Niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi proces, ko ga nadzire i kontroliše.  Krivične prijave protiv policijskih službenika koje zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Proizilazi da je taj projekat osmišljen za uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije

MONITOR: Nakon krivične prijave protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata, našli ste se na meti te partije, koja kontroliše bezbjednosni sektor. Između ostalog, poručili su vam da ćete „plakati“.  Kako to komentarišete?

RADULOVIĆ: Reakcija te političke partije pokazuje da njeni funkcioneri strahuju od primjene zakona i da su svjesni da su ostavili dovoljno tragova i dokaza koji ukazuju na brojne zloupotrebe koje čine svakodnevno. Podsjećam da je u saopštenjima Demokrata navedeno da sam ja taj koji njima prijeti, a podnošenje krivične prijave kao prijetnju može doživjeti samo neko ko se boji procesuiranja i ko zna da bi ih zakonito postupanje po toj krivičnoj prijavi ne samo uklonilo iz fotelja , već i da bi ih odvelo na mjesto na koje se u državama vladavine prave nalaze oni koji zloupotrebljavaju službena ovlašćenja.

Reakcija te partije je pokazala da njeni funkcioneri na osnovane kritike odgovaraju uvijek sa pokušajem da diskredituju drugu stranu, jer ne raspolažu argumentima koji bi osporili činjenice koje pokazuju ne samo brojne zloupotrebe funkcija, već i  to da su oni trenutno najveća bezbjednosna prijetnja za Crnu Goru.

MONITOR: Podržao vas je dio civilnog sektora, na čelu sa HRA, čija se direktorica potom takođe našla na meti Demokrata.  Izostala je reakcija Advokatske komore. Je li to  neobično?

RADULOVIĆ: Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević, kao i druge NVO, osudile su ovakvo ponašanje Demokrata, pa su se i oni našli na meti te partije. Demokrate su u slučaju g-đe Gorjanc Prelević pošle i korak dalje i prijetnje i pokušaje diskeditacije usmjerili i na članove njene porodice.

Osude ponašanja Demokrata i podrška g-đi Gorjanc Prelević i meni stigle su od specijalne izvjestiteljke UN o nezavisnosti sudija i advokata g-đe Margaret Satervejt, kancelarije UN u Podgorici i dva puta od Delegacije EU u Podgorici. Na toj podršci sam im iskreno i neizmjerno zahvalan, a posebno g-đi Gorjanc Prelević koja je prva reagovala i time sebe i svoju porodicu izložila još primitivnijim napadima.

Kada se sa pozicija vlasti i to vrha bezbjednosnog sektora uputi otvorena prijetnja advokatu da će „plakati“ zbog toga što radi svoj posao, onda je bilo očekivano da prva reakcija na to dođe od Advokatske komore. Advokatska komora je trebala da osudi prijetnje prvenstveno zbog sebe i zbog advokature. Izostanak te osude je na neki način dao legitimitet i podršku funkcionerima da nastave sa prijetnjama. Zato je ne samo neobično, nego je i poražavajuće za svakog advokata i advokaturu u Crnoj Gori da je na prijetnje upućene meni od strane političara koji vode bezbjednosni sektor reagovao civilni sektor, UN i EU, a da je profesionalna organizacija advokata ostala nijema.

MONITOR: U prijavi ste optužili funkcionere Demokrata i još nekoliko lica za kriminalno udruživanje. Šta je cilj tog udruživanja?

