Povežite se sa nama

FOKUS

PRIVREDNI SUD IZVAN ZAKONA: Blažove sudske čarolije

Objavljeno prije

na

Ovo je još jedna priča o tome kako predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, kad su po srijedi interesi premijerovih poslovnih saradnika i prijatelja, ne poznaje granice. Zakona.

U novoj epizodi serije kako sam sudio u korist Prve familije, i njoj bliskih ljudi, Jovanić ignoriše sveto pravno pravilo da se pravosnažna presuda ne može preispitivati. Iako je pravosnažnom presudom Višeg suda u Podgorici utvrđeno da je izdavačka kuća CID povrijedila autorska prava Obodu sa Cetinja objavljivanjem Autobiografije i Memoara Nikole I Petrovića Njegoša, Jovanić pred Privrednim sudom nanovo utvrđuje da li je povrijeđeno autorstvo. Možda ne beznačajna činjenica je da je glavni urednik CID-a Dragan Vukčević, jedan od premijerovih saradnika na privatnom Univerzitetu Donja Gorica (UDG).

No, priča počinje mnogo prije nego što je Jovanić došao na čelo Privrednog suda, davne 1997. godine, kada su Mileva Dragićević, supruga i nasjljednica autorsko-priređivačkog prava Rista Dragićevića, i Obod sa Cetinja podnijeli tužbu protiv CID-a zbog neovlašćenog objavljivanja Autobiografije i Memoara kralja Nikole. Njih je za štampu priredio Risto Dragićević, a objavio Obod 1969.god. u petoj knjizi cjelokupnih djela Nikole I Petrovića Njegoša, pod nazivom Autobiografija-Memoari- Putopisi. CID je te godine Autobigorafiju i Memoare objavio u okviru svog izdanja Djela, zbog čega su nosioci autorskih prava podnijeli tužbu. U međuvremenu objavljena su i u ponovljenom izdanju 2001. godine.

Nakon čak osam godina Viši sud u Podgorici donosi presudu kojom presuđuje u korist Oboda. Viši sud u toj presudi zabranjuje CID-u da izdaje i prodaje Autobiografiju i Memoare „u obimu, sadržaju, književnoj formi i sintezi, kako su objavljena u knjizi petoj cjelokupnih djela Nikole I Petrovića Njegoša Autobiografija- Memoari –Putopisi, 1969. god. na Cetinju”.

Apelacioni sud Crne Gore dvije godine kasnije, 25. decembra 2007. potvrđuje tu presudu Višeg suda i ona na taj način postaje pravosnažna i izvršna. Ali ne i za Blaža Jovanića i Dijanu Raičević sutkinju Privrednog suda.

U nastavku suđenja pred Privrednim sudom trebalo je iskazati izgubljenu dobit Oboda, koja je prema finansijskom vještačenju iznosila oko 90 hiljada eura sa sudskim troškovima i kamatom. Tada, međutim, dolazi do obrta. Sutkinja Raičković odobrava zahtjev CID-a i angažuje vještaka koji nanovo utvrđuje utvrđeno – da li su Obodu ugrožena autorska prava.

„Sutkinja Raičković je tako pokušala da stavi van snage pravosnažnu presudu Višeg suda u Podgorici”, navodi se u pismu koje je izvršni direktor Oboda Vasko Jauković ove godine u martu uputio ministru pravde Zoranu Pažinu.

Sutkinja je predmet vještačenja pri tom postavila tako široko da vještak Miodrag Jovanović nije upoređivao dva izdanja u onom dijelu koji je bio predmet spora (Biografija i Memoari), već cjelokupna izdanja, utvrdivši tako da se radi o ,,dva originalna izdavačka poduhvata”.

Vještak čak cijeni da je priređivač Ratko Đurović u napomeni izdanja CID-a ,,iz učtivosti” naveo da je to izdanje priređeno na osnovu cjelokupnih djela Nikole I Petrovića Njegoša koje je 1969. godine objavio Obod, a ,,ne zato što je te knjige imao u ruci!”

Sutkinja Raičković konačno 10. maja 2013. godine donosi presudu kojom odbija tužbeni zahtjev Oboda i van snage stavlja pravosnažnu presudu Višeg suda u Podgorici.

Apelacioni sud je u septembru iste godine ukinuo tu presudu uz ocjenu da sutkinja Raičković nije na valjan način cijenila dejstvo pravosnažne presude Višeg suda. Taj sud u presudi navodi da Privredni sud ne može preispitivati pravosnažnu presudu.

,,Pravosnažna sudska odluka kojom je riješen određeni spor ima odgovarajuće dejstvo na stranke i isključuje mogućnost ponovnog i drugačijeg suđenja u istoj stvari”, navodi Apelacioni sud u presudi od septembra 2013, i podsjeća da se pravosnažna presuda može koristiti i kao ,,dokaz o nekim činjenicama ili pravnim odnosima”.

Ali ne i za sudiju Blaža Jovanića, koji je u međuvremenu postao predsjednik Privrednog suda.

U junu 2014. godine CID ulaže tužbu Privrednom sudu u kom traži da utvrdi da je ta izdavačka kuća imala pravo da objavi Djela Nikole I Petrovića Njegoša. Jovanić, tada predsjednik suda, lično zadužuje predmet i oglušujući se na pravosnažnu presudu Višeg suda, ali i uputstva Apelacionog suda sutkinji Raičković da se pravosnažna presuda ne može preispitivati, opet utvrđuje već presuđeno.

U Privrednom sudu pri tom počinju da se paralelno odvijaju dva sudska postupka, kod sutkinje Raičković i sudije Jovanića.

U maju 2015. godine Jovanić donosi presudu u korist CID-a u kojoj navodi da Obodu nijesu ugrožena autorska prava, da je CID imao pravo da objavi Djela, i da otuda nije mogao da nanese štetu Obodu. Koji, po Jovaniću, sada mora da plati sudske troškove.

Jovanić pri tom prevazilazi samog sebe. Kao stručnjak za autorska prava, on u svojoj presudi konstatuje da CID Obodu nije narušio autorstvo između ostalog jer ,,se Autobiografija koju je objavio Obod nalazi na početku knjige, dok je u djelu CID-a na samom kraju”. Eto rješenja za sve plagijatore. Ukradu, ali ne objave na istoj stranici kao autor i problem riješen.

Jovanić znalački primjećuje i da knjiga koju je objavio CID sadrži i pjesme, spjevove, govore, pisma, a ona koju je objavio Obod samo autobiografije, memoare i putopise. Eto dokaza da se radi o dva različita originalna djela.

Ova presuda sudije Jovanića ukinuta je rješenjem Apelacionog suda Crne Gore u oktobru 2015. godine. Apelacioni sud opet upozorava da se pravosnažna presuda Višeg suda ne može preispitivati.

Jovanića to ne sprečava da u ponovljenoj presudi opet ispituje povredu autorskih prava i usvoji zahtjev CID-a. U novoj presudi iz januara ove godine on konstatuje da se ne može preispitivati presuda Višeg suda, ali da ne vidi razlog zašto ta pravosnažna kojom je utvrđeno da je CID ugrozio autorstvo Obodu, i njegova koja konstatuje suprotno „ne mogu istovremeno egzistirati u pravnom prometu”. Po Jovaniću „ne radi se o divergentnim odlukama koje se međusobno isključuju”. Pa mu ne vjeruj.

U međuvremenu postupak koji je vodila sutkinja Raičković prekinut je do okončanja ovog koji vodi Jovanić.

Na redu je opet Apelacioni sud.

VASKO JAUKOVIĆ , IZVRŠNI DIREKTOR OBODA
Da ima profesionalne savjesti, Jovanić bi podnio ostavku

Mislio sam da ovakve skandalozne procesne zloupotrebe, netačne navode, sinhronizovane manipulacije , možemo gledati samo u kriminalnim filmovima”, kaže za Monitor Vasko Jauković, izvršni direktor Oboda koji skoro dvije decenije čeka pravdu u ovom sporu. „Nadam se da sudije Apelacionog suda Crne Gore neće dozvoliti da razne ekonomsko – korumpirane grupe uruše pravosudni sistem zbog sudija koji su podlegli raznim pritiscima. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić, da ima profesionalne odgovornosti i savjesti sam bi napustio Privredni sud”, kaže Jauković. „Da smo odgovorno društvo, i sutkinja Dijana Raičković, poslije tzv. intelektualnog falsifikata u presudi P.br.429/08 od 10. 05. 2013,koju je ukinuo Apelacioni sud Crne Gore snosila bi konsekvence”. Janković je u pismu ministru pravde upućenom u martu ove godine konstatovao se se u postupcima koje su vodili Jovanić i sutkinja Raičković „Ne radi o nesnalaženju sudija ili vještaka, već o sinhronizovanim radnjama, u kojima ima elemenata krivične odgovornosti”.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

FOKUS

UTRENIRANO NASILJE: Riječima, pesnicama, mecima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva zaraćena mafijaška klana, nadležni prebacuju odgovornost jedni na druge,  nova na bivšu vlast,  politika sve više liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova  deklarativnih osuda dijela vlasti nedavnog napada na gradonačelnika Budve Nikole Jovanovića  provijava poruka  – tako ti i treba kad  nijesi naš. Zvuči poznato

 

 

Vijesti o različitim vrstama nasilja sustizale su  jedna drugu.  U samo nekoliko dana  dogodila su se dva hladnokrvna ubistva, koje bezbjednosni sektor karakteriše kao nastavak obračuna kriminalnih klanova, kavačkog i škaljarskog, kao i  fizički napad na predsjednika Opštine Budva Nikolu Jovanovića, uz uobičajeno punjenje stubaca crne hronike jezivim pričama o porodičnom i maloljetničkom nasilju.

Nakon što je u srijedu prethodne sedmice ispred svoje kuće u Podgorici ubijen  Igor Nedović, u subotu nešto prije ponoći u bašti lokala Taormina u centru Podgorice je ubijen Ivan Milačić, koji je važio za bezbjednosno interesantno lice (BIL). Istom prilikom ranjen je Strahinja Radonjić koji je sa Milačićem sjedio za stolom, a metak je okrznuo i slučajnu prolaznicu, djevojku koja je šetala trotoaom  u blizini mjesta gdje se ubistvo dogodilo.

Uz sve, lokal Taormina,  u čiju je baštu utrčao  i dalje neidentifikovani naoružani ubica i sasuo metake u goste, nalazi se na svega 500 metara od sjedišta Uprave policije.

Oba ubistva, označena kao nastavak klanovskog rata škaljaraca i kavčana, započetog još 2014 godine, imaju potpis profesionalnih ubica. Nedoviću je  ubica prišao na motoru ispred kuće i hladnokrvno zapucao u njega, o čemu svjedoči i video snimak. Nakon što je kratko napustio mjesto zločina, vratio se kada je vidio da Nedović daje znake života, i opet zapucao u žrtvu.  Vrh policije je saopštio da je ista osoba pokušala da ubije Nedovića i 16. maja ove godine, te da je tokom skrivanja imao , “ozbiljnu tehničku, logističku i finansijsku podršku”. I pored tih poliicjskih informacija drugi put je ubistvo uspjelo.

Ni u jednom nedavnom ubistavu u Podgorici, ubice nisu pokazivale zabrinutost da bi mogle  biti uhvaćene.

V.D direktor policije Lazar Šćepanović saopštio je da policija ne može da preuzme apsolutnu odgovornost za bezbjednosnu situaciju, te da je sreća što nemamo slučajnih žrtava. Odgovornost je prebacio na lošu kaznenu politiku. Pohvalio se da je smanjen broj organizovanih kriminalnih grupa, što dostupni podaci ne potvrđuju (vidi box).

Zbog bezbjednosne situacije ove sedmice sastalo se i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, nakon što je premijer Milojko Spajić sazvao sjednicu tog tijela, prethodno saopštivši da nema vremena da prisustvuje sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost, na kojoj su takođe tema trebalo da budu mafijaška ubistva, a koju je inicirao predsjednik države Jakov Milatović. Sjednica Savjeta po ko zna koji put nije održana u nadgornjavanju predsjednika i premijera oko  termina.

U saopštenju izdatom nakon sjednice Vijeća, na kojoj su osim predstavnika Vlade prisustvovali predstavnici pravosuđa i policije, saopšteno je da su posebno analizirana   ubistva sa obilježljima mafijaških likvidacija.

“Ocijenjeno je da postoji korelacija između porasta broja krivičnih djela protiv života i tijela, trenda povećanja broja ukinutih pritvora, kao i nedonošenja presuda u roku od tri godine”, piše u saopštenju. Tako je na neki način i Vijeće odgovornost prebacilo na pravosuđe.

Opozicija prstom upire na vrh bezbjednosnog sektora, kojim rukovode Demokrate. Aleksa Bečić, lider Demokrata uzvratio je objavom  dokumenta koji potvđuju da su visokopozicionirani članovi zemunskog klana imali crnogorska dokumenta tokom devedesetih, o čemu je Monitor pisao još prije dvije decenije. On je kazao da  „korjeni aktuelnih problema sežu duboko u strukture bivšeg režima“.  Prebacujući tako odgovornost na prethodni režim. Koji je nesumnjivo zaslužan za to što je Crna Gora dobila epitet mafijaške države. Ipak, već pet godina  nove vlasti nijesu sprovele neophodne sistemske reforme. Uglavnom,  na sceni je od vrha do dna prebacivanje odgovornosti.

Dan uoči vikenda kada se desilo drugo mafijaško ubistvo u Podgorici, predsjednik opštine Budva Nikola Jovanović fizički je napadnut 18. jula u Budvi. Zbog napada na njega uhapšen je  Jovo Mitrović iz Budve , dok su njegova braća Vidak i Milorad Mitrović lišeni slobode zbog nasilničkog ponašanja. Sudija za istragu Osnovnog suda u Kotoru Špiro Pavićević odredio je pritvor do 30 dana Jovu Mitroviću zbog napada na Jovanovića. Vidaku i Miloradu Mitroviću izrečena je mjera zabrane prilaska Jovanviću.

Vidak Mitrović je funkcioner Nove srpske demokratije Andrije Mandića. On je nakon napada podnio  ostavku na članstvo u Upravnom odboru Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom.

“Događaji koji su ovih dana predmet interesovanja javnosti ni na koji način nisu povezani sa mojom političkom pripadnošću, niti sa radom ovog preduzeća, koje izuzetno cijenim. Ostavku podnosim iz uvjerenja da je očuvanje ličnog dostojanstva važnije od bilo koje funkcije”, saopštio je, aludirajući na prethodne javno iznijete optužbe Jovanovića.

Jovanović je optužio Mandića i NSD da su nalogodavci napada na njega, tvrdeći da je taj napad politički motivisan. Prema navodima Jovanovića,  njegovi se napadači vode kao bezbjednosno interesantna lica (BIL).

Konačno se oglasio i predsjednik Skupštine, demantujući da ima ikakve veze sa dešavanjima u Budvi. “Nemam nikakve veze sa dešavanjima u Budvi i snažno osuđujem upotrebu sile, ali takođe tražim da video zapisi svađe Nikole Jovanovića i braće Mitrović budu javni”, napisao je Mandić na društvenoj mreži Iks.

Predsjednik Skupštine koji snažno osuđuje upotrebu sile, ipak je u nasilje u Budvi minimizirao svodeći ga na lične razmirice, dodatno javno iskazujući sumnju zatraživši  video zapis svađe. „Građani Crne Gore nijesu naivni, znaju oni da to nema veze sa Andrijom Mandićem. Svi u Budvi znaju da se tu radi o ličnim razmiricama“,saopštio je. Mandić nije poimenice osudio nasilje svojih funkcionera.

Jovanović je saopštio da ta Mandićeva izjava  predstavlja, kako je rekao,  krajnje providan pokušaj da se brutalni napad pripadnika organizovane kriminalne grupe i funkcionera NSD relativizuje, zamagli istina i zaštite počinioci.

“Da budem potpuno jasan – nisam imao nikakvu svađu sa braćom Mitrović. Doživio sam brutalni kriminalni napad od strane lica koja se vode kao bezbjednosno interesantna i koja su direktno povezana sa Novom srpskom demokratijom, čiji je funkcioner jedan od napadača. Riječ je o organizovanom, unaprijed isplaniranom aktu nasilja, a ne o ‘svađi’, kako to pokušava da predstavi Mandić. Njegov pokušaj da podvalama i manipulacijom javnosti zamijeni uloge, da od napadača napravi žrtve, a od mene krivca – nije samo politički nepošten, već duboko opasan. To je direktan pokušaj zataškavanja zločina i zaštite partijskih vojnika koji sprovode nasilje kao metodu političke borbe”, kazao je Jovanović.

Trajući  sukob Jovanovića i NSD kulminirao je nakon što je Jovanović u Budvi formirao vlast uz podršku DPS-a.  Jovanović predvodi jednu od dvije struje budvanskog DF koji se podijelio nakon što je bivši predsjednik Milo Božović uhapšen u proljeće 2023, zbog sumnji da je učestvovao u međunardnom švercu droge. Jovanović je ostao lojalan Božoviću.

Govoreći o napadu na predsjednika Opštine Budva , v.d  direktora Uprave policije Lazar Šćepanović rekao je da je osumnjičeni imao personalne i političke motive za to djelo. “Motivi su više nego poznati”, kazao je. Jovanović je od Uprave policije zatražio da mu urade procjenu bezbjednosti, a na pitanje da li će do toga doći, Šćepanović je kazao da će procjena bezbjednosti biti urađena po zakonu.

Poput Mandića, i Demokrate, koje rukovode bezbjednosnim sektrom,  su nasilje nad Jovanovićem osudile, osudivši istovremeno i Jovanovića za družbu sa batinašima.

“Oštro osuđujemo napad na predsjednika Opštine Budva, Nikolu Jovanovića. Vjerujemo da će nadležni organi utvrditi sve činjenice i rasvijetliti okolnosti ovog događaja. To što je Nikola Jovanović formirao vlast sa najvećom batinaškom partijom, koja je i donijela i afirmisala nasilje u Budvi, ne daje nikome za pravo da fizički nasrće na njega”, saopštile su Demokrate Budva. Ni Mandić ni Demokrate nijesu pomenule da je napadnut neko ko se nalazi na čelu grada,  ima javnu funkciju.

Jovanoviću su  po povratku na posao, stigle  prijeteće poruke sa anonimnih mejlova, u kojima se posprdno govori o napadu na njega, i komentariše da mu sledeći put treba slomiti obje ruke i noge. Policija je procesuirala  J.M. (48) iz Nikšića, koji je  osumnjičen je da je putem mejla prijetio predsjedniku Opštine Budva.

“Nasilje nije samo izolovana pojava, već ozbiljan problem duboko ukorijenjen u društvu”, upozorili su iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, navodeći da cijena obavljanja javnih funkcija postaje mjerilo rizika. Oni su osudili napad Jovanovića i sve vidove verbalnih prijetnji i napada u politici i u vezi sa njom.

Dok se na ulicama nekažnjeno obračunavaju pripadnici dva mafijaška klana,nadležni odgovornost prebacuju jedni na druge, ili  na bivše vlasti,  politika neodoljivo liči na klanovsku borbu u kojoj je našima sve dozvoljeno. Pa i nasilje. Između redova  deklarativnih osuda dijela vlasti napada na gradonačelnika Budve Nikolu Jovanovića provijava poruka  – tako ti i treba kad više nijesi naš.

Zvuči poznato.

Milena PEROVIĆ

 

Broj kriminalnih grupa se ne smanjuje, a njihova moć jača

Nakon nedavnih mafijaških obačuna u kojima su ubijeni Igor Nedović i Ivan Milačić, koji su operativno važili za bezbjednosno interesantne osobe bliske kriminalnim klanovima, vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović medijima je saopštio da u Crnoj Gori djeluje 11 kriminalnih grupa, a da je sedam razbijeno za dvije godine.

“Imamo 11 kriminalnih grupa, a dvije najveće broje oko 300 članova”, tvrdi Šćepanović.

Njegove tvrdnje se ne poklapaju sa zvaničnim javno dostupnim podacima, odnosno Procjenama o opasnosti od teškog i organizovanog kriminala u Crnoj Gori.  U posljednjoj procjeni, tzv SOCTA 2024, koja je bazirana na metodologiji Europol-a,  piše da su u odnosu na  prethodno izrađenu osnovnu verziju dokumenta – SOCTA 2021, identifikovane dvije nove OKG, dok je za jednu OKG utvrđeno da više nije aktivna. Prema podacima SOCTA 2021 bilo je registrovano aktivno djelovanje deset kriminalnih grupa.

“U Crnoj Gori je registrovano aktivno djelovanje 10 visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa, od kojih najveći broj ima preko 30 članova. Može se zaključiti da je došlo do smanjenja broja organizovanih kriminalnih grupa koje djeluju u Crnoj Gori, obzirom na činjenicu da je Procjenom opasnosti od teškog i organizovanog SOCTA 2017 bilo registrovano postojanje 11 organizovanih kriminalnih grupa“, navodi se u Procjeni izrađenoj za 2021.godinu.

U SOCTA 2024,  navodi se i  da je dominantna kriminalna aktivnost visokorizičnih OKG iz Crne Gore  krijumčarenje kokaina na međunarodnom nivou. “Pri čemu su ove strukture i dalje zadržale trend udruživanja sa kriminalnim grupama sa područja drugih država Zapadnog Balkana”.

Iz dostupnih procjena jasno se zaključuje da se broj kriminalnih grupa posljednjih godina povećavao. Njihova  moć i uticaj su jačali.

Osim što je od 2021. do 2024.godine formirana još jedna kriminalna grupa, da se broj kriminalnih grupa u kontinuitetu  povećava potvrđuje i dokument SOCTA 2021.U tom dokumentu je u odnosu na prethodnu SOCTA 2017, registrovano aktivno djelovanje dvije nove organizovane kriminalne grupe.

U dostupnim dokumentima se navodi da su bezbjednosne službe u periodu između 2017. i 2021. godine registrovale 60 mafijaških ubistava.

“Imajući u vidu činjenicu čvrste regionalne povezanosti između organizovanih kriminalnih grupa sa područja Crne Gore i organizovanih kriminalnih grupa sa područja zemalja regiona, prevashodno Srbije, mora se istaći da sukobi između organizovanih kriminalnih grupa nijesu ograničeni samo na teritoriju Crne Gore, već su uzročno posljedično povezani sa sukobima na teritorijama zemalja regiona, ali i pojedinih zemalja Evrope i svijeta. U sukobima navedenih organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori i zemljama regiona tokom izvještajnog perioda izvršeno je više od 60 teških krivičnih djela protiv života i tijela”, navodi se.

Znatno  smanjenje broja registrovanih kriminalnih grupa zabilježeno je samo 2017 godine. Ali zbog toga što je u predhodnom periodu  bilo aktivno čak 35 kriminalnih grupa.

Od 2010.,  do 2018.godine, izrađena su tri SOCTA dokumenta, (SOCTA 2010, SOCTA 2013 i SOCTA 2017). Kako je tada saopšteno broj organizovanih kriminalnih grupa 2017. bio je manji u odnosu na prethodni period za oko 70 odsto.

“Broj organizovanih kriminalnih grupa je tokom prethodnog perioda znatno smanjen, s obzirom da je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog kriminala – SOCTA 2010 bilo identifikovano 35 organizovanih kriminalnih grupa, dok je prema podacima iz Procjene opasnosti od teškog i organozovanog kriminala – SOCTA 2013 aktivno djelovalo 20 organizovanih kriminalnih grupa“, objasnili su tada iz MUP-a.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVA I DRŽAVNA PREDUZEĆA: Stečaj sad

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državna preduzeća u Crnoj Gori, uz decenijama gomilane probleme i dodatni teret modela raspodjele vlasti po dubini ,  odnosno talas zapošljavanja zaslužnih članova partije, simpatizera i svojti, sve vidljivije pokazuju znake ozbiljne slabosti

 

Skupština akcionara Crnogorske plovidbe (100 odsto u državnom vlasništvu) prihvatila je Vladin zahtjev i potvrdila odluku o hitnoj prodaji oba broda u vlasništvu kompanije. Kotor i 21. maj promijeniće vlasnika i zastavu (a vjerovatno i imena), potvrdio je Jovan Šćekić, državni sekretar u Ministarstva pomorstva, kog je Vlada zadužila da zastupa državu na ovonedjeljnoj Skupštini akcionara kotorske kompanije.

Prethodno je ministar Filip Radulović ustvrdio da prodaja brodova nije samo logičan, nego jedini potez koji je ostao. “Zakoni su takvi da više nema pomoći  države. I zbog toga smo donijeli odluku da stavimo ta dva broda na prodaju. Ideja je da se sačuva što se sačuvati može”, kazao je ministar.

Šta se to “sačuvati može”, nije znao da kaže Vladimir Tadić, izvršni direktor Crnogorske plovidbe u kojoj je zaposleno devet lica (angažovani mornari nijesu na popisu stalno zapošljenih). “Imali smo sistem koji nije funkcionisao. Nema svrhe da se ostavi jedan brod da plovi, jer to ne bi moglo da podmiri troškove. Vidjećemo šta će Vlada kao vlasnik na kraju odlučiti, ne znamo da li će biti neko restrukturiranje”, kazao je Tadić Pobjedi. Potvrđujući da se brodovi ne prodaju zbog lošeg stanja,  već  nedostatka novca. Odnosno, lošeg upravljanja kompanijom.

“Sve tehničke neispravnosti na brodu su riješene, na osnovu toga imamo zeleno svjetlo da isplovimo, ali ne možemo zbog dugova. Zato je donijeta odluka da se stavi zaloga na brod Kotor, kao garancija da će dugovi biti izmireni. Uključili su se advokati i osiguravajuća društva”, kazao je Tadić.

Povodom odluke o prodaji brodova, nijesu se oglašavali  iz Barske plovidbe. Imali su dobar razlog. Po nalogu vlade, Barani su proljetos sa Kotoranima potpisali ugovor o poslovno tehničkoj saradnji vrijedan milion eura. Tim ugovorom je predviđeno da Barska od Crnogorske plovidbe uzme brodove u zakup, dok bi Kotorani dobijeni novac iskoristili za isplatu dugova pomorcima, dobavljačima i Prvoj banci (kredit od 400.000 eura dospio je na naplatu zbog neažurnosti Vlade, koje nije potvrdila dogovor o produženja roka za vraćanje kredita). “Na taj način Crnogorska plovidba se spašava od stečaja, niko od zaposlenih neće ostati bez posla, niti ćemo izgubiti brodove vrijedne 30 miliona eura, za koje je posljednja rata banci isplaćena u januaru”, pohvalio se sredinom maja ministar Radulović. Dva mjeseca kasnije  –  “više nema pomoći”.

Prije ovonedjeljne Skupštine akcionara Crnogorske plovidbe koja, praktično, znači upokojenje te kompanije, oglasilo se Udruženje pomorskih kapetana Crne Gore (UPKCG), zahtijevajući od premijera Milojka Spajića da hitno smijeni ministra pomorstva.  UPKCG ocjenjuje da odluke ministra Radulovića “direktno ugrožavaju brodarsku industriju, međunarodni ugled Crne Gore i bezbjednost pomorske plovidbe”. Potom se navode ključne greške i promašaji: postavljanje nestručnih kadrova na najodgovornija mjesta u sistemu, od Ministarstva do čelnih pozicija u pomorskim kompanijama; izbor nekompetentnih kompanija i osoba bez pomorskog znanja za izradu programa restrukturiranja Crnogorske plovidbe; nejasan status brodova i onoga ko upravlja njima.

Kao “vrhunac pogubne politike“ iz Udruženja potenciraju odluku o prodaji brodova, podsjećajući da su u pitanju relativno novi (izgrađeni 2012.) i nedavno otplaćeni brodovi, koji su “u narednim godinama trebalo da počnu da donose profit državi”.

Potpisnici pisma UPKCG insistiraju da je “ministar Radulović upozoren na sve posljedice, ali je ignorisao struku. Sada snosi odgovornost za gašenje Crnogorske plovidbe, koja je nekad bila simbol pomorske moći naše države (nekadašnja Jugooceanija)”, uz zaključak da je „pomorstvo stvaralo država i stručni ljudi, a sada ga gase politika i nestručnost“.

Apelu za smjenu ministra  Radulovića pridružilo se i Udruženje saobraćajnih inženjera i tehničara Crne Gore.  “Ovo je krajnji momenat da se nešto preduzme u cilju spašavanja onog što se još može spasiti”, navodi se u saopštenju koje je potpisao izvršni direktor Udruženja Nenad Babić. “Neko ko je imao priliku, a nije ništa uradio, sigurno ne bi trebao da ima više podršku Premijera, i morao bi pod hitno da bude smijenjen, te naravno da snosi odgovornost za stanje resora kojim je rukovodio. Brod Kotor je samo slika stanja saobraćajnih preduzeća, prvenstveno željeznice, naših luka i brodarskih kompanija, a takvom stanju je u mnogome doprinio ministar Radulović”.

Loše vijesti stižu i sa drugih strana.

Ono o čemu se, nezvanično, govori mjesecima pa i godinama, uskoro bi moglo dobiti i zvaničnu potvrdu: Željezara u Nikšiću neće proizvoditi čelik- još uvijek, ako će ikada više – pošto je aranžman sa “švajcarskom” kompanijom 8B Capital u vlasništvu Igora Šamisa propao. Zakupac, prema još uvijek nezvaničnim potvrdama iz EPCG i Ministarstva energetike i rudarstva, nije ispunio nedavno obećanje i uplatio makar dio duga za zakup Čeličane i Kovačnice, koji se trenutno procjenjuje na 650-700 hiljada eura. A sve po ugovoru o 50-to godišnjem zakupu koji je potpisan prije godinu dana.

“Kompanija 8B Capital je pokazala veliku upornost da upravlja pogonima u Željezari i ja svim srcem želim da makar dio te upornosti pretoče u značajan i vrijedan poslovni rezultat. I to će biti dovoljno za kvalitet i napredak Elektroprivrede i ekonomiju Crne Gore”, kazao je na potpisivanju ugovora o zakupu tadašnji ministar energetike Saša Mujović. “Ispunjen sam zadovoljstvom i ponosom što  jedan veliki trud ostaje iza nas, ispunjen nadom da će ovaj ugovor donijeti dobro. Međutim, imam i određenu dozu opreza jer su prethodne privatizacije ovog kolektiva bile ne toliko uspješne, makar ne u onoj mjeri u kojoj smo mi priželjkivali”.

Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG koja je u njegovom mandatu postala vlasnik Željezare (20 miliona eura + trošak nezarađenih plata) mudro ćuti. Kao da nije bio jedan od glavnih promotera i protagonista tog posla. Ima “njegova” EPCG dovoljno problema i pored kupovine Željezare i, već višegodišnje, isplate zarada tada zatečenim i novozapošljenim radnicima. Od ekstremnog pada profita u matičnoj EPCG, pored toga što se dio troškova zarada knjiži kao investicije, očiglednog finasiranja političkih obećanja njegove NSD  resursima EPCG (nepotrebno zapošljavanje, neracionalne subvencije i sponzorstva), do sve glasnijih upozorenja na nesvrsishodnost postojanja i nezakonito poslovanje ćerke firme EPCG –Solar gradnja.

Državna revizorska institucija (DRI) dala je negativno mišljenje na finansijski izvještaj i pravilnost poslovanja Solar gradnje za 2024. godinu. Prethodno je sprovedena revizija kojom su utvrđena “materijalna i prožimajuća pogrešna prikazivanja i odstupanja od zakonskih i podzakonskih propisa”. Zbog toga su, kako su saopštili iz DRI, Izvještaj o reviziji dostavili Odboru direktora Solar gradnje, Elektroprivredi CG kao osnivaču, Ministarstvu finansija, Odboru za ekonomiju, finansije i budžet Skupštine Crne Gore i Vrhovnom državnom tužilaštvu (VDT).

Ako smo pažljivo pratili, reakcija na taj postupak  stigla je, za sada, samo iz VDT. Saopštili su da im materijal iz DRI  još nije stigao.

Uskoro bi se, na istoj adresi (VDT), mogao naći još jedan državni projekat prvog reda: ugovor o koncesiji za aerodrome u Podgorici i Tivtu. Taj posao nije završen ni šestu godinu, ali su se svim onim što je novoformirana Tenderska komisija postigla od proljetos, ispunili uslovi da se započeto produži. Nakon Ministarstva saobraćaja i Vlade, pred sudovima. Domaćim i međunarodnim.

Potencijalne žalbe najavili su, za sada, dva od tri ponuđača zainteresovana za koncesiju. Istovremeno, putnici iz Crne Gore putuju preko Tirane i Beograda, a ovdašnja turistička privreda trpi zbog nemogućnosti gostiju da dođu u Crnu Goru.  A država  zbog manjka prihoda.

Kad smo kod turizma, nedavno je proslavljen mali ali izuzetno neslavan jubilej. Grad hotel Sveti Stefan, jedan od turističkih simbola nekadašnje SFR Jugoslavije pa i cijelog Mediterana,  ostao je zatvoren petu sezonu. Pokazale su se preuranjene optimističke najave iz aprila da će elitni hotel biti otvoren ovog ljeta. Upućeni su  (portal investitor.me) čitaocima ponudili i detalje sporazuma koji je čekao “samo” da ga parafiraju u Vladi. Dogovor, pisali su, postignut uz posredovanje Novaka Đokovića i mogućnost da se on uključi u taj posao, predviđao je da: Vila Miločer, Aman SPA i restoran Olive budu otvoreni najkasnije 45 dana od potpisivanja sporazuma; Plaže Sveti Stefan Istok, Zapad i Kraljeva plaža budu otvorene do 75 dana, a ostrvo Sveti Stefan najkasnije 105 dana od potpisivanja ugovora. Istovremeno, zamrznula bi se arbitraža u Londonu. Za početak, na šest mjeseci.

Od svega navedenog ostala je – arbitraža. I mogućnost da Crna Gora pretrpi i znatnu finansijsku štetu, bude li proglašena odgovornom za nepoštovanje ugovora o zakupu Svetog Stefana.

Umjesto priče o tome trebaju li elitni (državni) hoteli na primorju da budu otvoreni pet, osam ili 12 mjeseci godišnje, mi tražimo krivca za zapuštene plaže bez zakupaca. Dok se Morsko dobro i lokalne samouprave spore oko preuzimanja odgovornosti i nadležnosti za (ne)učinjeno. Što goda da se utvrdi – strani posjetioci teško da će imati razumijevanja za domaće šlamperaje. Bilo da je njihova posljedica  nemar, neznanje ili, a ni to ne treba isključiti, loša namjera prema Crnoj Gori i njenim resursima.

Da li bi odgovorna i verzirana vlast tek tako prešla preko spoznaje da nekadašnji ponos crnogorske poljoprivrede, Plantaže AD, preživljavaju prodajući zemljište i preprodajući tuđa vina!? Ili da u zemlji koja je najvećim dijelom pod šumama, nemamo primjenjljiv zakon o šumarstvu. Dok uvozimo drvene gajbe za pakovanje voća…

Državna preduzeća u Crnoj Gori, uz decenijama gomilane probleme i  dodatni teret modela raspodjele vlasti po dubini, odnosno  talas zapošljavanja zaslužnih članova partije, simpatizera i svojti, sve vidljivije pokazuju znake ozbiljne slabosti. Negdje se stanje može popraviti, negdje ne . Kratkoročnim poslovnim potezima (prodaja brodova, zemljišta, davanje u koncesiju) pokušava se stvoriti lažna slika uspjeha. Dok neko od povjerilaca ne podnese zahtjev za uvođenje stečaja.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako se uzmu u obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se po njima ubuduće mjerimo, 13. jul postaće antipod samom sebi. Još je teže stanje  nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj  antifašizam  koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane

U susret Trinaestom julu slavilo se mnogo štošta, a najmanje antifašizam i antifašističko nasleđe. Ono se uglavnom krečilo. Sedmicu uoči Dana ustanka obilježila je dodjela Trinaestojulske nagrade, koja je možda bolje od ičega ogolila vrijednosti vlasti moderne Crne Gore.  Što bi rekao predsjednik parlamenta Andrija Mandić na dodjeli nagrada u Vili Gorica: „Djela ovogodišnjih dobitnika nagrade, simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“. Lelek.

Ako se uzmu o obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se ubuduće mjerimo po njima, 13. jul može postati antipod samom sebi. Nagradu su ove godine, po volji Žirija, odnosno parlamentarne većine koja ga je birala u parlamentu, dobili pjesnik Bećir Vuković i grafičar  Veljo Stanišić. Nagradu je dobio i muzičar Miloš Karadaglić, ali je odbio da je primi „u ovim okolnostima“. Žiri su činili predsjednik Nikola D. Rakočević i članovi Želidrag Nikčević, David Kalaj, Radoslav Stanišić, Miodrag Živković, Danilo Marunović i Dragan Koprivica.

Vuković je javnosti,  više nego po poeziji, poznat po negiranju crnogorske nacije. „Smatramo da je ova odluka nagrada onima koji otvoreno negiraju postojanje crnogorske nacije i identiteta”, navodi se u peticiji pokrenutoj za oduzimanje nagrade Vukoviću.  Društvene mreže  i mediji preplavljeni su njegovim izjavama na tu temu, od kojih je najčuvenija ona u kojoj kaže da su crnogorsku naciju izmislili Milovan Đilas i Kominterna, a Crnu Goru naziva nesrećnicom koju treba cimnuti za mrtve nogare.

„Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom? Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje”, pisao je svojevremeno. Tu je i Vukovićev poetski uzlet: „Četnici su gospoda, bili i ostali“.

Osim što je ovjenčan ovogodišnjom Trinaestojulskom nagradom, Vuković je 2021. izabran i za predsjednika Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Na to su ga mjesto preporučili glasovi bivšeg DF, a od sedam članova Administrativnog odbora, šest je glasalo za tu odluku.  Protiv je bila samo Kenana Strujić-Harbić. Godinu ranije predložen je za člana žirija, a iz DPS-a su  podršku tom predlogu obrazlagali  kao pokušaj „zdravog dijaloga“  unutar parlamenta. Danas, kažu iz te partije, Vuković zaslužuje prezir.

Za razliku od Vukovićevih mrziteljskih izjava, podatak o tome da li je i gdje je objavio knjigu za koju je ove godine nagrađen,  nije lako pronaći. Radi se o  zbirci poezije Kuće beskućnika.  Da knjiga postoji, što je dobar dio javnosti problematizovao, Vuković se potrudio da dokaže na dodjeli u Vili Gorica, podižući jedan primjerak u zrak. Prethodno su  mediji objavili da zbirka nije registrovana u skladu sa propisima.  Vijesti su objavile da do petka, 4. jula, knjiga nije bila katalogizovana u COBISS.CG. Pretragom COBISS.CG mogla se pronaći samo knjiga istoimenog naziva Benamina Isovića iz 1969. Vuković nije očito bio ni mnogo originalan. Vijesti su objavile i da je istog dana ustanovljeno da je zapis u sistemu COBISS.SR izmijenjen, koristeći prethodno formiran zapis od 2. aprila 2025. Vukovićeva knjiga je tada registrovana kao „u štampi“, uz napomenu da nijedna biblioteka u sistemu COBISS.SR ne posjeduje njen primjerak.

“Moja knjiga je registrovana u Srbiji, ovo je antisrpska histerija” ,uzvratio je Vuković. Dal je antisrpska histerija zaposjela i Srbiju, tek je i  Narodna biblioteka Srbije potvrdila da ne posjeduje primjerak Vukovićeve knjige.

Dok Vuković dobija svu javnu pažnju, drugi ovogodišnji laureat, grafičar Veljo Stanišić, bio je van fokusa.  Pažnju javnosti izazvalo je tek njegovo televizijsko gostovanje  gdje je Karadaglićevo  odbijanje da primi nagradu, okvalifikovao kao  „ciganisanje“. Reagovale su civilne organizacije i ombudsman, ocjenjujući da je Stanišićeva izjava govor mržnje i diskriminatorska. Stanišić se potom izvinio i zatražio oproštaj od braće Roma. „Da bismo razumjeli na šta mislim, molim da se romske organizacije raspitaju kod nikšićke braće, ko je i kakav Vojo Stanišić“, kazao je.  Kao biva, njemu je ova izjava koja odiše duboko utkanimm predrasudama, tek uzrečica. Inače je dobar komšija.

Stanišić je u emisiji izjavio i da Karadaglić nije dostojan Trinaestojulske nagrade. O Karadagliću se svakako  ne mora raspitivati u Nikšiću, obzirom da ima međunarodnu muzičku karijeru i reputaciju. Mnogi izražavaju poštovanje prema njegovom odbijanju nagrade. No neki podsjećaju da je javno podržao Đukanovića u političkoj kampanji 2018, odnosno bio njen dio.

Stanišić  je Karadaglićevo odbijanje Trinaestojulske nagrade, objasnio je naknadno,  doživio kao  uvredu i ambiciju da ponizi njegov narod i njega. „Kao što to prikriveno ili otvoreno sprovodi jedan određeni broj nevladinih organizacija i političkih partija. Mi smo crni, a oni su bijeli, mi smo traktordrajversi, a oni građani. Da li smo mi koji ne pripadamo javnoj sceni, u njenoj vještačkoj performativnosti, uopšte priznati kao jednaki njima? Mora li se to nazvati aparthejd?”, zapitao se Stanišić. Kandidujući se tako da dobije još jednu nagradu za redefinisanje pojma „aparthejd“. Po Stanišiću kritika onih koji veličaju krvave ideologije i ratne zločince zove se aparthejd.

Karadaglić je u obraćanju u kom kaže da ne može da primi nagradu kazao da je neizmjerno zahvalan na odluci da bude predložen i izabran za dobitnika najvećeg crnogorskog priznanja – Trinaestojulske nagrade.

„Tu odluku doživljavam ne samo kao priznanje za dosadašnji rad, već još više kao obavezu za buduće vrijeme. Moja namjera je bila da sav novčani iznos nagrade usmjerim u Fondaciju koju sam osnovao radi pomoći mladim umjetnicima i talentima iz Crne Gore. Nažalost, u okolnostima na koje nijesam mogao uticati, ja ovo izuzetno priznanje ne mogu primiti i nadam se da će ukupna crnogorska javnost imati razumijevanje za ovaj moj čin”, naveo je.

Fondaciju koju je Karadaglić osnovao i u koju je htio da donira novac od nagrade, javno je 2022, trošeći posljednje dane mandata predsjednika Crne Gore, podržao Milo Đukanović. Nakon sastanka sa Karadaglićem, Đukanović je tada poručio da će ta fondacija  biti most između Crne Gore i svijeta. Nesporno je Karadaglićevo pravo na politički stav. Ali ne treba prećutati: međunarodno ugledni muzičar nije se  nikada osvrnuo na ulogu Đukanovićevog režima u krvavim devedesetim kada je istorija takođe prekrajana, proganjani svjedoci ratnih zločina i mirovni aktivisti, a predmeti ratnih zločina duboko skrivani u tužilačkim fiokama, kako bi se odgovornost  vlasti zaboravila.

U javnosti i na društvenim mrežama brojni su glasovi da se Vukoviću oduzme nagrada. Trinaestojulska je ove godine svakako  oduzeta od sebe same i antifašizma koji treba  da simbolizuje. Na  dodjeli, posebno mjesto zauzeo je, u tom duhu, mitropolit Joanikije. Svaki govornik na svečanosti, od predsjednika parlamenta kao domaćina proslave, do laureata,  govor bi započinjao obraćanjem mitropolitu, te sveštenstvu koje je takođe bilo prisutno na zabavi.  Mitropolit je svojim nedavnim izjavama o ratnom zločincu Pavlu Đurišiću kao „heroju nepobjedivog karaktera“ otvorio novu sezonu veličanja četničkog pokreta kod kuće, te njihovog predstavljanja kao antifašista. Antifašisti se prevrću u grobovima. Nastavile su i druge kolege iz MPC. Domaćin dodjele Trinaestojulske nagrade, Mandić to je nedavno definisao slobodom govora. Ostatak vlasti i dalje ćuti.

Trinaestojulsko slavlje, povodom dodjele nagrade u Vili Gorica bilo je u stvari tek nastavak  politike koja pokušava izjednačiti fašiste i antifašiste, kroz brižljivo odabrane riječi govornika, raznorazne ansamble i njihove igre, te odabir zvanica. Na proslavi su osim sveštenstva, mahom bili prisutni predstavnici Mandićevog dijela parlamentarne većine. Dobar dio vlasti nije bio na proslavi, niti su se uključivali u polemike oko dodjele nagrade.

Znakovito: na tri decenije od genocida u Srebrenici, koji se desio 11. Jula 1995. godine, u žiriju koji je dodijelio Trinaestojulsku nagradu bio je i  savjetnik predsjednika parlamenta, Želidrag Nikčević, član žirija koji je 1993. godine dodijelio nagradu Risto Ratković Radovanu Karadžiću.

Na proslavi nije bilo ni opozicije, ali je jedan dio opozicionih poslanika bio među protestantima  ispred Vila Gorica. Mediji su objavili da je protestovalo više stotina građana. Policija ih je spriječila da dođu do vile upotrebom biber spreja, dok je  interventna jedinica  upotrijebila i silu.

Policija nije dozvolila Danilu Marunoviću, članu Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, da prođe ka Vili Gorica zbog toga što je, kako su naveli, pozvao građane da probiju kordon.

Marunović je, navodno zbog svoje kolumne, nedavno priveden na informativni razgovor BIA dok je boravio u Beogradu,  gdje je gostovala njegove pozorišna predstava Gospoda Glembajevi. „Ne može se završiti na ovome“, poručio je na protestu ispre Vile Gorica.

Marunović je u javnosti prepoznat kao blizak bivšem režimu. „Bemax je posljednja linija odbrane Crne Gore“, pisao je svojevremeno u jednoj od svojih kolumni.  Đukanovića je poređivao sa  kraljom Nikolom. Proglašavao ga  simbolom, svetionikom u mraku…

Još je teže stanje  nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj  antifašizam  koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane.  Zato, nemamo se mnogo čime pohvaliti. Na djelu je raskućivanje.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo