Povežite se sa nama

FOKUS

Afere u crnogorskom fudbalu

Objavljeno prije

na

nasbuducnost-zeta

Na sajtu Budućnosti, u susret „derbiju”, objavljena je anketa s pitanjem: Kakav sastav Zete očekujete u nedjelju? Mogući odgovori: a) rezervni; b) navijači; c) vjerovatno će nešto kombinovati. Autorska prava na cinizam ima vlasnik Zete, sportski entuzijasta iz Golubovaca Radojica Božović-Rajo, koji je na utakmicu s Mogrenom 25. aprila izveo rezervni sastav i ogolio farsu javne tajne crnogorskog fudbala – utakmice se namještaju, zar ne! Naredni događaj je neodigravanje meča Zeta-Sutjeska. Sudija Jovan Kaluđerović tvrdi da mu je 6. maja Božović „prijetio smrću”. Sudijama se na crnogorskim fudbalskim stadionima manje-više uvijek ritualno prijeti; nekima su glave gurane u kolzetske šolje (nije li davljenje pokušaj ubistva?) i – nikom ništa. Ali, Božović se sada stigmatizuje kao razulareni pojedinac koji remeti idiličnu harmoniju i nevinost crnogorskog fudbala. Da li samo Božović namješta utakmice? Namještalo se godinama. Božović je priznao kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima (Srbija) Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio spasonosni baraž. Naknadna Božovićeva interpretacija glasi: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

 

KOBAC: Evociranje zasluga desilo se nakon što je 3. septembra 2006. premijerna crnogorska liga imala eksplozivan start. Pod objašnjenjem da su ,,sudije namještene”, Božović je zabranio održavanje meča Zeta-Budućnost. ,,Ko uđe na stadion, pucaću u njega”, kazao je pred gomilom policajaca.
Božović se razumije u pucnjavu. Kada je 1996. preuzeo Zetu, još je bio oficir Crvenih beretki (JSO – Jedinice za specijalne operacije) MUP-a Srbije pod kodnim imenom Kobac. Nosilac je čina pukovnika JSO. Po zavičajnoj liniji poznanstva s Vukšinom Marašem (osnivačem Sportskog društva Zeta), Kobac nije samo angažovan u fudbalu, već i na specijalnim zadacima u crnogorskoj tajnoj policiji. Njegova reputacija i nezgodna narav, prema legendi, bili su u kritičnim intervalima 1999. orijentiri da se njegove bivše kolege iz JSO-a ne upuštaju u avanture u Crnoj Gori.
Do 2000. Zeta je prvoligaš, a potom igra Inter-toto i Kup UEFA. Uspon kluba s agrarne periferije Podgorice, bio je iritirajući za ego Miomira Mugoše, gradonačelnika i predsjednika Skupštine Budućnosti. Kobac Božović tvrdi kako je Mugošu pokušao animirati ,,da napravimo jedan veliki, zajednički klub”; bez uspjeha.
Rat fudbalskih sujeta se odigravao na površini podgoričko-zetskih frakcijskih borbi unutar DPS-a. Mugoša je 2006. imao nezvaničnog konkurenta na partijskoj listi za gradonačelnika – Slavoljuba Stijepovića-Miga, Zećanina, bivšeg fudbalera i eks-ministra sporta (1998-2003).
,,Ja taj problem ne mogu da riješim. Treba da ga riješe državni organi i organi Podgorice”, kazao je predsjednik FSCG Dejan Savićević nakon skandala neodigravanja derbija Zeta-Budućnost. Završeno je prekršajnom prijavom i kaznom oduzimanja bodova Zeti, no ona je u foto-finišu ipak uzela titulu.

BRATSTVO: U omalenoj bari crnogorskog fudbala našlo se previše krokodila i njihovih epigona nakon što smo 2006. postali nezavisni.
Ukoliko je vjerovati srpskim medijima, za doba zajedničke srpsko-crnogorske države Branislav Mićunović-Brano, nekadašnji vlasnik Sutjeske, bio je „kralj srpskog fudbala”. Srbi su to „otkrili” kada su krajem 2007. uhapšeni vlasnik Vojvodine Ratko Butorović-Batakan, te Dragan Džajić. Butorović je za Mićunovića kazao da je „moj pobratim”. Džajić se nije izjašnjavao; kao vikendaš u Budvi, dobio je crnogorsko državljanstvo.
U aferi s Džajićem i Butorovićem nije uhapšen Zlatan Terzić-Terza, nekada vlasnik OFK Beograda i eks-predsjednik Fudbalskog saveza Srbije; za njim je raspisana potjernica i sada je u bjekstvu. Dok ih još niko nije jurio, Džajić i Terzić bili su specijalni gosti na promociji naše fudbalske reprezentacije (Crna Gora – Mađarska 2:1, Podgorica, mart 2007). Navodno, Terzić je u Budvi nedavno uhapšen, pa „preko veze” pušten.
Veze imaju svoju istoriju. Na primjer, veze Mićunovića i Butorovića vode porijeklo iz davnih 1970-ih, kada su Mićunović i grupa Nikšićana pošli za Novi Sad, neki i radi studiranja. Kada je uhapšen Butorović a za Terzićem raspisana potjernica – pod sumnjom da su umiješani u namještaljke i pronevjere oko transfera fudbalera – Mićunović se u štampi zapitao zašto ga tim povodom pominju, „da li samo zbog toga što znam Terzu, Batu i sve druge, koje sam uvijek domaćinski ugostio kada bi dolazili kod mene u Crnu Goru”.

mugosa-stijepovic-1TRI ZA TRI: Jedna od ,,domaćinskih” tura bila je u Nikšiću, 20. marta 2004; za utakmicu Sutjeska-OFK Beograd 2:1 tvrdilo se, bez dokaza, kako je namještena. Navodno je tada primijenjena formula tri za tri, odnosno sistem namještanja gdje domaćin uvijek uzima tri boda a one neznavene ekipe koje igraju neriješeno i uopšte imaju zabludu da je fudbalska lopta okrugla – ispadaju iz igre. Utakmica u Nikšiću je žigosana, no nikako nije bila izuzetak; postojao je sistem koji je ustrojio fudbalsko podzemlje.

Nikšićka epizoda je ipak po nečemu štrčala: ,,Namješta se i u Italiji i u Španiji, ali ovako seljački kao kod nas nigdje”, rekao je Branko Bulatović, tada generalni sekretar Fudbalskog saveza SCG. Crnogorski prvoligaši u to vrijeme (Budućnost, Sutjeska, Zeta, povremeno i Mogren) bili su preko svojih vlasnika ili uticajnih članova upravnih odbora, brokeri na crnoj berzi trgovine bodovima. Navodno, šampionati su rješavani u Crnoj Gori. Glavni konkurenti, Crvena zvezda i Partizan, od sezone do sezone, uspostavljali su ,,bratske veze” s crnogorskim prvoligašima vrijedne devet bodova na gostovanjima. Jovan Dimitrijević, iz Zajednice prvoligaša Srbije, svjedočio je u emisiji Insajder TVB92: “Onog trenutka kada preovladava interes Crvene zvezde u Crnoj Gori, te godine je ona šampion. Sljedeće godine se to desi Partizanu”. Potkusurivanje za crnogorske prvoligaše se nije namirivalo direktno od Crvene zvezde i Partizana, već od drugih, manjih srpskih klubova.
Namještaljke su ukorijenjene u tradiciju još iz doba SFRJ kada je Budućnost bila jedini crnogorski prvoligaš. I igračka legenda, Savićevć, igrao je namještene utakmice: “Odigrao sam dva-tri takva meča za pet i po godina u dresu Budućnosti”, kazao je marta 2006. za NTV Montenu.

PENALI: Nakon sezone 2007/2008, u kojoj je Budućnost osvojila titulu, zatišje na temu namještaljki (usljed nedostatka dokaza?) prekinuto je skandalom Zeta-Mogren. Božović je obnovio razmjenu niskih udarca kada se, nakon višemjesečnog boravka u Beogradu “zbog privatnih problema”, vratio u Golubovce i “odlučio na ovakav korak ne bi li nekadašnjim žestokim protivnicima pokazao da je i dalje moćan”, pišu Vijesti.
U polemiku je sada uključen i Mogren. Fudbal je oduvijek bio više od igre, a u Crnoj Gori razlog da se potegne i Njegoš. Mogren je saopštenje za javnost započeo: ,,Ko se topi hvata se za pjenu”. Ali, stih koji mu prethodi glasi: ,,Zlo se trpi od straha gorega”.
Nakon njegoševskog uvoda, objavio je Mogren niz podataka korisnih da se shvati dramaturgija, odnos snaga i raspoloženja u crnogorskom fudbalu. ,,Budva nema nijednog sudiju na listi Prve lige. Ni glavnog, ni pomoćnog. Nema čak ni delegata”, saopšteno je iz Mogrena.
Lokalno porijeklo sudija (ili delegata) u vezi je sa ,,suđenjem penala” pa iz Mogrena tvrde da je ,,u ovoj sezoni za nas suđeno pet penala, a protiv tri”. Slijedi presjek (ne)sviranja penala: ,,Za Budućnost u samo posljednje tri utakmice pod Goricom suđena su tri penala (Jezero, Dečić, Sutjeska), a za tri godine sviran je samo jedan penal protiv Budućnosti”.
Mogren je odgovorio nakon što je Budućnost, povodom farse u Golubovcima, objavila kako je ona ,,kulminacija svakovrsnog favorizovanja Mogrena u borbi za titulu prvaka”. Argumentacija je zasnovana na ,,izboru sudija” ili ,,izboru jednog te istog sudije za svaku iole tešku utakmicu Budvana”, što je, suma summarum, ,,povod za našu osnovanu sumnju da svi klubovi nemaju jednak tretman ni u organima FSCG”.

KRIVE DRINE: Za nekog ko, poput Budućnosti, ima najbolju klupsku tradiciju i navijačku organizaciju, najpristojniji stadion i u kontinuitetu najviše novca, orkestriranu podršku najjačih medija plus Mugošu u upravi, zahtjev da ima ,,jednak tretman u organima FSCG” izgleda pretjeran. U Izvršnom odboru FSCG sjede predsjednik Budućnosti Kemal Đečević i član uprave Vladan Vučelić (obojica Mugošini činovnici), te sportski direktor Mojaš Radonjić i bivši trener Dušan Spasojević. ,,Vidjećemo ko je to toliko moćan da pored mene, kao predsjednika i članova koji dolaze iz Budućnosti, radi protiv tog kluba”, kazao je Savićević.
Esencija spora je što su i Budućnost i Zeta, za doba SCG, bili „državni projekti” s koncentracijom državnih para i ambicioznih političara opšte prakse koji se „razumiju” i u fudbal.
,,Budućnost i Zeta su na državnom budžetu, pa uticaj treba da imaju država i ljudi koji je vode. Oni treba da riješe taj problem”, kazao je Savićević 2006. za NTV Montenu.
Status ,,državnog projekta” u međuvremenu je dobio i Mogren. Za prestiž Budve, gdje je lokalni DPS Svetozara Marovića na posljednjim izborima po broju glasova potukao sve rekorde, nedovoljni su vrhunski odbojkaški i vaterpolo klubovi.
Otuda Savićevićevo vidjećemo nema bogzna kakvo pokriće. Kada je bio pogodan trenutak, uoči referenduma, Savićević je za SCG ligu kazao kako je „prvenstvo regularno onoliko koliko nekim ljudima odgovara”.
,,Sigurno bih bio ugrožen kada bih pokazao prstom na ljude koji dogovaraju utakmice”, ocjenio je Savićević marta 2006. i dodao: ,,Ne pada mi na pamet da gubim glavu zbog fudbala”.
Da li se u crnogorskoj premijernoj ligi sada igra regularnije? Mimikrija je mudrost, zlo se trpi od straha gorega.

Vlado JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADA TAJNO FINANSIRALA MONTENEGRO AIRLINES: Internim odlukama do javne propasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu dokumentacije koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su oni sasjekli krila

 

Prije nepunih 14 mjeseci, u decembru 2019, Skupština je na prijedlog Vlade usvojila Zakon o ulaganju u konsolidaciju i razvoj Montenegro Airlinesa (MA). Plan kabineta Duška Markovića predviđao je otpis, preuzimanje i otplatu  dugova MA uz širenje i modernizaciju flote.

Za to je, ukupno, trebalo iz državnog budžeta izdvojiti 155,1 miliona. MA bi zauzvrat, najavljivali su planeri, tokom ove 2021. godine postao vlasnik dva aviona koja trenutno iznajmljuje preko operativnog lizinga, kupio još dva, i tako u floti imao četiri aviona u svom vlasništvu. Uz peti koji je kupljen preko finansijskog lizinga, ali još nije do kraja otplaćen (dug iznosi oko šest miliona).

Trebalo je, dakle, da već ove godine imamo kompaniju bez dugova sa pet operativnih aviona u svom vlasništvu. „Ova promjena u vlasništvu osnovnih sredstava se ne bi odrazila na RASK (prihod po putniku po kilometru) ali bi se značajno odrazila na CASK (trošak po putniku po kilometru), što bi u krajnjoj instanci pozitivno uticalo na poslovni rezultat“, zaključuje se u analizi opravdanosti Vladinih ulaganja koju je pripremila beogradska Deloitte.

