Povežite se sa nama

SVIJET

AVIONSKE NESREĆE: Kobni niz

Objavljeno prije

na

Kandidat za predsjednika Brazila Eduardo Kampos i još šest osoba poginuli su u srijedu kada se privatni avion srušio u naseljenom dijelu grada Santos. Medijska mreža Globo je, pozivajući se na neimenovane izvore iz brazilskih vazduhopolovnih snaga, javila da je poginulo svih sedam osoba iz aviona, i da je deset ljudi povrijeđeno. Među poginulima su fotograf koji je pratio Kamposovu kampanju, savjetnik za štampu, kao i dva pilota, prenosi AP.

Ovog ljeta u četiri ranije avionske nesreće za manje od mjesec dana 501 žrtva! Uzroci nesreća su različiti, neki se još istražuju. Prvo je 17. jula u Ukrajini oboren avion Malezija erlajnza sa 298 putnika i članova posade. Potom se 22. jula avion tajvanske avio-kompanije Transejža erlajnz srušio prilikom prinudnog slijetanja po olujnom vremenu na aerodrom u arhipelagu Pengu. U toj nesreći poginulo je 48 ljudi. Svega dva dana kasnije, u padu letjelice kompanije Er Alžir, poginulo je svih 116 putnika i članova posade. Konačno, u avionskoj nesreći 10. avgusta u Iranu, poginulo je 39 ljudi, a devet je povrijeđeno.

Avion je sa teheranskog Aerodroma Merabad letio u Tabas, na sjeveroistoku Irana. Srušio se na naseljeno područje, u četvrti Azad, na jedan bulevar, prenosi Rojters. Uzrok pada aviona je prestanak rada motora.

Inače, avionske nesreće česte su u Iranu, zbog starih i loše održavanih letjelica. U posljednjih 25 godina više od 2.000 ljudi poginulo je u preko 200 udesa, podsjeća Bi-Bi-Si. Iranski političari navode da su za to krive međunarodne sankcije, koje sprječavaju iranske avio-prevoznike da kupuju nove letjelice.

Avion Mekdonel Dagas MD-83 alžirske kompanije, letio je na liniji Uagadugu-Alžir, a srušio se na sjeveru Malija u regionu Gosi, blizu granice s Burkinom Faso. Među putnicima bio je 51 Francuz, 27 državljana Burkine Faso, najmanje 20 Libanaca, sedam Alžiraca, kao i državljani Kanade, Ukrajine i Luksemburga, a svih šest članova posade bili su Španci.

Vjeruje se da su loše vrijeme i neiskustvo pilota uzrok nesreće. Istraga još nije završena. Francuski istražitelji, koji rade na utvrđivanju uzroka pada aviona, saopštili su da nisu uspeli očitati snimke iz crne kutije i da su oni „malo oštećeni”.

Francuski zvaničnici u ranijim izjavama nisu isključili mogućnost terorističkog napada. Na listi putnika bilo je 118 imena. Međutim, dva putnika nisu bila u avionu, jedna osoba koja je otkazala putovanje zbog bolesti i jedan zaposleni u aviokompaniji. To dvoje putnika biće ispitano u okviru istrage.

Na domaćem letu tajvanske kompanije TAT, bilo je 54 putnika i četvoro članova posade. Avion je s propelerima pao na kuće u blizini aerodroma u Magongu, prilikom drugog pokušaja slijetanja po olujnom vremenu, praćenom grmljavinom i jakom kišom.

Najviše pažnje izaziva pad kojim je i započela ovoljetnja crna serija, nesreća putničkog aviona Boing 777 na liniji Amsterdam-Kuala Lumpur malezijske aviokompanije, koji se srušio 17. jula u Donjeckoj oblasti na istoku Ukrajine. U avionu je bilo 298 putnika i članova posade. Svi su poginuli. Najviše je bilo holandskih državljana.

Avion je oboren u području žestokih borbi ukrajinskih snaga s proruskim ustanicima. Vlasti u ukrajinskom glavnom gradu Kijevu za nesreću su optužile proruske aktiviste, dok su oni optužbe negirali, tvrdeći da ne posjeduju sredstva, koja bi im omogućila da obaraju vazduhoplove na toj visini. Međunarodni forenzičari i isljednici na licu mjesta trenutno su morali da obustave posao zbog neprestanih borbi u okolini. U međuvremenu, uz mnoge, pojavila se i teorija da je malezijski putnički avion oborio vojni avion SU-25 raketama i mitraljeskom paljbom.

Obaranje malezijskog aviona zateglo je odnose između Rusije i zapadnih zemalja, prije svega Sjedinjenih Američkih Država, do tačke pucanja. Čak se govori da bi njegovo obaranje moglo da bude ,,fernandizacija” (po Franji Ferdinandu, čije je ubistvo u Sarajevu u junu 1914, pokrenulo lavinu događaja koji su ishodili katastrofalnim Prvim svjetskim ratom), za novi globalni sukob.

Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore spremna je da prihvati povećan broj aviona iznad područja u svojoj nadležnosti, ukoliko zatreba zbog izmještanja vazdušnih koridora s teritorije Ukrajine. Generalni direktor ove kontrole Radojica Rovčanin naveo je da je već razgovarano s predstavnicima svjetskih kompanija koje su preporučile svojim avionima, koji saobraćaju od evropskih gradova na Daleki istok i obratno, da lete preko Rumunije i Bugarske. On je ocijenio da Kontrola letjenja Srbije i Crne Gore neće imati bilo kakvih problema da isprati i usmjerava i znatno veći broj aviona, jer za to ima potrebne kapacitete.

Hroničari zbivanja u vazdušnom saobraćaju smatraju da će ova godina ostati zapisana crnim slovima u analima putničkog avio saobraćaja. U udesima aviona koji su zaređali, posebno posljednjih nedjelja, poginulo je više od 730 ljudi, dok ih je u čitavoj 2013. bilo 210. Pa, opet, letjenje je sigurnije od vožnje drumom, navode statističari. Prema njima, avion ostaje najsigurnije prevozno sredstvo na svijetu sa jednim udesom na 2,4 miliona letova. U toku prošle godine, avioni su prevezli oko tri milijarde putnika i to na 36,4 miliona letova. Svjetska putnička flota ima oko 21.000 letjelica.

Zagovornici putovanja avionom podsjećaju i na statistike o pogibijama u automobilskim udesima. Samo u Francuskoj u toku 2013. na putevima život je izgubilo 3.268 ljudi.

Prva avionska nesreća u Jugoslaviji

U poslijeratnoj Jugoslaviji prva avionska nesreća dogodila se kada je avion Yu-Bad broj 257 Uprave vazduhoplovnog javnog pristaništa Beograd-Zemun udario u vrh planine Rumije 27. novembra 1947. godine. Stradalo je svih pet članova posade i 18 putnika. Rekonstrukcijom je zaključeno da je avion zalutao u magli i udario u liticu na mjestu Mala Rumija, deset metara od vrha planine Rumija. Nakon žestokog udara komadi aviona padali su do iznad sela Velji Mikulići, iznad zaseoka Androvići i Peročevići. Žitelji ovih sela prvi su došli na lice mjesta. U gomili leševa uspjeli su da izvuku živog, ali teško ranjenog, jedino Vida Matanovića, iz Ulcinja. Matanović, predsjednik Odbora boraca Ulcinja, u besvjesnom stanju je prebačen u bolnicu u Budvi, gdje je umro tri dana kasnije. Centralna ulica u ulcinjskom naselju Meteriz nosi njegovo ime. Jedini izvor informacija o ovom događaju, kako je prije četiri godine pisao i Monitor, može se naći u barskom arhivu. Ostao je sačuvan pisani protokol komisije koja je izašla na mjesto nesreće. Prema izvještaju komisije avion je nađen priljubljen uz liticu Male Rumije, sa prelomom pilotske kupole i zadnjeg dijela trupa, sa vidnim i jasnim oštećenjima na oba prednja krila i zadnjem kormilu. Pri vrhu planine, oko 15 metara od trupa, nalazila se trokratna elisa lijevog motora, potpuno uništena, dok elisa desnog motora nije pronađena. Policija i vojska su odmah po izlasku na teren mobilisali sve koje su se našli u Starom Baru i selima na putu ka Rumiji kako bi pomogli u spuštanju tijela nastradalih putnika i njihovom prebacivanju u zgradu Gimnazije u Starom Baru. Interesantno je da je o tragičnom kraju aviona ostala narodna pjesma, koja se decenijama kasnije pjevala po sjednicima. U vrijeme dolaska aviona na aerodrom Titograd nad gradom i dolinom vladalo je nevrijeme. Oblaci su bili puni elektriciteta i sijevalo je na sve strane. Radio-oprema aviona nije mogla uspješno da odoli tim smetnjama.

Udes na Maganiku

Na planini Maganik, 11. septembra 1973. godine, dogodila se jedna od najvećih avionskih nesreća na ovim prostorima. Tada je JAT-ova Karavela SE-210 na letu Skoplje – Titograd udarila u planinski vrh Babin zub. Poginulo je svih 35 putnika i šest članova posade. Među putnicima bilo je djece, starijih, đaka, vojnika, profesora, radnika… Identifikovano je 26 tijela, a posmrtni ostaci ostalih putnika i članova posade pokopani su u zajedničku grobnicu na podgoričkom groblju Čepurci. Istraga je pokazala da su kontrolori leta u Golubovcima svoj posao uradili po propisima i nije tražena ničija odgovornost za tragediju. Nakon tragedije, ostala je pretpostavka da je pilot kobni vrh Babin zub, koji je bio obavijen maglom, vidio u posljednjem trenutku i da je neuspješno pokušao da digne avion koji je udario u liticu repnim dijelom i raspao se u eksploziji.

Napadi na aerodrome

U proteklim nedjeljama i mjesecima oružane grupe napadale su i aerodrome u glavnim gradovima Libije i Avganistana, Tripoliju i Kabulu. Početkom avgusta samo u jednom danu 22 osobe su poginule tokom borbi rivalskih milicija za kontrolu nad aerodromom u Tripoliju, saopštila je libijska privremena Vlada. Prethodno je sredinom jula objavljeno da je nekoliko raketa tipa grad pogodilo aerodrom prije pet dana i uništilo 90 odsto aviona koji su tamo bili parkirani. Aerodrom je bio zatvoren od 13. jula. Precizne informacije o žrtvama za sada nema a odgovornost za napad preuzeo je pokret Talibana. Naoružani napadači iz pokreta Talibana 17. jula prodrli su u jednu od zgrada na sjevernom dijelu aerodroma u Kabulu i otvorila vatru po aerodromskoj zgradi. Prije toga odjeknula je serija snažnih eksplozija koju su izveli teroristi-samoubice, takođe iz redova napadača. Zauzevši objekat u izgradnji, napadači su počeli da pucaju iz automatskog oružja i minobacača, poslije čega su na mjesto napada došle vojne jedinice i zgrada opkoljena. Napad je okončan likvidacijom svih napadača. Prava drama odvijala se na međunarodnom aerodromu u Karačiju u noći između 8. i 9. juna kada je grupa teško naoružanih i dobro obučenih napadača iz pakistanskog pokreta Talibana prodrla na stari terminal međunarodnog aerodroma Džina u najvećem gradu u Pakistanu. Poslije 12 sati borbi vojske i policije s ekstremistima, opsada aerodroma je okončana uz 24 ljudske žrtve. Krajem jula na nekoliko dana vodeći američki i evropski avioprevoznici suspendirali su letove u Izrael pošto je s pojasa Gaze na aerodrom Ben Gurion u Tel Avivu ispaljena raketa. Sljedeća opasna zona letjenja mogao bi ponovo postati Izrael.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NEREDI U BRAZILU: Igre sa demokratijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih protesta je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se u svojim prvim danima suočila sa gomilom problema koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata

 

U prošlom broju našeg nedjeljnika sumirali smo godinu za nama i naveli kako su neke zemlje Južne Amerike prešle put od krajnje desnice ka vladama lijeve orijentacije. Desetak dana kasnije u Brazilu, jednoj zemlji sa pomenutim promjenama, haos. Mnogi brazilski scenario porede sa upadom pristalica Donalda Trampa, inače saveznika bivšeg brazilskog predsjednika Žaira Bolsonara, u američki Kapitol 6. januara 2021. Prije ravno dvije godine.

Bolsonaro je izgubio od Luiza Injacia Lule da Silve izborima u oktobru, ali su njegove pristalice odbile da prihvate tanku pobjedu suparnika i izborne rezultate. Kampovale su u blizini vojnih objekata, tvrdeći da su izbori pokradeni. Bez dokaza kojima bi potkrijepili tu tvrdnju. Značajan broj njih apelovao je na vojsku da svrgne izabranu vladu, a hiljade su marširale u nedjelju na glavni grad. Potom su upali u predsjedničku palatu, zgradu Kongresa i vrhovni sud. Razbijali su prozore, namještaj i opremu, uništavali umjetnička djela i službene dokumente.

Do dramatičnih akcija i scena dolazi nedelju dana pošto je Lula, veteran na političkoj sceni te zemlje položio zakletvu i preuzeo dužnost predsjednika. Novi brazilski predsjednik je suparničke demonstrante nazvao vandalima i fašistima.

Dan nakon što su napali sve tri grane vlasti u pokušaju da sruše demokratski izabranu vladu, Fred Aruda, brazilski ambasador u Londonu, rekao je: „Ono što se juče dogodilo u Brazíliji bilo je groteskno. Neuspjeli napad na naše institucije. Kao što je rekao predsjednik Lula, demokratija zahtijeva od ljudi da poštuju institucije”. Upozorio je da će akteri napada osjetiti svu snagu zakona, napominjući: „I svjedočiće neželjenim posljedicama svojih postupaka. Brazilska demokracija izranja još jača iz takvih mračnih epizoda“. Iz napadnutih institucija objavljeno je zajedničko saopštenje: „Pozivamo društvo da ostane mirno u odbrani mira i demokratije. Zemlja treba normalnost, poštovanje i socijalnu pravdu”.

Ministar pravde Flávio Dino rekao je da je oko 1500 ljudi uhapšeno tokom i nakon nemira, a policija je počela sa praćenjem onih koji su platili desetine autobusa za prevoz protestanata. Forenzički dokazi, uključujući otiske prstiju i fotografije, koristiće se za pozivanje ljudi na odgovornost. Ministarstvo pravde postavilo je e-mejl za primanje „informacija o teroristima koji su upali i uništili” vladine zgrade, a radi se i na pretraživanju slika kako bi se identifikovali izgrednici.

Bezakonje su osudili političari, svjetski čelnici i većina Brazilaca. Nakon telefonskog poziva u ponedjeljak, Lula i američki predsjednik Džo Bajden objavili su zajedničku izjavu u kojoj stoji da brazilska demokratija i slobodno izražena volja građana ima nepokolebljivu podršku Sjedinjenih Država.

Da je u Brazilu  stanje kopmpleksno pisao je švajcarski Neue Zürcher Zeitung (NZZ). „Radikalizovane pristalice Bolsonara jedva da su naišle na otpor tokom osvajanja i uništvanja: iako se danima znalo da će protestovati protiv Luline vlade u Braziliji, samo nekoliko stotina vojnika iz nacionalnih interventnih snaga Força Nacional bilo je poslato da zaštite zgrade. Samo nekoliko njih koristilo je suzavac ili pokušalo da se odupre naletu. Na društvenim mrežama postoje video snimci bezbjednjaka koji prijateljski ćaskaju sa napadačima. Tek kada je predsjednik Lula u nedjelju popodne oduzeo upravi prestoničkog okruga komandu nad bezbjednosnim aparatom i prenio je na saveznu vladu do 31. 01. policija je brzo reagovala i u ranim večernjim satima uspjela da oslobodi zgrade“.

Nakon nedjeljnog haosa, u ponedjeljak nove slike. Ljevičarske organizacije u gradovima uključujući Sao Paulo i Rio de Žaneiro marširale su u znak podrške novoizabranom predsjedniku. „Nema amnestije!”, skandirali su tražeći kazne za izgrednike od prethodnog dana.

Mediji su nakon ovih događaja analizirali situaciju u Brazilu i ocijenili da je Lula sa svojim saradnicima odlučio da ne proglasi vanredno stanje, jer bi tada vojska  preuzela skoro svu vlast. U novim političkim strukturama na vlasti u Brazilu postoji bojazan da svi generali ne bi sprovodili njegova naređenja. Među njima ima i Bolsonarovih ministara i onih koji su podržali proteste.

Bolsonaro je kritikovao ovakav način izražavanja neslaganja sa politikom u jednoj demokratskoj zemlji, ali u skladu sa svojom strategijom od gubitka izbora nije nedvosmisleno tražio od svojih pristalica da prestanu sa protestima. Usput je napravio paralelu sa sličnim situacijama iz 2013. i 2017. godine kada su izgrednici bili iz redova druge političke opcije. Bivši predsjednik otputovo je u Sjedinjene Američke Države uoči nereda u Braziliji. Neki smatraju kako bi izbjegao odgovornost za ono što je uslijedilo. Nakon što su mediji postavili pitanje njegovog statusa u SAD-u izašle su informacije o njegovom bolničkom tretmanu na Floridi. Bolsonaro se liječio od bolova u crijevima povezanih sa ubodom nožem koji je pretrpio tokom izborne kampanje 2018. godine.

Pobuna pro-Bolsonarovaca bila je jadna, smatraju brojni analitičari i slažu se da je za sada uspjela u jednom. Ojačala je predsjednika Lulua.

NZZ ovako  analizira situaciju u Brazilu: „Vrhovni sud koji kontroliše Luluin prijatelj glavni sudija Alexandre de Moraes koji je svojim odlukama zamrzao sve antikorupcione sudske procese protiv Lulua i tako mu omogućio da se uopšte kandiduje za predsjednika Brazila, a potom odbacio sve primjedbe na izborni proces i proglasio Lulua za pobjednika, je suspendovao Ibaneisa Rochu, guvernera Brazilije, na tri mjeseca. Rocha se smatra saveznikom Bolsonara i već je pokazao nezaiteresovanost u procesuiranju demonstranata tokom nasilnih nereda prije tri nedjelje i pokušaja atentata neposredno prije stupanja na dužnost“. U međuvremenu su uhaošeni i neki visoki funkcioneri prethodne vlasti.

Da je situacija u Brazilu dramatičnija nego što izgleda pokazuje i monitoring društvenih mreža. Na zahtjev brazilske vlade, društvene mreže počele su sa čišćenjem svojih platformi od bilo kakvog sadržaja koji podstiče nasilje, izvijestila je novinska agencija RojtersMeta, pod kojom funkcionišu Fejsbuk i Instagram, rekli su da su nedjeljni nemiri u Braziliji označeni kao „nasilan događaj”, te će stoga svaki sadržaj koji ga podržava ili hvali biti uklonjen. Guglova platforma JuTjub na sličan način „pomno prati” situaciju, a njihov tim uklanja problematične sadržaje. To uključuje „streamove uživo i video zapise koji podstiču nasilje”. Aplikacija za razmjenu poruka Telegram takođe sarađuje sa brazilskom vladom na provjeri činjenica. Sve ovo je reakcija na situaciju uoči nedjeljnih događaja, kada su Bolsonarove pristalice dijelile na društvenim mrežama svoje planove mobilizacije, grupisanja i provale u vitalne vladine zgrade.

Situacija u Brazilu nekoliko dana nakon nasilnih demonstracija je mirna, no mediji prenose da i dalje postoji bojazan od sličnih scenarija. Nova brazilska vlada se već u svojim prvim danima suočila sa gomilom nevolja koje će morati rješavati brže nego što je očekivala. Od toga će umnogome zavisiti ostatak njenog mandata.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

2022.: Pregurali COVID krizu, stigle nove

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. godinom. Ona je donijela zaborav, korona virus, ali i mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnica u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata

 

Nakon što nam je virus COVID-a dvije godine disao za vratom , konačno smo ušli u stabilniji period tokom 2022.  Brojke umrlih i oboljelih od korone su počele značajno da padaju, a onda su se probudili stari uspavani virusi mržnje, podjela i zakulisnih igara. Nije ni čudo što svijet mnogima izgleda kao početkom prošlog stoljeća.

Budući istoričari mogli bi imati pune ruke posla kada se uhvate u koštac sa 2022. Ona jeste donijela smirivanje pandemije  ali je donijela mnoge događaje koji bi mogli postati prekretnice u iščitavanju nove istorije Evrope. I veliki rat je ponovo zakucao na vrata. Uz povremene prijetnje nuklearnim glavama.

Kada se podvuče crta 2022. je donijela više loših nego dobrih vijesti. Većina njih će se nastaviti i u narednoj godini.

Svjetsku politiku obilježile su promjene. Velika Britanija je ove godine imala čak tri osobe u premijerskoj rezidenciji u Dauning stritu. Nakon pada vlade Borisa Džonsona i beskrajnog broja skandala koji su je ispratili, naslijedila ju je vlada kratkog daha Liz Trus. Nije kome je rečeno –  Britanci u 2023. ulaze sa Riši Sunakom. On je pomogao u inžinjeringu Džonsonovog pada, pa dobio priliku da pokuša pokupiti komadiće nekadašnje imperije kao prvi tamnoputi britanski premijer.  Prvi Indus i Azijat na čelu tamošnje vlade i najmlađi premijer u posljednjih 200 godina. Od svega ovoga, analitičarima mnogo više znači što pripada krugu najbogatijih Britanaca. Britanija je dobila i novo lice kraljevske porodice. Nakon smrti kraljice Elizabete, tron je preuzeo njen sin Čarls. Kako će se politika ove zemlje kretati znaćemo tokom naredne godine, ali izvjesno je da povratak u Evropsku uniju nije u planu.

Dobrim dijelom Evrope duvaju jaki desni vjetrovi. Ne radi se samo o standardnim bastionima malih evropskih desničara poput Mađarske i Srbije u kojima je uspjeh lidera koji se smatraju bliskim Kremlju, izazvao nelagodu u zemljama EU. Uspon krajnje desničarske stranke u Švedskoj bio je očekivan, ali to ne umanjuje jačinu šoka. Partija sa korijenima u neonacizmu, zauzela je drugo mjesto na izborima. Današnju vladu ove zemlje čine tri desne partije koje su dale svoje vojnike za mandatara i 23 ministarstva. Po međupartijskom dogovoru skroz desni Švedski demokrati nijesu ušli u vladu. Oni će sarađivati sa njom u Riksdagu i imati osoblje u vladinim kancelarijama.

Zadesnila je i Italija.  Đorđa Meloni, bivša ministarka u vladi desnog centra postala je premijerka. I njena partija vuče jake korijene. Sve do Musolinija i njegovih crnih divizija. Ne treba zaboraviti ni zamjenika premijerke. To je čuveni desničar Mateo Salvini vođa Lige. U EU se nadaju da će zbog izdašnih pomoći koje su pružali Italiji u novim strukturama imati konstruktivne partnere. Tu je 2023. da potvrdi ili demantuje.

Za kraj godine EU je potresao i veliki skandal. U aferi podmićivanja i korupcije  koja se gradi oko grčke evroparlamentarke, potpredsjednice EP Eve Kaili, dovedena je u pitanje sama srž evropske demokratije.

Ima i drugačijih priča. U nekim zemljama Evrope građani uspijevaju da skinu sa vlasti desne radikale. Sa trona su sišli Janez Janša, Bojko Borisov u Bugarskoj i Andrej Babiš u Češkoj. Emanuel Makron je odolio napadima desnih struja. „Znam da je dosta naših sunarodnika glasao za mene, ne jer nužno podržavaju moje ideje, već da djelujem kao prepreka ekstremnoj desnici“, rekao je Makron svjestan da vodi izuzetno polarizovanu zemlju.

Latinska Amerika budi nadu lijevim strujama. Trend ulijevo započet u Meksiku 2018. nastavljen je  2022. kada je demokratski socijalista Xiomara Castro postao predsjednik Hondurasa. Gustavo Petro ušao je u istoriju kao prvi ljevičarski predsjednik Kolumbije, a Luiz Inacio Lula da Silva se vratio na predsjedničku dužnost pobijedivši desničara Jaira Bolsonara.

Turbulentna politička scena dovela je  do novih problema vezanih za humanitarnu krizu. Dok je ruska agresija na Ukrajinu usmjerila pažnju na ukrajinske nevoljnike, rijeke drugih izbjeglica bore se sa svakodnevnim problemima. Humanitarna situacija u zemljama poput Sirije, Avganistana, Južnog Sudana, Jemena… i dalje je očajna bez znakova razrješenja. Oko 32 miliona ljudi širom svijeta trenutno su izbjeglice, što znači da su pobjegli iz svoje domovine zbog progona, sukoba ili nasilja. Kada se uključe interno raseljeni, ljudi koji su bili prisiljeni da napuste svoje domove, ali nastavljaju živjeti u svojoj domovini – broj se povećava na više od 100 miliona. Tačnije 13 miliona više nego na kraju 2021. Sirija čini petinu svjetskih izbjeglica. Mnogi aktivisti se boje da fokusiranost Zapada na saniranje ukrajinske štete iscrpljuje sredstva za humanitarne krize na drugim stranama svijeta.

Ruku pod ruku sa humanitarnom ide i prehrambena kriza. Ona je uzrokovana kombinacijom nekoliko faktora, među kojima su sukobi najveći pokretači. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju, a ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Iranski građani protestuju. Čelnici Islamske Republike Iran su 2022. vidjeli najveći izazov otkako su došli na vlast 1979. Protesti su započeli u septembru kada je „policija morala” u Teheranu  uhapsila Mahsu Amini, kurdsku djevojku koja je ubrzo umrla u policijskom pritvoru. Narod će narednih mjeseci marširati uz slogan: „Žene, život, sloboda!”  Do decembra su iranske bezbjednosne snage ubile čak 450 protestanata na ulicama. Upornost onih koji protestuju ne jenjava, ali ni tvrdoglavost vlasti.

Od Irana do SAD-a žene se ponovo bore za svoja osnovna prava. Početkom godine vrhovni sud SAD-a udario je na prava na pobačaj u toj zemlji. Nakon odluke tog suda da opovrgne presudu Rou protiv Vejda, pravo na pobačaj će biti prepušteno pojedinačnim američkim državama na odlučivanje. Procjene su da će ovo uticati na preko šest miliona žena u državama u kojima je zabranjen pobačaj, te preko 33 miliona u onima u kojima su na snazi restriktivne mjere i onima u kojima je to pravo ugroženo.

Uz sve ove nevesele slike širom zemljinog šara treba računati i na klimatske promjene koje se intenziviraju. Prije četrdeset godina, kada su naučnici prvi put upozorili na moguću klimatsku katastrofu, to je bio problem za budućnost. Budućnost je sada. Nekada rijetki ekstremni vremenski događaji postali su uobičajeni. Mnogi djelovi svijeta su doživjeli rekordne toplotne talase koji su spalili šume i isušili rijeke. Najava vraćanja u pogon termoelektrana usljed nedostatka energenata zbog ukrajinske krize neće popraviti krvnu sliku planete.

Glavne teme su svakako i odnosi velikih sila. Dok se koplja Rusije i Zapada ukrštaju preko žitnica i ljudi Ukrajine, napetosti rastu i na istoku. Džo Bajdenova administracija je ukazala na militarizaciju Južnog kineskog mora od strane Pekinga, te naporima Kine da zastraši Tajvan. Amerikancima bode oči i veliki tehnološki napredak ove zemlje te krađa intelektualnog vlasništva. Kinezi u postupima SAD-a vide pokušaje stvaranja ukrajinskog scenarija. Sredinom novembra Bajden i Xi Jinping sastali su se na marginama samita G-20. Obećali su da će raditi na smanjenju međusobnih napetosti i saradnji u područjima poput klimatskih promjena i javnog zdravlja. Ipak, svi su sigurni da će uzajamna sumnja i zajedljivost dominirati ovom vezom u godinama koje dolaze.

Opasnost od nuklearnog oružja je nikad bliža. Devet zemalja posjeduje oko 12.700 nuklearnih bojevih glava. Otprilike 90 odsto su u vlasništvu Rusije i SAD-a. Među zemljama koje posjeduju do par stotina jedinica ovog naoružanja su Kina, Sjeverna Koreja, Izrael, Pakistan, Indija, Francuska i Engleska. Tačan broj nuklearnog oružja u posjedu svake zemlje je strogo čuvana tajna.

Novu godinu kao nijednu u novom milenijumu očekuje pregršt želja i otvorenih problema.

Ukrajinska godina

Još krajem 2021. bilo je upozorenja da će Rusija napasti Ukrajinu. Mnogi evropski čelnici, uključujući ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, odbacivali su takvu ideju. Ipak 24. februara 2022. Rusija je pokrenula „specijalnu vojnu operaciju” sa ciljem „demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine”. Na iznenađenje Kremlja i većine vojnih stručnjaka, Ukrajina je izdržala početni napad, a zatim počela odbijati ruske snage. Moskva je odustala od nastojanja da zauzme Kijev i okrenula se zauzimanju regije Donbas u istočnoj Ukrajini. U septembru su Ukrajinci pokrenuli protivofanzivu kojom su oslobodili i sjeveroistočni grad Kharkiv. Šest nedjelja kasnije, ruske snage napustile su jugoistočni grad Kherson, podstakavši tako nagađanja da bi Ukrajina mogla tražiti povrat Krima, koji je Rusija zauzela 2014. Visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava objavio je broj civilnih žrtava u ratu u Ukrajini. Po njemu utvrđena je smrt 6.884 osobe, uključujući 429 djece, između 24. februara i 26. decembra, prenijeli su mediji. Strahuje se da je stvarna brojka veća zbog otežanog prijema informacija iz ratnih žarišta. Prekid vatre ne izgleda vjerovatan na isteku 2022. Posljednjih dana godine na isteku Kremlj je odbacio ideju mirovnog plana ukrajinskog predsjednika. Moskva smatra da predlozi za okončanje rata moraju uzeti u obzir i činjenicu da su se četiri ukrajinska regiona „pridružila” Rusiji. Ukrajinski plan uključuje ova četiri regiona. Za potencijalni mirovni sporazum, suštinski zahtjevi makar jedne strane moraju da se promijene. Niko nije spreman na tako nešto.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

PREHRAMBENA KRIZA U SVIJETU: Marš ka rubu gladi

Objavljeno prije

na

Objavio:

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih u svijetu vjerovatno mnogo veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini

 

Vrućine su još tu. Kalendarska jesen još nije počela. Ona druga – odavno najavljena recesiona jesen, izgleda već jeste. Reklame za štednju energije počele su i kod nas i u komšiluku. Znamo, uz to idu i poskupljenja. Jedna od posljednjih vijesti na našem nebu su i moguće nestašice mlijeka.

Mediji su prenijeli da mlijeka u regionu i Evropi nedostaje. Dijelom zbog sušnog perioda, dijelom zbog skoka cijene inputa. Srbija je najveći izvoznik mlijeka u Crnu Goru. Trenutno je i kod njih manjak mlijeka, pa su uvedene mjere u vezi sa izvozom. Nadležni kažu da nema razloga za zabrinutost i da je ovo prolazni trend.

Ljudi su izašli na ulice u Njemačkoj i Češkoj. Dok u Njemačkoj ljevica i desnica protestuju protiv povećanja cijena gasa, struje i životnih namirnica, inflacija u toj zemlji je, prenijeli su mediji, 7,9 odsto. U Evropskoj uniji je inflacija nešto ispod deset odsto, dok su najveća poskupljenja pretrpjele Estonija, Letonija i Litvanija. Tamo se bilježi porast od preko 20 odsto.

U centru Praga održan je veliki protest na kome je zahtijevano da Vlada podnese ostavku do 25. septembra. Iako su ove demonstracije obojene raznim desnim bojama i političkim stavovima, istaknuti su i zahtjevi za rješavanje energetske i prehrambene situacije koju donosi neizvjesna jesen.

Kriza je uzrokovana razornom kombinacijom nekoliko faktora. Sukobi su najveći pokretači. Čak 60 odsto gladnih u svijetu živi u područjima pogođenim ratom i nasiljem. Klimatski šokovi uništavaju usjeve i živote, te potkopavaju sposobnost ljudi da se prehranjuju. Ekonomske posljedice pandemije COVID-19 dale su svemu posebnu scenografiju.

Uz izlazak iz pandemije isplivali su i problemi poput globalnog zastoja u transportnim lancima i nabavci, nestašica kombinovana sa potražnjom podigla je cijene energenata. Domino-efekat se postarao za ostalo. Februar je donio strahote rata u Ukrajini čije posljedice osjeća cijeli svijet. Pred nama su konstantne vrućine, suše i poplave desetkuju poljoprivredu.

Nekoliko slika stiže iz Evrope ovoga ljeta. Nijesu lijepe. Ministar životne sredine Francuske Christophe Bechu rekao je da julska kiša predstavlja „samo 12 odsto onoga što je potrebno“. Francuska je četvrti najveći izvoznik pšenice i među pet najvećih izvoznika kukuruza na svijetu. Elizabeth Robinson iz Instituta za istraživanje klime i okoline pri Londonskoj školi ekonomije ukazuje: „Postoje neki dugoročni, teški razgovori koje treba voditi, posebno o bacanju hrane i preusmjeravanju ostataka ljudske ishrane životinjama“. Juan Carlos Hervas, iz sindikata španskih poljoprivrednika, rekao je za AFP da će tamošnja berba maslina iznositi manje od 20 odsto prosjeka u posljednjih pet godina. Španija proizvodi gotovo polovinu svjetskog maslinovog ulja.

Qu Dongyu, glavni direktor Organizacije za hranu i poljoprivredu pri UN-u, pozvao je zemlje da prošire proizvodnju hrane, ojačaju lance nabavke kako bi podržali male poljoprivrednike i osigurali gotovinu i druge kritične artikle za proizvodnju žitarica i povrća te za zaštitu stoke. „Sada smo u ozbiljnoj opasnosti od suočavanja sa krizom dostupnosti hrane, a vjerovatno i za sljedeću sezonu“, rekao je. „Moramo spriječiti ubrzanje ovih trendova u nadolazećim mjesecima i godinama“, rekao je on.

Svjetske cijene hrane dosegle su rekorde već ranije ove godine. Proizvođači hrane u Evropi se bore sa visokim cijenama energenata. A zima tek dolazi.

Skeptici najavljuju da bi ovakav trend mogao trajati više zima, pa čak i do kraja decenije. „Sljedećih 5 do 10 zima biće užasne, ako se ništa ne preduzme“, tvitnula je u nedjelju belgijska ministarka energetike Tinne Van der Straeten apelujući na brza rješenja za energetsku krizu.

EU užurbano smišlja kako da se njena energetska kriza ne pretvori u ekonomski krah. Ministri energetike pripremaju se za hitan sastanak u Briselu. U međuvremenu stižu upozorenja o onima koji klize ka rubu gladi. Iz UN-a govore da je broj hronično gladnih ljudi u svijetu vjerovatno puno veći od 828 miliona koliko su zabilježili u 2021. godini.

To je 46 miliona više u odnosu na godinu ranije i 150 miliona više u odnosu na 2019. Nakon što je ostao relativno nepromijenjen od 2015, broj ljudi pogođenih glađu je skočio u 2020. i nastavio rast u 2021. na 9,8 posto svjetske populacije. Nadalje, 149 miliona djece mlađe od pet godina imalo je probleme u rastu i razvoju zbog hroničnog nedostatka esencijalnih nutrijenata u ishrani, dok je 39 miliona imalo prekomjernu težinu.

Predviđa se da će se gotovo 670 miliona ljudi i dalje suočavati sa glađu 2030. godine – čak i ako se uzme u obzir globalni ekonomski oporavak. To je sličan broj kao i 2015. Tada su se članice UN-a dogovorile o petnaestogodišnjoj agendi kojom se do 2030. godine, između ostalog, predviđalo okončanje siromaštva „svuda i u svim svojim oblicima“, obezbijeđivalo kvalitetno obrazovanje, kao i dostupna i pouzdana energija i zaštita životne sredine.

Cilj UN-a da do kraja decenije zaustavi glad izgleda dalje nego ikad. Rukovodilac Svjetskog programa za hranu UN-a (WFP) David Beasley, rekao je da njihova posljednja analiza pokazuje da „rekordnih 345 miliona maršira ka rubu gladi“.

„Svake godine 11 miliona ljudi umre zbog nezdrave ishrane. Rastuće cijene hrane znače da će se ovo samo pogoršati“, izjavio je glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Ghebreyesus.

Iz UN-a su pozvali na izdvajanje značajnih novih sredstava za humanitarne organizacije kako bi se mogle nositi sa „drastično rastućim nivoima gladi“. Humanitarne agencije, u iščekivanju dodatnih sredstava, pokušavaju da se pripreme za još kritičnije nivoe gladi, jer se suočavaju s godišnjom rupom od 14 milijardi eura. Posebna krizna radna grupa UN-a prati više od 60 zemalja koje se bore sa plaćanjem uvoza hrane. Visoke cijene energije i hrane stavile su dodatni pritisak na zemlje u razvoju.

Svjetski program za hranu zahtijeva 22,2 milijarde američkih dolara kako bi obezbijedio pomoć za 152 miliona ljudi. U nekim oblastima u kojima je najviše gladnih, recimo zemljama poput Nigerije, Južnog Sudana i Jemena, WFP je već suočen s teškim odlukama. Moraće se pristupiti smanjenju obroka kako bi se moglo doprijeti do većeg broja ljudi. Uzimati od gladnih da bi se nahranili gladni.

Ako zajednice nijesu osnažene da izdrže šokove kojima su izložene, to bi moglo da rezultira povećanom migracijom i mogućom destabilizacijom i sukobima. Nedavna istorija i migrantske krize su nam to pokazale.

Postoje i rješenja koja bi mogla ublažiti posljedice krize. Jedan od najvećih izazova je da se izgradi sposobnost zajednica da se hrane i prekinu svoju zavisnost od humanitarne pomoći. Ima dokaza da se, negdje, ovaj pristup ostvario. U samo tri godine WFP i lokalne zajednice pretvorile su 272.000 hektara neplodnih polja u regiji Sahel, koja se prostire kroz pet afričkih zemalja u produktivno poljoprivredno zemljište, promijenivši živote više od 2,5 miliona ljudi. U Bangladešu 2020. novčanu pomoć je dobilo 145.000 ljudi prije ozbiljnih prognoziranih poplava. To im je omogućilo da kupuju hranu i lijekove, zaštite kritičnu imovinu i transportuju stoku i porodice na sigurna mjesta, sprečavajući gubitke i štete. Time su se troškovi hitnog odgovora smanjili za više od pola.

Rješenja postoje. Da bi se pobijedila glad, novac nije dovoljan. Samo politička volja može okončati sukobe, a bez čvrste političke predanosti u obuzdavanju globalnog zagrijavanja, glavni pokretači gladi nastaviće da djeluju.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo