Povežite se sa nama

FOKUS

UBISTVO OLIVERA IVANOVIĆA U KOSOVSKOJ MITROVICI: Upotreba najavljenog zločina

Objavljeno prije

na

Predsjednik Građanske inicijative Srbija, demokratija, pravda (SDP) Oliver Ivanović u srijedu ujutro nije uspio da uđe u svoju kancelariju. Izrešetan ispred sjedišta Inicijative u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice sa šest metaka iz pištolja ,duge devetke.

Nesumnjivo je da se radi o političkom atentatu, koji je dramatično odjeknuo našim regionom i Evropom, čije posljedice će se tek sagledavati. Prije svega po dijalog Srbije i Kosova. Zvaničnica EU je rekla da je otkazana najavljena sjednica u okviru tehničkog dijaloga Beograda i Prištine, koja je trebalo da bude održana u srijedu, poslije pauze od 13 mjeseci.

Osim sjednice Nacionalnog saveta za bezbednost, veliki broj opozicionih lidera u Beogradu održao je vanredne konferencije za novinare, a većina televizija krenula je sa vanrednim programima posvećenim tom zločinu.

,,Za državu Srbiju je ovo teroristički akt i u skladu sa tim ćemo se prema tom aktu odnositi”, izjavio je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Vučić je na vanrednoj konferenciji rekao da je ubistvo ,,napad na porodicu Ivanović, srpski narod na Kosovu i Metohiji, pre svega na Sever i na Srbiji u celini, ko god da ga je izveo Srbin, Albanac ili stranac…. Bez obzira na političke razlike upućujem saučešće porodici Ivanović i Srbima na KiM-u”. Više puta je ponovio da će, iako Republika Srbija nema potpunu nadležnost na teritoriji Kosova – ,,vlasti pronaći ubicu, ili ubice Olivera Ivanovića”. Kazao je: ,,Možda je etnički motivisano, a možda i nije”. Vučić je poslao uobičajeno dvosmislenu poruku, koju svako može tumačiti na svoj način. „Mislim da je svakome sve jasno, i kome bi na Kosovu odgovaralo, kome u međunarodnoj zajednici, kome na Kosovu ne bi, a kome bi odgovaralo ili ne bi u Beogradu”.

U Prištini je poslije sastanka Saveta za bezbednost Kosova, rečeno da organi bezbjednosti i tužilaštva sprovode intenzivne istrage u slučaju ubistva Olivera Ivanovića. Oglasili su i nagradu za podatke koji mogu pomoći u rasvjetljavanju ubistva.

Odmah poslije smrti Olivera Ivanovića, upućeniji su se sjetili da je on ubijen na isti način, istog datuma (16. januara) kao i njegov kum, prijatelj i nekadašnji vozač Dimitrije Janićijević, prije četiri godine hicima iz vatrenog oružja ispred svoje kuće u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice. Janićijevićevo ubistvo nije razjašnjeno, ali se u pojedinim političkim krugovima na Kosovu tada tvrdilo da je to bila ,,opomena” Ivanoviću.

Ivanović je poslije desetak dana završio u kosovskom zatvoru. Bio je optužen da je počinio ratne zločine nad kosovskim Albancima, na osnovu, navodno, novih dokaza. Od početka je tvrdio da je riječ o ,,montiranom procesu”. U zatvoru je proveo gotovo tri godine, nekoliko mjeseci u kućnom pritvoru, a sredinom 2017. pušten je na slobodu nakon što je kosovski Apelacioni sud naložio ponovno suđenje. Iz međunarodnih izvora više puta su stizali signali da je on ,,bezbjedniji u zatvoru nego na slobodi”. Ivanović nikada nije komentarisao ko ga je u zatvor ,,smjestio” u trenutku kad je bio kandidat za gradonačelnika Sjeverne Mitrovice u okviru kosovskog sistema lokalne samouprave. Ivanovićevi prijatelji, ali i politički neistomišljenici, sumnjičili su zvanični Beograd.

Po izlasku iz zatvora za Vreme je dao intervju koji se ovih dana posebno čita. Ivanović je kazao da u sjevernom dijelu Kosovske Mitrovice, caruje strah među srpskim stanovništvom od sunarodnika, moćnih kriminalaca (vidi boks).

Na lokalnim izborima 22. oktobra 2017. zbog zastrašivanja na sjeveru Kosova četvoro kandidata sa liste SDP-a se povuklo, a Ivanoviću, kome su ambasadori SAD, Njemačke, Velike Britanije u Prištini lično garantovali regularnost glasanja, zapaljen je automobil čim je najavio kandidaturu za gradonačelnika Mitrovice.

Ivanović je u javnost i politiku ušao 1999. godine zahvaljujući znanju stranih jezika – albanskog, engleskog i italijanskog, kao glasnogovornik ,,čuvara s mosta” na Ibru, kapiji sjevernog dijela Kosovske Mitrovice poslije ulaska međunarodnih snaga na Kosovo. Prije nekoliko mjeseci postao je nepoželjan u režimskim glasilima u Beogradu i Prištini.

Bio je čovek razgovora, koji nije isključivao političke protivnike – umio je da diskutuje i o razlikama. To je jedan od razloga što je imao dobre veze i sa međunarodnom zajednicom i sa umjerenim kosovskim Albancima. No, djelovao je nepopustljivo u pogledu nekih stavova o Srbima na Kosovu koje je zagovarao.

Kome treba Ivanovićevo ubistvo treba da odgovori istraga. Pri tome se ne smije gubiti iz vida činjenica da je Kosovo pod protektoratom UN-a postalo mjesto na kome je lako likvidirati bilo koga, a da se nađe krivac na – drugoj strani.

Smrt u bastionu balkanske mafije, naslov je teksta u uglednom Frankfurter algemajne cajtungu koji piše da je Ivanović bio ,,pragmatičar, umjeren onda kada su se drugi igrali vatrom nacionalne histerije i mitovima”. FAZ napominje da se on zalago da se primi k znanju realnost kosovske nezavisnosti i da su mu bile neprihvatljive ,,šuplje parole o tobože večno srpskom Kosovu i svetoj zemlji Kosova polja, koje su širili samozvani kosovski junaci iz Beograda”. Ivanović se čuvao da ne dovede Vučića u direktnu vezu sa mafijom u Mitrovici, ali je znakovito govorio o ,,kriminalnim strukturama povezanim sa politikom”, piše FAZ.

U sličnom stilu piše i Noje cirher cajtung – Sjever Kosova je još ničija zemlja koju trese nasilje. Taj list Ivanovića opisuje kao ,,posljednjeg poznatog kosovskog Srbina koji je pokušavao da vodi djelimično nezavisnu politiku od Beograda”. Autor teksta dodaje da uprkos Ivanovićevim političkim akrobacijama od rata naovamo nije sreo nikoga ko bi vjerodostojno doveo u pitanje njegov integritet.

,,Na sjeveru Kosova se etablirala hibridna vladavina u kojoj učestvuju Beograd, međunarodne misije, organizovani kriminal i u najmanjoj mjeri Priština. Godinama se zna da u takvom biotopu cvjetaju mafijaške strukture”, navodi Noje cirher cajtung.

U emisiji televizije N1 u večeri Ivanovićeve likvidacije, Tatjana Lazarević, urednica portala KoSSev je kazala da je sjeverno Kosovo postalo opasno mjesto za život. Posebno je istakla da je lider SDP-a bio izložen strašnim verbalnim napadima. Urednica KoSSeva tvrdi da veliki broj srpskih novinara nije smio da odlazi na konferencije za štampu Olivera Ivanovića, te da je on poslije izlaska iz zatvora bio medijski izolovan i stigmatizovan. ,,Ne treba politizovati ovakav slučaj, ali ne možete da se pravite nemi na strašne verbalne napade kojima je bio izložen. To je jezik koji crta nekom metu na čelo”, rekla je Lazarević, ističući da je to doprinijelo stvaranju klime u široj javnosti da je Ivanović neprijatelj i da nije pametno družiti se sa njim.

Opozicioni lideri su podsjetili da je vladajuća SNS stvarala „atmosferu konflikta i crtanja meta na čelo političkim protivnicima”. Posebno se citira izjava Marka Đurića, šefa Kancelarije za Kosovo iz oktobra 2017, kada je, uoči kosovskih izbora, izjavio: „Glas za Olivera Ivanovića glas je za razbijanje srpskog jedinstva na Kosovu i Metohiji”.

Teško je i nabrojati napade na Olivera Ivanovića, od političara i vlastima bliskih medija. Čuven je spot koji se vrtio na Pinku, gdje je izrugivano dostojanstvo Olivera Ivanovića. ,,Da li želimo da nas vode ljudi kojima je više stalo do svog automobila nego do života svog sugrađanina? Nepošteni ljudi koji su izdali naše poverenje, ljudi koji imaju podršku Prištine… “, poručuje se na kraju spota.

U paleti napada na Ivanovića posebno mjesto zauzela je izjava Gorana Rakića, predsjednika Srpske liste – zvane kosovski SNS – i prvog čovjeka sjerenog dijela Kosovske Mitrovice. „Ivanović je patološki samozaljubljen i gradi program na paranoičnom uverenju da mu neko preti, i da se Srpska lista urotila protiv njega i njegovih ambicija”, rekao je on. I, između ostalog poručio: ,,Ivanović opanjkava svoju državu… Poklonio je delove Kosovske Mitrovice ekstremnim Albancima dogovorom o tzv. zoni poverenja, a sebi od toga prihodovao poslovne objekte u najstrožijem centru grada i stanove u Beogradu”.

Predsjednik pokreta Dosta je bilo Saša Radulović je prokomentarisao kako sada slušamo da je Aleksandar Vučić tobože najbolji prijatelj Olivera Ivanovića. ,,Ispada samo da je Marko Đurić koji ga je napadao i crtao metu na njegovim leđima radio samoinicijativno”.

Predsjednik Pokreta slobodnih građana (PSG) Saša Janković je govoreći o ubistvu Olivera Ivanovića, kazao da su neki mediji u Srbiji vodili kampanju ,,najgore vrste stavljajući mete na čelo ljudima”. Janković je pozvao režim, opoziciju, prorežimske sve druge medije da se stavi tačka na konflikt koji razara društvo. ,,U Srbiji je uliveno toliko otrova da mi jedni druge gledamo kao zveri i to je pogubno za buduće generacije”.

Predsjednik NUNS-a Slaviša Lekić je na svom Tviter nalogu objavio žestoku optužbu na račun srpskih vlasti: „Bravo Srbi sa Kosova, bravo Srpska jebena listo, bravo Marko Đuriću. Je li, Marko Đuriću i ostala skotijo, kako to da Olivera ne ubiše u Prištini, Đakovici i Peći, nego baš u Mitrovici”.

Vlast je optužila opoziciju da tragediju koristi za obračun sa Vučićem. Vučić je na konferenciji za novinare izrekao niz uvreda i optužbi na račun opozicije, kao i za obračun sa Tviterašima i novinarima koji postavljaju nezgodna pitanja. „Svima onima koji kažu da ova vlast ubija političke protivnike mogu samo da kažem – bednici jedni”, poručio je Vučić i dodao kako opozicioni lideri neće uspjeti da Srbiju prikažu kao zemlju mafijaša i ubica.

General Momir Stojanović, bivši direktor Vojnobezbednosne agencije i nekadašnji predsjednik skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti izrazio je sumnju u ocjene da iza zločina stoji albanski faktor. ,,Oni su mogli da ga ubiju kad su hteli, a to nisu učinili. Naravno, ne izuzimam ni tu mogućnost. Ipak, moje mišljenje je da je ovo ili politički motivisano ubistvo ili delo kriminalnih grupa na severu Kosova”, rekao je Stojanović za portal Građanin.

Mediji u Srbiji pominju kako je od početka 1990-ih u toj državi ostalo nerazjašnjeno oko 500 ubistava. ,,Slutim da nikada nećemo saznati šta je i koga dovelo do strašne odluke da Oliver Ivanović više ne živi. Zaplet u kome je on nestao pod rafalom i mržnjom, ma čija da je, suviše je mračan da bio bio raspleten sterilnom policijskom potragom”. Ovakvu pesimističku poruku posalo je ugledni analitičar Ljubodrag Stojadinović.

Ivanović: U carstvu straha

Oliver Ivanović je po izlasku iz zatvora, u septembru 2017. dao intervju za nedjeljnik Vreme . Evo izvoda iz tog intervjua. ,,U poslednjih par godina u Mitrovici smo imali preko pedeset slučajeva paljenja automobila, bacanja ručnih bombi i dva nerazjašnjena ubistva. Sve se to dešava na teritoriji od dva i po kvadratna kilometra, koja je potpuno pokrivena sigurnosnim kamerama. Očigledno je da se policija boji da se ne zameri počiniocima, ili su počinioci uvezani sa bezbednosnim strukturama. Neki kažu da je policija prosto nesposobna, ali teško mi je da poverujem u to. Mislim, jesu oni nesposobni, ali ne baš toliko”.

,,Neverovatan je osećaj ugroženosti, straha kod naroda. Od stotinak ljudi sa kojima sam razgovarao tokom prvih par nedelja na slobodi, nema nijednog koji u prvih par rečenica nije postavio pitanje bezbednosti. Da se odmah razumemo: ti ljudi se ne boje Albanaca nego Srba, lokalnih kabadahija i kriminalaca koji se voze u džipovima bez tablica. Droga se prodaje na svakom ćošku, svaki roditelj strepi zbog toga. Bilo je toga i ranije, ali ne u ovolikoj meri i nisu se ti ljudi ponašali bahato kao sada. Policija sve to gleda i ne reaguje, pa se građani osećaju nezaštićeno, iako su u kosovskoj policiji na severu sve naši ljudi, Srbi. Neki od njih su iskusni policajci koji su ranije radili za MUP Srbije, ali ni oni ne rade ništa.”

Na pitanje ko su ljudi koji rade takve stvari, Ivanović je odgovorio: ,,To su kriminalne strukture uvezane sa politikom u kojima vlada paničan strah od naše kandidature. Za nekoga ko ima infrastrukturu, ko raspolaže ogromnim novcem i ima podršku Vlade Srbije, naša mala stranka ne bi trebalo da predstavlja problem. Oni, međutim, znaju šta narod o njima misli i boje se da će izgubiti ako građani budu imali alternativu… Sada su u panici.”

Ivanović je ocijenio: ,,Tragično da posle 18 godina života u strahu od ekstremnih Albanaca Srbi sada strahuju od ekstremnih Srba i iseljavaju se zbog toga očigledno: ljudi su preplašeni i ćute ili se pakuju za selidbu… Ako država ne preduzme nešto da se ovaj trend zaustavi, postoji ozbiljna opasnost da se sever Kosova sruši i da sve što smo čuvali svih ovih godina nestane. Ranije smo znali gde je front, ali sad ne znamo jer je front među nama”.

Ivanović je primijetio kako se očigledno ide na to da se na sjeveru uspostavi monopol Srpske liste na političko predstavljanje Srba, a to je stranka čiji lideri ponosno izjavljuju da su ,,glas i ruka Aleksandra Vučića na Kosovu…”

,,Za razliku od Beograda, gde se politički sukobi uglavnom odvijaju na verbalnom nivou, mi na Kosovu smo preki, skloni da planemo i žestoko reagujemo… Možda smo zbog te svoje osobine i opstali. To su jako opasne stvari, pogotovo kad se sukobi potpiruju iz Beograda. Niko ne bi smeo da partijski interes stavlja iznad nacionalnog, a nacionalni interes je da Srbi ostanu na Kosovu i da ih Srbija tretira ravnopravno sa ostalim svojim građanima”, kazao je Oliver Ivanović za nedjeljnik Vreme.

Upozorenje Stejt departmenta

Američki Stejt department upozorio je svoje državljane koji planiraju da putuju na Kosovo na povećani oprez zbog terorizma. Naveli su i da bi trebalo da preispitaju putovanje na sever Kosova zbog „građanskih nemira”. To saopštenje izdato je svega nekoliko dana prije ubistava Olivera Ivanovića.

Vučić je na konferenciji za štampu rekao da vjeruje da se radilo o rutinskoj proceduri pred praznike i da ne vjeruje da su američke službe imale konkretne informacije da se priprema ovaj zločin.

Advokat i politički analitičar Azem Vlasi smatra da su za ubistvo Olivera Ivanovića odgovorni „srpski i ruski ekstremisti koji slobodno šetaju severom”. „Zvanični Beograd će pokušati da ovaj slučaj pripiše Albancima ili da ga ostavi u magli, ili da pred međunarodnom zajednicom predstavi da su Srbi navodno ugroženi od strane Albanaca”, rekao je Vlasi za Gazetu ekspres.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati.  No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik

 

 

Dugugodišnji vođa  poručio je ljutito, preko prijateljskih medija,  da je vrijeme da se podvuče crta.  Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.

“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića  i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku.  Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon.  Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No,  Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti.  Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a.  Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke  veze sa  crnogorskom tradicijom  osveta.

“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.

“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio  je svoj stav doskorašnji šef države.

No nije tu stao.  On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio  da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Tu bi trebalo da zastanemo. Afera Belivuk, koja se stavlja na teret bivšim visokim funkcionerima, nije samo, kako je, svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Kada je Belivuk i njegova grupa uhapšena u Srbiji 2021. godine, Belivuk je na saslušanju tvrdio da je njegova kriminalna grupa organizovana „za potrebe i po nalogu Aleksandra Vučića“. Suštinsko pitanje danas je –  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan.  Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

Regrutacija kriminalaca koji rade za državu, a koja zauzvrat žmuri na njihove poslove, kako je već pisao Monitor, recept je još iz socijalističkog doba, koji su kasnije režimi Slobodana Miloševića, a potom Vučića u Srbiji i  Mila Đukanovića u Crnoj Gori, dodatno razradili. Bivši poslanik i član skupštinskog Obora za bezbjednost Nebojša Medojević, Lazovića je svojevremeno nazivao crnogorskim Legijom, aludirajući na veze zemunskog klana sa Miloševićevim režimom i bezbejdnosnim službama koje je kontrolisao.

Možda najbolju definiciju sistema nastalog u doba Đukanovića dao je Moizes Naim u Forin afersu – mafijaška država. “Za razliku od normalnih država, mafijaške države se ne oslanjaju samo povremeno na kriminalne grupe kako bi ostvarile određene spoljnopolitičke ciljeve. U mafijaškoj državi visoki vladini zvaničnici su zapravo integralni igrači, ako ne i lideri kriminalnih preduzeća, a prioritet su im odbrana i promocija poslova tih preduzeća”, objasnio je Moises još 2012. godine.

Dvije godine prije nego što je objavljen ovaj članak, Zoran Lazović, tada visoki funkcioner ANB,  snimljen je na  svadbi Safeta Kalića, kog su svojevremeno nazivali Eskobarom iz Rožaja, a koji je danas, nakon što je prošao Đukanovićevo pravosuđe, čiste biografije. Makar u Crnoj Gori. U kojoj je godinama poslovao kao ugledni biznismen, čije su hotele na sjeveru Crne Gore otvarali ministri Đukanovićeve vlade. Osim Lazovića, na Kalićevoj svadbi bio je prisutan i  Ljubiša Mijatović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. Lazović je navodno bio na tajnom zadatku.  Na kom je zadatku bio Mijatović nije objašnjeno.

Lazović je sklonjen iz ANB ne zbog Kalića, već zbog Šarića i afere Listing, odnosno nakon naloga Zapada da se iz službe sklone operativci sa teretom veza sa članovima kriminalnih grupa i obavještajcima iz zemalja van NATO saveza.Afera listing imala je za cilj povezivanje tadašnjeg premijera Igora Lukšića sa Darkom Šarićem. Odnosno, kako se vjerovalo, njegovo diskreditovanje u svijetlu njegove  moguće suštinske saradnje sa Evropom i „sanaderizacije“ Crne Gore.  Listinzi koji su objavljeni u medijima, a koji su navodno pokazivali vezu Lukšića sa kriminalnim krugovima, bili su falsifikovani, kako se kaznije ispostavilo. Afera je međutim pokazala borbu unutar bezbjednosnog sektora i vlasti.

Šarić je imao brojne poslove sa državom, i milionske  transakcije banke braće Đukanović i tadašnje Hipo Alpe Adria Banke, u čijem je bordu sjedio Petar Ivanović, bivši minstar DPS vlade. I, nikom ništa. Onda nam se nakon hapšenja Darka Šarića u Srbiji, i oslobađajućih procesa njegovim saradnicima u Crnoj Gori,  desio – kavački klan.

O vezama Petra Lazovića, Zoranovog sina i Ljuba Milovića, još jednog policijskog operativca sa “kavačkim” klanom, javnost je upoznata u maju 2022.

Portal Libertas press tada je objavio, pozivajući se na dokumenta EUROPOL-a, da se u transkriptima presretnutih razgovora na SKY aplikaciji koji su dostavljeni Crnoj Gori, kao članovi “kavačkog” klana pominju policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović, koji su navodno uključeni u šverc kokaina iz Latinske Amerike u EU i Australiju.

Europol je podatke o Lazoviću i Miloviću dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu u julu 2021. godine, skoro godinu prije objave Libertasa, ali tadašnji specijalni tužilac Milivoje Katnić i njegov zamjenik Čađenović, nijesu smatrali da ima osnova za njihovo gonjenje. Predmet je aktiviralo tužilaštvo, nakon dolaska Vladimira Novovića na čelo SDT.

Katnić je svoje razloge o nepostupanju po izvještajima Europola obrazložio: “Lazović (Petar) je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela. Nikada se ne hapse vlastiti agenti. Makar nijesu do sada”.

Katnića, prema pisanju medija, tužilaštvo tereti da je davao nezakonite naloge uhapšenom tužiocu Saši Čađenoviću, “tjerajući ga” da u nekim predmetima postupa tako što će zastupati interese kavačkog kriminalnog klana.

Izvještaji Europola baziraju se  na presretnutim komunikacijama, kriptovanim telefonima, na šifrovanoj aplikacija SKY. U dokumentu se navodi da je Petar Lazović na SKY aplikaciji imao šifru “Junior” i “Komandos”, a Milović, nadimak “Zli poručnik” i “Oficir”, dok je navodni vođa “kavačkog” klana, Radoje Zvicer, imao nadimak “Born”. Oni su, prema izvještaju Europola, razmijenili na desetine hiljada poruka. Podaci Europola ukazuju da je navodni vođa “kavačkog” kriminalnog klana, Radoje Zvicer, imao ogroman uticaj na aktivnosti crnogorske policije, preko Petra Lazovića i njegovog oca, Zorana Lazovića. Branioci Zorana Lazovića danas insistiraju na tome da on nema instaliranu Skaj aplikaciju.

Portal Libertas, pozivajući se na podatke Europola, objavio je u martu prošle godine fotografije mučenja uhapšenih osoba, od strane policijskog Tima za podršku Sektoru za borbu protiv organizovanog kriminala (SPBOK). U vrijeme mučenja, komandant SPBOK bio je Mirko Banović, šef odsjeka Zoran Lazović, a njegov sin Petar je bio zadužen za koordinaciju.

Kako je objavio Libertas, pripadnici tog specijalnog policijskog tima su tokom 2020. “otimali ljude i držali ih u svojim, tzv. štek stanovima, tukli ih, stavljali im pištolj u usta, mučili ih strujom, gušili ih, prijetili im i omalovažavali ih i prema njima nečovječno postupali.” Tortura je sprovođena u korist “kavačkog” klana.

Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, vladajuće partije pozdravile su hapšenje, kao i Ura Dritana Abazovića. Toliko su bili glasni, da je reagovao vrhovni državni tužilac Milorad Marković da ih podsjeti na njihova ustavna ograničenja i nadležnosti., DPS tvdi da se radi o revanšizmu. Između ostalog, po njima je hapšenje Katnića osveta za slučaj državni udar. Jedino je ostalo nejasno, zašto se Europol revanšira Lazoviću i Katniću.

Slučaj državni udar, o kom danas kao razlogu za revanšizam govori DPS, bio je jasan signal javnosti da je Milivoje Katnić bio tek desna ruka režima. Bilo je to, kako je Monitor svojevremeno pisao, “montiranje stvarnosti po nalogu SDT”. A za potrebe Đukanovićevog režima tokom izbora 2016. Pomoć prijatelja, da Đukanović dođe do još četiri godine vlasti.

Sada su prijatelji mahom uhapšeni ili pred pravosuđem: Katnić, Lazović, Medenica, Veljović, Jovanić…. Dugogodišnji šef države na brisanom je prostoru.  Sam i slobodan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Vuković nije jedini okrivljeni pred crnogorskim sudovima koji je pušten da se brani sa slobode, i ne zna se tačna njegova sudbina ili adresa.  Krajem prošlog mjeseca 15. put odloženo je suđenje dugogodišnjoj predsjednici Vrhovnog suda Vesni Medenici, njenom sinu Milošu i ostalim okrivljenima.  Razlog: jedan od okrivljenih Luka Bakoč i dalje je nedostupan pravosudnim organima i nije došao na glavni pretres. Nastavak suđenja zakazan je za 18.april.

Predsjednica specijalnog vijeća sudija Nada Rabrenović prihvatila je predlog Specijalnog državnog tužilaštva da se Bakoču sudi u odsustvu.  Odbrana smatra da se nijesu stekli uslovi za suđenje u odsustvu i najavljuje žalbu.  Bakoč se već duže vrijeme ne pojavljuje u sudnici. U međuvremenu je za njim raspisana nacionalna potjernica, a Specijalno tužilaštvo je zatražilo da mu se odredi pritvor. Ako ga nađu.

Da procesi traju u nedogled zbog odlaganja ročišta, ukazali su ove sedmice i iz Sudskog savjeta. Zbog toga su, kazali su, neophodne izmjene Zakona o krivičnom postupku.

Osim objektivnih ima i subjektivnih razloga odlaganja i zloupotreba procesnih pravila, saopštio je Radoje Korać, član Sudskog savjeta.  On smatra da bi se tome, planiranjem suđenja i boljom organizacijom, moglo stati na put.  Član Savjeta Dražen Medojević saopštio je da treba mijenjati procesna pravila tako da ne moraju svi okrivljeni doći na sud da bi se ročište održalo.

Savjet je nedavno objavio i Izvještaj o stanju u sudstvu za prethodnu godinu. Podaci su poražavajući.

Sudovi u Crnoj Gori počeli su 2023. godinu sa 51.541 neriješenih predmeta i završili je sa 67.558 neriješenih predmeta. To je ukupno povećanje od 16.017 neriješenih predmeta, odnosno  31,08 odsto, pokazao je redovni godišnji izvještaj Sudskog savjeta.

Izvještaj pokazuje da su  osnovni sudovi  u prošloj godini povećali broj neriješenih predmeta za 16, 36 odsto,  viši sudovi za 32, 90 odsto a Apelacioni sud za čak 64 odsto.

„Ovi podaci ukazuju na opšti trend povećanja broja neriješenih predmeta u pravosudnom sistemu, sa izuzetkom Privrednog suda. Apelacioni sud i Upravni sud zabilježili su porast broja neriješenih predmeta, uz napomenu da je najveći broj neriješenih predmeta povukao Upravni sud, zbog neuobičajeno velikog priliva predmeta u 2022. godini i 2023. godini, što je jedna od najvećih prijetnji efikasnom i efektivnom radu tog suda“, upozoravaju iz Sudskog savjeta.

„Analiza opšteg stanja sudstva u zemlji pokazuje da je povećanje za oko 31 odsto broja neriješenih predmeta samo u odnosu na prošlu godinu, što je indikator ozbiljnih problema u našem sudskom sistemu“, ukazali su iz Građanske alijanse. Naveli su  da to ozbiljno izaziva sumnje u vladavinu prava.

Ove sedmice odloženo je i ročište za kontrolu optužnice za ubistvo Miodraga  Kruščića i ranjavanje novinarke Olivere Lakić. Viši sud je konstatovao da optuženi Luka Bulatović nije primio optužnicu i sud je dao rok da bi spremio odbranu. Olivera Lakić je ranjena u nogu 8. maja 2018. godine ispred vrata zgrade u Podgorici, a 21. maja 2018. godine, ubijen je Miodrag Kruščić dok je sjedio u lokalu Palata  na Starom Aerodromu u Podgorici.

Prema dostupnim podacima, od podizanja optužnice do njene kontrole u sudovima, u prosjeku prođe oko dvije godine. Mnoga ročišta za kontrolu optužnice u važnim procesima koje je pokrenulo Specijalno državno tužilaštvo po rukovodstvom Vladimira Novovića, odlagana su nebrojeno puta. Neki od njih su  slučaj Plantaže, predmet Stanovi…

S druge strane, Akcija za ljudska prava upozorila je nedavno, nakon najave ministra pravde da će ukinuti institute kontrole optužnice, da država svake godine debelo plaća naknade za neosnovano držanje ljudi u pritvoru. Istraživanje Centra za građansko obrazovanje je pokazalo da je od 2009. do 2017. godine, Crna Gora isplatila preko 11 miliona eura na ime naknada za neosnovano lišenje slobode.

Evropski sud za ljudska prava je 2019. godine u slučaju Bigović protiv Crne Gore utvrdio da je država prekršila član 5 Konvencije jer se podnosilac predstavke nalazio u pritvoru preko pet godina.

Istovremeno, taj slučaj suđenja za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića jedna je od najvećih mrlja crnogorskog pravosuđa.

Policijski inspektor Slavoljub Šćekić ubijen je u podgoričkom naselju Tološi, u neposrednoj blizini porodične kuće, 30. avgusta 2005. godine. U avgustu će se od ubistva Šćekića navršiti 19 godina, ali pravosnažne presude okrivljenima za ovaj zločin, još  nema. Sudski procesi se ređaju, ukidaju presude i kreće iznova.  Skoro dvije decenije.

U oktobru 2022. godine, Apelacioni sud Crne Gore je ukinuo presudu Višeg suda u Podgorici protiv okrivljenih Saše Borete, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića, Milana Šćekića i Alana Kožara, optuženih  za ubistvo Ščekića. Predmet je ponovo vraćen prvostepenom Višem sudu na odlučivanje. Međutim, Viši sud se oglasio nenadležnim, tako da je sudski proces ponovo u toku pred Apelacionim sudom.

Osim smrću, neki od slučajeva okončavaju se – zastarom. Ove sedmice Uprava policije, objavila je da su identifikovali državljane Crne Gore M. D. i M. R. kao osobe koje su 24. septembra 2010. godine počinile krivično djelo ugrožavanje sigurnosti, na štetu Slavoljuba Šćekića, Milana Popovića, Željka Ivanovića, Ljubiše Mitrovića i Balše Brkovića.  Urednicima, novinarima i saradniku Vijesti  su u septembru 2010.  dostavljena pisma sa porukom: „Gotov si, ti si sledeći!!!“.

Televizija Vijesti objavila je da su poruke poslali Milenko RabrenovićDarko Mijović. Ipak, taj slučaj neće imati sudski epilog.

“Zbog protoka roka zastarjelosti krivičnog gonjenja, ovaj slučaj ne može biti procesuiran državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, budući da se postupajući tužilac prilikom konstultacija u ovom predmetu, obavljenih u proteklom periodu, izjasnio da je slučaj zastario”, saopštili su iz UP.

Milenko Rabrenović bio je zadužen za obezbjeđenje nekadašnjeg šefa policije Veselina Veljovića, a protiv njega je vođen sudski proces zbog optužbi da je 2011. godine uputio monstruozne prijetnje tadašnjoj novinarki Vijesti Oliveri Lakić i njenoj porodici. Uhapšen je kada i bivši neformalni suvlasnik Bemaksa Aleksandar Mijajlović, zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koja je švercovala cigarete.

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Srećno dobijanje IBAR-a. I Evropi s nama.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo