Povežite se sa nama

Izdvojeno

AFERA KADROVSKI STANOVI JOŠ KOD SDT: Godine ćutanja

Objavljeno prije

na

Dokaze o nezakonitoj raspodjeli stanova u Beranama, Komisija, koju je formirala lokalna skupština, Specijalnom tužiocu je predala još prije skoro šest godina godina. Tužilaštvo još ćuti

 

„Naporan rad, sakrivena dokumenta, nezakonitost na sve strane, prijetnje meni, stotine tekstova u pisanim i elektronskim medijima“, tako je ovih dana odbornica DF u lokalnom parlamentu u Beranama Vida Ivanović, podsjetila na rad u mješovitoj komisiji za postupak preispitivanja raspodjele kadrovskih stanova u ovom gradu.

Ivanović je na svom fejsbuk profilu napisala da je te 2015. godine, šest punih mjeseci danonoćno radila na otkrivanju malverzacija pri raspodjeli stanova u Beranama.

Ona je podsjetila i da su krivične prijave koje su podnesene specijalnom tužilaštvu „sa stotinu dokaza bile plod mukotrpnog rada, na koji tužilaštvo nije reagovalo“.

Kako je izvršena raspodjela kadrovskih stanova u Beranama tokom vladavine Demokratske partije socijalista, ko je i pod kojim uslovima došao do stanova, ko ih je dobio besplatno i sa kojim obrazloženjem? Ta i druga pitanja opet su aktuelizovana kada je objelodanjen spisak državnih službenika koji su dobijali stanove na poklon od Vlade Crne Gore.

Sa takvim problemom beranska lokalna vlast suočila se 2014. godine, nakon što je u tom gradu poražena Demokratska partija socijalista.

Godinu poslije tih izbora, 2015,  formirana je višestranačka Komisija za preispitivanje raspodjele stanova za opštinske službenike i namještenike i nakon što je iz koalicije Zdravo Berane (SNP, DF) saopšteno „da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa“.

Materijal do kojeg su došli tokom višemjesečne provjere i interne istrage vođene unutar lokalne samouprave, Komisija, koju je formirala lokalna skupština, Specijalnom tužiocu je predat još prije skoro šest godina godina. U pitanju je oko stotinu dvadeset stanova za lokalne službenike i namještenike, od čega preko pedeset takozvanih kadrovskih, i deset takozvanih besplatnih koje je u to vrijeme dodijelio ministar prosvjete Miodrag Migo Stijepović.

„U jednom trenutku zatražili su nam da ovjerimo svu dokumentaciju i da je eventualno dopunimo, što smo i učinili. Od tada ništa. Nemamo ni informaciju šta se radi i da li je u toku izviđaj“ – ispričala je Ivanović.

Ona je objasnila da je dokumentaciju bilo teško obezbijediti jer je bila „zagubljena“.

Ona kaže da je komisija „dokazala sa potpunom dokumentacijom da su postupak raspodjele stanova i odluke koje su donesene u vezi sa raspodjelom bili u svakom pogledu nezakoniti“.

„Opština Berane je uložila oko milion i po eura, dok nemamo podatke o tome koliko će koštati sudski troškovi  u postupcima koje četiri radnika vode protiv Opštine zbog nezakonte raspodjele. Fond za stambeno solidarnu izgradnju je zaradio blizu dva miliona eura“ – kaže Ivanović.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik opštine Vuka Golubović odabranim „kadrovima“ uručili ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik opštine, donio Odluku o rješavanju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U izvještaju Komisije je konstatovano, između ostalog, da su pojedini u mđuvremenu prodali kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama. Ili napustili poslove. Uz otpremnine.

Takođe je bilo propisano da pravo na stan ima zaposleni kadar koji nema adekvatan stan, odnosno porodičnu kuću u svojini. „Stanove su dobijali i oni koji imaju i kuće na tri sprata“ – kaže Ivanović.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se, uz to, radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

Nakon svega toga, stanari jedne od tih zgrada, takozvane Holandske kuće, strahuju da su njihovi stanovi još i pod hipotekom, iako redovno izmiruju kredite na osnovu kojih su ih otkupili. Komisija je, naime, precizno utvrdila da je u to vrijeme Opština Berane ugovor o hipoteci potpisala sa Holandskim investicionim  fondom (DIGH) 30. oktobra 2010. godine.

U tom ugovoru je objašnjeno da vrijednost hipoteke iznosi 539.329 eura i da će u slučaju da potraživanja ne budu izmirena u roku, DIGH, pisanim putem obavijestiti dužnika da će pristupiti namirenju potraživanja iz cijene postignute vansudskom prodajom nepokretnosti.

Iz raspoložive dokumentacije se može vidjeti da je Opština Berane 9. decembra 2010. gidine, odnosno tri mjeseca nakon ugovora o hipoteci, prava i obaveze iz tog ugovora prenijela na Fond za stambeno solidarnu izgradnju, sa čime su se složili i Holanđani.

Predsjednica Komisije navodi da joj nije jasno zašto su pravljene takve transakcije.

„Zašto je tadašnje opštinsko rukovodstvo svoje vlasništvo nad zgradom Holandska kuća prenijelo na Fond za stembeno solidarnu izgradnju? Zašto se Opština zaduživala za nešto sa čim ne raspolaže?  Konačno, da li stanari koji redovno izmiruju kreditne obaveze mogu ostati bez stanova ako Fond ne izmiri dugovanja prema investitoru iz Holandije?“ – pita Ivanović.

Komisija je došla i do saznanja da su Opština Berane i Fond za stambenu solidarnu izgradnju početkom sporne 2011. godine, u vrijeme kada su stanovi dijeljeni, potpisali ugovor o novčanom zajmu po osnovu preuzimanja kredita kod DIGH.

Ivanović objašnjava da ih u principu ne zanimaju stanovi namještenika i običnih radnika i službenika, odnosno da ih zanima brojka od preko šezdeset kadrovskih stanova, podijeljenih po povoljnim uslovima – ili besplatno.

Komisija je svoj izvještaj svojevremeno predala Skupštini opštine u Beranama. Iz specijalnog državnog tužilaštva svih ovih godina nije bilo nikavih naznaka da rade nešto u vezi sa ovim predmetom.

                                                            Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka trećeg maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo