Nikada nisam bio posebno impresioniran Jungovom pričom o takozvanim ,,arhetipskim obrascima”. Navodno, ako je vjerovati slavnom psihijatru Karlu Gustavu, mi imamo neke kolektivne filmove – jednu vrstu DVD-ja koji su nam u pradavnim vremenima uneseni u mentalne fajlove. Diskovi se sami startiraju u našim cerebralnim kompjuterima. ,,S mjerom se pale i s mjerom se gase!”, da citiramo Heraklita, ali mi tu mjeru niti znamo niti je možemo kontrolisati. Dakle, sasvim jednostavno: ne biramo mi ni šta ćemo sanjati, ni šta ćemo u snu gledati! Sanjamo i u snu gledamo video-kasete, CD-a, i DVD-ija, koji najčešće prikazuju potpuno isti film, sa malim razlikama u tehničkoj realizaciji, režiserskom pristupu, scenografiji i izgledu nosilaca glavnih uloga, u skladu sa standardima kulturnog kruga u kom smo se rodili. Ako bi me išta pokolebalo u mom skeptičkom nepovjerenju prema ovako depresivnoj ideji, bila bi to činjenica da jedan dio čovječanstva već tri hiljade godina zbilja vrti jedan te isti film u kom gulikože, tlačitelji, eksploatatori, bogataši, menadžeri, direktori, bankari, riječju – vlastela i vlastodršci dobijaju zasluženu kaznu i završavaju obješeni na drveće, na jarbole, na bandere…
Biblijska priča koja savjetuje bogatašima da izbrišu svaku pomisao o raju kao o svojoj krajnjoj destinaciji, dobro je poznata. Iako je, usput budi rečeno, totalno pogrešno zapisana. (Dali i slučajno!?). ,,Prije će se kamila provući kroz iglene uši, nego što će se bogataš provući u raj!”. Volim podvući ovo ,,provlačenje”. Jer izvorni tekst ne govori o kamili, nego koristi imenicu ,,kamilos” sa znakom ,,jota” koji ne znači ,,kamila”, nego ,,palamar”, ,,debelo brodsko uže”. Dakle, prije ćete provući brodsko uže kroz iglene uši, nego bogataša kroz rajske dveri! Onako, sa kamilom, priča je sasvim bezopasna za bogataše i bez ikakve poente: ko je ikada pokušao provlačiti kamilu kroz iglene uši i zašto bi to i radio!?
Prije 220 godina, 1789, u vrijeme prve velike Revolucije siromašnih protiv bogatih, obespravljenih protiv privilegovanih, i eksploatisanih protiv eksploatatora, muzički hit koji je grmio od Misisipija do Volge, bila je pjesma ,,Biće, biće, biće!” (,,Ca ira, ca ira, ca ira!”). Muzička podloga preuzeta je iz veoma popularnog kontradansa komponiranog od jednog bubnjara iz francuske opere. Posebno ga je rado slušala Marija Antoaneta. Tekst je, prema sačuvanoj priči, sugerisao lično Lafajet uličnom pjevaču Ladre-u. Pjesma ima pet refrena koji postepeno dobijaju u žestokosti i gnjevu, da bi završili ovako:
“Biće, biće, biće!
Bogataše na bandere, objesiće!”
Eh, ti pusti snovi, ti ,,arhetipski obrasci”! Ako je u biblijsko vrijeme taj film u snu gledalo deset miliona ljudi, a u vrijeme pjesme ,,Biće, biće, biće!” sto miliona, danas ga sanjaju najmanje četiri milijarde siromaha! Količina pameti u ovom svijetu očigledno je konstantna, raste samo broj ljudi.
Zar još ne vide da je na pazaru oduvijek bilo mnogo više ovčijih nego vučjih koža!? Dok bankari i dalje dijele astronomske bonuse, milioni onih čije pare su otišle u džepove bankara ostaju bez posla, bez domova i zastaju tek u redu za besplatnu kuhinju.
Danas je Dan svetih Vjere, Nade, Ljubavi i njihove majke – Mudrosti (Sofije) – milijarde siromašnih širom svijeta pod zaštitničkom skrbi navedenih svetica, noćas će opet u snu gledati isti DVD film i slušati istu pjesmu – ,,Biće, biće, biće!” Kao prije 220 godina. San ostaje isti; raste samo broj ugrađenih DVD kopija.
Ferid MUHIć