Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Alfonsova baština

Objavljeno prije

na

Pao je Ulcinj. Palo je prije toga Cetinje. Pala Petnjica. Mojkovac. Reprezentativni uzorak. Izbori su održani u Crnoj Gori naših dana. Kakve to ima veze sa baštinom Alfonsa Kaponea, koji je živio i stvarao pretežno u Čikagu u prvoj polovini dvadesetog stoljeća?

Al, kako su od malena tepali Alfonsu, postavio je standarde modernog kriminala. U najboljim danima, tvrde upućeni, kontrolisao je oko pedeset odsto čikaške policije. Manje se zna koliko je vješto koristio medije da pošalje poruku o sebi – osnivaču kuhinja za gladne i organizatoru dobrotvornih akcija za osnovce, dok je ledenim mukom okivao sve one koji su znali prirodu njegovih poslova. Al Kapone nije bio najuspješniji samo zato što je bio najsvirepiji u svijetu svireposti, već što je shvatio koliko su za organizovanje podzemnih poslova važne veze s vlašću. Znao je tajnu: samo spajanjem dva svijeta moći može nastati mafijaška zajednica.

Ima jedna zemlja i neki trudbenici u njoj, kojima na nebu gorko zavidi pionir Kapone. Čak ni u Čikagu recesije, prohibicije i masovne korupcije, on nije mogao računati da mu na svadbi zaigraju policijski funkcioneri najbliži predsjedničkom kabinetu, kao što su Safetu Kaliću. Znao je prošetati od jedne do druge policijske stanice u pratnji novinara, uzalud se veselo nudeći da ga uhapse. Ipak, nije se mogao nadati da će ga gradonačelnik Čikaga nazvati, nakon što je optužen, korektnim momkom. Darko i Duško Šarić imali su takvoga – Filipa DPS-ovog Vukovića.

Al Kapone sanjati nije mogao da može dogurati dotle da se zakoni javno podešavaju njegovim nezakonitim terenskim radovima. To je znak da je pređena crta, ustanovljen sistem u kojem nijesu pojedinci iz vlasti na usluzi, već – država. Brano Mićunović je prekoračio tu i još mnoge granice snova. Zamislite samo da je Kaponeu neko šapnuo da je moguć poredak u kojem bi on bio najbolji drug i poslovni partner američkog predsjednika i nekog teologa vlasti sličnog Svetozaru Maroviću.

Prije nego što je sve to postao, Mićunović je bio najbolji drug – Giškin i Arkanov. Još pamti Evropa njihove poslovne darovitosti. Hvala našoj tranziciji, Brano Mićunović i njegov Džigi postali su i uzoriti medijski djelatnici. Uz blagoslov vlasti njihov 777 marljivo raskrinkava državne neprijatelje. Posebno – moj Alfonso – medijsku mafiju.

Živ je Al Kapone umro nije, jer njegovu ideju o strateškom savezu kriminala i politike ima ko da baštini i unaprijedi. Srce bi mu mrtvome zaigralo od želje da se probudi u zemlji koja je u službenom sudskom spisu označena kao raj za švercere duhana, oružja i droge. U rajskom vrtu, jedan je gospodar svih svjetova. On nema pedeset odsto policije, već čitavu. On ne potkupljuje državne činovnike. Država postoji da bi interesi njegove familije i familije bili uspostavljeni kao državni. Njegovi su pjesnici i mafijaši. Pobjeda, Javni servis i svi naši prebjezi. Njegova je Crna Gora. I Cane i Beba. Canetov Pera, i onaj Mirin Pinkovac.

Pride, on je omiljen američkom diplomati Filipu Rikeru. I Čarlsu Tanoku, evropskom izvjestiocu koji je, bez ironije Alfonso, primijetio da je Crna Gora primjer kako se uspijeva na Balkanu. Tu mu je i Jelko Kacin, Evropejac, a takoreći naš.

Milo Đukanović kontroliše ovo društvo efikasno kao što je Al Kapone kontrolisao svoje carstvo. Pokornost i šutnju kupuje strahom, ucjenama i privilegijama. Svirepost prema onima koji ne prihvataju pravila igre, osim kazne, služi kao mjera za odvraćanje onih koji bi mogli pomisliti da se pobune. Nemojmo sebi laskati: režimski nadzorni organi, predanije nego označene neprijatelje, prate subjekte i radnje na dvoru. Ako neko pokuša da iskoči, osvanuće brižljivo sabirana djela Službi o liku mu i djelu.

Đukanoviću su glasanja zgoda da provjeri kako funkcionišu mehanizmi za ovjeru nasilja. Po crnogorskim opštinama u toku je novi krug osveta za aferu Snimak i za odbijanje poslušnosti na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Osjetio je dah poraza i ide da opet polomi ljude.

Opozicija olakšava svoj poraz. Glavni je njen grijeh što nije kao uslov za izlazak na birališta tražila da se optuže i kazne najodgovorniji za pljačke izbora o kojima svjedoči Snimak. Tako bismo saznali misli li Evropa ozbiljno kad poručuje da se ta afera mora ispitati i vratiti, kako se uviđavno kaže, povjerenje u izborni proces.

Ovako, i nije teško objasniti DPS-ove pobjede. Izbori koje Đukanovićev režim organizuje isto su što i suđenje na kojem bi Alfonso Kapone birao porotu.

Esad KOČAN

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Frižider

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad god uključiš TV, evo premijera sa nekom novom radosnom viješću.  Kad uskoro počne da, kao Vučić,  iskače i iz frižidera, nadamo se da isti neće biti potpuno  prazan

 

Premijer ne patiše. Bdi nad Crnom Gorom od jutra do mraka. I spašava je. Kad god uključiš TV, evo ga sa nekom novom radosnom viješću, koje naravno ne bi bilo da nije njega. Kad uskoro počne da, kao Aleksandar Vučić,  iskače i iz frižidera,  nadamo se da isti neće biti prazan,  s obzirom na to da je ove sedmice Abazović upozorio  da nas na jesen čeka nestašica hrane i energenata. Ali dobro, premijer je, kazao je, već počeo da štedi gorivo svog službenog automobila. Spas za crnogorsku ekonomiju.

Dobrih vijesti je ipak više. Ove sedmice Abazović  je najavio  da će u Crnu Goru investirati singapurska  multinacionalna kompanija za zaštitu podataka, da će nam u posjetu doći kolege potpredsjednika kompanije Gugl Bredlija Horovica, da će Lidl otvoriti svoje radnje ovdje i tako otvoriti šansu za zaposlenja. Samo da još bude ulja u njima. I da se sve to desi.

Neke premijerove radosne vijesti, nijesu istinite, ali dobro zvuče. Iz Abazovićeve partije, nakon sastanka premijera sa  Bredlijem Horovicem,  saopšteno je da je na Guglu, nakon tog susreta, uvedena opcija za crnogorski jezik. Ta opcija postoji godinama. I Vučić bi mu pozavidio.

Obradovao nas je ove sedmice  i najavom gradnje žičare Lovćen – Kotor. ,,Ta žičara će da bude spektakl. Ko se jednom popne gore, taj će vazda htjeti da se vrati u Crnu Goru. Ko bude njegovu sliku vidio ili njenu sa vrha, taj će poželjeti da dođe u Crnu Goru, pa sve i da nema novca”.  Odlično, turističku sezonu će nam spasiti turisti bez novca.

Crvjeta u bankarskom sektoru. Guverner Centralne banke se ne mijenja, koja god da vlast dođe. I koji god premijer da stigne. Nakon sastanka sa Radojem Žugićem, Abazović je poručio narodnim masama:  ,,Raduje sjajna situacija u bankarskom sektoru”. Šta ti je perspektiva. Nakon avgusta 2020., i smjene DPS-a, Abazović je govorio da će biti smijenjene sve udarne pesnice bivšeg režima. Sad valjda vidi da Žugić to nije. On je univerzalan.

Premjijer nam je vratio  Zorana Đurišića, nekadašnjeg dugoogodišnjeg direktora Montenegro erlajnsa. Đurišić je u Abazovićevom kabinetu postao savjetnik,  savjetnik – ekspert-konsultant za vazdušni saobraćaj. Pa dobro, Đurišić može sigurno premijeru da detaljno rastumači kako je propala nacionalna aviokompanija i zašto je u njegovo doba Državna revizorska institucija konstatovala brojne zloupotrebe i nezakonitosti.

Premijer je mrvicu promijenio mišljenje i o političkom zapošljavanju. U avgustu 2020. godine je  govorio, a posebno u vrijeme dok je bio opozicionar, oštro je kritikovao DPS praksu, zahvaljujući kojoj su državna preduzeća uništili lojalni partijski kadrovi.  Nakon avgusta zagovarao je ekspertski model vlasti,  stručnjake na važnim pozicijama, i profesionalno činovništvo. Danas nema ništa protiv ni partijskog ključa ni DPS kadrova.  U najnovijoj raspodjeli partjskog plijena po dubini, 30 posto pozicija dobiće – DPS.  Vraćaju se mnoga stara imena DPS-a na čelne pozicije, a premijer ćuti. Gromoglasno ćuti.

Sve to će da nas uvede u EU. Iako je model manjinske vlade Abazović pravdao potrebom da se odblokira evropski put, od dolaska na poziciju premijera mnogo se više bavio Otvorenim Balkanom i Temeljnim ugovorom sa SPC-om, nego odblokiranjem procesa ulaska u EU. Pravosuđe je i dalje blokirano. Premijer se istina toga sjetio ove sedmice, pa je, između Lidla i Gugla, apelovao i na Skupštinu da „krene u proces izbora članova Sudskog savjeta i sudija Ustavnog suda“.

Dobro, nije žurba. Nek se prvo pošteno podijeli plijen moći  i obavi dubinska seoba partijskih vojski. Da bar neko na jesen ima od čega da živi. Raja je već svikla  na krize i zarobljene institucije.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Cinična vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži nerazrješivih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina

 

Advokat optuženog je predložio, postupajući specijalni tužilac se saglasio, a vijeće Višeg suda prihvatilo da se spoje dva, od četiri, postupka protiv bivšeg direktora ANB-a Dejana Peruničića. Tako bi se, kao oštećeni u tim predmetima, jadan kraj drugoga mogli naći Milan Knežević, Andrija Mandić i Milivoje Katnić. Žrtve nezakonitog prisluškivanja ANB-a. Nije nezakonito, ali jeste teško zamislivo nakon tzv. državnog udara. Makar zbog mira u sudnici.

Zato su zvaničnici DF napustili ročište, uz objašnjenje „da se radi o besprizornoj sramoti, kriminalnoj odluci kojom se pokušavaju izjednačiti dželat i žrtva”. DF će, najavio je Knežević po odlasku iz Višeg suda, ozbiljno razmotriti da li uopšte da učestvuje u predlaganjima rješenja za prevazilaženje krize u pravosuđu. Po principu: oni nas Milivojem, mi njih uskraćivanjem poslaničkih glasova neophodnih za deblokadu (polu)paralisanog sistema. Primjera radi, ove nedjelje u Privrednom sudu sudi tek četiri ili pet sudija. Ostali su na odmoru, bolovanju, u penziji ili zatvoru.

A baš smo, neki dan, svjedočili „ohrabrujućim najavama”. Raško Konjević denucirao je opozicione kolege iz DF: javno su „ljuti opozicionari” a tajno pregovaraju sa „djelovima vlade o zadržavanju svojih kadrova po dubini”. To, stekao se utisak, novom koordinatoru svih službi bezbjednosti ne bi zasmetalo da Knežević nije poručio kako ne želi da daje legitimitet njegovom izboru prisustvom sjednici Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Na šta je ministar vojni žestoko uzvratio. Ne objašnjavajući, ipak, šta DF nudi aktuelnoj većini, kao kompenzaciju za čelna mjesta u Elektroprivredi, Željeznici i Morskom dobru.

Ostaju nezvanične najave da sve to ime veze sa onih 49, priželjkivanih, glasova u parlamentu. I nada da je nekakav kompromis, radi opšteg dobra, ipak moguć.

Ministar vanjskih poslova obznanio je da Vladimir Leposavić i Milojko Spajić ne žele da ispune zakonsku obavezu i vrate diplomatske pasoše. Odgovor je stigao od bivšeg ministra finansija. „Nelegalni penzioner se sveti jer smo zaustavili njegovu poharu države, pa tobože ne može da čeka da se vratim u Crnu Goru da poništi beskorisni diplomatski pasoš koji nikad ne koristim”, tvitnuo je Spajić poentirajući „nelegalne penzije od €2.000+ no pasaran”.

Izgleda je i Milojko obolio od kratkog pamćenja, hronične bolesti većine ovdašnjih političara. Pa se ne sjeća kako je lično on potpisao odluku Ministarstva kojom je jesenas ukinuto rješenje Fonda PIO da se Krivokapiću obustavi isplata penzije. Sad kad se ne pita, kaže, neće proći.

Iz Ministarstva finansija poruka – nema para za novorođenčad (500, odnosno, 1.000 eura) koje je obećao tada već odlazeći ministar ekonomskog razvoja. I nema jeftinog goriva za brodove i jahte koje je prije desetak godina ugovorio DPS. Reagovao je predsjednik Đukanović, pozivajući Vladu da preispita odluku o naplati akciza i poreza na gorivo za jahte, pošto to „suštinski ugrožava našu komparativnu prednost”. Baš smo se dobro pozicionirali. Novorođenčad nije pominjao. A o sastanku sa radnicima Željezare na izdisaju, govoriće „drugom prilikom”. Zna, poručio je, da će, šta god da odgovori, dio javnost imati percepciju kako je on odgovoran „za sve što ne valja ovdje”. Ne treba pretjerivati.

Iz DPS-a su priskočili u pomoć predsjedniku. Ni oni, kaže poslanica Daliborka Pejović, ne razumiju finansijske računice Vlade, pa će tražiti dodatna pojašnjenja. Snimak i Koverta su im bili skroz jasni.

U Podgorici su protestovali policajci i penzioneri, u Nikšiću bivši rudari a u Bijelom Polju studenti. Svi traže svoje. U parlamentu, rješavali su druge probleme: hljeb i peciva će, možda, pojeftiniti za pet centi. Dok ponovo ne poskupe brašno, gorivo ili struja. Poslanici su se malo nadmetali po pitanju autorstva na prijedlog da se hljeb kupuje bez obračunatih sedam odsto poreza na dodatu vrijednost. Onda su se vratili omiljenim temama. Čija je, recimo, crnogorska zastava i koliko će trajati. Odnosno, kako Srbi preko Otvorenog Balkana prave veliku Srbiju i veliku Albaniju.

Magarence Budo novi je stanovnik farme u Danilovgradu. Snimak njegovog rođenja ima više od 400.000 pregleda. Nijedan od važnih ovosedmičnih događaja nije privukao toliku pažnju. Treba nam nešto lijepo. Novorođeni magarčić. Burek sa sirom, duhovito, navijačko skandiranje na utakmici Crne Gore i BiH… Poslije svega, treba nam ono nešto da nas prene iz kandži besmislenih dioba, nepremostivih barikada, vječitih poluistina.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Uključeni ili priključeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Valjalo bi uozbiljiti priču o eventualnom pridruživanju inicijativi Otvoreni Balkan. Da ne bi drugi odlučivali umjesto nas

 

Završen je ohridski samit inicijative Otvoreni Balkan. Koliko smo, nakon njega, pametniji po pitanju suštine tog projekta i, eventualnog, priključenja Crne Gore (BiH i Kosova) toj inicijativi?

Premijer Abazović nije „zvanično uveo Crnu Goru” u taj savez, kao što je to uoči samita najavio njegov albanski kolega Edi Rama. Ali je tamo vidio, kaže, „jedno novo lice Zapadnog Balkana”. I nije čuo nijedan argument koji nije bio u interesu Crne Gore. „Sve teme o kojima je bilo riječi direktno se tiču boljeg života građana. Ovo je definitivno novi pristup, predstavlja totalni zaokret. Apelujem da nas naredni put bude šest, i da Otvoreni Balkan ima sve više i više učesnika. Volio bih da ovaj isti sastav, pojačan šestom državom (Kosovom), uskoro vidimo u Crnoj Gori”, poručio je Abazović iz Ohrida.

Slične impresije imao je i predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija. On se, mimo odluke Predsjedništva BiH, našao na Ohridskom samitu kao posmatrač, i iz Makedonije poručio da je „još sigurniji da BiH mora postati punopravna članica” te inicijative.

„Bilo je i pitanja – šta ja to ovdje radim, kada se mi (BiH) protivimo Otvorenom Balkanu”, kazao je funkcioner Dodikove SNSD. „Ovdje sam i zbog činjenice što predstavnici BiH učestvuju u svim pregovorima na tehničkim nivoima koji se vode u okviru Otvorenog Balkana, i da smo mi spremni potpisati sve sporazume onog trenutka kada se donese politička odluka. Siguran sam da će BiH prije ili kasnije postati članica Otvorenog Balkana”.

Od domaćina su, s druge strane, stizale riječi ohrabrenja. „Ako hoćete da dođete – dođite, ako nećete to je vaša odluka. Uvek ste dobrodošli”, rekao je Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. I tu poruku su, u Podgorici, jedni razumjeli kao prijateljsko ohrabrenje a drugi kao dodatno upozorenje da je Otvoreni Balkan zamišljen kao loša zamjena za EU integracije i prikriveni model realizacije projekta „srpskog sveta”.

Tako raznolike interpretacije, vođene dominantno političkim afinitetima, olakšava to što u Crnoj Gori danas nemamo dovoljno informacija o tome šta inicijativa Otvoreni Balkan nudi svojim članicama. Baš kao ni na činjenicama zasnovanih analiza o političkoj, ekonomskoj i svakoj drugoj cijeni eventualne saradnje. Šta o ovoj inicijativi misle privrednici, poljoprivrednici, članovi akademske zajednice a prije svih CANU?

Za sada, stav o Otvorenom Balkanu formira se na osnovu ličnih, političkih i nacionalnih afiniteta. Uz potrebu da se javno iznijeto mišljenje prilagodi stavovima koji dolaze iz međunarodnih centara moći. A oni su, trenutno, neuobičajeno uniformni. Pa izgleda kako Open Balkan ima nepodijeljenu podršku u Briselu, Vašingtonu i Moskvi.

„Mislim da Otvoreni Balkan nije samo dobra ideja… Ta inicijativa može da bude mogućnost za ubrzavanje puta ka EU“, rekao je u Ohridu Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji.

„SAD podržavaju da Otvoreni Balkan ostane ekonomska inicijativa. To nije politički projekat, već važan ekonomski projekat i važno je da to ostane i da se fokusiramo na stvaranje mogućnosti za ljude u region”, poručio je u video obraćanju učesnicima samita Specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar u izjavi koju bi, možda, valjalo čitati i između redova. Slijedilo je dodatno objašnjenje: „Zapadni Balkan je blagosloven odličnom geografskom pozicijom, sa prekrasnim resursima, ali i sa velikim preduzetničkim duhom“.

Konačno, ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov saopštio je, nakon neuspjelog pokušaja da pohodi Beograd, kako su briselski rukovodioci željeli da  spriječe da „… izrazimo podršku inicijativi Beograda Otvoreni Balkan, i da razgovaramo o interesima za ozdravljenje odnosa među zemljama regiona. NATO i EU hoće da pretvore Balkan u svoj projekat pod nazivom ‘zatvoreni Balkan’.”

U sjenci politike, u Ohridu je potpisan Sporazum o saradnji u oblasti uzajamnog priznavanja školskih i visokoškolskih diploma. Najavljeni su novi sporazumi, između ostalog o saradnji poreskih službi i automatizovanom prelasku međusobnih granica pomoću sistema za elektronsku naplatu putarine.

Priključi li se Otvorenom Balkanu, Crnu Goru će ti sporazumi čekati spremni, baš kao i oni koji su ranije potpisani ili su pred potpisivanjem, bez mogućnosti da utičemo na njihov sadržaj. Zato bi valjalo uozbiljiti priču. Da ne bi drugi odlučivali umjesto nas.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo