Povežite se sa nama

FOKUS

PRVA BANKA I NAŠE PARE: Decenija plaćanja bratske gramzivosti

Objavljeno prije

na

Budvanin Stevo Radača, tast nekadašnjeg gradonačelnika Rajka Kuljače, tuži Prvu banku zahtijevajući da mu vrate 2,1 milion eura koje su njemu i njegovoj porodici, kako tvrdi, na prevaru oduzeti nakon hapšenja njegovog zeta 2010. godine.

Prema tužbi, u koju su Vijesti imale uvid, proizilazi da su Radačina ćerka i unuci bez novca oročenih na njihovo ime u Prvoj banci ostali nakon što je njihova ušteđevina, protivno njihovoj volji, položena kao zalog za kredit koji je banka dala njima nepoznatoj osobi.

U tužbi koje prenose Vijesti piše da se sve to dešavalo u vrijeme hapšenja Rajka Kuljače, nakon čega su počeli pritisci na njegovu suprugu Jadranku. U ucjenama je, kažu, prednjačio Svetozar Marović zahtijevajući od Kuljačine supruge da odustane od cjelokupnog novca, jer će na taj način omogućiti svom suprugu bolji tretman i pravnu zaštitu, a da u protivnom ona ili djeca mogu snositi posljedice… Suđenje bi, prema najavama, moglo početi početkom marta.

Nije priča o, najblaže rečeno, nesporazumima između Prve banke i njenih deponenata novina. Posebno to nije u Budvi gdje smo, i u prethodno procesuiranim aferama, imali prilike da saznamo kako su se novcem stečenim spornom trgovinom opštinskim nekretninama namirivali dugovi Prve banka prema njenim komintentima. Tako je Vido Rađenović, jedan od aktera afere Košljun, tužilaštvu ispričao kako je to isto zemljiše, iako već (pre)prodato, na Marovićev zahtijev dao pod hipoteku za još jedan kredit u Prvoj banci, veći od tri miliona eura. Banka je tim novcem navodno trebala da vrati dio novca koji je nezakonito skinula sa računa porodica Divanović i Dragović….

Poznat je i slučaj jagodinske kompanije Femana kojoj je Prva banka, na ime svojih potraživanja prema kompaniji Holder broker diler, uzela dio novce (skoro 17 hiljada eura ili više od trećine) dobijenog prodajom akcija EPCG. Sav grijeh Femane bio je taj što je akcije prodala posredstvom Holder brokera. Doduše, ni tu nijesu imali izbora pošto je, tadašnjom odlukom Vlade, Prvoj i Holder brokeru dat nezakonit monopol u postupku djelimične privatizacije i dokapitalizacije Elektroprivrede (EPCG). I pravo da za učešće u tom poslu naplate ekstremno visoke provizije.

Sama po sebi, dakle, priča o još jednoj tužbi nezadovoljnih i moguće prevarenih klijenata Prve banke ne bi bila ništa novo. Zanimljivo je, međutim, da se sve to dešava i punih deset godina nakon što je banka pod kontrolom porodice Đukanović ugrozila kompletan finansijski sistem u Crnoj Gori. I državi i njenim stanovnicima proizvela nemjerljivu štetu.

Za koji dan (13. februara) biće tačno deset godina od odluke CBCG da prema Prvoj banci preduzme prinudne mjere koje su, pokazaće se, najavile ali ne i spriječile nadolazeću krizu. Tada je, uglavnom, od Prve zahtijevano da, pored ostalog, „prekine sa odobravanjem kredita koji nijesu u skladu sa propisima”. I, tek da se zna, Prva ni nakon toga nije prekunula sa praksom dodjele spornih kredita.

Odluka CBCG proizvela je:

(I) Ostavku Gorana Kneževića, zamjenika generalnog direktora i glavnog kontrolora bankarskog sistema CBCG. Iz njegove pisane izjave bilo je jasno da je ostavka posljedica nemogućnosti da radi preuzeti posao. „Razlog mog podnošenja ostavke je kulminacija debalansa između ovlašćenja i odgovornosti koja mi je data članom 20. Zakona o Centralnoj banci, i nemogućnosti da u ovakvom zakonsko-institucionalnom okviru dalje odgovaram za kvalitetno obavljanje supervizije banaka”, poručio je Knežević.

(II) Usvajanje novog Zakona o bankama koji je nakon trogodišnjeg usaglašavanja radikalno izmjenjen amandmanima DPS-a, mimo volje CBCG. Vlada je, prethodno, u predlog zakona ,,ugradila” sve amandmane DPS-a, ne mareći za upozorenje da se na taj način Centralnoj banci oduzimaju Ustavom data ovlašćenja za kontrolu banaka i njihovih vlasnika.

,,Odredba o kvalifikovanom učešću omogućava Centralnoj banci da ograniči promet akcijama banaka”, objašnjavali su u DPS-u i zahtijevali da se iz zakona briše odredba da ,,pravno ili fizičko lice ne smije steći kvalifikovano učešće u banci, bez prethodnog odobrenja CB”. To je, inače, uobičajena praksa u svijetu, kako bi se ulazak u vlasničku strukturu banaka onemogućio vlasnicima prljavog novca. Ali već tada u Crnoj Gori imali smo ozbiljne izuzetke.

Prvo je Aco Đukanović, što kupovinom na berzi što od Ministarstva finansija, postao uz EPCG najveći vlasnik Prve, do tada Nikšićke banke, a da nije tražio saglasnost CBCG. Potom je, 2007. godine, obavljena dokapitalizacija banke (učešće u kupovini akcija pod povlašćenim uslovima uzeli Milo Đukanović, Svetozar Marović i njihovi bliski saradnici iz politike i biznisa) bez saglasnosti CBCG. Dozvolu im je, po vlastitom nahođenju, izdala KHOV Zorana Đikanovića, kome su Vlada i parlament nedavno udijelili i peti mandat. Ignorišući očajno stanje na tržištu kapitala.

(III) Konačno, nakon odluke o uvođenju prinudnih mjera u Prvu banku izvršna vlast je počela obračun sa tadašnjim guvernerom Ljubišom Krgovićem. Posao je kompletiran dvije godine kasnije.

Iz tog vremena vrijedi zapamtiti i dilemu posalnika DPS-a Veljka Zarubice: „Da li će neki službenik iz CBCG bolje upravljati rizikom i kontrolisati kapital od samih vlasnika banke?”

Odgovor je stigao već krajem ljeta.

Nakon završene kontrole (Izvještaj od 29. avgusta 2008.) CBCG ocjenjuje da je Prva banka visoko izložena riziku likvidnosti. Takođe je ocijenjeno da utvrđene nepravilnosti u poslovanju banke mogu ugroziti interese deponenata i povjerilaca. Iza bankarskih i revizorskih fraza krila se surova istina: utvrđeno je da Prva banka ne izvršava sve naloge za plaćanje izdate od strane svojih nalogodavaca (komintenata), odnosno da ima oko 30 miliona eura neizmirenih naloga za plaćanje i domaćem i ino platnom prometu!?

Jedna banka Crne Gore vara svoje klijente pisao je Monitor već početkom septembra, opisujući mehanizam prevare, ukazujući na štetu koju trpi država (zbog neplaćenih carina i poreza) i uz upozorenje: „Ima naznaka da su ovu pojavu uočile i nadležne kontrole, ali je problem guran pod tepih – što u nadi da je u pitanju trenutna neujednačenost tokova plaćanja, što zbog vanbakarskog autoriteta vlasnika i čelnika ove Banke”.

Muk. I pokoji nemušti demanti.

Tri mjeseca kasnije, tokom nove kontrole, CB je utvrdila „da je likvidnost banke kritično nedovoljna zbog nemogućnosti banke da podrži sve obaveze koje dospijevaju za plaćanje, kao i da je rizik likvidnosti banke visok zbog neusklađenih dospijeća i gotovinskih tokova aktive i pasive”.

Došlo je vrijeme da Vlada priskoči u pomoć premijeru-bankaru. Prvo je, početkom decembra, usvojen Zakon o mjerama za zaštitu bankarskog sektora. Nedugo potom (12. decembra 2008), Vlada je odlučila da kreditom od 44 miliona eura pomogne Prvoj (CBCG već tada je tužilaštvu dostavila određ podatke o počinjenim nepočinstvima, vidjetio boks).

Ugovorom koji su potpisali Igor Lukšić i Radoje Žugić (prvi u ime države drugi u ime banke). Prvoj je, forme radi, naloženo da odmah napravi Plan namjenskog korišćenja ovih sredstava prihvatljiv za CBCG, s tim što se dobijeni novac može trošiti tek kad CB odobri ovaj plan. Znatno kasnije, iz odgovore na Upitnik Evropske komisije na koji su odgovorali ministar finasija Lukšić i njegov pomoćnik Milorad Katnić saznajemo da je „Banka ta sredstva koristila po sopstvenom nahođenju. Ovlašćena lica CB su zapravo bila onemogućena da neposredno prate korišćenje novčanih sredstava obezbijeđenih kreditnom podrškom Vlade”.

Dok je dugove vraćala državnim novcem, u vrijeme zabrane kreditiranja, banka je pozajmljivala novac: braći Šarić, supruzi Brana Mićunovića i(li) kupovala akcije od Veselina Barovića i njegovog Eurofonda. Bez kazne. Kao što je prethodno nekažnjeno kršila propise finasirajući akcionare, poput Stanka Subtića.

Slijedila je globalno čuvena operacija „jedan milion 11 puta u krug”, kojom je vlada sama sebi vratila ratu kredita. Milion je iz trezora uplaćivan na račun Regionolnog vodovoda u Prvoj banci. Oni su, na ime dospjele rate, vraćali milion u trezor… I tako 11 puta za 33 minuta… Ostatak priče jednako je zanimljiv. Ali, otom potom – godina jubileja tek je počela.

Do daljnjeg samo podsjećanje: na čelu CBCG danas je Radoje Žugić, nekadašnji predsjednik borda Prve banke. Aktuelni ministar finasija Darko Radunović u Vladu je došao iz Prve banke, sa mjesta glavnog izvršnog duirektora. Naslijedio ga je Tarik Telaćević, čiji je otac Asim član Savjeta CBCG. U Senatu Davne revizorske institucije sjedi Zoran Jelić, nekadašnji član Odbora za reviziju Prve. Direktor Luke Bar je Zarija Franović, član DPS koji je kao poslanik i direktor željezničke Infrastrukture pomagao Prvu koliko je to bilo u njegovoj moći (državnim parama i glasovima u parlamentu). Branko Vujović, lično zaslužan što je skoro 25 miliona eura namijenjenih za investicije u nikšićkoj Željezari završilo u kasi Prve banke, danas je predsjednik Savjeta Agencije za nadzor osiguiranja…

Konačno, uticajan akcionar Prve banke mogao bi, poslije 15. aprila, postati i novi predsjednik Crne Gore. Možemo li da biramo, bolje da to bude Aco. Da bude jasnije. Jeftinije i pravednije, svakako, biti neće.

POD ZAŠTITOM
Nema kazne za izabrane

CBCG je, 11.decembra 2008. godine, Vrhovnom državnom tužiocu ,,ukazala na postojanje osnova sumnje da su odgovorna lica u Prvoj banci, nezakonitim postupanjem, ugrozila prava svojih deponenata i povjerilaca”. Prijava je stigla nedugo pošto je, kasnije ćemo saznati, Prva sklopila makar jedan od spornih kreditnih ugovora sa kompanijama u vlasništvu braće Darka i Duška Šarić i njihovih saradnika. I koji dan prije nego je vlada Crne Gore novcem poreskih obveznika pomogla akcionare Prve sa 44 miliona eura.

„Uz informaciju iz CBCG je dostavljen i određeni broj materijalnih dokaza”, potvrdila je Ranka Čarapić tadašnja VDT, u januaru sljedeće godine, objašnjavajući kako je predmet sa Uputstvom o postupanju dostavila Specijalnom odjeljenju za suzbijanje organizovanog kriminala i korupcije. Potom je, sredinom 2010., VDT ponovila priču o provjeri informacija dobijenih iz CBCG. Pride, provjeravana je i informacija i fiktivnom vraćanju rate državnog kredita od 11 miliona eura.

Vrhovno državno tužilaštvo je odbacilo krivičnu prijavu koja joj je, uz prateću dokumentaciju, dostavljena iz CBCG, obavijestio je svoje čitaoce Monitor u maju 2012. Pola godine kasnije stigla je zvanična potvrda te informacije. „Specijalno odjeljenje, nakon provjere poslovanja Prve banke, nije pronašlo nijednu činjenicu koja bi mogla dovesti do pokretanja krivičnog postupka”, saopštila je Čarapić u Budvi.

 

VLADA, CENTRALNA I PRVA BANKA
Ko je kome vlast

Obračun crnogorskih monetarnih (CBCG) i izvršnih vlasti (angažovanih u službi Prve banke) kulminirao je sredinom 2010. godine, kada je vlasnicima Prve postalo jasno da im Savjet CB neće pogledati kroz prste dok mu je na čelu Ljubiša Krgović. Više ne.

Pride, po kuloarima podgoričkog svijeta moći pronosile su se glasine da za tužan udes bankara Đukanovića, njihovih povjerilaca i komintenata, zapravo, nijesu krivi oni i njihovi menadžeri već onaj ko im je dozvolio da se uvale u nešto čemu nijesu dorasli. Neko je morao da plati.

„Đukanović je u taj duel uložio novac – svoj i svoje porodice koja kontroliše oko 50 odsto akcija Prve banke”, pisao je Monitor u to vrijeme, „Krgovićev ulog bila je funkcija koju obavlja nešto više od devet godina, zapravo od osnivanja CBCG. I premijer i guverner su se u svom ličnom obračunu poštapali autoritetom instutucija koje zastupaju, tako da je rezultat ovog duela bio poznat istog časa kada je i započeo – najveći gubitnik je Crna Gora…”

Vlada Mila Đukanovića je, uglavnom, nakon sastanka užeg kabineta Vlade koji su činili premijer i potpredsjednici Igor Lukšić, Svetozar Marović i Vujica Lazović, odlučila da u već pripremljeni Prijedlog zakona o CBCG unese odredbu da se nakon njegovog usvajanja bira novi Savjet CBCG.

Kao najmlađi, obavezu da uhvati muštuluk stručnoj i laičkoj javnosti pripala je Lukšiću. I on je predano pojasnio da je u malom kabinetu prevladalo mišljenje da se nakon usvajanja novog zakona bira i novi Savjet CBCG (suprotno ranijem mišljenju da članovi i predsjednik Savjeta ostanu na funkcijama do kraja mandata) „jer se radi o novoj instituciji koja je ustanovljena novim ustavom i sa bitno drugačijim nadležnostima”. Dilemu – kako su do tog rješenja došla trojica ekonomista i jedan pravnik (danas znamo da je isti već u to vrijeme bio na čelu organizovane kriminalne grupe iz Budve), a ne pravne službe Vlade – Lukšić nije pokušao da razriješi.

Prvi je vladinim argumentima u pomoć priskočio Predrag Drecun, nekadašnji ministar a tada glavni izvršni direktor Prve banke. ,,Ovo rješenje, u principu, ne bi trebalo da ima protivnika, ali parlament uvijek ponešto ispolitizuje. Očekujem da znatan dio opozicije, koji razumije politička kretanja u Crnoj Gori, podrži najnovije rješenje”.

Onda se Drecun preselio iz svijeta politike u zonu (crnogorskih) finansija. I finansijera. „,,Prva banka, nakon promjene Savjeta Centralne banke, očekuje pozitivne pomake. Niži nivo razumijevanja nije moguć od ovog koji trenutno imamo sa Centralnom bankom, odnosno Krgovićem. Ko god dođe na čelo CB CG imaće sasvim sigurno više razumijevanja”, objasnio je Drecun ne ostavljajući ni trunku dilemu da će doći do promjena na čelu Savjeta CBCG.

Krgović je, sa druge strane, cijenio kako je odluka malog kabineta problematična makar iz tri razloga. Suprotna je, objašnjavao je, Zakonu o sprovođenju Ustava kojim je regulisano ,,da organi upravljanja izabrani prije donošenja Ustava, a među njima je i Savjet, ostaju da vrše funkciju do isteka svog mandata”. Nije u skladu sa obećanjima o vladavini prava koje je Crna Gora dala ,,partnerima sa ove i one strane okeana”. To, konačno, ,,ugrožava nezavisnost CBCG”, što je jedan od bitnih uslova za ulazak u EU.

Sve je bilo zaludu. ,,Glupost je priča da iza eventualne smjene predsjednika Savjeta Centralne banke stoji lični obračun akcionara Prve banke”, potvrdio je Milo Đukanović – u tom momentu premijer i većinski vlasnik Prve. Uz objašnjenje kako je Vlada alternativni prijedlog novog zakona usvojila ,,u skladu sa našim čitanjem međunarodnih pravnih normi”.

Smjena je bila neminovna. Baš kao i skoro ustoličenje Radoja Žugića. Na prijedlog Filipa Vujanovića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo