Čini se tako jednostavno. Kao u pričama za malu djecu, u kojim glavni junaci, združeni, pobjeđuju negativnog lika. Ivica i Marica, na primjer, zajedno su uspjeli da se izbave od zle vještice. Neko mora da drži otvoren šporet, dok drugi gura vješticu da se nikad ne vrati. Zavađeni Štrumpfovi ni dan ne bi preživjeli Gargamela, kao što Snežanu nikad ne bi našao princ da je složni patuljci nijesu brižno pazili u dnu šume. Ili, ona ruska narodna iz čitanki, o tome kako su držeći jedno drugo – djed, baka, unuci, i ostali članovi porodice, postali sila koja je iščupala repu koja je godinama, možda i dvije i po decenije, puštala jak korijen. Jeste, repa liči na DPS.
Samo što u našoj priči, za malu djecu, opozicija nikako da se složi i iščupa ovu ukorijenjenu vlast, koja nemilice uništava njivu od koje smo mogli lijepo živjeti. Putnik zalutao u Nedođiju mogao je u srijedu, kada je potpisan Sporazum za fer i slobodne izbore, pomisliti da je ovdje opozicija opoziciji vuk, umjesto vlasti. O ovci drugi put. Čim je potpisan Sporazum, koji, vrlo moguće neće uroditi fer i slobodnim izborima, jer je malo vremena ostalo da se zakoče svi Đukanovićevi mehanizmi krađe, iz redova opozicionog DF-a su opozicionare koji su učestvovali u pregovorima nazvani „kolaboracionistima”. Zvuči kao da se radi o ljutim neprijateljima, a ne potencijalnim partnerima za smjenu vlasti. Baš kao što su Demos, URA, i ostali koji sada potpisuju Sporazum, odnosno glasaju za lex specialis, ali i Demokrate koje guraju svoj put, okretali glavu od DF-a tokom oktobarskih građanskih protesta, koji su uzdrmali vlast i natjerali je da pokaže svoje brutalno lice. SNP je posebna priča. Oni bi distancu i – ministra.
Isključivanje bilo koje opcije – pregovora ili protesta – isto je kao da se superheroju iz priče za petogodišnje dječake, iz ruku izbije jedno od dva moćna oružja s kojim može pobijediti moćnog gospodara zla. Zamislimo da umjesto optuživanja i okretanja glave, opozicija uzme oba ta oružja u borbi protiv svemoći našeg Gospodara i koristi ih kad zatreba. Zajedno prate realizaciju Sporazuma, pa ako ne ide, čak i dan pred izbore, kažu, da združeni idu u bojkot i proteste. Ni to ne garantuje uspjeh. Ali, zavađena opozicija šansi nema. Tivat je demonstrirao šta se u tom slučaju dešava.
Još nije kasno da se uspostavi minimum saradnje među opozicionim liderima. Naravno, pod uslovom da oni žele da pokažu da su odgovorni političari, ljudi koji prave greške ali ih i ispravljaju. Đukanović zna da su građani spremni za promjene. Svještio je on osluškivanje volje birača i čitanje izbornih statistika, onih nepokradenih. Zato je i pristao na pregovore. Oni su mu i šansa da nadigra opoziciju i u očima stranca ispadne čovjek dogovora. Ako opozicija izgubi ove izbore biće to njen najteži poraz od devedesetih.
U pričama za malu djecu zavjesa pada poslije uspješne borbe, i ne zna se šta se posle desilo sa združenim junacima, da se ne rastuži mali čitalac. Kao što je recimo morao u nedjelju veče biti rastužen svako ko je u oktobru 2001. gledao kako udružena srpska opozicija i građanski pokret u Beogradu ruše jednog krvavog diktatora. Petnaest godina kasnije novi vođa Aleksandar Vučić, bivši radikal, nacional-šovinista, cementira vlast skupa sa Miloševićevim SPS-om i Palmom, sve pozivajujći se na evrospke vrijednosti. Što bi rekli jezikom društvenih mreža – nevjerovatnoaliistinito#. Nekadašnji junaci, sada razjedinjeni, prebrojavaju da li su prešli cenzus za parlament. Ni ujedinjeni, nijesu mogli dosegnuti Vučićevih 48 odsto. Ali su mogli postati ozbiljna konkurencija. Vučić je jači nego što je Milošević bio u svojim najboljim danima.
Samo ujedinjena opozicija može okrenuti sljedeći list i krenuti u novu priču. Priču u kom će se ministri kad zloupotrebe službeno vozilo biti sankcionisani, a ne njihovi vozači koje će potom pomilovati predsjednik države, kog je bog pomilovao otkako je ušao u vlast. Priču u kojoj mafijaši neće postavljati kamere da nadgledaju gradove, ili prerušeni u biznismene betonirati obalu uz asistenciju ministara. Niti se prerušavati u policajce . Priču u kojoj premijer neće bratu namicati 11 miliona naših para i nikom ništa. Ma, znaju djeca.
Priča o udruženoj opoziciji nije bajka. Priča za malu djecu u stvari je da opozicija toga nije svjesna.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