MONITOR: Gospodine Jovićeviću, optužuju Vas da ste pripremali atentat na premijera Mila Đukanovića. Ko, po Vašem mišljenju, stoji iza ovakvih konstrukcija?
JOVIĆEVIĆ: Ko može da stoji iza optužbi u čijoj su osnovi, ili bi bar trebalo da budu, informacije do kojih mogu doći samo državni organi i bezbjednosne službe? Mogu da postavim i kontrapitanje: kakvi su onda ti organi kada ,,atentatora”, iz 2007. jure 2015. godine, a imali su, pritom, izjavu ključnog svjedoka 2012? Kako neki svjedok može da zna više od državnog aparata? Iza ove konstrukcije, jasno je, stoji vrh aktuelne vlasti i isti oni ljudi, iz političko-bezbjednosnog sektora, koji su i ranije od mene pokušavali da prave ,,vječiti izgovor” za probleme države Crne Gore. Vlast koja se suočava sa ozbiljnim problemima uvijek pokušava da skrene pažnju javnosti na drugu stranu.

Moj odgovor je, dakle, vrlo jednostavan – teorija da sam planirao i pripremao atentat na Mila Đukanovića ne odgovara istini. Zar bih trebao da to objašnjavam bilo kome razumnom?

Da, Đukanović i ja smo politički neistomišljenici. Moji stavovi odavno su se, po mnogim pitanjima, razišli sa njegovim. Crna Gora kakva je danas, nije Crna Gora kakvu bih ja želio. I želio sam da je mijenjam, otuda i moj politički angažman i jedni nesporazum koji imam s njim – politički.

MONITOR: Koji su motivi da Vas optužuju za takav strašan zločin?
JOVIĆEVIĆ: Ako pogledate trenutak kada se ove optužbe javljaju, odnosno ponavljaju – motiv može biti jedino politički. Politički strah! Prvi put kada je pomenuti svjedok dao iskaz, 2012. godine, Demokratski front je birao predsjednika. Sada je ista tema na dnevnom redu. Plus, protesti opozicije. Plus, spekulacije o mom ponovnom angažmanu. Plus, potreba da se skrene pažnja od teških ekonomskih prilika. Potrebna je tabloidna priča od koje običan čovjek neće okrenuti glavu, nego će se zalijepiti za nju, vjerovao ili ne u istinitost. To je crnogorska politička stvarnost, u kojoj su pojedinci iz vrha vlasti glavni protagonisti.

MONITOR: I ranije ste optuživani od strane režima i režimskih medija da hoćete da kompromitujete i tako oslabite Đukanovića, posebno tokom slučaja S.Č. kada ste bili ministar policije?
JOVIĆEVIĆ: Podsjetiću Vas da sam u periodu od 2001-2003. držao poluge cjelokupnog bezbjednosnog sektora Crne Gore. To znači da su MUP, kao i Uprava policije i SDB (danas ANB), bile direktno pod mojim rukovodstvom. Profesionalan i odgovoran rad isključuju namjeru bilo čije kompromitacije. Takođe, niko nije mogao da utiče na zakonitost u radu, ni spolja ni iznutra. Ovih načela sam se držao u rukovođenju Ministarstvom unutrašnjih poslova. U rukama ministra unutrašnjih poslova je velika moć – toga čovjek postaje svjestan kada dođe na to mjesto. Naravno, nikada nisam i ne bih zloupotrijebio institucije i profesionalce u njima da se bilo kome nanese nepravda. Tako je bilo i u slučaju moldavske državljanke – kad je ta profesionalna akcija policije okarakterisana kao ,,udar na državu i državni vrh uz pomoć raznih službi”. I zar bih ja, tako moćan, da me baš tako čuvaju i o meni brinu ,,razne službe”, uopšte danas bio u prilici da me prozivaju za ovakve stvari i da odgovaram na ovakva pitanja? A koliko vidim aktuelni premijer je još uvijek na vlasti.

MONITOR: Šta je bila suština te afere i kakva su Vaša saznanja o tome?
JOVIĆEVIĆ: Suština u predmetu moldavske državljanke je da su postojale ozbiljne činjenice koje su, u jednom ozbiljnom procesu, trebalo da razmrse ,,mrtvi čvor” organizovanog trafikinga. A suština onog za šta sam se tada zalagao bilo je uspostavljanje nezavisnosti u radu policije i tužilaštva. Tačnije, nisam dozvolio opstrukciju. Vjerovao sam tada, a i sada tako mislim, da bi se uspješnim okončanjem postupka u ovom predmetu utemeljio drugačiji način funkcionisanja institucija sistema i postavili osnovi za buduća postupanja, posebno u oblasti vladavine prava. Nakon parlamentarnih izbora održanih u oktobru 2002, trebalo je suštinski mijenjati vrijednosti i standarde u politici, ekonomiji i funkcionisanju državnog aparata. Smatrao sam da je na izborima dobijen mandat za promjene, a promjene se najefikasnije, najpravednije izvode ako služe kao primjer ostalima – ako počneš od sopstvenih redova. Drugi tako nisu mislili. Zato sam smijenjen. A na slučaj je stavljena tačka.

MONITOR: Kako tumačite rasplet afere S.Č.?
JOVIĆEVIĆ: Zatvaranje slučaja bio je jasan signal nespremnosti da se obračunamo sa kriminalom, kako u institucijama sistema , tako i na nivou čitavog društva. To je, ponavljam, bio činjenično utemeljen predmet koji je mogao da predstavlja prekretnicu u pravcu potpune depolitizacije i profesionalizacije policije, kao i put za uspostavljanje nezavisnih i stabilnih institucija u sektoru bezbjednosti. Na tom predmetu su pali i izvršna vlast i pravosuđe. Žao mi je što se često ime Crne Gore koristi kao sinonim za organizovani kriminal i mafiju – što sigurno ne bi bio slučaj da je tada postojala smjelost i politička volja da dovedemo slučaj do kraja.

MONITOR: Bili ste ministar policije. Zanimljivo bi bilo da objasnite kako Vi iznutra vidite ovaj sistem i da li je moguće da u njemu ovakvom policija radi samostalno?
JOVIĆEVIĆ: Nisam bio pristalica ovakve dezintegracije MUP-a, koji je u izvještaju OEBS-a, iz 2001. godine, definisan kao Ministarstvo policije i Ministarstvo vojske Crne Gore. Imali smo, u tom periodu, značajne kadrovske i materijalno-tehničke kapacitete. Uspješno smo se borili sa mnogim bezbjednosnim rizicima u zemlji i regionu. Ubijeđen sam da Uprava policije i njen direktor moraju biti direktno podređeni i odgovorni ministru unutrašnjih poslova. Što se tiče ANB, mislim da niko ne smije da ima monopol nad istinom, pa time ne bih ostavio ANB kao jedinu službu u zemlji. Ojačao bih sistem sa još jednom službom – prije svega obavještajnog karaktera.

MONITOR: Mnoge afere i mnoga ubistva (od Žugića do Jovanovića) nisu rasvijetljena. Zašto?
JOVIĆEVIĆ: Protokom vremena je sve teže uspješno rješavati tako složene slučajeve teških ubistava – a posebno ako postoji i politička komponenta. U 2002. godini je policija postigla dobar rezultat u toj oblasti – sva ubistva su bila rasvijetljena. Pored brojnog i kvalitetnog uniformisanog sastava, imali smo dobre profesionalce u kriminalističkoj policiji.

MONITOR: Kako komentarišete nedavna hapšenja kao ona u Budvi?
JOVIĆEVIĆ: Dugo nisam u Crnoj Gori, pa nisam najbolje upoznat sa situacijom u Budvi, kao ni u Tužilaštvu. U svakom slučaju, čini mi se da institucije sistema sada rade ono što smo mi pokušali 2003. – udar na kriminal u vrhu vlasti. Ako se ta bitka neselektivno nastavi, a ovi slučajevi budu dovedeni do kraja, vjerovaću da je počelo ozbiljno da se radi na obračunu sa kriminalom. Ako se na ovom stane, onda će se opet otvoriti dileme i postaviti ona često postavljana pitanja: da li je ovaj slučaj izdvojen samo jer je riječ o političkom obračunu i kao upozorenje drugima.

MONITOR: Da li ćete prihvatiti poziv da budete na čelu Demokratskog fronta?
JOVIĆEVIĆ: Nisam zvanično dobio poziv da preuzmem Demokratski front. Ako ga bude, jedno je sigurno: moja odluka o bilo kojem političkom potezu neće biti promijenjena zbog medijske harange i pokušaja zastrašivanja.

MONITOR: Ako prihvatite da li ćete sarađivati sa drugim političkim partijama?
JOVIĆEVIĆ: U svakom slučaju sarađivao bih sa svim partijama koje bi bile na političkom kursu socijalne jednakosti, vladavine prava, izgradnje ozbiljnog društva na sigurnim pravnim temeljima. Takva ideja me je vodila i kada sam se, uoči referenduma, angažovao kao dio ,,Alternativne četvorke”. Iako nismo svi bili jedinstveni u pogledu državnog statusa Crne Gore, vjerovali smo da su ove vrijednosti temelj Crne Gore, bila ona nezavisna ili ne. Takva ideja me vodila i kada sam ušao u Vladu na Đukanovićev poziv. Vjerovao sam da smo složni oko toga kakva nam država treba: država slobode, širokih prava pojedinaca, nezavisnih i depolitizovanih institucija. Imao sam razloge da u to vjerujem, jer nas je vezivalo dugo poznanstvo prije mog postavljenja, kao i nesporni zajednički rezultati. Napokon, vrijeme koje smo proveli na istom poslu, boreći se, prije svega, za očuvanje mira i stabilnosti Crne Gore, ostavilo je dosta dobrih rezultata. I ja ih Đukanoviću priznajem, u to nemojte sumnjati.

MONITOR: Gdje sada živite?
JOVIĆEVIĆ: Već duže živim u Beogradu. U proteklih dvanaest godina bavim se privatnim poslom. Daleko od politike.

Veseljko KOPRIVICA