Ali, stvarnost je bitno drugačija.

MA je, krajem prošle godine, trebalo da prizemlji jedini avion tipa Fokker100 koji je u vlasništvu kompanije, a može da leti (MA je već vlasnik četiri takva aviona koji ne lete). Zbog neizmirenih dugova avionu kupljenom na lizing prijeti zapljena, a kompanija je krajem prošle godine obustavila letove, ostavljajući putnike sa kupljenim kartama da se snalaze kako znaju i umiju. Sami se snalaze i zaposleni kojima MA duguje zaradu za više mjeseci i godine neuplaćenih doprinosa.

Kako je državna avio-kompanija stigla tu gdje jeste – na dno? Iz Vlade Zdravka Krivokapića tvrde da ne postoji zakonit model po kome bi država mogla ponovo pomoći MA. Sve mogućnosti su protraćene bez efekta, pa je preostalo samo da se krene u postupak osnivanja nove kompanije. ToMontenegro je upisana u registar privrednih preduzeća a ostaje da se vidi šta bi nova kompanija mogla naslijediti od MA. Osim mogućih dugova. Javnih i tajnih.

Od osnivanja 1994. godine MA je gutao državni novac. Često bez jasnih tragova. Tako je, sa privatnog računa u Švajcarskoj, 1995. „nestalo“ deset miliona dolara namijenjenih za kupovinu prvih aviona. Nakon što je direktor kompanije Zoran Đurišić u Londonu potpisao ugovor o kupovini letjelica. Država ni potom nije štedjela na svojoj ljubimici.

Prema analizi koju  su uradili NVO MANS i dnevnik Vijesti, država je u MA, po osnovu osnivačkog uloga, dokapitalizacije i subvencija u periodu 1994.-2014. uložila makar 58,5 miliona. Ni to nije bilo dovoljno.

„Poslovanje MA je tokom 2013. i 2014. obilježilo prispjeće izvršnih sudskih presuda na ukupna dugovanja kompanije prema Aerodromima CG u ukupnom iznosu od 10,6 miliona eura, kao i prema Kontroli letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) od 9,59 miliona“, stoji u Vladinom izvještaju sa sjednice održane 24. septembra 2015. godine. I pored pravosnažnih presuda, pa i Zakona o  konsolidaciji MA iz 2019. godine, ti dugovi do danas nijesu otplaćeni. Ponajviše zaslugom vlada koje su na svoje odluke o podršci MA najčešće stavljale oznaku tajnosti „interno“. I tako ih čuvali od uvida javnosti.

Već krajem januara 2016, Vlada Mila Đukanovića razmotrila je Informaciju o prioritetnim obavezama kompanije MA prema dobavljačima, koja je označena sa stepenom tajnosti „interno“. Vlada tada zadužuje Ministarstvo saobraćaja (ministar Ivan Brajović) da u saradnji sa Ministarstvom finansija (ministar Radoje Žugić) pripremi i dostavi informacije „o svim neizmirenim obavezama MA s pregledom nastalih dugova po godinama, analizom uzroka njihovog nastanka i predlogom rješavanja ovog problema“. Do danas ne znamo da li je traženi dokument urađen i, ako jeste, šta on sadrži. Javnost je o dugovima MA detaljnije obaviještena tek krajem 2019, uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji.

Do tada, izvršne vlasti nesmetano nastavljaju internu saradnju sa MA.

Markovićeva Vlada je 12. jula 2017. godine zadužila  Ministarstvo saobraćaja (ministar Osman Nurković) i Ministarstvo finansija (ministar Darko Radunović) da „najkasnije do 15. septembra 2017. pripreme nacrt zakona o preuzimanju dijela obaveza MA prema pravnim licima po osnovu izvršenih usluga i isporučenih roba i pretvaranje tih obaveza u javni dug Crne Gore“. I ovaj dokument je označen kao tajan (interno) što znači da o njemu nema tragova na sajtu Vlade. A po svoj prilici, riječ je o Zakonu o konsolidaciji koji je pripremljen i usvojen sa više od dvije godine zakašnjenja u odnosu na zacrtani rok. Koliko je to uticalo na sudbinu MA, mogle bi pokazati ozbiljne analize finansijskih forenzičara.

Nakon formiranja Ministarstva kapitalnih investicija, ministar Mladen Bojanić donosi rješenje (29. decembra prošle godine) kojim se „ukida tajnost podataka sa svih informacija koje su iz oblasti vazdušnog saobraćaja u Ministarstvu saobraćaja i pomorstva bile označene stepenom tajnosti interno“. Uvidom u dokumentaciju koja je dostupna Monitoru, izgleda da se Markovićeva Vlada državnom avio-kompanijom bavila, uglavnom, tajno. I neuspješno, sudeći po tome da se sva politika Ministarstva i Vlade svela na prolongiranje rokova za rješenje konkretnih problema.

DOKUMENT 1   DOKUMENT 2   DOKUMENT 3

Vlada je 21. septembra 2017. razmotrila informaciju o poslovanju Aerodroma CG i „dala saglasnost da se iznos neisplaćene dobiti od 2,37 miliona iskoristi kao kolateral za odobravanje kredita koji će MA uzeti od Hipotekarne banke…“. Na dokumenta je stavljena oznaka interno.

Osam mjeseci kasnije (maj 2018) Vlada se ponovo bavi poslovanjem MA. I ponovo tajno. „Zadužuje se MA da izmiri preostali iznos dugovanja u iznosu od 2,197 miliona eura na račun državnog Trezora Crne Gore u najviše 24 jednake mjsečne rate, počev od 1. januara 2019. godine“, stoji u usvojenom dokumentu sa kojim ćemo se sresti još dva puta.

Šestog decembra iste godine, uz oznaku interno, Vlada je dala saglasnost za odlaganje isplate prispjelih obaveza MA u skladu sa Sporazumom potpisanim sa Aerodromima CG  o načinu isplate potraživanja na osnovu izvršnih pravosudnih presuda Privrednog suda. „Zadužuju se Odbor direktora i izvršni direktor Aerodroma da odgode postupak predloga za izvršenje naplate potraživanja po navedenom Sporazumu do 30. juna 2019“. I sa ovim dokumentom srešćemo se još nekoliko puta.

Krajem 2018. (20. decembra), ponovo interno, „Vlada je dala saglasnost da se iznos neuplaćene dobiti iz 2017. i ranijih godina u iznosu od 3,9 miliona iskoriste kao kolateral za kredit koji će kompanija MA uzeti kod neke od komercijalnih banaka u CG, na vremenski period do 31. decembra 2019“. Upravi Aerodroma je naloženo da zaključke Vlade sprovedu „najkasnije“ do 21. decembra, odnosno do – sjutra.

Na sjednici održanoj 27. juna 2019. godine  Vlada donosi paket mjera koje se tiču Montenegro Airlinesa i njegovih državnih povjerilaca

U prvom dokumentu Vlada mijenja zaključak iz maja 2018. U novoj verziji, MA je dužan da dug prema Trezoru od 2,197 miliona izmiri u 24 rate počev od 1. avgusta 2020. a ne 1. januara 2019. Primjećujete da, i pored prethodne odluke Vlade, za šest mjeseci konkretan dug MA nije umanjen ni za cent.

Vlada je, sljedećom odlukom sa iste sjednice,  za 13 mjeseci odložila i početak isplate duga MA prema Aerodromima CG. Ponovo se u odluci ne navodi iznos tih potraživanja. Konačno, produžen je i rok u kome će sredstva iz neraspoređene dobiti Aerodroma (2,370 miliona) služiti kao kolateral za kredit MA kod Hipotekarne banke – do 31. jula 2020. godine. Na sva tri dokumenta stavljena je oznaka interno.

Za MA nije dovoljno samo odlaganja prispjelih obaveza. Kompaniji treba novac koga nema. Zato Vlada, 29. oktobra 2019, bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova Vlade usvaja Informaciju o problemima u funkcionisanju MA koju je dostavilo Ministarstvo saobraćaja i „koja je označena stepenom tajnosti interno“. Vlada je na osnovu te informacije dala saglasnost da se za pozajmicu MA iz tekuće budžetske rezerve isplati 3,8 miliona. Državna avio-kompanija će ih, zaključeno je, vraćati u 36 rata nakon grejs perioda od 12 mjeseci. Nisu vratili ništa. A mi tek sada otkrivamo djelić tajne o mogućim zloupotrebama novca iz budžetske rezerve. Podatke o načinu na koji je trošen taj novac Markovićeva Vlada je skrivala kao zmija noge. Uz svesrdnu pomoć institucija koje su joj bile na usluzi. Umjesto da su radile svoj posao.

Konačno, krajem 2019. godine (19. decembra) i nekoliko dana uoči usvajanja Zakona o konsolidaciji MA, Vlada odlučuje da neisplaćena dobit iz Aerodroma CG (3,9 miliona) ostaju na računima Hipotekarne banke kao kolateral, do 31. marta 2020, umjesto, kao što je planirano prvom odlukom, do kraja 2019. godine. Treba li pominjati da i ova odluka nosi odluku interno?

Uglavno, usvajanje Zakona o konsolidaciji MN dočekuje sa skoro 100 miliona neizmirenih obaveza: za poreze i doprinose državi duguju 25 miliona; druge obaveze prema budžetu teške su devet miliona; Aerodromima CG MN je dužna  32, Kontroli letenja SiCG 6,5 miliona, Hipotekarnoj banci 6,8; Dug prema dobavljačima iznosi 6,8 miliona a pozajmica za likvidnost teži 11 miliona… I pored stvorene zakonske obaveze da ovi dugovi budu isplaćeni ili preuzeti od strane države do kraja prošle godine, to se nije desilo. Ko nije uradio domaći zadatak?

Do sada dostupna dokumenta pokazuju da je pitanje novca koji treba obezbijediti za normalno funkcionisanje MA na dnevni red Vlade Duška Markovića  stiglo tek 20. avgusta (deset dana pred izbore) bez održavanja sjednice, Vlada zadužuje Ministarstvo finansija da sredstva predviđena Zakonom o ulaganju i konsolidaciji MA u iznosu od 25 miliona eura prenese na račun MA kod CKB. Iako ova odluka ne nosi oznaku tajnosti, tog zaključka nema u dnevnom redu sjednice i pratećoj dokumentaciji koje je objavljena na sajtu Vlade. Izostali su i podaci o načinu na koji će se trošiti odobrena sredstva.

Prethodno, Vlada je početkom jula, bez održane sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova, još jednom prolongirala početak otplate duga koji MN ima prema državnom Trezoru (znate već: 2,197 miliona u najviše 24 jednake mjesečne rate…) Novi rok je 31. decembar 2020. Istog dana je odlučeno i da depozit Aerodroma CG od 2,37 miliona ostane na računima HB do 31. decembra 2020. umjesto do kraja jula. I početak naplate potraživanja Aerodroma od MA je prolongiran do kraja godine. Sve odluke nose oznaku interno i donijete su bez održavanja sjednice.

Tri dana pred izbore, po istom modelu, do kraja 2020. je produžen i rok u kome će 3,9 miliona eura ostati zarobljeni na računima Aerodroma CG u Hipotekarnoj banci kao kolateral za kredit koji je iskoristila prezadužena avio-kompanija.

Ovo je dio dokumentacije u posjedu Monitora koja pokazuje kako su se vlade Duška Markovića i Mila Đukanovića bavile državnim avio-prevoznikom: površno, tajno i neuspješno. Sada traže krivca za prinudno prizemljenje kompanije kojoj su sasjekli krila. Uz oznaku interno.

Ne zna se kako ove „poslove“ ocjenjuje nadležna Agencija za zaštitu konkurencije. Umjesto da se pozabave presipanjem iz šupljeg u prazno, oni su imali preča posla. Baš kao i njihovi prethodnici iz Komisije za kontrolu državne pomoći. Makar dok je DPS bio na vlasti.

 

Flota

  1. 40-AOM Fokkerl00 11321 Vlasništvo MA Operativan N/A
  2. 40-AOA EmbraerE195 19000180 Operativni lizing Operativan N/A
  3. 40-AOB EmbraerE195 19000283 Operativni lizing Operativan n/a
  4. 40-AOC EmbraerE195 19000358 Finansijski lizing Operativan N/A
  5. 40-AOK Fokker100 11272 VlasništvoMA Prizemljen Dec-13
  6. 40-AOT Fokkerl00 11350 VlasništvoMA Prizemljen Mar-14
  7. 40-AOL Fokker100 11268 VlasništvoMA Prizemljen Nov-11
  8. 40-AOP Fokkerl00 11332 VlasništvoMA Prizemljen Nov-18

Izvor: Plan finansijske konsolidacije i osnovni pravci razvoja MNA

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

AUTOKORUPCIJA: Zadužim te po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Iz NVO sektora ukazuju da  građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom

 

„Nova demokratska vlast u Crnoj Gori (će) izvršiti potpunu depolitizaciju ključnih institucija vlasti radi obezbjeđivanja beskompromisne borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije“, navodi se u drugom stavu Sporazuma koji su, prije formiranja Vlade, potpisali lideri pobjedničkih koalicija Za budućnost Crne Gore Zdravko Krivokapić (premijer), Mir je naša nacija Aleksa Bečić (predsjednik Skupštine) i Crno na bijelo Dritan Abazović (vicepremijer). Nakon prvog sastanka, koji je prethodio sporazumu, lideri su saopštili da su dogovorena četiri ključna principa. Jedan od njih je da „će nova, demokratska vlast, biti ekspertska, konstituisana od kadrova koji su stručnjaci iz konkretnih oblasti bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“. I u predizbornoj kampanji su liderima tadašnje opozicije bila puna usta „eksperata“ i „nepartijskih kadrova“.

Raspodjele kadrova unutar resora – „po dubini“ – pokazale su da je Sporazum tek slovo na papiru. Iako je koalicija Crno na bijelo, okupljena oko građanskog pokreta URA, prednjačila u zagovoranju principa eksperata i depolitizacije javne uprave,  te uslovila i  formiranje Vlade po tim principima,  kadrovi te političke grupacije među prvima su uvršteni po dubini. Riječ je  o imenovanju kadrova sa te liste – Rada Miloševića i Zorana Miljanića za pomoćnike ministra unutrašnjih poslova.  Miljanić ima bekgraund u bezbjednosnom sektoru. Za  Miloševića, preduzetnika iz Nikšića, bilo je očigledno da je riječ o partijskom kadriranju. Prethodno je koncept  ekspertske Vlade narušen ulaskom lidera URA Dritana Abazovića, na mjesto potpredsjednika Vlade.

Abazović  je potom saopštio da će biti eksperata po dubini, ali da mora biti i članova partija. Pojasnio je da građani ne mogu očekivati da niko od ljudi koji su se decenijama iz opozicije borili protiv režima ne dobije nijednu funkciju po dubini.

Uslijedili su i drugi primjeri partijskih imenovanja i nepotizma. Za vršioca dužnosti Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) imenovan je nosilac liste Za budućnost Crne Gore u Kotoru Dejan Vukšić, koji je prije imenovanja izabran za predsjednika lokalnog parlamenta u tom gradu. Za predsjednicu Upravnog odbora Nacionalnih parkova Crne Gore izabrana je bivša poslanica Demokratskog fronta (DF) i bivša novinarka Marina Jočić. Za pomoćnicu vršioca dužnosti pomoćnice generalnog sekretara Vlade advokatica Žana Praščević – Milačić – supruga poslanika Prave Crne Gore Marka Milačića. Za direktoricu Kliničkog centra Crne Gore imenovana je doktorica Ljiljana Radulović – kćerka poslanika Pokreta za promjene (PZP) Branka Radulovića.

Da se priprema teren za partijsko zapošljavanje vidjelo se i po izmjenama Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Glavne izmjene bile su da vršilac dužnosti može biti osoba koja prethodno nije radila u državnom organu ili preduzeću i da rukovodiocima prestaje mandat kada se ukine državni organ ili promijeni njegov opis poslova, što omogućava ubacivanje partijskih kadrova bez konkursa. Međutim, iako usvojen u Skupštini, taj zakon je jedan od akata koje je Skupštini vratio predsjednik Crne Gore Milo Đukanović.

Vrhunac partijskog udomljavanja dostignut je prije nekoliko dana, kada je ozvaničena podjela državnih preduzeća, ustanova i institucija između pobjedničkih koalicija. Prema pisanju medija, mjesta po dubini podijelili su srazmjerno podršci koju su koalicije dobile na parlamenarnim izborima 30. avgusta.

Najviše pozicija će prema toj podjeli pokriti partije unutra saveza Za budućnost Crne Gore. Pokret za promjene, koji se izdvojio iz Demokratskog fronta, dobio je najviše pozicija unutar koalicije. Pored direktorskog mjesta u Kliničkom centru, Pokretu  je pripalo i mjesto izvršnog direktora Aerodroma Crne Gore, izvršnog direktora Uprave za nekretnine, izvršnog direktora Fonda PIO, izvršnog direktora Crnogorskog elektroprenosnog sistema, izvršnog direktora Crnogorskog operatora tržišta električne energije, kao i izvršnog direktora Agencije za zaštitu životne sredine. Partiji Nebojše Medojevića će pripasti i mjesto izvršnog direktora Agencije za investicije Crne Gore, Zavoda sa seizmologiju i hidrometeorologiju i Direkcije za zaštitu tajnih podataka, kao i pozicije predsjednika upravnih odbora Montefarma i Agencije za elektronsku komunikaciju i poštansku djelatnost.

Demokratskom frontu bi trebalo da pripadnu pozicije izvršnog direktora Budvanske rivijere, Plantaža, Uprave za imovinu, Željezničkog prevoza, Uprave za šumu, Nacionalnih parkova, Uprava carina, kao i mjesta predsjednika odbora direktora EPCG i CEDIS-a. Takođe im sljeduje funkcija predsjednika borda direktora Nacionalnih parkova, Regionalnog vodovoda, Ulcinjske rivijere, Prokona, Održavanja željezničkih voznih sredstava i Agencije za zaštitu ličnih podataka. Socijalističkoj narodnoj partiji (SNP) će pripasti funkcije izvršnog direktora Fonda za zdravstveno osiguranje, Uprave za sport i mlade, Castelo Montenegro a.d. Pljevlja, Agencije za civilno vazduhoplovstvo i UIKS-a. Jokovićevoj partiji po sporazumu pripada i funkcija predsjednika borda direktora Plantaža, Pošte Crne Gore i Regulatorne agencije za energetiku.

Koaliciji Mir je naša nacija bi trebalo da pripadne pozicija izvršnog direktora Elektroprivrede (EPCG), Crnogorskog elektrodistributivnog sistema (CEDIS), Pošte, Luke Bar, Skijališta Crne Gore, Uprave za saobraćaj i Uprave javnih radova, Zavoda za zapošljavanje, Regionalnog vodovoda, Instituta Simo Milošević, Arhiva, Civilnog vazduhoplovstva, Radio-difuznog centra i Zavoda za dječiju i socijalnu zaštitu. Toj koaliciji takođe treba da pripadnu funkcije predsjednika odbora direktora Rudnika uglja Pljevlja, Željezničkog prevoza, Budvanske rivijere, Fonda penzijskog i invalidskog osiguranja, Monteputa, Montenegrobonusa i Instituta za crnu metalurgiju.

URA dobija funkcije izvršnog direktora Uprave za dijasporu, Uprave pomorske sigurnosti, Centra za ekotoksikološka istraživanja i predsjednike borda direktora Morskog dobra i Instituta za ljekove.

Član organizacije KOD Darko Zarubica  za Monitor kaže  kako se očekivalo da će nova vlast napraviti otklon od  loše prakse prethodnika, ali da se očito  teško mijenjaju navike koje se odnose na partijsko zapošljavanje.

„Sada se postavlja pitanje,  da li za mjesta za koja se raspisuju konkursi a koja bi moguće bila podijeljena ’po dubini’ po partijskom ključu, ima svrhe da se prijavljuje onaj ko nema saglasnost neke partije“,  kaže Zarubica za Monitor. I precizira: „Da li će  ovo  dodatno podstaći ljude  da se učlanjuju u partije da bi dobijali posao?“

On smatra da građani bez odlaganja treba da vrše pritisak na novu vlast da odustane od očite namjere da se nastavi sa partitokratskom praksom.

Direktor istraživačkog centra u Mreži za afirmaciju navladinog sektora (MANS) Dejan Milovac smatra da nas najavljena podjela funkcija u državnoj upravi i javnim preduzećima može uvesti u novi krug politizacije institucija i znatno obesmisliti naredne korake u reformi javnog sektora čiji bi rezultat trebao biti njegovo pretvaranje u profesionalni servis građana.

„Oslobađanje državnih institucija stega DPS-a jeste legitiman cilj nove vlasti, ali je  pitanje do koje će mjere biti moguće obezbjediti njihovu nezavisnost ako jedne političke kadrove zamijenimo drugim. U agendi reforme javne uprave nove vlasti na prvom mjestu mora biti interes građana da imaju efikasne i depolitizovane institucije i to je imperativ koji ne smije biti podređen bilo kakvom ličnom ili partijskom interesu“, kazao je Milovac za Monitor.

Poslanik koalicije Mir je naša nacija Momo Koprivica saopštio je da će se poštovati sva pravila pravnog sistema i da će svi imati pravo da se prijave na konkurs kako bi najbolji bili izabrani.

U Institutu Alternativa smatraju da informacije koje su procurile šalju poruku da su pozicije u  javnom sektorau predodređene i dogovorene kroz svojevrsne ,,partijske kvote”. Podsjetili su da je to bila praksa Demokratske partije socijalista i njenih koalicionih partnera.

„Godinama smo svjedočili lošim posljedicama takvog pristupa i sklonosti da se partijski interesi podrede javnom interesu“, saopštila je Milena Muk iz Instituta Alternativa.

Institut Alternativa je više puta ukazivao da licitiranje imenima i partijskom pripadnošću prilikom popune rukovodećih pozicija, naročito onih koje podliježu javnom konkursu, nije u duhu profesionalizacije niti privlačenja najboljih kadrova. Oni upozoravaju da,  ukoliko su informacije o raspodjeli mjesta tačne, ostajemo u začaranom krugu partijskih raspodjela. ,,Stvara se alibi da svaka nova vlast po sličnoj matrici obavlja  imenovanja uz izgovor da su oni prije nje radili isto“.

Demokratska partija socijalista i koalicione Socijaldemokrate (SD) prve su se oglasile povodom podjele državnih funkcija i kritikovale novu vladajuću većinu zbog partijskog zapošljavanja. U DPS-u su ovaj dogovor ocijenili kao „potkupljivanje parlamentarne većine funkcijama“, dok je SD podjelu fotelja nazvao „skubanje funkcija po dubini“. Valjda znaju iz iskustva. Obje partije prepoznate su po nepotizmu i prekomjernom zapošljavanju svojih kadrova u državnoj upravi, na šta je Evropska komisija ukazivala u svakom izvještaju o napretku.

Dok Evropska komisija čeka na optimizaciju radnih mjesta u javnoj upravi, nova Vlada čeka imena partijskih činovnika koje treba da imenuje na dogovorene pozicije. Srećna nam „promjena“.

 Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRIZEMLJENJE DRŽAVNE AVIOKOMPANIJE: Slomljena krila MNA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika ali je ima. To, s druge strane, nije kraj problemima u državnim kompanijama koje nam je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS

 

Avioni Montenegroerlajnsa (MNA) ne lete od subote. Zaposleni platu ne primaju od septembra. Doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje nijesu plaćani od 2016. Prizemljena kompanija duguje više od 100 miliona, a na popisu neizmirenih obaveza nalaze se:

– Dugovanje Euracontrolu od 160.000 eura zbog koga, od subote 26. decembra, postoji mogućnost zapljene aviona MNA na evropskim aerodromima.

– Dugovanja Aerodromu Nikola Tesla u Beogradu u iznosu od pola miliona, zbog kojih se kompanija ne usuđuje da leti za Beograd.

Dugovanje kompaniji GECAS, zakupodavcu aviona Embraer 195, od približno 1,2 miliona (tražen raskid ugovora i povraćaj aviona).

– Dugovanje zakupodavcu motora za dva Embraera 195, kompaniji BEAUTECHU u iznosu od 600.000 (zatražen raskid ugovora i povraćaj motora).

Finansijski problemi Montenegroerlajnsa nijesu od juče. Traju od osnivanja kompanije. U decembru prošle godine Skupština je usvojila Zakon o konsolidaciji i razvoju MNA, kojim je predviđeno da država u kompaniju uloži 155 miliona.

Kompanija u tom trenutku, prema analizi konsultantske kuće Deloitte, raspolaže sa osam aviona od kojih su četiri prizemljena (tipa fokker 100, vjerovatno neupotrebljiva). Od četiri operativna aviona jedan je bio u vlasništvu MNA (takođe fokker100), dva u zakupu (tipa Embraer E195), a četvrti u finansijskom lizingu (prema dostupnim podacima treba otplatiti još šest miliona da bi taj avion tipa Embraer E195 postao vlasništvo MNA).

Plan Vlade Duška Markovića, koji je prihvatio parlament, bio je da 100 miliona ode tokom 2020. godine, uglavnom za vraćanje dugova (državi 34 miliona, Aerodromima Crne Gore 32 miliona, bankama sedam miliona, dobavljačima šest, Kontroli leta SiCG – 1,63 miliona). Ostatak je trebalo da se potroši za održavanje likvidnosti (11) i restauraciju motora (8,8 miliona). Preostalih 50-ak miliona planirano je za obnovu flote u periodu 2021–2024. godine.

Nemamo podatke o tome šta je od ovogodišnjeg plana ispunjeno do 3. septembra, kada je Agencija za zaštitu konkurencije donijela rješenje kojim je Ministarstvu saobraćaja i pomorstva naloženo „da odmah, po prijemu ovog rješenja, privremeno obustavi dodjelu sredstava MNA…“.

Odluka nije bila neočekivana, ali jeste zakašnjela. I, možda, motivisana i nečim što nije u nadležnosti Agencije za zaštitu konkurencije (vidi antrfile MNA i izbori). Devet mjeseci ranije, 23. decembra 2019, Agencija je u izvještaju konstatovala kako „nema uslova“ da ocijeni da li je Zakon o konsolidaciji i razvoji MNA usklađen sa Zakonom o kontroli državne pomoći, jer je dostavljeni materijal nepotpun. Ti se uslovi nijesu stekli sve dok je DPS bio na vlasti.

Uglavnom, odluka o „privremenoj obustavi“ svake vrste pomoći MNA svezala je ruke izvršnim vlastima. Od 3. septembra, da podsjetimo još jednom na taj važan detalj. „Jasno je da nastavak pomoći Montenegro Airlainsu od strane Vlade ne bi bio u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, ne bi bio u skladu sa Zakonom o kontroli državne pomoći, ne bi bio u skladu sa Zakonom o zaštiti konkurencije i konačno ne bi bio u skladu sa Ustavom Crne Gore (člana 140 stav 3)“, navodi pravni konsultant Veselin Koprivica konstatujući kako nova Vlada „nije imala drugog izbora osim da postupi onako kako je postupila“.

Koprivica nije usamljen u stavu da Vlada Zdravka Krivokapića nije imala drugog izbora osim da MNA prepusti tržišnoj utakmici u kojoj se naš nacionalni avioprevoznik, dokazano, ne snalazi najbolje. Čula su se, međutim, i drugačija mišljenja.

„Ukoliko želi i ima političku volju, Vlada može da pomogne MNA“, ustvrdila je Gordana Đurović, profesorica Ekonomskog fakulteta i nekadašnja potpredsjednica Vlade i ministarka evropskih integracija. „Jedan od mogućih zakonskih modela je pretvaranje potraživanja u trajni ulog, odnosno da se ovaj Zakon (o konsolidaciji MNA) sprovede u potpunosti. Drugi je restrukturiranje…“, navela je Đurović uz ideju da bi se moglo razmišljati i o spajanju Aerodroma CG i MNA u novo preduzeće.

Komentarišući njene tvrdnje, nekadašnji poslanik i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović kaže da Đurović ne govori kao profesor već kao kandidat sa liste poslanika DPS-a. „Ona zna da je dokapitalizacija i pretvaranje duga u akcijski kapital vid klasične državne pomoći“. On tvrdi kako je prelomna tačka koja je odredila sudbinu MNA prekoračena još 2012. godine, kada je Državna revizorska institucija (DRI) objavila reviziju poslovanja MNA i ukazala na potrebu donošenja hitnog plana sanacije državne kompanije. Pošto su svi njeni bilansi pokazivali da ona srlja u propast. „Niko se iz tadašnje vlasti na taj signal nije okrenuo“, podsjeća Damjanović.

Sada sve izgleda drugačije.

Na vijest da nova vlada neće nastaviti da novcem poreskih obveznika pegla finansijske dubioze MNA, oglasili su se svi koji vrebaju priliku da kritikuju poteze izvršnih vlasti. Među njima je bilo i ljekara i inženjera, trgovaca, građevinara… ali nije bilo nikoga iz ranijih uprava kompanije osuđene na stečaj. Baš oni bi trebali da objasne šta i kako. Ako ni zbog čega drugog, a ono da opravdaju bogate apanaže koje su dobijali sa kompanijskog računa. I objasne – šta je nama Montenegro Airlines?

Prema podacima s kraja prošle godine, prije pandemije korona virusa, MNA saobraća na sedam redovnih i osam sezonskih odredišta. Državna aviokompanija u Crnu Goru dovozi između trećine i četvrtine svih putnika koji prođu kroz naše aerodrome. A skoro polovina (49 odsto) putnika koje u Podgoricu i Tivat stižu avionima MNA dolazi iz Beograda… Konačno, MNA je u rekordnoj 2018. godini prevezao oko 650.000 putnika. Matematika kaže: MNA u Crnu Goru doveze svakog četvrtog ili svakog petog turistu koji u Crnu Goru dođu avionom. Malo ili mnogo?

Predsjednik odbora direktora MNA prima 4–4,5 hiljade, saopštio je resorni ministar za kapitalne investicije Mladen Bojanić. Prosječna plata u kompaniji bila je, za to vrijeme, oko 800 eura, dodaje Zoran Radunović, državni sekretar u istom Ministarstvu sa 16 godina iskustva u Montenegro Airlinesu. „Bilo je i onih koji su primali 280 ili 320 eura a radili su odgovoran posao“.

Bojanić najavljujuje da Vlada „sjutra (30.12) kreće sa formiranjem nove kompanije“. Pethodno se obratilia Evropskoj komisiji od koje traže da im omogući da MNA nastavi rad nekoliko mjeseci, dok nova kompanija ne stane na noge. Kako bi Too Montenegro, to je ime nove kompanije otkriva Bojanić, naslijedila dio materijalne (avion u vlasništvu i avion čija se otplata bliži kraju) i nematerijalnu imovinu MNA. To nije beznačajno.

Tako menadžeri MNA navode da „stvarna vrijednost“ njihove kompanije nije u bilansima stanja i uspjeha (to vidimo – tamo nema ničega što vrijedi) već u sertifikatima, članstvu u svjetskim asocijacijama avioprevoznika, liceniranom osoblju… „Dozvole, istorijski slotovi, saobraćajna prava, code share ugovori, interline ugovori, Amadeus prodajni sistem… neće mirovati mjesecima i čekati novu kompaniju. Biće trajno izgubljeni i moraće se krenuti iz početka da se dobiju ni blizu kvalitetni slotovi i aerodromi u odnosu na one koje sada MNA. Dakle, praveći operativnu pauzu, gubimo sve ovo. U roku od 90 dana, gubimo licence svih pilota, gubimo licence kabinaca, mehaničara, inženjera”, tvrde iz sadašnjeg menadžmenta.

Podvucimo crtu: šansa za opstanak crnogorske aviokompanije (stare ili nove) i dalje postoji. Nije velika, ali je ima. To nije kraj problemima koje je nakon tri decenije vlasti ostavio DPS. Skoro identična priča ponoviće se kada na dnevni red Vlade dođe nova tranša državne pomoći brodarskim kompanijama u vlasništvu Crne Gore. Neko će, opet, zaplakati.

 

Bačene pare

Vlada Duška Markovića raspravljala je o zakonu koji bi omogućio dalju pomoć MNA na sjednici održanoj 9. decembra 2019. godine. Analiza Deloitta o opravdanosti tog ulaganja, naslovljenja Projekat Boing, završena je četiri dana kasnije, 13. decembra.

Marković i njegovi saradnici su, znači, po inerciji odlučili da nastave sipati novac u kompaniju čiji su dugovi, u tom trenutku, višestruko prelazili njenu vrijednost. To je, zapravo, nemoguće poređenje. Trebalo je prvo uplatiti 60 miliona, pa MNA dovesti u poziciju da ne vrijedi ništa. Nula. U svakoj poznatoj valuti. Novac je ipak preusmjeren uz obrazloženje da MNA „svojim poslovanjem utiče na ekonomski razvoj Crne Gore u cjelini”.

Marković tada kaže: „Ovaj model će nam već iduće godine pokazati da li su naše procjene dobre. Ako te procjene ne budu dobre i ako ne budu davale rezultate, likvidacije i stečaj su uvijek na stolu“!?  A sto pedeset miliona, više ili manje, šta je to za ovoliku Crnu Goru i onoliki DPS? Bravo!

Tek, kad je došla 2020. Vlada je zaboravila Montenegro Airlines. Prema dnevnom redu ovogodišnjih sjednica Markovićeve Vlade, o MNA se razgovaralo samo dva puta. Prvo 14. maja a, potom i 11. juna kada je odlučeno da se obezbijede sredstva i izmire troškovi MNA nastali „realizacijom specijalnih čarter letova za vrijeme prekida komercijalnog saobraćaja“. I tu svrhu je izdvojeno nekih 600–700 hiljada.

Neka je. Da nije bilo MNA, ko zna kada bi se, i kako, građani Crne Gore vratili kućama nakon sveopšteg zaključavanja planete u martu i aprili. Ali – ni riječi o realizaciji Zakona o konsolidaciji, stanju u kompaniji čiji avioni su prizemljeni silom prilika, odluci Agencije za zaštitu konkurencije kojom su dalja ulaganja stavljena van zakona, dok je već uloženo (navodno je riječ o nekih 45 miliona) postalo – bačeno.

I sad Marković sa družinom leleče zbog udesa državnog avioprevoznika, kriveći za to one koji vladaju evo već četiri nedjelje. Ali bježi od sučeljavanja sa njima. A, zamislimo samo da je prethodna vlada u maju, ili junu, kada je postala izvjesna propast ljetnje turističke sezone, povukla neminovne poteze – one koje je utrapila svojim nasljednicima. Danas bi smo već imali alternativu. A DPS bi, svakako, bio u opoziciji.

 

Prvo afera, pa prvi let

Crnogorska aviokompanija zvanično postoji od 15. februara 1995. godine. „Za sada samo na papiru“, bilježi koleginica Branka Plamenac zahvaljujući kojoj su čitaoci Monitora bili izuzetno upućeni u sva dešavanja vezana za MNA. „Bilo je više nego upadljivo odsustvo najznačajnijih predstavnika političkog života Republike, i pozicije i opozicije. Premijer Đukanović se izgovorio bolešću, dok je predsjednik Republike (Momir) Bulatović iznenada otputovao za Beograd…“.

Osnivanju MNA prethodile su „interesantne“ odluke vlasti u Beogradu – tzv. saveznih i srpskih. Jugoslovenski aerotransport (JAT), preduzeće u vlasništvu nekadašnje SFRJ, je dekretom Vlade Srbije, 1992. postalo javno preduzeće Republike Srbije. U paketu, srpska imovina postali su i aerodromi u Tivtu i Podgorici.

U Crnoj Gori se stidljivo (LSCG i Monitor) postavilo pitanje poštene podjele imovine JAT-a, koji je tada u svojoj floti imao dvocifren broj kvalitetnih letjelica (uglavnom tipa boing). Računalo se da bi nam, po tom osnovu, mogla pripasti makar dva aviona. U Beogradu nijesu htjeli ni da čuju. U stvari JAT i Aviogeneks su odbili da razgovaraju i o iznajmljivanju prizemljenih aviona crnogorskoj avio kompaniji.

Crna Gora se nakon 16 mjeseci odlučuje za kupovinu prvih putničkih aviona koji će nositi oznaku MNA. „Početkom jula (1996) prvi direktor (Zoran Đurišić) prve nacionalne aviokompanije u Crnoj Gori stavlja svoj potpis na istorijski ugovor o kupovini prvih aviona“, piše Plamenac. „Ostalo je još samo da ciriška banka otvori kreditno pismo i novac transferiše, poslije čega bi se moglo pristupiti farbanju aviona u crnogorske boje i ambleme“.

Ali, novac namijenjen za kupovinu dva boinga 727 je, bez traga, nestao. Prema jednoj verziji 14,5 miliona dolara završili su na švajcarskom računu privatne firme Montiko, odakle mu se gubi svaki trg. Montiko je, navodno, bio u vlasništvu Đukanovićevog kuma Ratka Kneževića (razišli se koju godinu kasnije).

Druga verzija iste priče kaže kako je novac, nakon neuspjele kupovine boinga u Londonu, prebačen na švajcarski račun tadašnjeg ministra finansija Predraga Goranovića (sve ovo se dešava u vrijeme sankcija UN prema SRJ), odakle je dalje korišćen „u državne svrhe“.

Pa i za kupovinu dva fokera 25, krajem 1996.

Zbog niza otkrivenih mana, proizvodnja tog tipa aviona bila je obustavljena još 1987. Tako smo, za manje para (šest umjesto 14 miliona), umjesto dva aviona kupili dvije tranje sa groblja aviona u Francuskoj. I osudili nacionalnu aviokompaniju na ono što joj se sada dešava.

Priča o nestalim milionima nije dobila epilog.

 

MNA i izbori

Prvi avion sa oznakama MNA doletio je u Crnu Goru 26. oktobra 1996. godine, nedjelju dana pred parlamentarne izbore na kojima se, tada jedinstveni, DPS sučelio sa koalicijom Narodna sloga (LSCG Slavka Perovića i Narodna stranka Novaka Kilibarde). Slučajno.

„MNA nema još uvijek potrebne kadrove, pilote, inženjere, pomoćno, tehničko i letačko osoblje“, piše Monitor po dolasku aviona, u broju koji je izašao tri dana uoči izbora (Foker – DPS džoker). „Nije oformljena komercijalna služba, nisu štampane karte, nisu otvorena prodajna mjesta, poslovnice ili predstavništva… Nije urađen ni AOC, dokument bez kojeg kompanija praktično ne postoji“.

Zaista, prvi komercijalni (larter) let MNA obavlja tek sredinom naredne godine, na relaciji Podgorica – Bari. Na redovan linijski saobraćaj trebalo je još sačekati.

Četvrt vijeka kasnije, neobična koincidencija. Tri dana nakon prvih izbora koje je DPS izgubio, Agencija za zaštitu konkurencije donosi rješenje kojima se njihovim nasljednicima vežu ruke kada je u pitanju budućnost državne avio kompanije. Zaslužena kazna za građane ili još jedna slučajna podudarnost?

MNA je jedina državna kompanija koju je, za trideset godina, osnovala i podigla DPS vlast. Vidimo kako. Većinu ostalih je upropastila.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo