Ahmed al Ahmed, Arap, iz Sirije, bio je svjestan da je Izraelska armija, uz dvije godine genocida u Gazi, ubila ljude u Siriji, Libanu, Kataru, Iranu, kad je goloruk jurnuo na naoružane napadače na Jevreje koji su slavili Hanuka praznik. Da je bilo ko drugi, samo ne Arap i ne musliman, učinio to isto, zasluživalo bi pohvalu i divljenje, ali to ne bi bio čisto moralni čin, savršen primjer moralnog kategoričkog imperativa. Kant se najzad umirio u grobu
Ahmed al Ahmed, poznatiji kao “Bondi heroj”, u bolnici u kojoj se oporavlja od prostrijelnih rana, primio je ček na A $2.5miliona. kao gest zahvalnosti građana Australije. Rane je zadobio kada je i goloruk skočio na jednog od napadača na Jevreje koji su na poznatoj Bondi plaži u Sidneju slavili Hanuka praznik i oteo mu oružje. Tom prilikom ranjen je sa više metaka i postoji opasnost da ostane bez jedne ruke ali je, nakon više hirurških intervencija, izvan životne opasnosti. Brojka od 15 ubijenih bila bi mnogo veća da se u ovaj napad nije umiješao “Bondi heroj“.
Australijski Premijer Antoni Albaneze, posjetio je 43-godišnjeg Ahmeda (oca dvoje djece) u bolnici i nazvao ga „najboljim u našoj zemlji“. U sirijskom selu Al Najrab, Ahmedovom rodnom mjestu, svi sa ponosom govore o svom nekadašnjem sugrađaninu. Bezrezervne pohvale su sasvim opravdane, ali su mahom ostale bez obrazloženja. kao da su samorazumljive. Međutim, njegov postupak je složeniji nego što izgleda i zaslužuje ozbiljnu filozofsku i etičku analizu. Iz razloga koji se mogu naslutiti ali ne i opravdati, takva analiza je nažalost potpuno izostala. Čovjek je proglašen je za heroja. Da li je heroj za sve ljude? Ili je za jedne heroj a za druge anti-heroj, čak i izdajnik!?
Riječ je o filozofski i etički izuzetno komplikovanoj situaciji. Bez presedana, kako u teoriji i knijiževnosti, tako i u historiji. Nema ga ni kod Homera, ni u mitologiji, nema ga ni kod Šekspira. Ahmedovo obazloženje – poruka, upućena donatorima i svim ljudima svijeta je jednostavna: Branio sam živote ljudi iz uvjerenja i zato pozivam sve ljude svijeta da se ujedine u odbrani života. Ali u svijetu u kom živimo, kada vojnik pokuša spriječiti, ili samo odbije naređenje da strijelja civile, strijeljaju ga. Kao izdajnika. Da je ko-pilot bombardera “Enola Gej“ spriječio pilota da baci A bombu na Hirošimu, spasio bi stotine hiljada ljudskih života. Da li bi ga njegovi smatrali herojem Hirošime? Ne bi, nego bi ga strijeljalii po povratku sa zadatka. Da Jevrej civil po cijenu sopstvenog života onesposobi barem jedan izraelski avion da istrese bombe i ubije desetine djece u Gazi, da li bi bio heroj u očima svojih sugrađana? Ni u snu.
Možda mislite da to nije isto!? U ravni čina, jeste isto i svodi se na ubijanje civila. U ravni aktera, nije isto. Kada to čini vojnik, to je kukavički čin izvršen pod okriljem države, iz udobne bezbjednosti aviona. Kada to čine pojedinci progonjeni od države, svjesni neposredne izvjesnosti sopstvene smrti, to je čin ultimne hrabrosti. Moralna poenta cijelog događaja jeste činjenica da je glavni akter Ahmed al Ahmed, Arap, iz Sirije, svjestan da je Izraelska armija, uz dvije godine genocida u Gazi, ubila ljude u Siriji, Libanu, Kataru, Iranu. Da je bilo ko drugi, samo ne Arap i ne musliman, učinio to isto, zasluživalo bi pohvalu i divljenje, ali to ne bi bio čisto moralni čin! Bio bi to zov pripadnosti, odbrana “svojih”, ko god i šta god se pod tim podrazumijeva, ali ne bi bio zov moralne dužnosti. Ne bi bio ono što jeste: savršen primjer moralnog kategoričkog imperativa. Kant se najzad umirio u svom grobu! Dugo je ćekao. I dugo će čekati da se desi nova praktična potvrda njegove teorije o kategoričkom imperativu kao načelu morala.
Ahmed al Ahmed više je nego moralni junak 2025. godine. Više nego junak stoljeća. Čak više nego junak milenija. Njegov podvig je moralni čin koji ostavlja bez riječi i daha, koji se uzdigao iznad svih ličnih i društvenih interesa i u ravni morala dostigao sam rub ljudske sposobnosti da svoje postupke bezuslovno uskladi sa kategoričkim imperativom.
Etimološki, “Ahmed” znači “pohvaljeni”, “visoko hvaljeni”. U svjetlu ovog njegovog postupka, sasvim je sigurno da Ahmed al Ahmed zaslužuje pohvalu više nego bilo ko od 8 i kusur milijardi nas, njegovih savremenika.
Ferid MUHIĆ