RAULOVIĆ: Protiv funkcionera Demokrata podnio sam dvije krivične prijave. Prva se odnosi na tzv. veting koji ta partija protivpravno, samovoljno i beskrupulozno sprovodi u bezbjednosnom sektoru. Iz dokaza na koje sam ukazao proizilazi osnovana sumnja da su prijavljeni postali članovi kriminalne organizacije koja je imala za cilj vršenje krivičnih djela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od četiri godine ili teža kazna, radi sticanja nezakonite dobiti i moći u korist Demokrata i prijavljenih, a na štetu policijskih službenika i u krajnjem na štetu države Crne Gore. Svaki član organizacije imao je unaprijed određeni ili odredivi zadatak. Djelovanje organizacije je planirano na duže vrijeme ili na neograničen period, zasniva se na primjeni pravila unutrašnje kontrole i discipline članova,  primjenjuje se zastrašivanje i postoji uticaj kriminalne organizacije na političku vlast, sredstva javnog informisanja i na zakonodavnu i izvršnu vlast. Sve ovo su bitni elementi organizovanog kriminala. Cilj te organizacije se ne razlikuje od ciljeva drugih kriminalnih organizcija, a to je vršenje težih krivičnih djela radi sticanja dobiti i moći.

MONITOR: U prijavi  pominjete i obavještajni projekat Značka.  Šta je suština tog projekta?

RADULOVIĆ: Proizvoljno targetiranje određenih policijskih službenika koji Demokratama iz nekih razloga ne odgovaraju, pod izgovorom da se sprovodi veting. Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada  nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje.

Ti policijski službenici optužuju se za veze sa teroristima, saboterima, kriminalnim organizacijama i sve to na osnovu neprovjerenih i nepotvrđenih operativnih informacija iz izvještaja komisije koju je formirao ministar Šaranović.  Podatke za taj izvještaj komisija crpi iz posebne aplikacije u koju policijski službenici unose operativne podatke po svom nahođenju ili po nalogu starješina. Pri tome, taj izvještaj je označen stepenom tajnosti i policijskim službenicima i njihovim advokatima se ne dostavlja. Oni su dovedeni u situaciju da su optuženi da sarađuju sa kriminalnim grupama što ima karakter ozbiljne krivične optužbe, ali ne znaju od čega da se brane jer im se ne saopštava šta su, kada i sa kim konkretno uradili, niti im se daje na uvid jedini dokument koji ih „tereti“.

Krivične prijave protiv policijskih službenika koje ja zastupam nijesu podnešene, što dodatno pokazuje da ne postoje dokazi za optužbe koje im se stavljaju na teret. Zato proizilazi da je taj projekat osmišljen sa uklanjanje nepodobnih kadrova i stvaranje partijske policije.

MONITOR: Navodite i da postoje dokazi u vidu Sky prepiski koji ukazuju da su kriminalni klanovi kupovali glasove za račun Demokrata, te je ta partija nakon preuzimanja bezbjednosnog sektora vraćala te usluge. Radi se o ozbiljnim optužbama.

RADULOVIĆ:Slažem sa da su u pitanju ozbiljne optužbe. One proizilaze iz sky prepiski koje su dokaz na sudu, a imali smo prilike više puta u medijima da čitamo i slušamo kako pripadnici kriminalnih organizacija dogovaruju kupovinu glasova za Demokrate i pozivaju da svi glasaju za njih. Nije tajna da su sve kriminalne organizacije u svijetu pokušavale da uspostave vezu sa političarima. Kriminalci to ne rade iz ideoloških  motiva, već radi lakšeg ostvarenja kriminalnih planova. Ni pripadnici kriminalnih grupa koji su kupovali glasove za Demokrate i pozivali da se za njih glasa, to nijesu radili zato što im se sviđa program te partije, već su od Demokrata imali neka očekivanja, a moguće i obećanja. Zbog čega su kriminalci radili u interesu Demokrata i na koji način su im Demokrate vratile te usluge kada su došli na vlast zahvaljujući i njihovim glasovima, to treba da utvrdi tužilaštvo.

MONITOR: Kakva su vaša očekivanja kada je u pitanju sudbina ove krivične prijave?

RADULOVIĆ: Nadam se da će tužilaštvo raditi u skladu sa zakonom. Ako bude tako radilo , provjeriće navode krivičnih prijava i utvrdiće kako se sprovodi tzv. veting u bezbjednosnom sektoru, zašto se masovno krše osnovna ljudska prava i neki ljudi selektivno optužuju za teža krivična djela, ali se o tome ne obavještava tužilaštvo već se službenici suspenduju i pokreću se disciplinski postupci u kojima im se krše osnovna ljudska prava. Provjeriće kako se unose operativni podaci u aplikaciji „InfostreamV2“ sa naznakom obavještajni projekat „Značka“, kako se ti podaci mijenjaju i dopunjavaju i po čijem nalogu. Provjeriće zašto se u skladu sa zakonom u tim postupcima ne pribavlja obavezno mišljenje ANB-a, zašto se istrajavalo na sprovođenju nezakonite odluke da se nabavka službenih vozila povjeri kompaniji „škoda“, zašto i kako se u tajnom postupku posao postavljanja stacioniranog radara u Podgorici povjerio firmi sumnjivih i spornih referenci povezanoj sa Miloradom Dodikom, provjeriće šta se uradilo sa prikupljenim ličnim podacima i da li su  uništeni u skladu sa zakonom ili su dostavljeni firmi druge države.

Provjeriće nezakonita zapošljavanja u državnoj kompaniji CEDIS i u drugim državnim kompanijama u kojima rukovode funkcioneri ove partije i utvrdiće koliko je državni budžet oštećen takvim nezakonitim zapošljavanjima. Provjeriće i sve druge navode krivičnih prijava, cijeniti predložene dokaze i pribaviti i druge dokaze radi utvrđivanja istine.

MONITOR: U prijavi se takođe  konstatuje da oni koji ukazuju na nezakonitosti u upravljanju bezbjednosnim sektorom bivaju targetirani kao članovi kriminalnih klanova. Koliko je to rasprostranjena praksa?

RADULOVIĆ: To je odavno rasprostranjena praksa Demokrata. Ne sjećam se da su u posljednje dvije godine na bilo koju kritiku odgovorili  argumentovano. Svaki njihov odgovor bio je po istoj matrici –  da se svi koji ih kritikuju diskredituju, da se targetiraju kao članovi kriminalnih klanova, DPS-a, djelovi bivšeg režima i sl. Pri tome, ne ustručavaju se da otvoreno prijete i da pokušavaju da zastraše sve one koji ukažu na njihove zloupotrebe. Kada te prijetnje dolaze od organizacije za koju dokazi ukazuju da su im kriminalci kupovali glasove, onda su one ozbiljne i zahtijevaju hitnu reakciju tužilaštva.

Ovakav narativ Demokrata doprinosi ambijentu nesigurnosti i straha kod građana da neku nepravilnost ili zloupotrebu prijave jer mogu  postati meta. U takvom ambijentu nije realno očekivati da građani to čine, niti da se bilo ko javi kao zviždač.

Kada partija koja rukovodi bezbjednosnim sektorom javno zaprijeti advokatu koji najavi podnošenje krivične prijave, onda se svi moraju zapitati šta će oni doživjeti ako prijave korupciju ili bilo koje krivično djelo. Zato kažem da su Demokrate trenutno najveća bezbjednosna prijetnja u Crnoj Gori i najveća smetnja borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Milena PEROVIĆ

Stvarno nemamo godišnje 50 miliona da izradimo pet škola?! Jedan vrtić košta oko dva miliona. Ove godine je budžetom predviđeno devet miliona eura za službena putovanja i reprezentacije funkcionera, a nevjerovatnih 46 miliona za konsultanske usluge

MONITOR: Počela je školska godina – na što se roditelji najčešće žale i ima li nekih promjena, pozitivnih ili negativnih, u odnosu na prethodne godine?

MIHAILOVIĆ: Kao što je bio slučaj i prethodnih godina, roditelji su počeli tokom avgusta da nam prijavljuju probleme i situacije koje smatraju neprihvatljivim, a koje se takođe, manje-više ponavljaju u odnosu na prethodne godine. Rastavljanje pa sastavljanje odjeljenja, nepostojanje produženih boravaka, nemogućnost plaćanja privatnih boravaka koji su preskupi, promjena učiteljica, prevelike grupe u vrtićima, raspoređivanje djece iz iste porodice u različite vaspitne jedinice, problematične smjene u školama, preveliki broj smjena, ukidanje odmora između časova da bi se smjene rasporedile…Uglavnom ista problematika, koja se iz godine u godinu, nažalost, ponavlja.

MONITOR: Ima li podataka koliko roditelje u septembru košta početak besplatnog školovanja?

MIHAILOVIĆ: Troškovi zavise  od uzrasta djece i od broja djece u porodici. Udžbenici za osnovce su besplatni. Smatramo da se za ovih nekoliko godina od kada jesu, pokazalo da smo bili u pravu kada smo na tome instistirali godinama prije nego su poslanici i prihvatili. Srednjoškolci nemaju tu sreću, za njih se udžbenici i dalje kupuju ali tu postoji problem što mi udžbenika za srednje stručne škole ni nemamo, samo za gimnazije, nego se štampaju PDF izdanja. U toku akcije Podijelimo, jer zajedno možemo više računali smo da je oko 30 eura prosječno potrebno za pribor za jedno dijete. Na to dodate opremu za fizičko – patike i majice, nešto garderobe za one koji su izrasli za ova dva i po mjeseca, ako se ide na ekskurzije rate za to i džeparac koji se obezbjeđuje za djeci koja idu obično u septembru ili oktobru… sve u svemu nekoliko stotina eura.

MONITOR: Da li ima najava da će se riješiti problem prebukiranosti obrazovnih institucija u Podgorici?

MIHAILOVIĆ: Ima, ali neće skoro. Planovi su napravljeni, Strategija reforme obrazovanja od 2025-2035. godine je usvojena i predviđa i rješavanje insfrastruktunih problema, čeka se dokument koji će pokazati šta i koliko treba da se gradi… Da, potreban je veliki novac, ali mi novac trošimo. Veliki, na mnoge nebitne ili manje bitne stvari. Svjesni su svi koliki problem imamo, ali se nema dovoljno volje i da ga riješimo. Škole su građene za po oko 700 djece, u njima sada boravi oko 1800 đaka. Vrtići su ispregrađivani i sve su im prostorije, pa i hodnici, pretvoreni u učionice. To nije jedna škola ili opština. Ima ih svuda, i u centralnom dijelu i na jugu, čak i na sjeveru u pojedinim opštinama ima više učenika nego što je kapacitet objekta.

Ranije su bile procjene da je na primjer Podgorici potrebno desetak škola. Za ostale opštine nema ni procjene. Koliko je to novca koji mi ne možemo da obezbijedimo da godišnje sagradimo na nivou zemlje barem pet škola. Jedna od posljednjih škola koja je sagrađena u Podgorici, OŠ “Novka Ubović” koštala je sedam miliona. Neka bude da nam treba deset za gradnju i opremanje. Stvarno nemamo godišnje 50 miliona da izradimo pet škola?!. Jedan vrtić košta oko dva miliona. Ove godine je budžetom predviđeno devet miliona eura za službena putovanja i reprezentacije funkcionera, a nevjerovatnih 46 miliona za konsultanske usluga.

Mada nekad ni novac ne pomaže. Podsjetiću da smo peticijom 2012. godine izdejstvovali gradnju sedam novih vrtića, u pet opština. Država se zadužila kod Banke za razoj Savjeta Evrope za deset miliona eura. Znate li koliko je od tih sedam do sada, dakle 2025. godine sagrađeno – pet, jedan nije ni počet (u Ulicnju),drugi jeste nedavno u Baru.

MONITOR: Mnoga djeca su prvog dana vraćena iz vrtića zbog toga što roditelji nijesu donijeli potvrdu o vakcinaciji. Da li ima nade da se ovaj problem može riješiti?

MIHAILOVIĆ:Potvrda da je dijete spremno za vrtić, ne o vakcinaciji. Taj probem je zaista riješen prije nekoliko godina. Posebno je bio izražen u Podgorici. Ranije su roditelji morali u toku avgusta da od izabranog pedijatra dobiju tu potvrdu, za koju se nije ni radio pregled djeteta. I to je bio kratak period da svi stignu da preuzmu potvrde. Bio je preveliki pritisak i na roditelje I na ljekare.

Prije nekoliko godina smo sjeli sa predstavnicima Ministarstva prosvjete, javnih predškolskih ustanova, Ministarstva zdravlja i problem riješili na sljedeći način – da dijete koje je od početka kalendarske godine bilo na sistematskom pregledu tu potvrdu ima u elektronskom sistemu ezdravlje. Roditelji je samo odštampaju ili dođu do doma zdravlja gdje su ih čekale, a ostali da mogu da odrade pregled i uzmu potvrdu ne tik pred polazak nego i ranije. Tako da zaista ne vidimo da tu može da postoji problem. Možda se pojavio zbog neinformisanosti roditelja da  potvrdu imaju i da je donesu prvog dana vrtića. Znamo da su ih i javne predškolske ustanove obavještavale i kada su dolazili da potpišu ugovore i na svojim stranicama na društvenim mrežama. I mi smo krajem avgusta pravili posebne vizuale i podsjećali ih na tu obavezu i postupak.

MONITOR: Nedavno ste objavili Analize kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024. u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika. Koji su ključni zaključci?

MIHAILOVIĆ:Tako je, izradili smo u saradnji sa Vrhovnim sudom, a kroz inicijativu Smart Balkans,  Analizu kaznene politike crnogorskih sudova za period od 2019. do 2024, u predmetima za krivična djela protiv polne slobode maloljetnika.

Pokazala je da su zbog krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnika, crnogorski osnovni i viši sudovi u prethodnih pet godina donijeli 51 pravosnažnu presudu protiv 54 okrivljene osobe. Kaznena politika bila je u okvirima granica propisanih Krivičnim zakonikom – 94 odsto presuda bilo je osuđujuće, dok su okrivljeni oslobođeni optužbi u samo tri slučaja. U više od 60 odsto predmeta za krivično djelo nedozvoljene polne radnje kazne su bile samo do jedne godine zatvora, a maksimalna kazna od 15 godina izrečena je jednom, a potom i preinačena, i to u predmetu silovanja maloljetnice.

Analiza pokazuje da je i prethodnih godina nastavljena praksa da osnovni sudovi učiniocima krivičnih djela protiv polne slobode maloljetnika izriču kazne zatvora koje su blizu zakonskog propisanog minimuma.

Sva osuđena lica bila su muškog pola, 41,2 odsto njih bilo je zrelije i starije životne dobi, dok je mlađih i starijih punoljetnih lica bilo 35,3 odsto. Na osnovu podataka iz sudskih presuda može se zaključiti da su u strukturi oštećenih lica (49) dominantno bila zastupljena djeca mlađa od četrnaest godina života (67,3 odsto).

Podaci pokazuju da su u gotovo 90 odsto slučajeva žrtve bile djevojčice.

U ukupnom broju predmeta krivičnih djela protiv polne slobode, krivična djela dječja pornografija i seksualno uznemiravanje, koja su u nadležnosti osnovnih sudova, čine 31 odsto, dok se preostali dio od 69 odsto odnosi na krivično djelo nedozvoljene polne radnje. U opštoj strukturi krivičnih djela protiv polne slobode iz nadležnosti osnovnih sudova, preovladava krivično djelo nedozvoljene polne radnje iz člana 208 KZ CG. Posebno je izdvojen podatak da se u čak 60,71 odsto analiziranih slučajeva izrečene kazne zatvora kreću do jedne godine, uključujući i kraće kazne (do šest mjeseci) i one u rasponu od šest mjeseci do godinu dana. Ova činjenica ukazuje na izraženu tendenciju blage kaznene politike u sudskoj praksi kada je riječ o ovom krivičnom djelu.

Iako su kazne za sva ova krivična djela u međuvremenu  pooštrene izmjenama Krivičnog zakonika, u gotovo svim analiziranim presudama sudovi su primjenjivali odredbe starog zakonskog akta. Najčešće sankcije bile su kazne zatvora (86,2 odsto).

Predrag NIKOLIĆ

Nama kanader jeste potreban, ali da smo imali tri air traktora koja su bila predviđena strategijom od 2023. drugačije bi bilo. To su air traktori koji takođe kupe vodu sa jezera ili mora, kapaciteta tri kubika vode. Kapacitet kanadera je od pet do šest kubika.  Ako imate tri takva air traktora u jednom naletu možete da izbacite 9.000 litara vode

MONITOR: U toku je jedna od najgorih požarnih sezona u Crnoj Gori – jedan život je izgubljen, gorjelo je danima širom države, pričinjena je velika materijalna šteta… Kakav je Vaš utisak o ovogodišnjoj požarnoj sezoni?

ĆIROVIĆ: Najteža u proteklih nekoliko godina. Na žalost, imamo izgubljen život. I ove smo godine, kao i prethodnih, sa državnog nivoa ušli nespremano u sezonu, gdje je povećan požarni rizik tokom ljetnje turističke sezone. Što se tiče nekih stvari koje su se dešavala na teritoriji Podgorice, pomalo sam i iznenađen pogotovo znajući da služba zaštite i spašavanja Glavnog grada je za respekt. Tako da me iznenadilo da je ovakva situacija bila posljednjih 20 dana.

MONITOR: Prije četiri godine razgovarali smo o uslovima u kojima rade vatrogasci – opremi, platama, beneficijama. Da li se otada šta promjenilo?

ĆIROVIĆ: Nije ništa.  A ako se stagnira, znači da ide na gore. Svake godine imamo obećanja sa državnog nivoa koja ostaju mrtvo slovo na papiru. Direktorat za zaštitu i spašavanje donese nacionalne strategije ali to se ne primjeni. Država je ta koja bi trebala da obezbijedi sredstva da se strategije implementiraju. Imali smo nacionalnu strategiju koja je predviđala do 2023. da se nabave tri air  traktora, međutim, kao što vidite, nije nabavljen ni jedan. To je sve prebačeno u novu nacionalnu strategiju. Bojim se da će i njeno ispunjenje biti isto kao i ove prethodne. Iako su strategije u principu dobre , država ne radi po pitanju njihove implementacije. Suština je da se ne primjenjuju.

MONITOR: Da li se mijenjao broj vatrogasaca i da li je on dovoljan?

ĆIROVIĆ: Imamo oko 700 vatrogasaca na nivou cijele Crne Gore. Tu su i dobrovoljna vatrogasna društva koja su uvijek prisutna na terenu. U Herceg Novom imamo Dobrovoljno vatrogasno društvo Luštica koje nam mnogo znači i koje pokriva teriotriju Luštice.

Ne možemo reći koji je optimalan broj vatrogasaca. Nekad je pet vatrogasaca previše, a nekad je i 1.000 premalo. Sve zavisi od situacije.

MONITOR: Bilo je i slučajeva da dobrovoljci koji su htjeli da pomognu u gašenju požara nijesu znali kome da se prijave, gdje da idu.

ĆIROVIĆ: Imamo sistematski problem. U Zakonu o zaštiti i spašavanju imamo predviđenu civilnu zaštitu koja postoji samo na papiru, to nije zaživjelo. Država bi trebala da osposobi pripadnike civilne zaštite da budu spremni da djeluju kada su ovakve situacije na terenu. Sve je to u zakonima i planovima korektno definisano ali je na terenu druga situacija.

Godinama smo pokušavali preko službi zaštita i spašavanja i Inženjerske komore da sugerišemo da ovaj sistem ne može da počiva na važećem Zakonu o zaštiti i spašavanju. Da je neophodno da se donesu još dva zakona –  zakon o zaštiti od požara i zakon o vatrogascu. Međutim, uvijek smo nailazili na zid i nijesmo uspjeli to da realizujemo. U julu ove godine Zajednica opština je formirala radnu grupu i ona radi na izradi zakona o zaštiti od požara, pa ćemo pokušati da taj zakon stavimo u skupštinsku proceduru.

MONITOR: Vatrogasci Crne Gore uputili su otvoreno pismo premijeru Milojku Spajiću, direktoru Direktorata zaštite i spašavanja Miodragu Bešoviću i ministru unutrašnjih poslova Danilu Šaranoviću ukazujući da, između ostalog, za izgaranje na požarištima svih ovih dana i rizikovanje sopstvenih života, nemaju plaćen prekovremeni rad jer im to zakon ne dozvoljava.

ĆIROVIĆ: Zakon o radu ima specifičnost u kojoj je tačno definisano koliko sati prekovremenih može da bude na mjesečnom nivou. Vatrogasci provedu mnogo više prekovremenih sati tokom ovakvih situacija. Onda se ti sati ne mogu platiti jer je zakon ograničio broj sati koji mogu da se plate tokom jednog mjeseca.

U Zakonu u radu takođe postoji problem, jer nije striktno definisan smjenski rad, tako da sve službe na lokalnom nivou imaju diskreciono pravo da organizuju svoj rad. Problem je i za godišnje odmore – sve službe zaštite i spasavanja donesu odluku da od 1. juna do 1. oktobra ni jedan pripadnik koji je operativac ne može da koristi godišnji odmor. A u Zakonu piše da do 30. juna morate započeti ili već završiti godišnji odmor. Tako da u tim segmentima taj zakon ne može da prati naš sistem rada, mora se poraditi da se ti zakoni usklade.

MONITOR: Da li bi se to moglo promijeniti tim Zakonom o vatrogascu?

ĆIROVIĆ: Upravo to pokušavamo. Da kroz ta dva nova zakona uredimo sitstem zaštite i spašavanja. Da definišemo mnoge stvari.

MONITOR: Nedavno smo čuli da u Crnoj Gori imamo 170 vatrogasnih vozila, da je njih 10 odsto na remontu, te da je prosječna starost 10 do 15 godina. Sve je bilo jasno kada su u pomoć došli vatrogasci iz Austrije i Švajcarske, prema njihovim vozilima naša izgledaju kao oldtajmeri.

ĆIROVIĆ: To sve zavisi od službe do službe. Svaka služba ima oldtajmere u odnosu na ove što dolaze iz EU. To zavisi od toga gdje lokalna zajednica ulaže u službu zaštite i spašavanja. Imate primjera, nažalost, opština koje su siromašne, pogotovo na sjeveru, koje ne ulažu puno. Sistem zaštite i spašavanja je veoma skup. Problem je što se nikada ne povuče paralela koliko se spasi u odnosu na ono što je uloženo. Sve što se uloži u službe zaštite i spašavanja desetostruko se vrati.

Neke opštine ulažu, prošle godine su u Baru kupili jedan kamion, kao i u Kotoru i u Herceg Novom. Ima opština koje su prepoznale da je ova služba bitan segment lokalne zajednice. Opet, nekim opštinama je to skupo, od 300 hiljada do pola miliona košta jedan kamion, tako da je to velika cifra. Ali opet kažem, u poređenju sa onim šta se spasi to je neuporedivo.

MONITOR: I dalje nema jedinstvenih uniformi na novou države.

ĆIROVIĆ: Što se tiče plata, koeficijent je isti za sve vatrogasce, ali što se tiče pravilnika o uniformama to još uvijek nije donešeno. Kroz ovaj Zakon o zaštiti od požara pokušavamo da donesemo obrazac za sve službe da budu uniformisane kao što bi trebalo da budu.

Prosječna plata vatrogasca, sa prekovremenim satima, je oko 1000 do 1100 eura, zavisno od godina radnog staža. Mlađi vatrogasci primaju do 950, a stariji do 1100 eura.

Ima interesovanja za ovaj posao od strane mladih. On je pogotovo za mlađe pun izazova. Međutim, posao nije nimalo lak. Nijesu to samo požari, tu su još razni akcidenti. Breme vatrogasaca je postalo sve i svašta, nema pravila. Građani zovu vatrogasce i zbog bolesti, udesa, poplava, klizišta…

MONITOR: Ispostavilo se da se godinama nije moglo izdvojiti 50.000 za popravku helikoptera za gašenje požara. Da li je bez letilica moguće gasiti požare kao što su bili onaj u Buljarici i Piperima, i da li je Crnoj Gori neophodan kanader?

ĆIROVIĆ: Teško je ugasiti požare, pogotovo ove kao što su bili u Podgorici i Buljarici, Čanju bez pomoći iz vazduhoplova. Povlači se teza da helikopteri i kanaderi mogu sami ugasiti požar, to je nemoguće. Požar se jedino može ugasiti kada dođe ljudska noga na opožareno područje. A da bi ljudska noga došla tu treba jedna velika pomoć iz vazduha. Ne možete doći na teren gdje je plamen vatre 10 do 15 metara, koji je nepristupačan, a vi dođete sa naprtnjačom. To je nemoguće ugasiti.

Nama kanader jeste potreban, ali da smo imali tri air traktora koja su bila predviđena strategijom od 2023. drugačije bi bilo. To su air traktori koji takođe kupe vodu sa jezera ili mora, kapaciteta tri kubika vode. Kapacitet  kanadera je od pet do šest kubika. Ako imate tri takva air traktora, u jednom naletu možete da izbacite 9.000 litara vode, što je jako značajno. Plus dva vojna helikoptera i još dva MUP-,a to su kapaciteti za Crnu Goru koji bi mogli da odgovore na izazove. Nažalost, to se još nije ispunilo i pored svega toga što piše u tim strategijama uvijek ima nekih prioriteta. Nakon 10-15 dana od požara sve se zaboravi. Ako država ovog puta ne pokrene neku inicijativu da primijeni te strategije biće katastrofa.

Mi imamo letilice koje se ne remontuju već pet godina, one se nalaze u hangarima.  Problem je da i ovo što imamo nije u funkciji.

MONITOR: Kako bi opisali vašu profesiju i kako se živi kada prođe požarna sezona pa svi zaborave na heroje?

ĆIROVIĆ: Nadam se da će sada biti drugačije, ali iskustvo  tako ne govori. Velikih požara je bilo i ranije 2017. i 2020. i tada je bilo obećanja i apsolutno se ništa nije promijenilo. Ostalo je sve isto, posebno sa državnog nivoa, a opštine koje su prepoznale značaj nešto ulažu, drugima je to skupo. Vidjećemo da li će država nakon ovih posljednjih nemilih događaja uraditi nešto, posebno u ulaganje u opremu koja je ključna u svemu ovome.

Vatrogasci rade svoj posao zato što ga vole i ne štede se. Oguglali smo na sva ta obećanja. Radićemo i dalje svoj posao profesionalno bez obzira na obećanja. Ako se ispune dobrodošla su, a ako ne vatrogasci će opet biti na prvoj borbenoj liniji i štitiće kao što su uvijek to radili.

Predrag NIKOLIĆ