FOKUS
PREMIJER NA SLUŽBENOM ODSUSTVU: Idi mi, dođi mi
Nije nama dobro. U ovoj zemlji je ekskluzivna vijest da neko neće osmi put postati premijer. Demokratska partija socijalista riješila je da nosilac njene liste na minulim izborima Milo Đukanović ne bude kandidat za predsjednika vlade. Mjesto će biti povjereno zamjeniku predsjednika DPS-a, dosadašnjem potpredsjedniku vlade Dušku Markoviću.
Đukanović je kazao da je lično predložio Markovića, uvjeren u njegove profesionalne i ljudske kvalitete, kao i u njegovu spremnost da vodi novu Vladu koja će se u narednom četvorogodištu suočiti sa brojnim izazovima.
Da Đukanović ne ide u političku penziju, već samo da počine, pokazuje njegova najava da će ostati na čelu DPS-a, spreman da pomogne. Lično će, prenijeli su mediji, „kroz svoj puni politički angažman na čelu DPS-a, pružati snažnu podršku Markoviću i budućoj Vladi posvetiti se daljem jačanju partijskih kapaciteta u susret budućim izborima i svim događajima koji predstoje”.
Da Đukanović neće niđe, smatra i Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje. ,,Đukanović je tokom proteklih izbora bio stub dvije radikalno suprostavljene ali i dopunjavajuće kampanje. Za DPS je Milo Đukanović bio njihovo lice koje je iznijelo kampanju sa premijerske pozicije, a DF je Mila Đukanovića držao kao jedini i ključni problem Crne Gore koji su ultimativno definisali nosećim sloganom ‘Mi ili ON’. Istrčati tu trku do kraja i izaći iz nje kao nosilac liste sa najviše mandata može samo onaj kome je politika život ili makar iznimno važan dio života” kaže Daliborka Uljarević za Monitor. „Vjerujem da će Đukanović jako teško moći da se odrekne tog političkog adrenalina, i da je mnogo izvjesnije da će poslije određenog perioda odmora on ponovo htjeti svoje neupitno mjesto u crnogorskom političkom sistemu. Zadržavajući funkciju predsjednika DPS-a on je zadržao mehanizam dalje kontrole oblikovanja ključnih političkih odluka u Crnoj Gori”, ocjenjuje direktorica Centra za građansko obrazovanje.
Marković je kazao da mu je čast što je predložen za mandatara za sastav nove Vlade, te da to doživljava kao novi zadatak koji je pred njega postavila partija. Pred vladom i partijom je, kako je kazao,
težak i odgovoran posao- da realizuje izborna obećanja.
,,Da bi u tome uspjeli, prvo i osnovno jeste da ne dozvolimo da se ponove greške koje su nam se događale: ni kada je riječ o kadrovskim rješenjima; ni kada je riječ o manjku odgovornosti; ni kada je riječ o nekompetentnosti i neodlučnosti u sprovođenju vladinih politika”.
Budući mandatar je na sjednici Glavnog odbora DPS-a zahvalio Đukanoviću na godinama iskrenog prijateljstva i profesionalne podrške, kao i na svemu što je učinio i za partiju i za Crnu Goru, presudno doprinoseći obnovi njene državnosti i nacionalnog dostojanstva. Dirljivo.
I prije nego je predložen za novog predsjednika vlade Marković je kazao da se na razgovore o formiranju nove vlade sa „tradicionalnim” partnerima neće dugo čekati. Kapljicu ulja dolio je i na vatru čaršijskih priča da bi se u vladi bez Đukanovića na čelu mogao naći i neko iz opozicije. „Vidjećemo hoće li neko da iskoči iz ovog opozicionog antidržavnog ludila”, kazao je Marković u emisiji Živa istina Darka Šukovića.
Najavio je i dosta oštar kurs. Optužujući dio novinara i političara da se za vladavinu prava zalažu samo kada se ona odnosi na vlast, a da se „kada vladavina prava krene na njih” služe bestidnim manipulacijama, Marković je kazao: ,,Neka znaju da će država Crna Gora obezbijediti da zakon, odnosno policajac, tužilac ili inspektor na isti način mogu da zakucaju na vrata funkcionera DPS-a ali i funkcionera Demokratskog fronta, SDP-a ili Ključa”.
Đukanović sa mjesta premijera odstupa po treći put. Na njegovom mjestu privremeno su se 2006. i 2010. nalazili Željko Šturanović i Igor Lukšić. Daliborka Uljarević ocjenjuje da Marković nije ono što su
svo¬je¬vre¬me¬no bi¬li Đukanovićevi za¬mjen¬ski pret¬hod¬ni¬ci na premijerskoj po¬zi¬ci¬ji te da je izbor novog nasljednika nešto drugačiji nego prethodna dva puta. Kaže da je Marković čovjek koji ima mnogo više moći ali i ambicija nego ranije privremene zamjene.
„Duško Marković svoj uticaj, za razliku od drugih premijera na ‘privremenom radu’ ne zasniva samo na činjenici da ga je Đukanović ‘oktroisao’. On je daleko utemeljeniji u samoj partiji nego njegovi prethodnici, a činjenica da je duže od decenije vodio službe bezbijednosti i da zna jako puno o svojim saveznicima i protivnicima je ozbiljna poluga moći u realnom smislu, bez uzimanja u obzir toga koliko je ojačana dodatnim mistifikacijama. Takođe, on nije baš u svemu saglasan sa Đukanovićem, iako je uvijek vješto znao da i pored svog izraženog drugačijeg mišljenja, glasa za one odluke koje Đukanović podržava. Strpljivo je čekao svoju šansu, a kad takav čovjek dobije stvarnu moć, on će htjeti i da je koristi u punom kapacitetu”, objašnjava Daliborka Uljarević.
Neke od moći Duška Markovića, sudeći po informacijama iz Monitorovih izvora, nijesu po volji čak ni u Socijaldemokratama Ivana Brajovića, poznatim ,,prirodnim savesnicima”. Naš izvor kaže da su iz SD-a, nezadovoljni odlukom budućih koalicionih parnera, tražili sastanak sa Đukanovićem koji bi, navodno trebao da im objasni zašto je iznevjerio njihovo očekivanje da na čelu vlade neće biti promjena. Navodno se Ivan Brajović i Vujica Lazović, lično nećkaju da budu članovi vlade čiji je predsjednik Duško Marković. I ova uznemirenost nekadrih saveznika, pokazuje koliko je na dvoru sve rovito i koliko se sve vrti oko Đukanovića, bilo da je premijer bilo da se povlači kako bi bio premijer premijerima.
Po mišljenju Dritana Abazovića, poslanika koalicije Ključ predlog Markovića za mandatara nije iznenađenje i sasvim je očekivana odluka DPS-a, koja se mogla naslutiti još prošle godine. ,,Svima na domaćem i međunarodnom planu je jasno da Đukanović nije više dio nijednog rješenja već naprotiv, dio svakog problema u Crnoj Gori. Zato su posegli za kartom takozvane modernizacije vlade koja sada treba da radi isto, ali da se Đukanović manje pominje. Sve u svemu, ako Marković i sastavi vladu, biće to nastavak političke agonije istim sredstvima, samo sa drugim čovjekom na čelu”, kazao je Abazović za Monitor.
On ne očekuje nikakve pomake, a ne bi ga, kaže, čudilo ni da ovaj mandatar na mjestu premijera provede svega godinu ili dvije, kao Igor Lukšić, pa da se Đukanović vrati kad malo odmori. ,,U svakom slučaju, Crna Gora je zemlja paradoksa i ništa ne treba isključiti unaprijed. Jasno je samo jedno: buduću vladu Crne Gore čekaju veliki nagomilani problemi koji ne mogu biti prevaziđeni sa personalnim rješenjima koja su te probeme i stvorila. Nama treba reformatorska vlada u kojoj Đukanović i njegova kamarila neće učestvovati, sve ostalo su dimne zavjese koje brane da građani Crne Gore vide istinsko stanje našeg društva.”
SDP se o novom mandataru izjasnio posredno, nazivajući DPS ,,ružičastom” i ,,Pink Informer” partijom koja “svoju frustraciju zbog šefovog napuštanja broda koji tone iskaljuje sipajući pinkovske laži prema SDP-u”. Optužili su DPS da se bavi SDP-om umjesto da
se zapita zašto ih šef napušta, zašto napušta državu u stanju državnog udara, zašto napušta državu u stanju socioekonomskog sloma, poharanih finansija i resursa.
Poslanik SDP-a Džavid Šabović u izjavi za Dan jezgrovito je kazao:
,,Ka¬mi na¬ma s no¬vim pre¬mi¬je¬rom”.
Predsjedništvo Demokratskog fronta pozvalo je ,,sve demokratske snage” da jednoglasno odbiju ponudu DPS-a. ,,DF, ujedinjena opozicija i narod Crne Gore nijesu zaboravili ulogu Duška Markovića, kao desne ruke Mila Đukanovića, i on predstavlja oličenje istog korumpiranog režima koji su glasači jasno odbili 16. oktobra. Demokratske snage u Crnoj Gori odlično znaju ko je Duško Marković, znaju njegovu ružnu ulogu u političkom životu i višestruke zloupotrebe tajne policije i kompletnog represivnog i bezbjednosnog aparata a sve u cilju odbrane kriminalnog režima”, ocijenili su u Frontu.
,,Odluka DPS-a da kandiduje Duška Markovica za mandatara za sastav nove Vlade Crne Gore predstavlja potvrdu teze da dokazani autokrata i antidemokrata Milo Đukanović odlazi jer je izgubio podršku i građana i predstavnika međunarodne zajednice. U poslednjiim trzajima pred odlazak u političku penziju i bolno suočavanje sa sudom pravde zbog svega što je učinio građanima Crne Gore, pokušava na mjestu premijera progurati svog najboljeg druga, sa kojim ima mnogo toga sličnog”, kaže lider Demokrata Aleksa Bečić uz napomenu da o ovoj trgovini građanima uoči izbora ništa nije rečeno.
Bečić podsjeća da je Marković 12 godina vodio UDBU i da sa sobom nosi ,,mnoge tajne brojnih loših i užasnih stvari” koje su se desile u našoj zemlji. ,,Grdno se vara ako misli da jednog dana može izbjeći suočavanje sa otvaranjem tajnih dosijea, tako da on može biti sve, samo ne garant stabilnosti, pomirenja, borbe protiv korupcije i kriminala. Sa njim Crna Gora može samo da nastavi ekonomsko, moralno i pravno posrnuće”.
Pošto znamo gdje živimo, znamo i da predsjednički izbori nijesu daleko. Prošli su održani u aprilu 2013. što će reći da Filipu Vujanoviću mandat ističe za godinu i po. Eto fine prilike da se, nakon vapaja iz svih krajeva Crne Gore kakve smo već gledali uoči jednog od premijerovih povrataka, Đukanović pojavi kao predsjednički kandidat. Basta mu, jednoglasni su podanici. Obraz mu ne smeta, kažu državni neprijatelji.
Kad mandatar pozove
Predstavnici partija manjinskih naroda – koalicije „Albanci odlučno”, Bošnjačke stranke i Hrvatske građanske inicijative – ovih dana su se dogovorili da formiraju radnu grupu koja će narednih dana raditi na zajedničkoj platformi za pregovore o formiranju nove vlade. Istovremeno, svaka od partija ili koalicija će raditi i na definisanju posebnih dokumenata u kojima će biti specifični politički zahtjevi. Nakon definisanja zajedničkih i posebnih dokumenata, kako je najavljeno, predstavnici partija će krenuti u proces pregovaranja oko skupštinske većine. Slučajno bi se moglo desiti da sve platforme budu spremne kad mandatar pozove. ,,Vlada koja bude formirana biće vlada na jasnim programskim opredjeljenjima i u interesu države. U tom smislu, nikakve ucjene DPS neće dozvoliti”, kazao je na temu pregovora Duško Marković dok se još nije znalo da će biti mandatar. Direktor Bošnjačke stranke Suljo Mustafić kazao je Dnevnim novinama da se kada je Marković u pitanju, radi o ,,čovjeku državničkog formata”. Eto tako.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.
Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.
Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.
Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera… To su samo neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.
Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.
Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP. Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.
Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.
Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020. Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.
Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji u vrijeme Miloševića i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira, spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.
To je samo vrh piramide.
Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).
Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.
SDP bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.
Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).
Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno: biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.
Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović. Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.
I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.
U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.
U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.
Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni promjena vlasti u ljeto 2020, nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice
PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE PRED IZBORE: Stare prakse
NOŽ, ŽICA I PODGORICA: Posijano zri
-
HORIZONTI4 sedmiceNJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmiceDR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
INTERVJU2 sedmiceDR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno4 sedmiceSDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
Izdvojeno2 sedmiceBEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
FOKUS4 sedmicePOLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
INTERVJU3 sedmiceMILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DUHANKESA3 sedmiceZašto smo na zemlji?