Povežite se sa nama

FOKUS

MAROVIĆ PRIZNAJE KRIVICU: Prijeti mu još 27 afera

Objavljeno prije

na

U tužilačkoj istrazi koja se vodi protiv Svetozara Marovića uskoro može doći do preokreta. Najpoznatiji pritvorenik u Spužu, kako pišu Vijesti, spreman je da sa Specijalnim tužilaštvom potpiše sporazum o priznanju krivice, čime bi se, bez vođenja klasičnog sudskog postupka, riješilo oko desetak afera o korupciji lokalne uprave koje su pokrenute od 13. avgusta prošle godine, kada je slobode lišen veći broj gradskih funkcionera i njihovih saradnika.

Ako Svetozar Marović, aktuelni član Predsjedništva i Glavnog odbora DPS-a te predsjednik Političkog savjeta vladajuće partije, prizna krivicu koju mu Specijalno tužilaštvo stavlja na teret, biće to prvi slučaj u Crnoj Gori u kome je funkcioner visokog ranga osuđen kao šef organizovane kriminalne grupe koja je mnogobrojnim korupcionaškim aferama oštetila budžet Opštine Budva za desetine miliona eura. Istovremeno to će biti prvi predsjednik neke države, pa makar i bivši, koji će zavrijediti takav status.

Marović je po nalogu tužilaštva lišen slobode 17. decembra 2015. godine, osumnjičen za produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja koje je izvršeno na organizovan način. Specijalni tužilac Milivoje Katnić označio je Marovića kao vođu i organizatora budvanskog kriminalnog klana klana koji broji oko 27 članova, u čijim su džepovima završili milioni eura pribavljeni špekulacijama sa opštinskim zemljištem ili opštinskim investicionim projektima.

U pitanju je organizovani kriminal i korupcija na visokom nivou u kojoj učestvuju takozvane krupne ribe za koje u Crnoj Gori nema pravosnažnih presuda, na šta podsjećaju izvještaji EU i Vašingtona. Maroviću je određen istražni pritvor od šest mjeseci, koji ističe polovinom juna.

Jedan od razloga koji motivišu Marovića na eventualno sporazumno priznanje krivice može biti želja da se izbjegne dugotrajni sudski proces u kojem bi se ređali mnogobrojni svjedoci, naročito svjedoci saradnici koji su unaprijed svu krivicu za poharu Budve svalili na Marovića. Svi su oni učestvovali u malverzacijama, stekli ogromna materijalna bogatstva na račun građana Budve, živjeli luksuznim životom po svjetskim metropolama na nivou koji naš svijet može vidjeti samo u avanturističkim filmovima, odsjedali u najskupljim hotelima, kupali se u šampanjcu i luksuzu, a kada je došlo vrijeme da se podijeli krivica, peru ruke od svega.

Drama koju preživljava Marović je jedinstvena, u kriminalne poslove za koje se tereti umiješani su članovi njegove porodice i najbliži rođaci, sin Miloš, kćerka Milena Bogdanović na funkciji gradskog menadžera, brat Dragan Marović, bivši skretar za privredu, strina Mirjana Marović, bivša šefica budvanskog Katastra, pa čak i tašta njegovog sina Miloša, Dragica Popović, kao i kumovi i prijatelji.

Ključni motiv Marovića za prihvatanje odgovornosti i priznanje krivice najvjerovatnije je spašavanje članova familije, prije svih sina Miloša i ćerke Milene, koji su osumnjičeni i hapšeni za učešće u budvanskim aferama Prijevor i TQ Plaza. Da će Milena biti pošteđena ukazuje podatak po kome se u tekstu sporazuma o priznanju krivice Lazara Rađenovića i Miloša Marovića među članovima kriminalne grupe ne pominje više ime Milene Marović Bogdanović.

Međutim, Marovićev sin već je iskoristio inistitut sporazumnog priznanja krivice kojim je priznao djelo koje mu je stavljeno na teret, učešće u nezakonitoj preprodaji opštinske zemlje u selu Prijevor kod Jaza. Nakon kraćeg boravka u pritvoru u Spužu, mlađi Marović odlučio je da prizna krivično djelo i prihvati predlog tužilaštva, godinu dana zatvorske kazne i da nadokandi Opštini iznos od 380.000 eura, koliko je procijenjena korist koju je od navedene transakcije imao. Sporazum Miloša Marovića i Specijalnog tužilaštva još nije sudski potvrđen. To je sljedeća etapa ove nagodbe na koju se čeka.

Određene trgovine između tužilaštva i Marovića svakako će biti. Marović očekuje poštedu za sina u novim aferama koje su na čekanju, možda i za brata Dragana koji odbija svaku vrstu dogovora sa Tužilaštvom, za sebe umanjenje zatvorske kazne koju bi dobio u sudskom postupku, uz finansijsku odštetu Opštini Budva. Specijalni tužilac Katnić, zavisno od sadržaja sporazuma, može da upiše poen u karijeri jer je uspio da privede zakonu i pravdi do juče nedodirljivog, drugog čovjeka vladajuće partije u Crnoj Gori, ali i da zaključi istrage po Budvi i okrene se drugim opštinama.

Međutim, vidjećemo hoće li nekadašnji ideolog DPS-a, bivši predsjednik crnogorskog parlamenta i bivši šef države Srbije i Crne Gore, smoći snage da i zvanično prizna kako je svoju zavidnu političku karijeru završio kao šef organizovane kriminalne grupe.

Kao prvooptuženi u budvanskoj kriminalnoj hobotnici, Marović nema pravo da bude svjedok saradnik u procesu protiv sebe, ali može koristiti mogućnost sporazumnog priznanja krivice. Institut sporazuma o priznanju krivice uveden je nedavno u crnogorsko zakonodavstvo Zakonikom o krivičnom postupku iz 2009. godine. Takav sporazum može se zaključiti kada se krivični postupak vodi za jedno ili više krivičnih djela za koje je propisana kazna zatvora do 10 godina. Sporazum o priznanju krivice sadrži obavezu okrivljenog da vrati imovinsku korist stečenu izvršenjem krivičnog djela. Ovo je nov institut koji nije imao značajniju primjenu u Crnoj Gori, dok se, naprimjer, oko 95 odsto predmeta u saveznim sudovima SAD, rješavaju na taj način.

Marović je osumnjičen za nekoliko afera koje su grupisane u dva krivična postupka. U prvoj grupi su afere vezane za izgradnju poslovnog centra TQ Plaza, zatim koncertnog platoa na Jazu i malverzacijama sa zemljištem u selu Prijevor. Dok drugu grupu slučajeva čini afera WTE-otpadne vode, izgradnja puta u selu Krapina, poslovi sa privatnom firmom Copyright, te afera Property Investments, u kojoj se tereti za prevaru nekoliko budvanskih porodica, zajedno sa saradnicom Oliverom Ilinčić iz Beograda.

Marović je tokom istrage negirao krivicu navodeći da nije imao ni jednu izvršnu funkciju, te samim tim nije mogao izvršiti zloupotrebu službenog položaja, niti naložiti drugim okrivljenim da počine navedena krivična djela. Međutim, Specijalno tužilaštvo raspolaže rezervnim dokaznim materijalom prikupljenim u 27 novih predmeta, prepunih finansijskih malverzacija i krađe opštinskih sredstava u Budvi, koji mogu biti otvoreni.

Pominju se poslovi oko izgradnje šetališta u Petrovcu u kome je kilometar petrovačke rive koštao 7.000.000 eura. Očekuje se otvaranje predmeta oko izgradnje Akva parka u kome je umiješan njegov sin Miloš i podizanja kredita od 1,6 miliona eura koji su vratili građani Budve. Tu je i posao izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode Osmoza, koji je Opštinu koštao milione eura a da kap čiste vode iz njega nije potekla. Nova afera može postati i probijanje tunela Kamenovo, koji spaja Rafailoviće i poznatu plažu. Čak je i festival Grad teatar pod lupom Specijalnog tužilaštva zbog finansijskih mahinacija i izvlačenja novca iz gradske kase.

Adut na kome Specijalno tužilaštvo može da insistira u pritisku na Marovića, svakako je otvaranje istrage o poslovanju hotelskog preduzeća Budvanska rivijera u kome je Marović bio višegodišnji predsjednik borda direktora. Počev od načina prodaje hotela, restorana, zemljišta, zajedničkih poslova sa kumovskim firmama na izgradnji stanova, investicija, kredita… Samo u Budvanskoj tužilatvo može otvoriti nekoliko predmeta za koje je šef borda bio odgovoran. Suočen sa takvim izvještajima Marović ne bi imao nikakvih izgleda. U međuvremenu smijenjen je sa funkcije u ovoj hotelskoj grupi, u kojoj većinu kapitala ima Vlada Crne Gore.

Specijalno tužilaštvo angažovalo je čitav tim svjedoka saradnika, krunskih svjedoka ili svjedoka pokajnika, kako se ovaj novi institut naziva.

Status prvog svjedoka saradnika dodijeljen je Rajku Kuljači, bivšem gradonačelniku Budve. Nekadašnji politički favorit Svetozara Marovića, postao je glavni svjedok u svim predmetima u kojima je učestvovao zajedno sa njim. Na saslušanju u Specijalnom tužilaštvu priznao je da je svjesno ušao u nezakonite poslove i postao član kriminalne grupe čiji je šef bio Marović, a on njegov zamjenik.

Skandalozni iskaz Rajka Kuljače objelodanjuje kako je čelnik najpoznatijeg turističkog grada, predavač na fakultetu u Tivtu, istovremeno zauzimao visoku poziciju u hijerarhiji budvanske kriminalne hobotnice, koja je osmišljavala najraznovrsnije visokobudžetne poslove za izvlačenje novca iz opštinske kase. Zahvaljujući svjedočenju biće oslobođen odgovornosti.

Status svjedoka saradnika dobili su i Igor Trnski, bivši direktor AMD Budva i Marko Vujović kum Milošev. Ključni svjedok tužilaštva postao je biznismen Mirko Latinović koji se nije libio da spašavajći svoju glavu umiješanu u više milionskih afera iznese najteže optužbe na račun Marovića, zahvaljujući kome je u Budvi izgradio imepriju. Svjedok saradnik postao je i njemački državljanin Ginter Faust, okrivljen u slučaju izgradnje postrojenja u Bečićima, u kome je Opština oštećena za osam miliona eura.

Čim su dobili priliku, Marovića su izdali oni koji su zahvaljujući njemu došli do položaja i bogatstva. Mnogi od njih će se izvući bez kazne, uživati u hotelima, vilama, placevima i bogatstvu koje su nezakonito stekli, što Budvani veoma dobro znaju.

Pregovori između okrivljenog Marovića i specijalnog tužioca Katnića vodiće se oko visine zatvorske kazne i vraćanja imovinske koristi koju je stekao spornim krivičnim djelima.

Da li će nagodba biti uslovljena saradnjom Marovića koji mnogo zna, u nekim drugim istragama Tužilaštva protiv visokih crnogorskih zvaničnika, ministara i drugih nosilaca državnih funkcija, pokazaće vrijeme.

ČETIRI SPORAZUMA

U dosadašnjim istragama o budvanskim aferama Specijalno tužilaštvo zaključilo je četiri sporazuma o priznanju krivice. Kao članovi organizovane kriminalne grupe izjasnili su se Lazar Rađenović, bivši predsjednik Opštine i Miloš Marović. Taj status dobio je i Goran Bojanić okrivljen u dva slučaja, TQ Plaza i WTE-otpadne vode, kao i privredno društvo Mirka Latinovića, Trejdjunik u kome je bio izvršni direktor.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo