Povežite se sa nama

FOKUS

DUŠKO MARKOVIĆ, KANDIDAT: Koliko će da traje

Objavljeno prije

na

Da li je moguće sa dva citata skicirati karakter Duška Markovića, DPS kandidata da naslijedi Mila Đukanovića na mjestu predsjednika Vlade?

Ako jeste, onda je jedan od citata onaj kada Marković postaje šef tadašnje Službe državne bezbjednosti (SDB). „Nijesam partijski neutralan, ali jesam ideološki”, kazao je nakon što je, po sili zakona, vratio člansku kartu DPS-a. I drugi, kada je dvanaest godina kasnije, napuštajući mjesto direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), pošto ga je Đukanović prekomandovao u Vladu, Marković rekao da „ono što je u mojoj glavi ostaje tajna za sva vremena”.

Moglo bi se, dakle, desiti da za premijera dobijemo političara bez ideologije, spremnog i sposobnog da od javnosti sakrije „ono što je u njegovoj glavi”. Jesmo li baš to zaslužili, ili se naum Markovićevih partijskih kolega može izjaloviti, prije nego što je i počeo, matematički jednako mogućom vladom opozicionih i nacionalnih partija? Valjalo bi se presabrati po tom pitanju.

Sjećanje je varljiva roba, pa se mnogima ovih dana učinjelo kako bi Duško Marković mogao biti tek treći predsjednik vlade koga Đukanović instalira na tu funkciju da mu, do njegovog povratka, grije premijersku stolicu: Željko Šturanović, Igor Lukšić, pa on. A zapravo je već četvrti. Iz nekog razloga, zaboravljen je Filip Vujanović – prvi Đukanovićev nasljednik i jedini, do danas, koji je u šefovoj sjenci izgurao čitav premijerski mandat.

Jednako zaboravljamo i koliko je, sada već davne 1997, Đukanoviću bilo teško da – unutar i van DPS-a – prikupi potrebnu većinu za svog Vujanovića. Iščiljelo je iz sjećanja da je premijerski mandat Željka Šturanovića 2006. godine, počeo kao kompromis dva, skoro pa u moći jednaka, krila vladajuće partije: Đukanovićevog i onog što su ga predstavljali potpredsjednici Vujanović i Svetozar Marović, te osiljeni ministri i gradonačelnici predvođeni Miomirom Mugošom. Čak je i Šturanovića valjalo, izistinski, ubijediti da se kao najveći zajednički imenitelj partijskih frakcija prihvati premijerskog posla. Zaboravili smo da je, 2010, imenovanje Lukšića bila manje-više rutina, nakon što je tada već neprikosnoveni šef saopštio svoju odluku. Zato, možda i ne primjećujemo kako Đukanović, ove prilike, za svoju odluku saglasnost i pristanak nije tražio ni od DPS-a ni od Markovića. A mogući mandatar kaže kako sve to doživljava „kao novi zadatak koji je pred njega postavila partija”. Kao da je, nazdravlje nama, jul 1941. a ne novembar 2016.

Valjda uzbuđen zbog novog partijskog zadatka Marković je zaboravio na vlastitu izjavu iz 2010, kada je tvrdio da ne razmišlja o premijerskoj funkciji: „Budite sigurni da to nikada neću biti, jer mislim da taj posao treba da rade mlađi ljudi”. Inače, Marković ima problema sa javno izrečenim željama. ,,Ja lično ne bih volio da budem izabran na tu dužnost”, izjavio je 2004. jedva koju nedjelju prije nego što je izabran za prvog direktora ANB, nakon preimenovanja SDB.

Kako god bilo, Duško Marković je na čelu crnogorske tajne policije proveo 12 godine.Na to je mjesto (kao pomoćnik ministra policije zadužen za SDB) došao 1998. i imao privilegiju da zanat uči od, verzirani kažu, najboljeg – Vukašina Maraša. Efikasnost tog „školovanja” danas se različito vrjednuje. Uglavnom na osnovu toga da li su vam Marković i njegovi potčinjeni čuvali leđa. Ili obijali bubrege.

Marković je kao šef SDB/ANB-a promijenio: tri premijera, pet vlada i pet ministara unutrašnjih poslova. Dok je rukovodio službom ubijeni su vlasnik Dana Duško Jovanović, Đukanovićev savjetnik za bezbjednost Goran Žugić, jedan od njegovih najbližih saradnika – načelnik Pete uprave SDB – Darko Beli Raspopović, pomoćnik načelnika Uprave za opšti kriminalitet Slavoljub Šćekić…

Bivši direktor ANB-a je tek prije dvije godine objelodanio da je državna bezbjednost, bila unaprijed upozorena da je ugrožene bezbijednost makar jednog od pomenutih ljudi. ,,Tada smo ukazivali… na određene rizike i opasnosti koji se tiču bezbjednosti gospodina (Duška) Jovanovića. Pisao sam gospodinu (Andriji) Jovićeviću (tadašnji ministar MUP-a, prim. Monitora) odgovarajuća pisma da se o tome povede više računa, tako da ja ne osjećam nikakvu odgovornost”, objašnjavao je Marković.

Jednako, Duško Marković ne osjeća odgovornost ni zbog toga što su za njegovog vakta diljem Crne Gore kriminalne grupe (za mnoge od njih postoji sumnja da su bile pod zaštitom Službe) stasale u kriminalne organizacije koje prijete i samoj državi. Od Pljevalja, preko Rožaja, Berana, Nikšića, Podgorice i Budve, do Bara i Kotora – o tome svjedoče zaplijenjeni narkotici, oduzeto oružje i – ubijeni.

Služba je imala drugačije prioritete. Marković je jedne prilike objašnjavao ciljeve organizacije kojom rukovodi: ,,Ako postoji mogućnost da bilo koja afera ugrozi nacionalnu bezbjednost jedne države, onda bi se trebalo zapitati da li postoji institucija bezbjednosti koja bi trebalo da zaštiti državu od takve pojave”.

Metodologijom su se, uglavnom, bavili drugi. Početkom 2004. tadašnji lider LSCG Miodrag Živković optužio je DB da je pokušala atentat na njega. U dnevnom listu Publika, za koji se računalo da je pod snažnim uticajem Službe osvanuo je Markovićev demanti: ,,Drago mi je da su Živković i njegova porodica živi i zdravi, što najverovatnije ne bi bio slučaj da je SDB zaista organizovala atentat”. Marković je, naknadno, demantovao da je takvu izjavu uopšte dao, tužio je Publiku i dobio sudsku satisfakciju. No tuženi dnevnik već je bio ugašen.

Godinu kasnije, o svojim iskustvima, nakon objavljivanja teksta Duško Duško (profil Duška Markovića, prim. Monitora) svjedoči Željko Ivanović, novinar, jedan od osnivača i direktor Vijesti: „Nedjelje koje su došle pokazale su da je tekstom bio zatečen i sam Marković, šef tajne policije. Zato je autor teksta Duško Dugouško dvadesetak dana bio izložen praćenju, prisluškivanju i maltretiranju. U direktnim i pisanim izjavama prijećeno je smrću njemu i njegovoj familiji. Kada je sve to eskaliralo do zabrinjavajućih razmjera, autor je napisao pismo premijeru u kojem je optužio njegovog službenika Markovića za sva ta nepočinstva i zatražio da se prljava kampanja obustavi. I gle čuda, sa prijetnjama se, zaista, i prestalo…”.

Naredne godine, Vanja Ćalović je u ime NVO MANS od ANB zatražila slobodan pristup informacijama o broju prisluškivanih i praćenih građana. Kurir joj je na kućnu adresu donio pismo direktora Markovića u kome se ukazuje da njeni javni nastupi ,,dovode u pitanje povjerenje građana u ANB”!

Moglo bi se nabrajati u nedogled – od Brajuška Brajuškovića i crnih trojki do tvrdnji aktuelnog specijalnog tužioca da se protiv njega vodi specijalni rat i (ne)prikrivenih sumnji da iza njega stoje Marković i njegovi saradnici iz javne i tajne bezbjednosti.

I pobrojano je sasvim dovoljno za veliki oprez. Teško se sjetiti evropske zemlje koja ne pripada prostoru bivšeg SSSR-a, a u kojoj bi političar sa ovakvom biografijom mogao postati kandidat za premijera. Ali, ko zna.

Kada je iz Mojkovca došao u Podgoricu da postane prvi sekretar prve vlade Mila Đukanovića, Duško Marković je sa sobom ponio i radijatore. Nije znao da se oni ne sele. Danas ga domaći i strani mediji predstavljaju kao američkog čovjeka (sličan status imao je još jedan šef DB-a – Jovica Stanišić) spremnog za saradnju sa nevladinim sektorom i opozicijom. Mijenjaju se i vremena i ljudi.

Marković – on kaže da voli da peca. A krupne ribe?

Lutrija i tranzicija

Potraga za poslovnim referencama DPS-ovog kandidata za premijera vraća nas skoro 20 godina unazad. ,,Mnogi igrači crnogorske TV tombole neće povjerovati da je u dosadašnjih devet kola, uz državu, najveći profit u ovoj igri imao – jedan Kragujevčanin koji, vjerovatno, nikad nije kupio karticu TV tombole!”, piše Monitor uz podatak da je na ime Jovice Golića iz Kragujevca (mjesta u kome je Marković završio Pravni fakultet), nakon devet kola TV Toša uplaćeno više od million dinara (oko 150 hiljada tadašnjih DEM) a sve na račun softvera za podjelu nagrada – iako su tada državna Lutrija CG i ovdašnji programeri tvrdili da isti posao mogu uraditi za 30 do 50 puta manji iznos. O čemu je bila riječ, govori nekoliko rečenica iz teksta objavljenog 7. marta 1997. godine: ,,Iako ne ispunjava propisane uslove, FK Mladost, čiji je predsjednik Duško Marković, sekretar Vlade Crne Gore, dobija pravo na organizovanje TV tombole. U realizaciju ovog posla FK Mladost uključuje Lutriju Crne Gore, iz koje su stizale primjedbe da im je igra oteta, TV Crne Gore i Jovicu Golića – vlasnika kompjuterskog programa uz pomoć koga se izvlače dobitnici robnih nagrada i pretražuju prodati listići… Na ovaj način je uspostavljen sistem u kome lutrija i televizija odrade cio posao, a fudbalski klub i Jovica iz Kragujevca broje novac. Prema postignutom dogovoru o podjeli novca… Jovici Goliću pripada 12 odsto vrijednosti svake prodate kartice (50 odsto je išlo u nagradni fond, prim. Monitora). Uz to, porez na taj iznos plaća se iz ostatka sredstava… U FK Mladost nije bilo raspoloženih za razgovor na ovu temu… A gospodin Marković je posljednjih dana što službeno, što privatno, često odsustvovao iz svoje kancelarije u Vladi Crne Gore, pa nijesmo uspjeli da stupimo u kontakt sa njim. Tako je još jedna nepoznanica vezana za angažman Jovice Goliće ostala nerazjašnjena: Novac naznačen na njegovo ime uplaćuje se na žiro-račun ovdašnjeg preduzeća ASI Podgorica..” Marković je na ovaj tekst reagovao tako što je preko posrednika i zajedničkih poznanika pokušao saznati samo jedno – otkuda novinaru Monitora ove informacije. Iste ‘97. godine ASI banka i njene ćerke firme našle su se u centru sukoba zaraćenih frakcija tadašnjeg DPS-a: jedna koju je predvodio Momir Bulatović optuživala je drugu, odnosno, Đukanovića i njegovog prvog bezbjednjaka Vukašina Maraša da stoje iza ASI-ja, i tako kontrolišu sredstva prikupljena švercom (zvanično – tranzitom) duvana, naftnih derivate, oružja… Pobjedom Đukanovićeve struje i ta priča je arhivirana. Uglavnom, Duško Marković ima iskustva koja mu, dođe li do toga, mogu pomoći da se snađe u tranzicijonom ekonomskom okruženju koje je stvorio Milo Đukanović.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo