U korov su zarasle staze u vrtovima emocija. Centri svjetske moći ubacili su u taj vrt dva virusa – da od emocija nema koristi (a korist je jedino što je važno); da je čovjek bez emocija jak, a emotivni čovjek – slab. Nema više i jare i pare. Ne može se biti jak a ostati emotivan
U tri dijela svog posjeda ljudska duša je chez soi – kod sebe, u svom domu: 1. U vrtu emocija; 2. Na metafizičkoj osmatračnici za kormilom čovjekovog života; 3. U tvrđavi morala. Taj posjed svaka duša dobije kao poklon kada se čovjek rodi. Sva tri dijela tog posjeda su integralna cjelina u neotuđivom i apsolutno ekskluzivnom vlasništvu svake individue. Uz poklon, podrazumijevala se odredba da ja održavanje sva tri dijela prostora u kojima boravi duša u besprijekornom stanju, isključivo obaveza i pravo svakog pojedinca.
Podrazumijevalo se, ali se više ne podrazumijeva! U korov su zarasle staze u vrtovima emocija. Utihnulo je jaglijanje slavuja i zubor šadrvana po đul baščama, paučina se uhvatila po perivojima, ludobilje je izdžikljalo u zakutcima đardina. Centri svjetske moći ubacili su u taj vrt dva virusa – da od emocija nema koristi (a korist je jedino što je važno: ako nema koristi, nema ništa!); da je čovjek bez emocija jak, a emotivni čovjek – slab. Nema više i jare i pare. Ne može se biti jak a ostati emotivan!
Projekt de-senzitiviziranja, forsiranja bezosjećanosti, ima svoj raison d’etre, opravdanje u konkretnoj stvarnosti savremenog svijeta. Strašne scene genocida, masovnih ubistava, agresije nad civilima slabijiih država od strane raspojasanih velesila, postaje isuviše traumatično, čak i nepodošljivo bez emotivne sterilizacije. Jedini spas je dovesti ljude u stanje tupe ravnodušnosti goveda koja produžavaju da pasu u jednom dijelu livade, dok pred njihovim očima, u drugom dijelu iste livade punom parom radi klanica. Emotivna sterilizacija. U takvim okolnostima znači poštediti ljude od stresa i osposobiti ih da podnesu nepodnošljivo – učiniti ih jačim! Zar ne bi bilo bolje da se ukine uzrok stresa i tako se isključi posljedica? Da se prestane sa strahotama nasilja i genocida i da se spasi toliko dragocjeni vrt emocija!? Kratko i jasno: Ne! Prekid nasilja nije opcija. Novi svjetski poredak je najpreči cilj. Da bi se taj cilj ostvario, moraće čovječanstvo da vrt emocija prepusti postepenom neumitnom propadanju. Da bi svi koji to prežive, postali toliko jaki da ostanu hladni i smireni pred prizorima najstrašnije ljudske patnje. Tamo gdje zlo nema alternativu, olakšanje podnošenja zla je jedina opcija!
Kao i svaka opaka ideja, tako je i ideja o emotivnoj sterilizaciji i zapuštanju svog vrta emocija kao načinu da čovjek postane jači, u temelju pogrešna! Francuski filozof Anri Bergson (Henri Bergson), dobitnik Nobelove nagrade za djelo Stvaralačka evolucija (Evolution creatrice), u to osnivač intuicizma kao filozofskog pravca, utvrdio je da postoje dvije vrste emocija, kao integralni elementi ljudske svijesti. Po intenzitetu, dijele se na aktivne i pasivne, po kvalitetu na pozitivne i negativne, odnosno na socijalno kostruktivne i socijalno destruktivne. Čovjek bez emocija, bezosjećajni čovjek, koji je ideal savremenog svijeta u kom najmoćniji prisvajaju sebi pravo nesputanog i nekažnjivog nasilja, prema Bergsonu više i nije čovjek nego puka mentalna nakaza, konkretno – klinički dijagnosticiran psihopata.
Iskustvo potvrđuje i da je mit o jakom bezosjećajnom čovjeku totalno pogrešan. Emocija je snaga a ne slabost. Najveći sportski podvizi, najznačajnija naučna i umjetnička djela bez izuzetka su rezultat strasti – najjače pozitivne, aktivne, socijalno konstruktivne emocije. Uz to, ne samo što je čovjek inspirisan takvom emocijom jači od približno jednako snažnog protivnika bez emocija, nego je svaki čovjek najsposobniji i najjači kada je nadahnut snažnom plemenitom emocijom. Aktivna, pozitivna emocija čini i slabog čovjeka nepobjedivim, dok negativna pasivna emocija može slomiti i najjačeg čovjeka.
Ako hoćete da od sebe učinite sopstveno najbolje djelo, da budete u miru sa drugima i u harmoniji sa sobom, njegujte sa puno ljubavi i pažnje svoj vrt emocija, plijevite korov mržnje, zavisti i ravnodušnosti – posebno ravnodušnosti! – sadite cvijeće nježnosti, saosjećajnosti i ljubavi – najljepši je miris voljene duše, kao što svjedoči stih u kom Merima govori svojoj majci:
„Đul miriše moja mila majko, ja bih rekla – Omerova duša!“
Ferid MUHIĆ