Povežite se sa nama

FOKUS

PREMIJER NA SLUŽBENOM ODSUSTVU: Idi mi, dođi mi

Objavljeno prije

na

Nije nama dobro. U ovoj zemlji je ekskluzivna vijest da neko neće osmi put postati premijer. Demokratska partija socijalista riješila je da nosilac njene liste na minulim izborima Milo Đukanović ne bude kandidat za predsjednika vlade. Mjesto će biti povjereno zamjeniku predsjednika DPS-a, dosadašnjem potpredsjedniku vlade Dušku Markoviću.

Đukanović je kazao da je lično predložio Markovića, uvjeren u njegove profesionalne i ljudske kvalitete, kao i u njegovu spremnost da vodi novu Vladu koja će se u narednom četvorogodištu suočiti sa brojnim izazovima.

Da Đukanović ne ide u političku penziju, već samo da počine, pokazuje njegova najava da će ostati na čelu DPS-a, spreman da pomogne. Lično će, prenijeli su mediji, „kroz svoj puni politički angažman na čelu DPS-a, pružati snažnu podršku Markoviću i budućoj Vladi posvetiti se daljem jačanju partijskih kapaciteta u susret budućim izborima i svim događajima koji predstoje”.

Da Đukanović neće niđe, smatra i Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje. ,,Đukanović je tokom proteklih izbora bio stub dvije radikalno suprostavljene ali i dopunjavajuće kampanje. Za DPS je Milo Đukanović bio njihovo lice koje je iznijelo kampanju sa premijerske pozicije, a DF je Mila Đukanovića držao kao jedini i ključni problem Crne Gore koji su ultimativno definisali nosećim sloganom ‘Mi ili ON’. Istrčati tu trku do kraja i izaći iz nje kao nosilac liste sa najviše mandata može samo onaj kome je politika život ili makar iznimno važan dio života” kaže Daliborka Uljarević za Monitor. „Vjerujem da će Đukanović jako teško moći da se odrekne tog političkog adrenalina, i da je mnogo izvjesnije da će poslije određenog perioda odmora on ponovo htjeti svoje neupitno mjesto u crnogorskom političkom sistemu. Zadržavajući funkciju predsjednika DPS-a on je zadržao mehanizam dalje kontrole oblikovanja ključnih političkih odluka u Crnoj Gori”, ocjenjuje direktorica Centra za građansko obrazovanje.

Marković je kazao da mu je čast što je predložen za mandatara za sastav nove Vlade, te da to doživljava kao novi zadatak koji je pred njega postavila partija. Pred vladom i partijom je, kako je kazao,

težak i odgovoran posao- da realizuje izborna obećanja.

,,Da bi u tome uspjeli, prvo i osnovno jeste da ne dozvolimo da se ponove greške koje su nam se događale: ni kada je riječ o kadrovskim rješenjima; ni kada je riječ o manjku odgovornosti; ni kada je riječ o nekompetentnosti i neodlučnosti u sprovođenju vladinih politika”.

Budući mandatar je na sjednici Glavnog odbora DPS-a zahvalio Đukanoviću na godinama iskrenog prijateljstva i profesionalne podrške, kao i na svemu što je učinio i za partiju i za Crnu Goru, presudno doprinoseći obnovi njene državnosti i nacionalnog dostojanstva. Dirljivo.

I prije nego je predložen za novog predsjednika vlade Marković je kazao da se na razgovore o formiranju nove vlade sa „tradicionalnim” partnerima neće dugo čekati. Kapljicu ulja dolio je i na vatru čaršijskih priča da bi se u vladi bez Đukanovića na čelu mogao naći i neko iz opozicije. „Vidjećemo hoće li neko da iskoči iz ovog opozicionog antidržavnog ludila”, kazao je Marković u emisiji Živa istina Darka Šukovića.

Najavio je i dosta oštar kurs. Optužujući dio novinara i političara da se za vladavinu prava zalažu samo kada se ona odnosi na vlast, a da se „kada vladavina prava krene na njih” služe bestidnim manipulacijama, Marković je kazao: ,,Neka znaju da će država Crna Gora obezbijediti da zakon, odnosno policajac, tužilac ili inspektor na isti način mogu da zakucaju na vrata funkcionera DPS-a ali i funkcionera Demokratskog fronta, SDP-a ili Ključa”.

Đukanović sa mjesta premijera odstupa po treći put. Na njegovom mjestu privremeno su se 2006. i 2010. nalazili Željko Šturanović i Igor Lukšić. Daliborka Uljarević ocjenjuje da Marković nije ono što su

svo¬je¬vre¬me¬no bi¬li Đukanovićevi za¬mjen¬ski pret¬hod¬ni¬ci na premijerskoj po¬zi¬ci¬ji te da je izbor novog nasljednika nešto drugačiji nego prethodna dva puta. Kaže da je Marković čovjek koji ima mnogo više moći ali i ambicija nego ranije privremene zamjene.

„Duško Marković svoj uticaj, za razliku od drugih premijera na ‘privremenom radu’ ne zasniva samo na činjenici da ga je Đukanović ‘oktroisao’. On je daleko utemeljeniji u samoj partiji nego njegovi prethodnici, a činjenica da je duže od decenije vodio službe bezbijednosti i da zna jako puno o svojim saveznicima i protivnicima je ozbiljna poluga moći u realnom smislu, bez uzimanja u obzir toga koliko je ojačana dodatnim mistifikacijama. Takođe, on nije baš u svemu saglasan sa Đukanovićem, iako je uvijek vješto znao da i pored svog izraženog drugačijeg mišljenja, glasa za one odluke koje Đukanović podržava. Strpljivo je čekao svoju šansu, a kad takav čovjek dobije stvarnu moć, on će htjeti i da je koristi u punom kapacitetu”, objašnjava Daliborka Uljarević.

Neke od moći Duška Markovića, sudeći po informacijama iz Monitorovih izvora, nijesu po volji čak ni u Socijaldemokratama Ivana Brajovića, poznatim ,,prirodnim savesnicima”. Naš izvor kaže da su iz SD-a, nezadovoljni odlukom budućih koalicionih parnera, tražili sastanak sa Đukanovićem koji bi, navodno trebao da im objasni zašto je iznevjerio njihovo očekivanje da na čelu vlade neće biti promjena. Navodno se Ivan Brajović i Vujica Lazović, lično nećkaju da budu članovi vlade čiji je predsjednik Duško Marković. I ova uznemirenost nekadrih saveznika, pokazuje koliko je na dvoru sve rovito i koliko se sve vrti oko Đukanovića, bilo da je premijer bilo da se povlači kako bi bio premijer premijerima.

Po mišljenju Dritana Abazovića, poslanika koalicije Ključ predlog Markovića za mandatara nije iznenađenje i sasvim je očekivana odluka DPS-a, koja se mogla naslutiti još prošle godine. ,,Svima na domaćem i međunarodnom planu je jasno da Đukanović nije više dio nijednog rješenja već naprotiv, dio svakog problema u Crnoj Gori. Zato su posegli za kartom takozvane modernizacije vlade koja sada treba da radi isto, ali da se Đukanović manje pominje. Sve u svemu, ako Marković i sastavi vladu, biće to nastavak političke agonije istim sredstvima, samo sa drugim čovjekom na čelu”, kazao je Abazović za Monitor.

On ne očekuje nikakve pomake, a ne bi ga, kaže, čudilo ni da ovaj mandatar na mjestu premijera provede svega godinu ili dvije, kao Igor Lukšić, pa da se Đukanović vrati kad malo odmori. ,,U svakom slučaju, Crna Gora je zemlja paradoksa i ništa ne treba isključiti unaprijed. Jasno je samo jedno: buduću vladu Crne Gore čekaju veliki nagomilani problemi koji ne mogu biti prevaziđeni sa personalnim rješenjima koja su te probeme i stvorila. Nama treba reformatorska vlada u kojoj Đukanović i njegova kamarila neće učestvovati, sve ostalo su dimne zavjese koje brane da građani Crne Gore vide istinsko stanje našeg društva.”

SDP se o novom mandataru izjasnio posredno, nazivajući DPS ,,ružičastom” i ,,Pink Informer” partijom koja “svoju frustraciju zbog šefovog napuštanja broda koji tone iskaljuje sipajući pinkovske laži prema SDP-u”. Optužili su DPS da se bavi SDP-om umjesto da

se zapita zašto ih šef napušta, zašto napušta državu u stanju državnog udara, zašto napušta državu u stanju socioekonomskog sloma, poharanih finansija i resursa.

Poslanik SDP-a Džavid Šabović u izjavi za Dan jezgrovito je kazao:

,,Ka¬mi na¬ma s no¬vim pre¬mi¬je¬rom”.

Predsjedništvo Demokratskog fronta pozvalo je ,,sve demokratske snage” da jednoglasno odbiju ponudu DPS-a. ,,DF, ujedinjena opozicija i narod Crne Gore nijesu zaboravili ulogu Duška Markovića, kao desne ruke Mila Đukanovića, i on predstavlja oličenje istog korumpiranog režima koji su glasači jasno odbili 16. oktobra. Demokratske snage u Crnoj Gori odlično znaju ko je Duško Marković, znaju njegovu ružnu ulogu u političkom životu i višestruke zloupotrebe tajne policije i kompletnog represivnog i bezbjednosnog aparata a sve u cilju odbrane kriminalnog režima”, ocijenili su u Frontu.

,,Odluka DPS-a da kandiduje Duška Markovica za mandatara za sastav nove Vlade Crne Gore predstavlja potvrdu teze da dokazani autokrata i antidemokrata Milo Đukanović odlazi jer je izgubio podršku i građana i predstavnika međunarodne zajednice. U poslednjiim trzajima pred odlazak u političku penziju i bolno suočavanje sa sudom pravde zbog svega što je učinio građanima Crne Gore, pokušava na mjestu premijera progurati svog najboljeg druga, sa kojim ima mnogo toga sličnog”, kaže lider Demokrata Aleksa Bečić uz napomenu da o ovoj trgovini građanima uoči izbora ništa nije rečeno.

Bečić podsjeća da je Marković 12 godina vodio UDBU i da sa sobom nosi ,,mnoge tajne brojnih loših i užasnih stvari” koje su se desile u našoj zemlji. ,,Grdno se vara ako misli da jednog dana može izbjeći suočavanje sa otvaranjem tajnih dosijea, tako da on može biti sve, samo ne garant stabilnosti, pomirenja, borbe protiv korupcije i kriminala. Sa njim Crna Gora može samo da nastavi ekonomsko, moralno i pravno posrnuće”.

Pošto znamo gdje živimo, znamo i da predsjednički izbori nijesu daleko. Prošli su održani u aprilu 2013. što će reći da Filipu Vujanoviću mandat ističe za godinu i po. Eto fine prilike da se, nakon vapaja iz svih krajeva Crne Gore kakve smo već gledali uoči jednog od premijerovih povrataka, Đukanović pojavi kao predsjednički kandidat. Basta mu, jednoglasni su podanici. Obraz mu ne smeta, kažu državni neprijatelji.

Kad mandatar pozove

Predstavnici partija manjinskih naroda – koalicije „Albanci odlučno”, Bošnjačke stranke i Hrvatske građanske inicijative – ovih dana su se dogovorili da formiraju radnu grupu koja će narednih dana raditi na zajedničkoj platformi za pregovore o formiranju nove vlade. Istovremeno, svaka od partija ili koalicija će raditi i na definisanju posebnih dokumenata u kojima će biti specifični politički zahtjevi. Nakon definisanja zajedničkih i posebnih dokumenata, kako je najavljeno, predstavnici partija će krenuti u proces pregovaranja oko skupštinske većine. Slučajno bi se moglo desiti da sve platforme budu spremne kad mandatar pozove. ,,Vlada koja bude formirana biće vlada na jasnim programskim opredjeljenjima i u interesu države. U tom smislu, nikakve ucjene DPS neće dozvoliti”, kazao je na temu pregovora Duško Marković dok se još nije znalo da će biti mandatar. Direktor Bošnjačke stranke Suljo Mustafić kazao je Dnevnim novinama da se kada je Marković u pitanju, radi o ,,čovjeku državničkog formata”. Eto tako.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad i Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i kriminogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Situacija u kojoj se našla Vlada predvođena Pokretom Evropa sad (PES) nije nimalo zavidna. Još se ne zna kako će proći pokušaj Crne Gore da amandmanski djeluje na prijedlog Rezolucije čime bi se dodatno naglasila individualna krivica za genocid i pozvalo na dosljedno poštovanje Dejtonskog sporazuma. Međutim, podnošenje amandamana nije umirilo Beograd i njegove u Crnoj Gori. Knežević je amandmane uporedio sa „čajem od nane“, da „djeluju neubjedljivo“ i da je „jasno da će Crna Gora ući u ozbiljnu vrstu nestabilnosti“. Srbijanski vanjski ministar Marko Đurić je rekao kako amandmani služe „pred javnosti u Crnoj Gori da ne bi izgledalo ‘da su protiv bratske Srbije’”.

U predloženom tekstu Rezolucije nema ni govora o bilo kakvoj genocidnosti srpskog naroda (kojom ciljano manipuliraju Vučić, Mandić, episkopi i drugi).  Formalno, crnogorski amandmani izgledaju suvišni. Glavna smetnja srpskim nacionalistima je da Rezolucija „bezrezervno osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici“, „iskrivljavanje (činjenica)“ i što se „osuđuje veličanje onih koji su osuđeni za ratne zločine… i genocid pred međunarodnim sudovima“. Ne treba puno gledati srbijanske režimske medije i uočiti dobro organizovanu „kulturu“ poricanja ili drastičnog umanjivanja srpskih zločina iz 90-tih i 40-tih uz stalno veličanje i gostovanje osuđenih ratnih zločinaca na udarnim televizijskim terminima. Kada se doda Vučićevo lamentiranje i horsko ponavljanje njegovih sljedbenika da „za genocidne nas proglašavaju ubice i njihovi potomci jer smo izbegli njihov srbosek“ jasno je da su njihove  namjere drugačije od deklarativne borbe za istinu.

Izvještaji poslijeratne Komisije Vlade Republike Srpske kao i ratni izvještaji Vojske Republike Srpske (VRS) i drugih institucija RS-a dovoljno govore da se genocid desio u Srebrenici i u kakvim razmjerama, o čemu je Monitor već pisao. To je nekada bio i zvanični stav sadašnjeg predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika.

Beograd slijedi stavove režima Rusije i Turske koje takođe osuđuju zločine ali negiraju genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933 (milioni umorenih vještački stvorenom glađu) i nad Jermenima u Turskoj tokom Prvog svjetskog rata (do 1.5 milion stradalih).

Osim negiranja genocida u Srebrenici i onog  u crnogorskom i srbijanskom Sandžaku 1943. (kada četnički koljači nisu štedjeli ni djecu) zvanična Srbija je ponovo pokrenula i priču o ustaškom genocidu tokom Drugog svjetskog rata sa posebnim akcentom na koncentracioni logor Jasenovac u Hrvatskoj, kao kontratežu. Taj vrući krompir treba uvaliti Crnoj Gori.

Naime, rezolucija o Jasenovcu koju srbijanski parlament nije izglasao 2021. Godine, sad treba da se nađe pred crnogorskim poslanicima kako je najavio prije sedmicu Mandić i za koju očekuje stoprocentnu podršku. Milan Knežević je takođe najavio isto naglasivši da ako „dođe do usvajanja rezolucije o genocidu u Jasenovcu, Crna Gora će biti prva država u Evropi koja je donijela rezoluciju … i iskazala pijetet za preko 700 hiljada ubijenih Jevreja, Srba i Roma“. Prije tri dana Knežević je dodao da je rezolucija o Jasenovcu „dobra za regionalno pomirenje, afirmaciju dobrosusjedskih odnosa, evropske integracije, suočavanje s prošlošću“ i da se „u njoj se hrvatski narod ne pominje kao genocidni“.

Knežević voljno zaboravlja da se ni u UN-ovoj predloženoj Rezoluciji o Srebrenici srpski „narod ne pominje kao genocidni“ iako on tvrdi suprotno, dok se za razliku od Srbije Hrvatska ipak „suočava sa prošlošću“. Svake godine se vrši komemoracija u Jasenovcu dok zvanična Hrvatska osuđuje ustaške zločine i, opet za razliku od Srbije, ne vrši zvaničnu reviziju istorije. Revizionisti koji postoje u Hrvatskoj nemaju udarne termine na državnim televizijama niti se propagiraju i sudski rehabilitiraju ustaški ratni zločinci kao u Srbiji četnici i oni iz ratova 90-tih. To  je nedavno u jednoj emisiji na Happy TV priznao i Vučićev propagandista Milomir Marić kada je ugostio Vojislava Šešelja i proustaškog revizionistu Igora Vukića.

Opasnom Vučićevom narativu u Srbiji i Crnoj Gori se malo ko usuđuje suprotstaviti. Organizacije za ljudska prava i građanske partije kao da ne postoje za to. URA i njen lider i bivši premijer Dritan AbazovićBošnjačka stranka kao nacionalna stranka, Demokrate i PES ćute kao zaliveni na otvorene manipulacije oko Srebrenice i Jasenovca.

Hrvatska je na najave novih poteza Vučićevaca u crnogorskom parlamentu reagovala slanjem protestne note uz očekivanja da Crna Gora odustane od toga zbog negativnih refleksija na bilateralne odnose i eventualne blokade na evropskom putu. Sa Hrvatskom tek predstoji određivanje granice na moru kod Prevlake i još neki izazovi. Treba se podsjetiti da je Crna Gora predvođena bivšim liderima ( Momirom Bulatovićem, Milom Đukanovićem i Svetozarom Marovićem) učestvovala, kao Miloševićevv  satrap, u agresiji na Hrvatsku 1991. godine uz brojne pljačke i zločine prema stanovništvu Konavala i Dubrovnika koji nikada nisu dobili ozbiljno sudsko finale. Dobrim dijelom su i hrvatski zvaničnici,   iz njima znanih razloga, prigrlili kao prijatelje bivše ratne huškače iz DPS-a.

Oko Jasenovca ne postoji ništa sporno što bi opravdalo rezoluciju. Čak i ministar vanjskih poslova  Filip Ivanović u odgovoru na hrvatsku notu priznaje da „hrvatska država, uključujući i njen vrh, dostojno obilježava sjećanje na nevino stradale jasenovačke žrtve“. Niko ozbiljan neće negirati zločine u logoru u kome je poimenice stradalo preko 83 hiljade ljudi (brojka koja može ići neku hiljadu ispod/iznad zbog kompleksnosti popisivanja). Od toga u najvećem broju su Srbi – nešto preko 47 i po hiljada. Broj stradalih Crnogoraca logoru iznosi 44 (četrdeset i četiri slovima) tokom četiri godine postojanja logora. Moguće je da su pred kraj rata u njemu likvidirani i četnički komandanti iz Crne Gore predvođeni Pavlom Đurišićem, koje je ustaška vojska zarobila nakon bitke na Lijevča Polju.  Vojvoda Pavle i njegovi koljači nisu nikakve nevine žrtve. Upravo njima ovdašnji  episkopi svake godine održavaju parastose kao „slugama Boga“ i srbijanske dinastije praveći se slijepi na njihovu krvavu zaostavštinu.

Za Crnu Goru i njenu Skupštinu je puno važnije da se  pozabavi zločinima i genocidom na njenoj teritoriji i nad njenim stanovništvom u Drugom svjetskom ratu. Prošle godine se navršilo 80 godina četničkog klanja Bošnjaka na sjeveru Crne Gore 1943. bez ijedne komemoracije. Vojvoda Pavle je detaljno javio Draži Mihailoviću da su njegovi između ostalog uništili „do 8 hiljada žrtava, žena, staraca i dece“ i da je na drugim mjestima „sve ostalo (zatečeno muslimansko) stanovništvo uništeno“. Ove godine će se navršiti i 100 godina najvećeg mirnodopskog pokolja u Crnoj Gori u Šahovićima (opština Bijelo Polje) kada je razularena masa pobila na stotine muslimana i ostale protjerala. Za taj zločin niko nije odgovarao niti je ikade provedena istraga.

Dug Crne Gore prema hiljadama nevino ubijenih na njenoj teritoriji je sigurno veći i važniji od miješanja u  kompleksne srpsko-hrvatske odnose za račun Vučića i njegovih službi.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Karakterističan je slučaj Kaspija. Knežević je, 2014. godine sa kompanijom Kaspija properti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovorio prodaju barskog hotela Princes, koji je već bio opterećen hipotekom za prethodno uzet kredit. Zato je dogovoreno da mu dio novca (12,5 miliona) bude isplaćen unaprijed, kako bi sa nepokretnosti skinuo opterećenja i predao ih novim vlasnicima. Kao garanciju da će to uraditi, Knežević je ponudio garanciju Atlas banke, koju je mu je tadašnji izvršni direktor Đorđe Đurić ovjerio mimo propisane procedure. Epilog: Arapi su ostali bez hotela, Atlas banka im je isplatila 15,2 miliona (osnovni dug plus zatezne kamate) a Knežević je nastavio da rasipa novac deponenata svojih banaka. Možda i nakon podizanja optužnice u ovom slučaju.

A država?

Danas znamo kako je kontrola CBCG još 2015. ustanovila ozbiljne probleme u poslovanju  Atlas banke. Tim koji je predvodio viceguverner CB Velibor Milošević (kasnije je uhapšen kao akter jedne od Kneževićevih afera) predložio je da, kao ključne mjere, da se banci zabrani dalje kreditiranje kompanija  iz Atlas grupe, a da se tim firmama i licima povezanim sa Kneževićem ograniči isplata depozita iz banke. Izgleda, međutim, kako odluka o (ne)prihvatanju tog izvještaja nikada nije donijeta.  Knežević je još bio dobar sa tadašnjim centrima moći. Tri godine kasnije, nova kontrola zatekla je neuporedivo lošije stanje.

Saznali smo, pored ostalog, da Atlas banka ne da Aerodromima Crne Gore da sa računa podignu njihova tri miliona. Pošto su se, navodno, Knežević i Ivan Brajović (tadašnji predsjednik SD-a koji je, „po dubini“, upravljao Aerodromima) dogovorili o jednom zanimljivom finansijsko-političkom aranžmanu. O kome ste mogli čitati u Monitoru, kada je tome bilo vrijeme. „Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević. Bivšeg predsjednika SD-a, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Nije to bio ni prvi ni poslednji put da je država (čitati: DPS Mila Đukanovića) pogurala Kneževićeve biznise. Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekin detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi.” Nekome može biti interesantno – predsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma u vrijeme privatizacije bio je Svetozar Marović.

Uglavnom, Knežević 2009. godine spaja nekretnine (placeve) koje je država sredinom prošlog vijeka dala na korišćenje Jadranskom sajmu sa susjednim zemljštem u vlasništvu opštine Budva. Čime dobijaju jednu od najatraktivnijih građevinskih lokacija u gradu. Tako nastaje Expo Budva u kojoj Opština ima četvrtinu vlasništva.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a). Sva tri kredita dobijena su od Pireus banke. Iste one kojoj je Knežević prodao svoju Atlas banku u Srbiji 2005. Nakon malih neugodnosti sa srpskim vlastima. „Možda zvuči čudno, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”, kazao je u jednom intervjuu Knežević, komentarišući ta vremena i “neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u vezi stečajne mafije u Srbiji”.

Knežević je u filijali iste banke u Londonu garantovao za kredi od 1,5 miliona koji je podigao Milo Đukanović 2007. Prethodno su novac neophodan za kolateral na račun jedne od Kneževićevih kiparskih firmi uplatili Željko Mihailović i Dušan Ban. Đukanovićevi prijatelji, akteri duvanskog tranzita  i suvlasnici Pomorskog saobraćaja, još jedne kompanije privatizovane po modelu Jadranskog sajma.

Slična privatizaciona priča ponovila se i kada je Knežević, sa partnerima, kupio Vojnu bolnicu u Meljinama.  Kompleks od 19 objekata na 50.000 kvadrata zemljišta kupljen je za 25 miliona eura. Zapravo nije. Knežević je od države kupovao obveznice stare devizne štednje plaćajući 35 centi za jedan euro.  Država je, potom, njemu priznala punu cijenu kada je on tim obveznicama plaćao bolnicu. Što znači da ga je posao koštao puno manje.

Iz te perspektive, lakše je razumjeti zašto je Knežević o Đukanoviću, u njihovo vrijeme,  govorio i ovako: “U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od gospodina Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije.”

Sa druge strane, Đukanović je pravdao novac kojim je Knežević pomagao njegovu partiju. Definišući to kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”. Do danas ne znamo da li su ti izvještaji bili istiniti. Mada, nije teško imati osnovane sumnje po tom pitanju.

Sve to, ipak, nije pomoglo kada su na red došle obećane i ugovorene investicije. Umjesto nepunih 120 miliona investicija u meljinski kompleks dobili smo – ništa. I međusobne optužbe kupca i prodavca. Država je tražila raskid ugovora, a Knežević i njegovi partneri povrat „uloženih“ 25 miliona i naknadu za izgubljenu dobit. Arbitraža traje. A bolnica je završila u stečaju.

Naredni posao Kneževića i istog ino partnera, kompanije Capital iz UAE, završen je neslavno po domaćeg tajkuna. Praktično je izbačen iz zajedničkog posla izgradnje Capital centra u Podgorici. Arapima i njihovim finansijskim revizorima nije se dopao način na koji je Knežević baratao njihovim novcem. Preuzeli su posao i sami završili započeto. Ustupajući Atlas grupi poslovni prostor (sjedište Atlas banke)  i nekolika parking mjesta.

Tada je već krenula lavina. U stečaj je otišla Kneževićeva Atlas televizija (omogućeno mu je da u istom prostoru sa istom opremom pokrene drugu, ostajući dužan zaposlenima iz prethodne TV skoro milione ura na ime neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa), fabrika vode (opet dug prema zaposlenima), zdravstveni i penzioni fond Atlas grupe… Dakle, nijesu u zatvoru baš svi oni koji su ga optuživali. A i dalje ga optužuju, nadajući se svom novcu.

Samo su, može biti, pomoćnici drugi.

„Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjava Milan Knežević, predsjednik DNP. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

To nas vraća na početak. Ovog teksta i tajkunske tranzicije. I pitanju da li vjerovati njima ili svojim očima, prevarenim radnicima, štedišama, poslovnim partnerima i opljačkanoj državi. Težak izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo