Povežite se sa nama

OKO NAS

(NE)UPRAVLJANJE OTPADOM NA SJEVERU: ,,Privremene“ deponije decenijama van zakona

Objavljeno prije

na

Na sjeveru Crne Gore neuređene i nezakonite deponije godinama funkcionišu kao „privremene“, iako ne ispunjavaju zakonske uslove. Lokalni organi ignorišu obaveze, ne plaćaju naknade, a štetu snose građani i priroda. Zatvaranje deponije Mostina u Rožajama podsjetilo je na  razmjere problema koji traje decenijama bez institucionalne reakcije

 

 

Iako Zakon o upravljanju otpadom jasno propisuje obavezu lokalnih samouprava da obezbijede uređene lokacije za privremeno skladištenje komunalnog otpada, većina opština na sjeveru Crne Gore te obaveze sistematski ignoriše. Lokalne uprave i komunalna preduzeća godinama koriste neuređene deponije, bez osnovne infrastrukture i bez zakonom propisanih mjera zaštite, ne plaćajući naknade predviđene za takve propuste.

Istovremeno, prema Zakonu o upravljanju otpadom, lokalne samouprave su dužne da obezbijede adekvatne lokacije za privremeno skladištenje komunalnog otpada, kao i da ne skladište otpad na tim lokacijama duže od godinu dana. U slučaju nepoštovanja ovih obaveza, propisana je godišnja naknada po toni otpada, koju su lokalne uprave dužne da uplate Fondu za zaštitu životne sredine.  I ta obaveza je do sada uspješno izbjegavana.

Odabrana lokacija za privremeno odlaganje otpada mora da bude ograđena, kako bi se spriječilo prisustvo neovlašćenih lica, domaćih i divljih životinja i nelegalno odlaganje otpada. Takođe, mora biti opremljena vagom za mjerenje količine otpada koji se privremeno skladišti, te mora imati organizovanu čuvarsku službu i službu za prijem otpada i održavanje privremenog skladišta. Propisane su još brojne druge obaveze. Međutim, prema podacima iz Nacrta Plana upravljanja otpadom do 2029. godine, u Crnoj Gori postoji svega 18 kontrolisanih odlagališta, a nijedno nije na sjeveru.

Prema MERS-u (Izvještaju o sprovođenju Državnog plana upravljanja otpadom za 2023. godinu), u Crnoj Gori postoji 334 nezakonita odlagališta otpada. Među njima su, u tabelama koje su sastavni dio novog Plana, i deponije koje lokalna komunalna preduzeća godinama koriste, iako su formalno “privremene”.

Rožajska deponija Mostine, koja je zvanično privremeno odlagalište, krajem maja, zatvorena je zvaničnim rješenjem Agencije za zaštitu životne sredine. DOO Komunalno Rožaje je naloženo da “u cilju otklanjanja neposredne opasnosti od štete po životnu sredinu i smanjenja rizika po zdravlje ljudi, obustavi svako dalje odlaganje i skladištenje otpada i da ga fizički obezbijedi.” Na toj deponiji, kako je konstatovano u rješenju, ne postoji protivpožarna zaštita, ne obavlja se selekcija otpada, ne postoji kolska vaga za mjerenje otpada – mjerenje i evidencija se vrše u gradu. Otpad životinjskog porijekla odlaže se u jednu rupu na samom odlagalištu i posipa krečom, a psi lutalice raznose taj otpad.

Agencija je rješenje o obustavi donijela nakon dugotrajnog pritiska javnosti i angažovanja građana i nevladinog sektora. Kako za Monitor kažu iz NVO Promjene iz Rožaja, ta odluka predstavlja veliku pobjedu građanske upornosti i ekološke svijesti.

“Međutim, rješenjem je otvoreno i važno pitanje: koliko dugo će se koncept ‘privremenih deponija’ koristiti kao izgovor za kontinuirano zagađivanje prirode i zaobilaženje zakona? Mostina je bila privremena samo na papiru. U stvarnosti, ona je više od deset godina funkcionisala kao stalna tačka za odlaganje otpada – bez adekvatne infrastrukture, bez kontrole, bez sanitarnih uslova i, što je najopasnije, bez strategije zatvaranja. Takva praksa je nedopustiva i mora prestati”, poručuju iz te NVO.

Sagovornici Monitora podsjećaju da “na teritoriji Crne Gore i dalje postoji niz tzv. ‘privremenih’ odlagališta koja godinama funkcionišu van zakonskih i ekoloških okvira”. Takva rješenja, kako kažu, “često su nametnuta zbog institucionalne neefikasnosti i političkih kalkulacija, a proizvode dugoročne štete koje građani plaćaju kroz zagađenu zemlju, vodu i vazduh.”

Iz NVO Promjene pozivaju sve nadležne institucije, posebno lokalne samouprave i komunalna preduzeća, da prestanu koristiti “privremeni” status kao trajno rješenje, da započnu plansko zatvaranje i sanaciju postojećih privremenih odlagališta, te da rade na sistemskom, dugoročnom modelu upravljanja otpadom koji uključuje reciklažu, selekciju i održivu infrastrukturu.

“Mostina se zatvara, ali ne smije se dozvoliti da negdje sutra nikne nova ‘privremena Mostina’. Ekološki problemi ne mogu se gurati pod tepih improvizovanim rješenjima. Vrijeme je da se odgovornost vrati u zakon i institucije”, poručuju iz rožajske NVO.

I bez novih lokacija, stare i “privremene”, uz veliki broj tzv. “divljih” deponija koje koriste lokalna komunalna preduzeća, stvaraju ogromne probleme. Iz Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera najavili su da bi ti problemi trebalo da se riješe novim Planom upravljanja otpadom.

Kako bi se taj plan sproveo, u Ministarstvu procjenjuju da je potrebno 400 miliona eura u naredne četiri godine – i to samo za infrastrukturu za upravljanje otpadom. Plan predviđa modernizaciju sistema sakupljanja i transporta otpada, reorganizaciju uslužnih područja, novi dizajn zoniranja, poboljšanje planova ruta, razvoj mreže transfer stanica i reciklažnih centara, te jačanje sistema za sakupljanje otpadnih jestivih ulja i masti.

U dokumentu se navodi i da “skoro svaki grad u Crnoj Gori ima neuređeno odlagalište otpada, koja predstavljaju veliki pritisak na životnu sredinu”. U naredne četiri godine planirana je izgradnja četiri regionalna centra za upravljanje otpadom – centralni u Podgorici i Nikšiću, sjeverni u Bijelom Polju, i primorski u Baru.

Predviđena je i organizacija sakupljanja, privremenog skladištenja i odvoza otpada od strane privrednih društava ovlašćenih od Agencije za zaštitu životne sredine. Iz civilnog sektora tvrde da je sadašnje haotično stanje u velikoj mjeri odgovornost nadležnog ministarstva i Agencije. Iz NVO Euromost su kazali da očekuju da se rješenja poput onog za rožajsku deponiju “donesu i za ostala nelegalna odlagališta na sjeveru Crne Gore i da se konačno krene u realizaciju izgradnje regionalne deponije”.

Iz te NVO kažu  da Ministarstvo i Agencija “godinama krše Zakon o upravljanju otpadom, jer su dopustili da se u opštinama na sjeveru Crne Gore otpad decenijama skladišti na privremenim, neuslovnim lokacijama”. Ni jedno od tih odlagališta, kako tvrde, nije dobilo saglasnost Agencije, čime je načinjena milionska šteta životnoj sredini. Takođe, nisu plaćene zakonom utvrđene naknade za svaku tonu tako odloženog otpada.

“To je razlog i za reakciju tužilaštva. Dopušteno je da komunalna preduzeća u opštinama na sjeveru Crne Gore već 20 do 30 godina ne plaćaju zakonski propisane obaveze”, saopštili su iz NVO Euromost.

Rožajska Mostina je “privremeno” odlagalište od 2012. godine, međutim, u nekim opštinama lokacije se kao privremene koriste mnogo duže. Na primjer, kolašinska gradska deponija u Bakovićima koristi se od 1984. godine.

“Lokacija je određena opštinskom odlukom i pokriva značajan broj parcela u industrijskoj zoni koje su devastirane. Riječ je o talasastoj zaravni koja se završava strmom kosinom ka rijeci Plašnici, blizu njenog ušća u Taru. Površina zahvaćena otpadom je oko pet hektara. Deponija Bakovići predstavlja ozbiljan ekološki problem, posebno s aspekta ugroženosti rijeke Tare”, navodi se u dokumentaciji za projekat zatvaranja i rekultivacije.

Investitori su odbacili mogućnost izmještanja deponije zbog visokih troškova i složenosti procedure.  Za predviđene radove, koji još nijesu počeli, biće potrebno najmanje  dvije godine.

Smeće iz Berana godinama se transportuje na privremenu deponiju iznad sela Rujišta, udaljenu više od 30 kilometara. Lokalna uprava više puta je ukazivala da je takvo rješenje problematično, ali da nemaju drugo dok se ne izgradi regionalna deponija.

Slično je i u Mojkovcu, otpad se odlaže na obali Tare. Ipak, ta opština je među rijetkima koje su dobile reciklažno dvorište i transfer stanicu, u koje je uloženo dva miliona eura. Sanacija deponije Zakršnica, koja se nalazi nadomak centra Mojkovca, započeta je 2023. godine. Međutim, nova lokacija još nije obezbijeđena, pa će se postojeća koristiti dok se ne izgradi regionalna deponija.

U preporukama Evropske unije jasno je naznačeno da se na sjeveru Crne Gore mora izgraditi regionalna deponija sa reciklažnim centrom, gdje bi se vršila selekcija otpada i proizvodio energent s višestrukom korisnom namjenom.

                                                                                                            Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTRAJK PRITVORENIKA JOŠ BEZ RJEŠENJA: Povećava se broj onih koji bojkotuju suđenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pritvorenici ističu da štrajkuju zbog dugotrajnog nezadovoljstva i nejednakosti pred zakonom. Zatražili su pisane odgovore na zahtjeve i najavlili otkazivanje punomoćja advokatima dok ne dobiju jasno definisanu ulogu odbrane. Odgovor na te zahtjeve ni do danas nijesu dobili, a broj onih koji bojkotuju suđenja iz dana u dan se povećava

 

Više od pola mjeseca traje štrajk pritvorenika u Istražnom zatvoru, a nadležni još uvijek nijesu našli način ni da sjednu za sto i probaju da riješe probleme koji prijete da blokiraju sudske procese.

Štrajkuje, kako je zvanično saopšteno iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS), 94 pritvorenih lica. Većina, njih 70 štrajkuju  glađu. Iz UIKS-a tvrde da je njihovo zdravstveno stanje stabilno.

Pritvorenici ovim vidom protesta izkazuju nezadovoljstvo uslovima smještaja u zatvoru, trajanjem pritvora i sudskim postupcima. Pomoć su im nedavno pružili i članovi porodica ispred ulaza zgrade u kojoj su osim Višeg, smješteni još Vrhovni i Apelacioni sud. Nosili su transparente na kojima je pisalo,,Podrška štrajku”, ,,Ustav Crne Gore – Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme”, ,,Kriv si dok se ne dokaže da si vlast”, ,,Drže nas u pritvoru da sakriju istinu“.

“Teška je situacija u kojoj se nalaze i pritvorenici ali i njihove porodice. Pritvorenicii nastavljaju štrajk i namjeravaju da istraju u tome”, rekao je advokat Nikola Tomković, preko kojeg pritvorenici šalju poruke medijma.

Dodao je da ima saznanja da je veliki broj pritvorenika opozovao punomoćje svojih advokata čime se, kako ističe, stvaraju uslovi za odlaganje glavnih pretresa koji su već zakazni.

,,Ako imate situaciju đe vam štrajkuje više od 100 pritvorenika, ako imate najavu štrajka službenika UIKS,  najavu štrajka Sindikata Uprave i pravosuđa, to znači da nešto nije u redu i da se nešto mora mijenjati. U zatvoru za koji je predviđeno 200-300 pritvorenika, boravi više od 600 osoba, a u sobama Istražnog zatvora  10-12 lica. To dovoljno govori da je potreban dijalog i da se izađe iz ove teške situacije na neki način”, poručio je Tomković.

Njegov kolega advokat  Marko Radović, ističe da je bilo pitanje vremena kada će se desiti ovakva situacija i kada će se zatvori natrpati do te mjere da je u njima tri puta više ljudi

„Ne smatram da je glavni problem što pritvorena lica nemaju adekvatne uslove, jer je to stvar objektivne prirode i kapaciteta te ustanove. Mislim da je ovdje problem i fokus na sudovima koji određuju pritvor.Dozvolite, nijesu ti ljudi tamo zbog zatvora, nego zbog odluke nadležnog suda. Svjedoci ste u proteklo vrijeme da se pritvori određuju u velikom broju slučajeva čak i onda kad apsolutno nema razloga za to”, kazao je Radović.

Podsjeća da je od pojave Sky materijala kao dokaza u Crnoj Gori, odnosno od procesuiranja prvih predmeta Sky, pritvor postao pravilo.

„Nema krivičnog postupka u kome se optužbe nadležnog tužilaštva zasnivaju na Sky materijalu, a da nema pritvora. Često se određuju nerezonito, apsolutno se ne uvažavaju argumenti odbrane,odstupa se od prakse koja je postojala do tada u takvim istim predmetima i to je rezultiralo ovim”, naglasio je Radović ističuću da sud dovoljno ne koristi alternativne mjere.

Advokat Radović smatra da je kućni pritvor u velikom broju slučajeva bio adekvatna zamjena i da je sud u dovoljnoj mjeri izricao tu mjeru danas se ne bi dešavale ove situacije.

„Čest izgovor suda bio je u tom smislu da policija nema mogućnost da vrši kontrolu nad izvršenjem te mjere, međutim to nije razlog zbog koga se te mjere ne mogu izreći. Sud treba da cijeni da li su ispunjeni uslovi po Zakoniku o krivičnom postupku u izricanju tih mjera, a to što policija nema mogućnost da izvršava takve mjere to je stvar policije, a ne suda. Štrajk pritvorenika se želi predstaviti kao štrajk protiv Sky dokaza. Problem je što se u predmetima zasnovanim na Sky prepiskama flagrantno krše prava pritvorenih lica”.

On podsjeća i da se iz istog seta poruka u pojedinim slučajevima, otvara veći broj odvojenih krivičnih postupaka, protiv istih lica, što predstavlja veliko opterećenje i za branioce koji postupaju u tim predmetima. ,,Kada se sudovima obraćamo za spajanje tih postupaka sudovi odbijaju takve zahtjeve i bojim se da sudovi ulaze možda u veći problem nego što su trenutno pritvorena lica”, naglasio je Radović.

I bivši predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović smatra da je krajnji trenutak da se nešto ozbiljno učini kako ne bi došlo do„vrlo neprijatnog stanja kada su epilozi tih krivičnih postupaka u pitanju, dodajući da štrajk nikad nije najbolja opcija, već da je to nužno zlo”.

„Ali možda je došao trenutak kada su lica koja se nalaze u istražnom zatvoru izgubila svaku nadu u rješenje i kvalitet neke bolje situacije. I mi, kao njihovi advokati smo svjesni, da to možda ne vodi pravom putu. Napisali smo stotine ustavnih žalbi na odluke sudova. Da ironija bude veća, puno tih žalbi je usvojeno, ali takve ustavne odluke nijesu ništa promijenile u pogledu dužine pritvora, iako je Ustavni sud našao da su povrijeđena ljudska prava zbog činjenice da se predugo nalaze u pritvoru ili što se neosnovano nalaze u pritvoru. Što god rekli pritvor je neumoljiv. Oni se i dalje nalaze tamo, bez izgleda da će se nešto novo desiti u skorije vrijeme”, dodao je.

Begović je podsjetio da su pritvorena lica štrajkovala i tokom aprila zbog uslova u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija ali i dužini trajanja pritvora.

Aktuelni štrajk pritvorenika počeo je nekoliko dana nakon posjete predsjednika Višeg suda Zorana Radovića. Njemu su se pritvorenici žalili na uslove u zatvoru i odbijanje jemstva. U saopštenju su naveli da zbog kršenja zakona i prava na pravično suđenje obustavljaju pravnu pomoć i suđenja, te najavili da će njihove porodice protestovati ispred institucija.

Begović je dodao i da štrajk ne treba doživjeti kao vrsta ucjene ili vrsta neopozive želje da se po svaku cijenu ukinu pritvori.

,,Ovo je samo jedna vrsta ozbiljnog upozorenja, da sve ono što mi kao advokati u sudnici ističemo i ta pritvorena lica, mora nekad da se sagleda na jedan cjelovit način. Jer nije baš svejedno i uobičajno u sudskoj praksi u okruženju i u Evropi, da glavni pretresi traju po tri, tri i po godine, a da nemamo prvostepenu presudu. Ili da neka lica budu u pritvoru dvije i po, tri godine, a da još uvijek nijesu iznijeli odbranu pred prvostepenim vijećem. Dakle, potpuno opravdano”, istakao je Begović.

Nakon što su pritvorenici stupili u štrajk, predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić poručila je da svako ima pravo na protest, ali ne i na opstrukciju rada sudova, naglasivši da se odluke donose u skladu sa zakonom i da će svaki pokušaj nezakonitosti biti sankcionisan.

Na njeno pisano obraćanje, reagovali su pritvorenici ističući da ne opstruiraju postupke, već da štrajkuju zbog dugotrajnog nezadovoljstva i nejednakosti pred zakonom. Oni su zatražili pisane odgovore na zahtjeve i ujedno najavlili otkazivanje punomoćja advokatima dok ne dobiju jasno definisanu ulogu odbrane. Odgovor na zahtjeve ni do danas nijesu dobili, a broj onih koji bojkotuju suđenja iz dana u dan se povećava.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

TRI GODINE BEZ PRENOSA SJEDNICA KOLAŠINSKE SKUPŠTINE: Građani bez uvida, odbornici bez odgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprkos višegodišnjim zahtjevima opozicije i tehničkoj izvodljivosti, kolašinska lokalna vlast uporno odbija da omogući javne prenose sjednica Skupštine opštine putem YouTube-a. Kolašin tako ostaje jedna od rijetkih opština u kojoj birači nemaju osnovni uvid u rad svojih predstavnika. U atmosferi netransparentnosti, odbornici često ignorišu obaveze, a kršenja Poslovnika i odsustvo javne kontrole postaju sve učestaliji

 

Aktuelna kolašinska vlast uskoro ulazi u četvrtu godinu mandata, a jednako dugo traje i njihov otpor zahtjevima opozicije da se sjednice lokalnog parlamenta prenose putem YouTube-a, na zvaničnom kanalu Opštine. Kolašin je među rijetkim opštinama u kojoj građani nemaju mogućnost da prate rad svojih predstavnika. U gradu bez lokalnog medija, informacije o (ne)radu odbornika do javnosti dolaze isključivo kroz izvještaje koje za štampu i portale pripremaju dva dopisnika. Veći dio često neozbiljnog, površnog i neodgovornog ponašanja, posebno među odbornicima vladajuće većine, ostaje skriven od birača.

Posljednje „ne“ prenosu sjednica Skupštine opštine (SO), vladajuća većina rekla je u maju ove godine, iako je na kolegijumu skupštine načelno bilo dogovoreno da se taj vid transparentnog rada omogući. Prenose uporno inicira opozicioni Pokret Zajedno gradimo Kolašin (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti), iz kojeg tvrde “da građani imaju pravo da budu informisani o radu svojih izabranih predstavnika”.

“Javni prenos sjednica omogućava neposredan uvid u tok rasprava i donošenje odluka, čime se jača povjerenje u rad Skupštine. Istovremeno, time se unapređuje učešće građana u donošenju odluka. Dostupnost prenosa sjednica putem interneta omogućava većem broju građana, uključujući i one koji nijesu u mogućnosti fizički prisustvovati, da se upoznaju sa temama koje su od javnog interesa i da aktivno prate rad svojih odbornika”,  objašnjavaju u Pokretu.

Ocjenjuju kako bi YouTube platforma omogućavala da se sjednice ne samo prenose uživo, već i arhiviraju, čime građani dobijaju mogućnost da u svakom trenutku pogledaju prethodne sjednice. Podsjeća da uslovi rada dopisnika “velikih” medija  često ne omogućavaju potpuno i kontinuirano praćenje svih skupštinskih rasprava.

“Javni prenos putem YouTube servisa omogućava jednak pristup svim zainteresovanim medijima, kao i transparentniju komunikaciju sa javnošću. Brojne opštine u Crnoj Gori i regionu već su implementirale ovu praksu, kao vid modernizacije i usklađivanja sa savremenim standardima dobrog upravljanja. Napominjemo da tehničke mogućnosti za ovakve prenose nijesu zahtjevne, ni finansijski ni organizaciono. Potrebna je osnovna oprema (kamera, računar i internet konekcija), dok je sama YouTube platforma besplatna za korišćenje”, kažu u kolašinskoj opoziciji.

Praksa prenosa uživo trajala je kratko, pri kraju mandata bivše vlasti (DPS, SD i GB), nakon što je Marta Šćepanović stupila na funkciju predsjednice Opštine, a na čelu kolašinske SO bio Milan Đukić. Tako je u ljeto 2022. godine obezbijeđena oprema za prenos “u cilju povećanja transparentnosti i otvorenosti u radu lokalnog parlamenta”.

Nedostatak prenosa sjednica više puta je došao kao zgodna okolnost odbornicima vladajuće većine, posebno kada zatreba malo fleksibilnosti u tumačenju Poslovnika. Na posljednjoj sjednici SO, recimo, o stavljanju na dnevni red Programa podizanja spomen-obilježja pokojnom mitropolitu Amfilohiju Radoviću glasalo se  dva puta.  Jedan odbornik iz aktuelne  vlasti morao je da završi posao u svojoj zanatskoj radnji, pa je sjednica praktično pauzirala dok se on ne vrati i svojim glasom spasi većinsku računicu.

Odsustvo prenosa sjednica SO omogućava  prilično komotan rad odbornicima vladajuće koalicije, koji se često svede na jednostavno dizanje ruku. Kada opozicija, iz revolta, napusti skupštinsku salu, dešava se da vladajuća većina ekspresno „obradi“ čak i po 11 tačaka dnevnog reda za manje od pola sata. I to uključuje i one teme o kojima se, u nekim drugim slučajevima, vode višesatne rasprave,  kao što su rebalans budžeta ili program privremenih objekata.

Zvaničnih podataka o aktivnosti odbornika za posljednju godinu nema, iako na takve izvještaje obavezuje Poslovnik Skupštine. Međutim, prema evidenciji od početka mandata do lani, skoro trećina odbornica i odbornika nijednom nijesu izašli za govornicu, to jest, tokom 15 zasijedanja lokalnog parlamenta, nijesu imali nijednu diskusiju.

Primjetno je da se na diskusije nijesu odlučivali, uglavnom, najmlađi odbornici i odbornice iz vladajuće većine. Prema istim podacima, samo 16 odbornika bilo je prisutno na svakoj sjednici lokalnog parlamenta. Tek osmoro predstavnika u lokalnom parlamentu iskoristilo je mogućnost da predloži odluke ili inicijativu. Opozicioni prednjače, pa je od   Marte Šćepanović, Balše Cvetkovića i Bojana Zekovića iz Pokreta Zajedno gradimo Kolašin, tokom prve godine i po aktuelnog saziva, stiglo čak 15 takvih inputa. To troje predstavnika opozicije, uz partijskog kolegu Duška Šćepanovića i Gospavu Vujisić iz Grupe birača, ubjedljivo su najčešće bili za skupštinskom govornicom. Najaktivniji iz vladajuće većine bili su Miličko Bulatović (PES), Miodrag Vlahović (URA), Zorana Bakić (Demokrate), predsjednik SO Vasilije Bulatović (DNP), Jelka Grujić (SNP)…

Za godinu i po, na predloge odluka izvršne vlasti podneseno je svega 15 amandmana, a veliku većinu (13) predložili su iz Pokreta Zajedno gradimo Kolašin. Iz vladajuće većine po jedan amandman stigao je od Vlahovića (URA) i Bulatovića (DNP).Odbornici nijesu mnogo “mučili” izvršnu vlast koristeći institut odborničkog pitanja, pa su ih u ovom sazivu postavili 33. Opet, najviše pitanja stiglo je iz opozicionih klupa.

Iz budžeta Opštine Kolašin lani je za naknade odbornicima Skupštine opštine Kolašin isplaćeno skoro 100.000 eura, a rad predstavnika političkih partija u lokalnom parlamentu i ove godine približno će isto koštati građane.

Kako je objašnjeno u Završnom računu budžeta, naknada za obavljanje odborničke funkcije iznosi 270 eura na mjesečnom nivou. Odbornici imaju i dodatnu zaradu, ukoliko prisustvuju zaključivanju braka sugrađana, ali i dnevnice kada se održavaju sjednice radnih tijela.

“Naknada za svaki dan sudjelovanja pri zaključivanju braka isplaćuje se u visini jedne dnevnice za službeno putovanje u zemlji. Za prisustvovanje sjednici Skupštine i sjednici radnog tijela Skupštine, odbornik ima pravo na naknadu u visini jedne dnevnice za službeno putovanje u zemlji”, piše u tom dokumentu.

U lokalnom parlamentu je 31 odbornik. Vladajuću većinu u tom gradu čini devet odbornika sa liste “Vladimir Martinović – Idemo ljudi” (Demokrate i Ujedinjena), četiri odbornika “Za budućnost Kolašina”, po tri iz Pokreta Evropa sad (PES) i iz Socijalističke narodne partije (SNP), i jedan sa liste GP URA i slobodni građani. U opozicionim klupama ih je devet iz Pokreta “Zajedno gradimo Kolašin” (DPS, SDP, SD i nestranačke ličnosti) i dvoje iz Grupe birača dr Momčilo Vukčević.

SO Kolašin ima odbore za finansije, privredu i razvoj, društvene djelatnosti, statuse i propise, planiranje prostora, komunalno-stambene poslove i saobraćaj, te za izbor i imenovanja i međupokrajinsku i međunarodnu saradnju. Na koji način rad i u kojoj mjeri doprinosi odborima javnosti nije poznato. Izuzetak je Odbor za planiranje prostora, stambeno-komunalne poslove i saobraćaj, koji je do sada imao više inicijativa i poziva na svoje sastanke, na koje obično poziva i novinare. Odborničke naknade su povećane krajem 2023. godine. Do tada su odbornici primali 126 eura mjesečno.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA STARA PRESUDA U SLUČAJU UBISTVA INSPEKTORA SLAVOLJUBA ŠĆEKIĆA: Opet po 30 godina robije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud je u ponovljenom postupku, više od 20 godina nakon počinjenog zločina, osudio Sašu Boretu, Ljuba Bigovića, Ljuba Vujadinovića i Milana Šćekića, na po 30 godina zatvora zbog ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.  U ovom slučaju do sada je donijeto  osam presuda, tri prvostepene i pet drugostepenih

 

 

Saša Boreta, Ljubo Bigović, Ljubo Vujadinović i Milan Šćekić, više od 20 godina nakon počinjenog zločina, u ponovljenom postupku pred Apelacionim sudom, osuđeni su na po 30 godina zatvora zbog ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića 30. avgusta 2005. Godine. Svima je produžen pritvor, a vijeće Apelacionog suda je osuđenima i njihovim advokatima poručilo da na ovu odluku imaju pravo žalbe Vrhovnom sudu.

U maratonskom procesu zbog ubistva inspektor Slavoljuba Šćekića do sada je donijeto osam presuda, tri prvostepene i pet drugostepenih.

Vijeće Apelacionog suda odlučilo je da odbije kao neosnovanu žalbu branioca optuženog Milana Šćekića i potvrdi presudu Višeg suda u Podgorici u odnosu na tog optuženog, kojom mu je za više krivičnih djela izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 30 godina.

U odnosu na Boretu i Bigovića, Apelacioni sud je preinačio navedenu presudu Višeg suda u Podgorici u jednom dijelu u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog djela teško ubistvo putem podstrekavanja i u odnosu na krivično djelo iznuda u pogledu činjeničnog opisa djela, pravne ocjene djela i odluke o utvrđenoj kazni.

Nakon što im je prethodno utvrdio kazne za svako krivično djelo posebno, Apelacioni sud je Boretu i Bigovića osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od po 30 godina, a u kazne im je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru i na izdržavanju kazne.

“Detaljniji razlozi biće dati u pisanom otpravku presude”, saopšteno je iz Apelacionog suda.

Po izricanju presude i izlasku iz zgrade suda, Slavica Šćekić, sestra ubijenog policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, novinarima je kazala da je pravda napokon pobijedila i da drugačija odluka nije mogla biti donijeta.

“Zadovoljna sam i srećna sam, što se ovako završilo iako sam bila jako, jako sumnjičava. Ali presuda nije mogla biti drugačija nego ovako kako je izrečena, imajući u vidu da je dokazana krivica optuženih za ubistvo moga brata. Ovo vijeće sudija je pokazalo zaista svoju stručnost i čast i sposobnost da obavljaju ovu funkciju koju sada obavljaju u Apelacionom sudu. I ja mogu samo da im kažem ljudski hvala što su omogućili da zaživi pravda u Crnoj Gori i da živi pravda za moga brata. Toliko sam pozitivno uzbuđena, nakon svih mjeseci moje patnje i straha da će presuda biti drugačija. Pravda je napokon pobijedila”, kazala je ona.

Jedan od branilaca optuženih advokat Dragoljub Đukanović već je najavio da će Vrhovnom sudu izjaviti žalbu.

“Za mene je osuđujuća presuda  veliko razočarenje.Jednog jedinog dokaza protiv  okrivljenih u ovom predmetu nema.  Donijeta je presuda kojom se potvrđuje presuda prvostepenog Višeg suda u Podgorici i ostavlja na snazi, a prije nekih tri godine, ovo isto vijeće i ovaj Apelacioni sud, ukinuli su tu osuđujuću presudu. Danas su odlučili da presude kao da ta njihova ranija odluka ne postoji. Čekamo obrazloženje. Vjerovatno ću poslije 35 godina provedenih kao advokat, naučiti i ja nešto”, kazao je Đukanović.

Prema njegovom mišljenju osuđujuća presuda nije mogla biti donijeta jer Zoran Vlaović Bohum ne može biti kredibilan svjedok. “I ne samo zbog odluke Ustavnog suda, ne samo zato što mu je dat prekid izdržavanja zatvorske kazne da bi svjedočio, što su ga pustili da ode i nisu ni pokušali da ga dovedu u sud da ga saslušamo”, tvrdi advokat.

Suđenje za ubistvo inspektora Šćekića  počelo je iznova nakon što su sudije Apelacionog suda, nakon sjednice vijeća u maju 2022., ukinule osuđujući presudu Višeg suda u Podgorici.

Tom prilikom pozvali su se i na odluku Ustavnog suda koji je u junu 2019.godine, u postupku odlučivanja po žalbama, utvrdio da su u prvostepenom postupku učinjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka koje su rezultirale povredom prava na odbranu i pravično suđenje.

“Po mišljenju vijeća ovoga suda, radi se o bitnim povredama koje se ne mogu otkloniti u postupku pred drugostepenim sudom, iz kojih razloga je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje”, rekli su tada iz Apelacionog suda.

Iskaz nekada zaštićenog svjedoka Zorana Vlaovića različito je tumačen od samog početka. Prvi sudeći sudija,  sada advokat Lazar Aković nije povjerovao ovom svjedoku, dok je nakon ukidanja prve osuđujuće presude ostalim sudovima  Vlaović bio krunski dokaz. Ustavni sud je u svojoj odluci problematizovaoi odnos prema tom zaštićenom svjedoku.

Od samog podizanja optužnice, kada je šefica tužilaštva bila sada već bivša i optužena predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica, proces za ubistvo Šćekića važi za jedan od najvećih predmeta u crnogorskom pravosuđu, ali i za predmet u kiom je napravljen najveći broj takozvanih tehničkih grešaka.

Inspektor Šćekić ubijen je ispred svoje kuće u naselju Tološi. Šćekić je kobne noći, jedan sat iza ponoći, došao kući službenim vozilom. Izašao je i krenuo ka ulazu kuće kada je ubica sa oko 25 metara daljine u njegova leđa ispalio dva rafala.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo