijestonici koja su se dogodila za manje od dvije i po godine. Građani blokiraju put Šavnik-Žabljak zahtijevajući da se završe lokalni izbori započeti u oktobru 2022. Mještani pograničnih sela u Pivi blokirali su magistralni put Plužine-Sarajevo tražeći da stanovnicima opština Plužine i Gacko bude dozvoljeno da sa ličnim dokumentima mogu prelaziti granicu preko prelaza Ravno, u Pivi, i da turisti u ljetnjoj sezoni taj prelaz mogu koristiti kao granični.

Tu nije kraj blokadama. Zbog odluke Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede da zabrani sječu šume u privatnom vlasništvu, mještani sa područja opština Nikšić, Plužine i Cetinje, koji se bave ovom djelatnošću, blokirali su jednu saobraćajnu traku kod tunela Budoš a, neki dan kasnije, i put Nikšić – Vilusi u mjestu Kuside. Saobraćaj na gradskoj rivi u Kotoru blokirali su vlasnici taksi-glisera pokušavajući da skrenu pažnju nadležnim u Ministarstvu pomorstva na nezadovoljstvo najavljenim promjenama Zakona o sigurnosti pomorske plovidbe. U Tivtu su građani protestovali zbog odluke Morskog dobra da u zakup da jednu od rijetkih slobodnih plaža u toj opštinu (plaža Belane). Ulcinjani su, nedavno, blokirali saobraćajnice prema Baru i Sukobinu pokušavajući  da odbrane Veliku plažu od nenajavljenih investitora iz UAE.

Protesta je bilo i u Podgorici, Pljevljima, Baru, Bijelom Polju… Koliko god da su motivi protestnih okupljanja različiti, gotovo svi su imali jednu zajedničku nit: građani su izlazili na ulice kako bi odgovornima, uglavnomVladi, skrenuli pažnju na postojanje problema koji je u njihovoj nadležnosti. A ne rješava se.

Zoran RADULOVIĆ