Povežite se sa nama

MONITORING

Agonija na rate

Objavljeno prije

na

Paralelno sa projekcijom dugometražnog ostvarenja KAP – il’ me spasi ili me ugasi, režiranog u četvorouglu Kafe Grand – Dajbabe – Moskva – Vila Gorica, prošle nedjelje je počelo prikazivanje najnovijeg ostvarenja renomiranih nikšićkih privatizacionih umjetnika, Željezara: već viđeno, čudo neviđeno. Crna Gora je, dakle, kako i priliči ,,regionalnom lideru” i ,,prepoznatoj turističkoj destinaciji”, na putu da dobije još jedan festival radnog naziva postprivatizacione tragedije. Međunarodni karakter festivalu dala je posjeta predstavnika konzorcijuma banaka okupljenih oko teško naplativih potraživanja od Kombinata aluminijuma i njegovih vlasnika, te gosti iz Moskve koje je predvodio ruski ministar za vanredne situacije Sergej Šojgu. U njegovoj pratnji je inkognito, kako i priliči velikim zvijezdama, u Podgoricu stigao i većinski vlasnik KAP-a Oleg Deripaska. Da li se vlasnik Rusala skrivao od paparaca, obožavalaca, povjerilaca ili policajaca, nije toliko važno. Bitnije je da se, kako izvještavaju mediji, susreo sa premijerom Milom Đukanovićem.

Šta su razgovarali i dogovarali jedan od najzaduženijih ljudi na planeti Zemlji i čovjek koji prijeti da potuče sve rekorde trajanja na vlasti u Evropi modernog doba, ostala je tajna. Pravila dobrog scenarija nalažu da se posmatrači drže u neizvjesnosti do samog kraja.

Obaviješteni smo tek toliko da bi crnogorska Vlada vlasnicima KAP-a i Rudnika boksita trebalo da omogući odgađanje plaćanja poreza i doprinosa, preuzme finansiranje otpremnina za višak radne snage, naloži preduzećima u većinskom vlasništvu države (Elektroprivreda, željeznička Infrastruktura i Prevoz, Luka Bar, Montenegrobonus) da nastave besplatno snabdijevanje Kombinata svojim proizvodima i uslugama, pruži garancije za nova kreditna zaduženja… Ovo su sažeti zaključci sa prošlonedjeljnog sastanka predstavnika Vlade, KAP-a i konzorcijuma banaka koji predvode Rajfajzen, OTP i BNP Paribas banka.

I Sergej Šojgu je, prenose mediji, od Đukanovićeve Vlade zatražio da pomogne opstanak KAP-a. Razgovorima su, sa crnogorske strane, uz premijera Đukanovića prisustvovali ministri Igor Lukšić, Branimir Gvozdenović i Milan Roćen, te direktor Agencije za prestrukturiranje privrede Branko Vujović. Podatak je bitan zbog činjenice da među prisutnima nije bilo mjesta za potpredsjednika Vlade i predsjednika Savjeta za privatizaciju Vujicu Lazovića, ili nekog drugog državnog zvaničnika iz redova SDP-a. Što opet znači da će upliv manje članice vladajuće koalicije u dešavanja oko KAP-a ostati ograničen na vađenje kestenja iz vatre. Kada se ohlade, njima će se sladiti neko drugi. Tu nam je priču, uz precizno podijeljene uloge, još prije nekoliko vjekova ispričao francuski basnopisac La Fonten.

SOCIJALA ZA INVESTITORE: Od Vlade se očekuje da ponese najveći teret kako bi se Kombinat aluminijuma, do daljnjeg, održao u životu. Gotovo identične zahtjeve ispostavili su i vlasnici nikšićke Željezare. Predstavnici holandske kompanije Montenegro Speciality Steels (MNSS), saopštili su kako od crnogorske Vlade ,,očekuju” garanciju za obezbjeđenje kredita od oko 25 miliona eura, ,,da bi fabrika preživjela”. Tek da pokažu kako su ozbiljni, poslali su dvije trećine radnika na tronedjeljni odmor zbog ,,ograničenog prekida rada”. I potom saopštili kako je MNSS ,,ohrabren velikom podrškom, saradnjom, angažovanjem i obavezivanjem Vlade da se Željezari, kao nosiocu crnogorske ekonomije, obezbijedi sigurna budućnost”. Državni zvaničnici, sa druge strane, nijesu našli za shodno da svoje građane obavijeste o pregovorima. I usput objasne – zašto bi vlasnicima Željezare, uz sve moguće i nemoguće benefite i subvencije koje su im već dali, garantovali novi kredit? Zar ne bi bila dovoljna dozvola da MNSS novac namijenjen investicijama za ovu godinu preusmjeri na očuvanje supstance preduzeća do okončanja globalne ekonomske krize. Ili tog novca, zapravo, nema.

IGRA BROJKI: Još važnije je pitanje – zašto Vlada pokazuje toliku spremnost da izađe u susret stranim investitorima koji svojim dosadašnjim angažmanom u Crnoj Gori nijesu zaslužili ni djelić pomoći koju sada zahtijevaju. Uzmimo KAP za primjer, pošto je stvar sa Željezarom prilično slična, samo u brojkama manja.

Od kada su preuzeli upravljanje Kombinatom i Rudnikom boksita, pa do kraja prošle godine, vlasnici CEAC su prihodovali oko 800 miliona eura. A ako se tome dodaju i krediti koje su u međuvremenu podigli zalažući kao obezbjeđenje buduću proizvodnju aluminijuma, njihov ukupan novčani priliv prelazi milijardu eura. Računica je jednostavna – trogodišnja proizvodnja aluminijuma (oko 340 hiljada tona) puta prosječna berzanska cijena (oko tri hiljade dolara) i sve to puta važeći odnos dolar-euro (približno – 1:0,75). Gdje je danas taj novac? U Kombinat je za to vrijeme, zvanično, uloženo 19 miliona eura. Nezvanično – ni toliko.

Ili mi nijesmo obaviješteni, ili Deripaska i Šojgu tada nijesu dolazili da pitaju: treba li nam što. Sada su se sjetili da Crna Gora mora pomoći Kombinatu pošto on daje oko 15 odsto društvenog proizvoda. Ta računica, međutim, više nije tačna.

Planirana ovogodišnja proizvodnja u KAP-u (50 hiljada tona) i aktuelna berzanska cijena aluminijuma garantuju ovogodišnji prihod od, približno, svega 60 miliona eura. To je oko dva odsto prošlogodišnjeg BDP Crne Gore. Samo za bruto plate radnika KAP-a (2.100 zapošljenih) Boksita (1.200) Kovačnice i Prerade (600), prema važećem kolektivnom ugovoru, treba obezbijediti taman toliko novca. A gdje su struja, mazut, transport…?

Ekonomska računica je neumoljiva: CEAC i njihovi partneri iz Vlade Crne Gore uspjeli su da KAP svedu na nivo statističke greške u ovdašnjoj ekonomiji. Da je Vlada natjerala vlasnike KAP-a da ispune svoju obavezu i pokrenu postojeće pogone za preradu danas bi se pričala neka druga priča. Ali to nije uradila. Sada se sprema da, još jednom, zavuče ruku u kasu poreskih obveznika. Socijalni aspekt ove priče je nešto drugačiji. Država, zaista, ne bi trebalo da ostavi na cjedilu radnike Kombinata, Rudnika boksita ili Željezare. Ali, modaliteti te pomoći su mnogo brojniji nego što se to želi prikazati. Tek kao ideja – Elektroprivreda je upravo raspisala tender za uvoz struje vrijedan 57 miliona eura. Većinu tog uvoza potrošiće KAP i Željezara. I neće ga platiti. Ili će to uraditi po cijenama višestruko nižim od uvoznih. Šta bi bilo kad bi se taj novac upotrijebio na neki drugi način?

Vlast nas ubjeđuje da je ,,socijalno odgovorna” zato što pod izgovorom brige za radnike desetinama miliona pomaže poznate i nepoznate ,,investitore” sa egzotičnih of šor destinacija. Za uzvrat ne dobija gotovo ništa, ne računamo li ,,sigurne glasove”.

Gotovo identičnu priču oko KAP-a i Željezare slušali smo i prije petnaestak godina. Samo su se izgovori promijenili. Globalna kriza umjesto međunarodnih sankcija. Pitanje je samo da li su građani i privreda Crne Gore spremni da još jednom, bez glasa protesta, plaćaju tuđe račune. Loši đaci, staro je pravilo, ponavljaju lekcije.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo