Povežite se sa nama

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

MONITOR: Može li sve ovo doprinjeti podgrijevanju međuetničkih netrpeljivosti u BiH, dok predstavnici nacionalno-etničkih političkih i drugih organizacija održavaju i regionalne samite kao što je nedavno bio bošnjački u Sarajevu, a u Beogradu se priprema srpski-„uskršnji“, za početak maja? 

KUKIĆ: Svakako. Ali, sačekajmo. Tek treba vidjeti što je temeljna ideja majskog svesrpskog okupljanja. Očekujem da je po srijedi dalja operacionalizacija ideje srpskog svijeta, verzije velike Srbije u izmijenjenim historijskim uvjetima. Pariranje tome nekakvim svebošnjačkim planovima je samo dodatno dolijevanje ulja na vatru koje BIH-ali i Bošnjacima, najmanje trebaju. To nas može gurnuti samo u prošlost, nikako i u evropsku budućnost.

MONITOR: BiH je konačno dobila odobrenje Evropskog savjeta za otpočinjanje pregovora o ulasku u EU. Tome se čak, izgleda, obradovao i Dodik koji je pohvalio ono što je zajednički urađeno na ubrzavanju reformi u zadnjih godinu dana, ističući i nacionalni cilj Srba u RS-,, da u 21. vijeku Srbi ponovo bez granica žive i rade sa svojom braćom i kumovima“. Da li je ovim Predsjednik RS priznao da bez fondova EU, nema ekonomskog opstanka RS? 

KUKIĆ: Nije upitno da RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati, sve da je, što se financija tiče, svijet pusti da radi što joj volja. Nije upitno i da je Dodik klasični tip političkog šibicara i da će u različitim krugovima učiniti sve da dobije pristup financijskim izvorima za krpanje sve većih budžetskih rupa entiteta na čijem je čelu. Teško mi je, međutim, povjerovati da istinski uopće podržava, kamo li da se raduje zelenom svijetlu za otvaranje pregovora sa EU.

Njegova verbalna jednokratna potpora, hoću reći, stvarno bi mogla imati veze s nečim drugim, strategijom dobivanja na vremenu. Dakle, verbalno podržavati EU integracije a stvarno ne činiti ništa, čekati u kojem pravcu i kojim intenzitetom će zapuhati vjetrovi iz Beograda i Moskve. I onda sukladno tome djelovati.

MONITOR: Posle odluke Šmita da unese tehničke izmjene u Izborni zakon BiH, oglasile su se-jedna za drugom, ruska i američka ambasada u Sarajevu. Ruska-saopštenjem da se radi o pokušaju „međunarodne subverzije u BiH“, a druga je javno poručila Dodiku da griješi ako misli da će SAD „ostati po strani“. Kako ocjenjujete efekte ovakvih diplomatskih nadgornjavanja na unutrašnje odnose, političke i etno-nacionalne, u BiH? 

KUKIĆ: Radi korektnosti, u pitanju su saopćenja koja se ne odnose na istu stvar. Rusko se, naime, odnosi na neslaganje s intervencijama u Izborni zakon jer podupire logiku-što manje evropske BIH bit će više prostora za dodatno političko talasanje zbog vlastitih geopolitičkih interesa. Američko vrlo oštro upozorenje je izrečeno nakon tko zna koje prijetnje Dodika o secesiji RS od BIH. I iskreno se nadam da je o njemu Dodik, uz svu pomahnitalost kojom je opijen, vrlo ozbiljno razmislio.

MONITOR: Na nivou države BiH i Federacije, vlast imaju koalicije. Ove dvije koalicije -gdje je u Vijeću ministara BiH partner i Dodikov SNSD, za sada relativno dobro funkcionišu. To se ne može reći i za Predsjedništvo BiH. Nedavno je iz Naše stranke predloženo da BiH ima jednog predsjednika sa ceremonijalnim ovlašćenjima…Šta je tajna, ove političke saradnje u dvjema vladama i koliko jaki i kakvi interesi te stranke drže na okupu? 

KUKIĆ: Slažem se s Našom strankom. Doista, ako BIH želi jačati parlamentarnu demokraciju, čemu surogati poput tročlanog-etnički konfliktiranog Predsjedništva, u kojem svaki od njih vuče na svoju stranu, gotovo u pravilu i na štetu BIH kao cjeline. Dakle, snažan parlament s jedne i predsjednik države-uz poštovanje svih specifičnosti BIH, uz ceremonijalne ovlasti koje bitno ne utiču ni na funkcioniranje države ni na procese u bh. društvu.

Što se tiče Vašeg uvjerenja da državne institucije relativno dobro funkcioniraju, treba dodati da to ne treba zahvaliti članicama koalicije, pa ni SNSD-u, na razini države. Sasvim suprotno, i državne institucije su središta najrazličitijih blokada zbog partikularnih etnopolitičkih interesa, od Dodika i njegovih saveznika posebice. Ali, istina je da bi štošta bilo još lošije da dio te strukture nisu i dvije građanske, liberalno-lijeve političke partije, SDP i Naša stranka. A  jednako je važno da je Nermin Nikšić, prvi čovjek SDP umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo. I to, bar za sada, nerijetko daje rezultate.

MONITOR: SDA je, iako je dobila najviše glasova na parlamentarnim izborima, ostala izvan glavnih poluga vlasti. Kakva je perspektiva te partije? 

KUKIĆ: Vrijeme nakon izbora svjedoči da je dobro što se SDA-u to dogodilo. Umjesto ni jednog-kamoli evropskog zakona za njezina zadnjeg mandata, danas se svako malo usvoji novi i BIH pomjera prema društvu evropskih naroda. Nadam se da to postaje jasno i onima koji su je godinama doživljavali državotvornom i za nju glasali.

SDA je velika politička partija i nerealno je očekivati da će preko noći nestati s političke scene. Ali, da će njezin utjecaj u biračkom tijelu i u političkom životu biti sve tanji, u to uopće ne sumnjam.

 

Rezolucija UN o Srebrenici biće poruka građanima Srbije da je katarza jedini  put oslobađanja od zla

 

MONITOR: U UN je u pripremi nacrt rezolucije o Srebrenici kojim bi se, kako se saznaje, osudilo svako negiranje srebreničkog genocida, a 11. jul ustanovio kao Dan sjećanja. Predsjednik Srbije je formirao tim koji bi trebalo da lobira protiv izglasavanja rezolucije, a pomoć mu je ponudio čak i Vuk Jeremić, iz opozicije. Zašto je Srbiji važno da se ova rezolucija ne usvoji iako ona bitno ne utiče na interese Srbije? 

KUKIĆ: Veliko je pitanje utiče li ili ne. Presudama u Hagu za genocid u Srebrenici na dugogodišnje robije osuđeni su i visokopozicionirani oficiri vojske Srbije. Rezolucija tu činjenicu ne mora tretirati – u nacrtu je ni ne spominje – ali nakon 2. maja ona će zvučati još neupitnijom i u svjetskom javnom mnjenju i u svjetskoj ali i srbijanskoj kulturi sjećanja, da se odgovornosti za genocid osloboditi ne može ni tadašnju vlast Srbije. I srbijanskim građanima će svake godine, na Dan sjećanja – a rezolucija o genocidu i Danu sjećanja nije nikakva urota suludih umova nego plod kosponzorstva za sada 17 članica UN (među njima i SAD, Francuske i Njemačke) – slati poruku da je kolektivna katarza, baš kao kod Njemaca nakon 1945. godine, jedini put njihova oslobađanja od zla koje su-ni ne pitajući ih, u njihovo ime činile sulude ideologije. I jedini put njihova priključivanja civilizacijskim vrijednostima 21. stoljeća. Katarza znači slanje na smetlište historije i velikosrpskih projekata i onih koji su u njima prepoznavali i sadašnjost i budućnost te zemlje. Zar mislite da to nije jasno i Vučiću? I da u tom društvu ne prepoznaje i sebe?

 

Šmit je učinio stvari koje, ako si normalan, ne možeš ne podržati

MONITOR: I Kristijan Šmit je nedavno u Beogradu imao sastanak sa Aleksandrom Vučićem, gdje je naglasio da je on najveći garant Dejtonskog sporazuma, BiH i njenog unutrašnjeg uređenja. Vučić mu je obećao da Srbija neće podržati ništa drugo sem Dejtonskog sporazuma i cijelovitosti BiH. Kakvi bi mogli biti realni efekti  sastanaka Šmit-Vučić ? 

KUKIĆ: Prvo, Schmidt je jedan od najrazapetijih ljudi u BIH. Moglo se to, uostalom, vidjeti i po najnovijim ali i ranijim mu intervencijama u Izborni zakon, pa zbog njegove odlučnosti da ne dopusti krčmljenje državnoj svojini itd. A čovjek je učinio stvari koje, ako si normalan, ne možeš ne podržavati.

Drugo, visoki predstavnik ne nastupa u BIH kao izolirana jedinka već kao ovlašteni prenositelj volje centara svjetske moći zainteresiranih za BIH i njezinu budućnost u zapadnom civilizacijskom krugu, Washingtona i Bruxellesa prije svega. A njihova potpora najnovijim intervencijama u Izborni zakon (kad je bilo jasno da za njih nisu spremne domaće etnooligarhije), je bila i više nego očita.

Na koncu, možda Vučiću počnem vjerovati kad uz teritorijalni integritet počne koristiti i suverenitet BIH kao subjekta međunarodnog prava. Dok god on, međutim, u istu ravan stavlja teritorijalni intrgritet zemlje i jednog njezina administrativnog dijela, razloga za to nema.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo