Povežite se sa nama

FOKUS

Afere u crnogorskom fudbalu

Objavljeno prije

na

Na sajtu Budućnosti, u susret „derbiju”, objavljena je anketa s pitanjem: Kakav sastav Zete očekujete u nedjelju? Mogući odgovori: a) rezervni; b) navijači; c) vjerovatno će nešto kombinovati. Autorska prava na cinizam ima vlasnik Zete, sportski entuzijasta iz Golubovaca Radojica Božović-Rajo, koji je na utakmicu s Mogrenom 25. aprila izveo rezervni sastav i ogolio farsu javne tajne crnogorskog fudbala – utakmice se namještaju, zar ne! Naredni događaj je neodigravanje meča Zeta-Sutjeska. Sudija Jovan Kaluđerović tvrdi da mu je 6. maja Božović „prijetio smrću”. Sudijama se na crnogorskim fudbalskim stadionima manje-više uvijek ritualno prijeti; nekima su glave gurane u kolzetske šolje (nije li davljenje pokušaj ubistva?) i – nikom ništa. Ali, Božović se sada stigmatizuje kao razulareni pojedinac koji remeti idiličnu harmoniju i nevinost crnogorskog fudbala. Da li samo Božović namješta utakmice? Namještalo se godinama. Božović je priznao kako je 1997. namjestio utakmicu u Lučanima (Srbija) Mladost-Budućnost 0:1 kojom je podgorički prvoligaš izborio spasonosni baraž. Naknadna Božovićeva interpretacija glasi: ,,Nijesam rekao da sam namjestio utakmicu, već da sam, u nekoliko navrata, pomogao Budućnosti”.

 

KOBAC: Evociranje zasluga desilo se nakon što je 3. septembra 2006. premijerna crnogorska liga imala eksplozivan start. Pod objašnjenjem da su ,,sudije namještene”, Božović je zabranio održavanje meča Zeta-Budućnost. ,,Ko uđe na stadion, pucaću u njega”, kazao je pred gomilom policajaca.
Božović se razumije u pucnjavu. Kada je 1996. preuzeo Zetu, još je bio oficir Crvenih beretki (JSO – Jedinice za specijalne operacije) MUP-a Srbije pod kodnim imenom Kobac. Nosilac je čina pukovnika JSO. Po zavičajnoj liniji poznanstva s Vukšinom Marašem (osnivačem Sportskog društva Zeta), Kobac nije samo angažovan u fudbalu, već i na specijalnim zadacima u crnogorskoj tajnoj policiji. Njegova reputacija i nezgodna narav, prema legendi, bili su u kritičnim intervalima 1999. orijentiri da se njegove bivše kolege iz JSO-a ne upuštaju u avanture u Crnoj Gori.
Do 2000. Zeta je prvoligaš, a potom igra Inter-toto i Kup UEFA. Uspon kluba s agrarne periferije Podgorice, bio je iritirajući za ego Miomira Mugoše, gradonačelnika i predsjednika Skupštine Budućnosti. Kobac Božović tvrdi kako je Mugošu pokušao animirati ,,da napravimo jedan veliki, zajednički klub”; bez uspjeha.
Rat fudbalskih sujeta se odigravao na površini podgoričko-zetskih frakcijskih borbi unutar DPS-a. Mugoša je 2006. imao nezvaničnog konkurenta na partijskoj listi za gradonačelnika – Slavoljuba Stijepovića-Miga, Zećanina, bivšeg fudbalera i eks-ministra sporta (1998-2003).
,,Ja taj problem ne mogu da riješim. Treba da ga riješe državni organi i organi Podgorice”, kazao je predsjednik FSCG Dejan Savićević nakon skandala neodigravanja derbija Zeta-Budućnost. Završeno je prekršajnom prijavom i kaznom oduzimanja bodova Zeti, no ona je u foto-finišu ipak uzela titulu.

BRATSTVO: U omalenoj bari crnogorskog fudbala našlo se previše krokodila i njihovih epigona nakon što smo 2006. postali nezavisni.
Ukoliko je vjerovati srpskim medijima, za doba zajedničke srpsko-crnogorske države Branislav Mićunović-Brano, nekadašnji vlasnik Sutjeske, bio je „kralj srpskog fudbala”. Srbi su to „otkrili” kada su krajem 2007. uhapšeni vlasnik Vojvodine Ratko Butorović-Batakan, te Dragan Džajić. Butorović je za Mićunovića kazao da je „moj pobratim”. Džajić se nije izjašnjavao; kao vikendaš u Budvi, dobio je crnogorsko državljanstvo.
U aferi s Džajićem i Butorovićem nije uhapšen Zlatan Terzić-Terza, nekada vlasnik OFK Beograda i eks-predsjednik Fudbalskog saveza Srbije; za njim je raspisana potjernica i sada je u bjekstvu. Dok ih još niko nije jurio, Džajić i Terzić bili su specijalni gosti na promociji naše fudbalske reprezentacije (Crna Gora – Mađarska 2:1, Podgorica, mart 2007). Navodno, Terzić je u Budvi nedavno uhapšen, pa „preko veze” pušten.
Veze imaju svoju istoriju. Na primjer, veze Mićunovića i Butorovića vode porijeklo iz davnih 1970-ih, kada su Mićunović i grupa Nikšićana pošli za Novi Sad, neki i radi studiranja. Kada je uhapšen Butorović a za Terzićem raspisana potjernica – pod sumnjom da su umiješani u namještaljke i pronevjere oko transfera fudbalera – Mićunović se u štampi zapitao zašto ga tim povodom pominju, „da li samo zbog toga što znam Terzu, Batu i sve druge, koje sam uvijek domaćinski ugostio kada bi dolazili kod mene u Crnu Goru”.

mugosa-stijepovic-1TRI ZA TRI: Jedna od ,,domaćinskih” tura bila je u Nikšiću, 20. marta 2004; za utakmicu Sutjeska-OFK Beograd 2:1 tvrdilo se, bez dokaza, kako je namještena. Navodno je tada primijenjena formula tri za tri, odnosno sistem namještanja gdje domaćin uvijek uzima tri boda a one neznavene ekipe koje igraju neriješeno i uopšte imaju zabludu da je fudbalska lopta okrugla – ispadaju iz igre. Utakmica u Nikšiću je žigosana, no nikako nije bila izuzetak; postojao je sistem koji je ustrojio fudbalsko podzemlje.

Nikšićka epizoda je ipak po nečemu štrčala: ,,Namješta se i u Italiji i u Španiji, ali ovako seljački kao kod nas nigdje”, rekao je Branko Bulatović, tada generalni sekretar Fudbalskog saveza SCG. Crnogorski prvoligaši u to vrijeme (Budućnost, Sutjeska, Zeta, povremeno i Mogren) bili su preko svojih vlasnika ili uticajnih članova upravnih odbora, brokeri na crnoj berzi trgovine bodovima. Navodno, šampionati su rješavani u Crnoj Gori. Glavni konkurenti, Crvena zvezda i Partizan, od sezone do sezone, uspostavljali su ,,bratske veze” s crnogorskim prvoligašima vrijedne devet bodova na gostovanjima. Jovan Dimitrijević, iz Zajednice prvoligaša Srbije, svjedočio je u emisiji Insajder TVB92: “Onog trenutka kada preovladava interes Crvene zvezde u Crnoj Gori, te godine je ona šampion. Sljedeće godine se to desi Partizanu”. Potkusurivanje za crnogorske prvoligaše se nije namirivalo direktno od Crvene zvezde i Partizana, već od drugih, manjih srpskih klubova.
Namještaljke su ukorijenjene u tradiciju još iz doba SFRJ kada je Budućnost bila jedini crnogorski prvoligaš. I igračka legenda, Savićevć, igrao je namještene utakmice: “Odigrao sam dva-tri takva meča za pet i po godina u dresu Budućnosti”, kazao je marta 2006. za NTV Montenu.

PENALI: Nakon sezone 2007/2008, u kojoj je Budućnost osvojila titulu, zatišje na temu namještaljki (usljed nedostatka dokaza?) prekinuto je skandalom Zeta-Mogren. Božović je obnovio razmjenu niskih udarca kada se, nakon višemjesečnog boravka u Beogradu “zbog privatnih problema”, vratio u Golubovce i “odlučio na ovakav korak ne bi li nekadašnjim žestokim protivnicima pokazao da je i dalje moćan”, pišu Vijesti.
U polemiku je sada uključen i Mogren. Fudbal je oduvijek bio više od igre, a u Crnoj Gori razlog da se potegne i Njegoš. Mogren je saopštenje za javnost započeo: ,,Ko se topi hvata se za pjenu”. Ali, stih koji mu prethodi glasi: ,,Zlo se trpi od straha gorega”.
Nakon njegoševskog uvoda, objavio je Mogren niz podataka korisnih da se shvati dramaturgija, odnos snaga i raspoloženja u crnogorskom fudbalu. ,,Budva nema nijednog sudiju na listi Prve lige. Ni glavnog, ni pomoćnog. Nema čak ni delegata”, saopšteno je iz Mogrena.
Lokalno porijeklo sudija (ili delegata) u vezi je sa ,,suđenjem penala” pa iz Mogrena tvrde da je ,,u ovoj sezoni za nas suđeno pet penala, a protiv tri”. Slijedi presjek (ne)sviranja penala: ,,Za Budućnost u samo posljednje tri utakmice pod Goricom suđena su tri penala (Jezero, Dečić, Sutjeska), a za tri godine sviran je samo jedan penal protiv Budućnosti”.
Mogren je odgovorio nakon što je Budućnost, povodom farse u Golubovcima, objavila kako je ona ,,kulminacija svakovrsnog favorizovanja Mogrena u borbi za titulu prvaka”. Argumentacija je zasnovana na ,,izboru sudija” ili ,,izboru jednog te istog sudije za svaku iole tešku utakmicu Budvana”, što je, suma summarum, ,,povod za našu osnovanu sumnju da svi klubovi nemaju jednak tretman ni u organima FSCG”.

KRIVE DRINE: Za nekog ko, poput Budućnosti, ima najbolju klupsku tradiciju i navijačku organizaciju, najpristojniji stadion i u kontinuitetu najviše novca, orkestriranu podršku najjačih medija plus Mugošu u upravi, zahtjev da ima ,,jednak tretman u organima FSCG” izgleda pretjeran. U Izvršnom odboru FSCG sjede predsjednik Budućnosti Kemal Đečević i član uprave Vladan Vučelić (obojica Mugošini činovnici), te sportski direktor Mojaš Radonjić i bivši trener Dušan Spasojević. ,,Vidjećemo ko je to toliko moćan da pored mene, kao predsjednika i članova koji dolaze iz Budućnosti, radi protiv tog kluba”, kazao je Savićević.
Esencija spora je što su i Budućnost i Zeta, za doba SCG, bili „državni projekti” s koncentracijom državnih para i ambicioznih političara opšte prakse koji se „razumiju” i u fudbal.
,,Budućnost i Zeta su na državnom budžetu, pa uticaj treba da imaju država i ljudi koji je vode. Oni treba da riješe taj problem”, kazao je Savićević 2006. za NTV Montenu.
Status ,,državnog projekta” u međuvremenu je dobio i Mogren. Za prestiž Budve, gdje je lokalni DPS Svetozara Marovića na posljednjim izborima po broju glasova potukao sve rekorde, nedovoljni su vrhunski odbojkaški i vaterpolo klubovi.
Otuda Savićevićevo vidjećemo nema bogzna kakvo pokriće. Kada je bio pogodan trenutak, uoči referenduma, Savićević je za SCG ligu kazao kako je „prvenstvo regularno onoliko koliko nekim ljudima odgovara”.
,,Sigurno bih bio ugrožen kada bih pokazao prstom na ljude koji dogovaraju utakmice”, ocjenio je Savićević marta 2006. i dodao: ,,Ne pada mi na pamet da gubim glavu zbog fudbala”.
Da li se u crnogorskoj premijernoj ligi sada igra regularnije? Mimikrija je mudrost, zlo se trpi od straha gorega.

Vlado JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo