Povežite se sa nama

FOKUS

Bitka za ukradeno

Objavljeno prije

na

U nedjelju, 7. aprila građani Crne Gore, šesti puti od uvođenja višestranačkog sistema biraće predsjednika. Dosad su na tu funkciju birani: Momir Bulatović, dva puta, Milo Đukanović, jednom, i Filip Vujanović, takođe dva puta. Ustav ne dopušta da jedna osoba tri puta bude predsjednik Crne Gore, ali je Ustavni sud protumačio da se Filipu Vujanoviću prvi mandat ne računa jer Crna Gora tada nije bila nezavisna. Razni običaji u svijetu postoje, nekad se i vrijeme počinjalo računati od trenutka kad se promijenio vladar.

Bira se između dva kandidata. Demokratska partija socijalista predložila je Filipa Vujanovića; kao nezavisni kandidat, Miodrag Lekić je dobio podršku Demokratskog fronta, Socijalističke partije i Pozitivne Crne Gore.

Socijaldemokratska partija je rekla i nije porekla da neće podržati kandidata svog koalicionog partnera. To je istorijska novost. Smatraju da je Vujanovićeva kandidatura neustavna, ali ga i mimo toga ne smatraju odgovarajućom osobom za predsjednika Crne Gore. Slabo pjeva himnu. Evo, tri dana pred izbore Glavni odbor SDP-a je potvrdio odluku da se na izbore ne ide i obavezao ljude na terenu da budu u ,,punoj izbornoj aktivnosti”. To jest, da pripaze kako veći koalicioni partner ne bi pribavio glasove koji su se svaki put dosad podrazumijevali. Činjenica da su visoki funkcioneri SDP-a išli na partijski sastanak, na primjer u Berane, govori da je toj partiji osobito važno da očuva bošnjačke glasove u svom biračkom tijelu.

Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić kazao je da Lekićeva pobjeda ne bi destabilizovala Crnu Goru. To je direktan napad na jedan od stubova kampanje koalicionog partnera, premda je Krivokapić naglasio da Vujanovićev poraz ne bi bio poraz vladajuće koalicije.

Bošnjačka stranka i većina partija koje zastupaju Albance najavile su podršku Vujanoviću. Građanska inicijativa iz Tuzi pozvala je Albance da ponište glasački listić, jer ni Filip Vujanović ni Miodrag Lekić ne zaslužuju povjerenje.

Vujanović je na tribini u Tuzima kazao da njegova partija ne trguje sa manjinama. Tek onako, pripomenuo je i kako će ,,država ispoštovati sve obaveze ukoliko građani Malesije na referendumu odluče da Tuzi budu punopravna opština”.

Pravo glasa 7. aprila imaće, prema tekućem biračkom spisku, 511.405 birača. Toliko tekućem, da je pravo da glasaju za građane Crne Gore postalo stvar za koju se moraju izboriti. Iz Centralnog biračkog spiska između ovih i izbora prošlog oktobra izbrisano je oko 14 hiljada birača. U zvanično objavljenom spisku piše ,,po sili zakona”. Pošto se ne zna kojeg zakona, ostaje – sila.

Na osnovu dokumentacije MANS-a oba predsjednička kandidata tražila su od nadležnih da ispitaju više od 7.000 nepravilnosti u biračkim spiskovima. Lekićev štab tražio je provjeru na osnovu 7.000 pojedinačnih zahtjeva, Vujanovićevi su provjeru tražili zbirno. MUP je objavio da ne može da stigne da provjeri toliko prijava. Iz MANS-a su ocijenili da je to kršenje zakona o biračkim spiskovima. Smatraju da se time dovodi u pitanje legitimitet izbornog procesa. Kao što je Monitor već pisao, to su razne petljavine oko prava na glasanje preko deset odsto birača. To je više nego dovoljno da se izbori pokradu.

Predsjedničku kampanju mnogi su ocijenili prljavom. Svaka dosad je bila takva. No kampanja je bijelo perje u odnosu na uslove u kojima se izbori u ovoj državi priređuju.

Kandidat vlasti Filip Vujanović je riješio da se od zloupotreba državnih resursa javno – distancira. „Ja to ne znam i ako se neko angažovao, ja se distanciram. Niti sam tražio, niti mi treba državna logistika. Bez ikakve konekcije sa državom vodim kampanju”, kazao je u emisiji Živa istina Atlas televizije.

,,Konekcije”, su, u međuvremenu, govorile same o sebi. Pošta koja je raznosila kovertirane reklame za Vujanovića po cijeni deset puta nižoj od one koju je prije nekoliko mjeseci nudila neuspjelom kandidatu Radu Bojoviću. Ili škole po selima čije se katedre, kad se završe časovi, pretvore u partijske govornice.

Dokumenti o načinu na koji DPS vlada i Filip predsjednikuje se množe. Na osnovu podataka koje je prikupio MANS, Dan je objavio spisak birača iz Pljevalja kojima je DPS uplatila ili namijenila novac uoči parlamentarnih izbora u oktobru. Po 50 eura. Dan je objavio i uputstvo kako da aktivisti DPS-a zatraže novac i podijele ga onima koji su u stanju socijalne potrebe, kao i strukturu aktivista i funkcionera Demokratske partije socijalista na terenu koji su je dijelili.

Osvanuo je i transkript sa sjednice vrha DPS-a po kojem se vidi da je predsjednik partije Milo Đukanović zadužio opštinske odbore i izborne štabove da utvrde ko je od njenih birača u stanju socijalne potrebe kako bi im se novčano pomoglo.

,,Kroz realno sagledavanje onoga što je naše čvrsto biračko tijelo, onoga što je naše kolebljivo, pa unutar toga kolebljivoga, dakle tamo gdje su razlozi ovakve vrste o kojima govorimo, kako možemo pomoći”. Đukanović je precizirao da treba obezbijediti ,,sponzorsku podršku” gdje je to moguće, a gdje nije, pomoći će ,,sa nivoa centralnog štaba na jedan pametan način”. Jasno.

Iz opozicije su tražili reakciju tužilaštva. Pričekaćemo. Iz Izvještaja o radu te institucije za prošlu godinu vidi se da su pažljivo ispitali i zaključili da Drago Đurović iz Nikšića preko računa nije dobio nikakav novac da bi podržao politiku DPS-a u Nikšiću. ,,Cinično je da nam iz Tužilaštva saopštavaju da su kontrolisali račune devet crnogorskih banaka kako bi provjerili da li je bilo uplate po osnovu političke korupcije u Nikšiću. Moguće je da su tražili i da na nalogu piše da je svrha transfera ,,politička korupcija”, primijetili su iz Pozitivne Crne Gore.

MANS je objavio da su, dvije sedmice pred lokalne izbore u Nikšiću, novac namijenjen za pomoć poljoprivrednicima, porijeklom iz Svjetske banke, dobile 42 osobe iz tog grada i 171 poljoprivrednik iz ostalog dijela Crne Gore. Ministar poljoprivrede odlučno je demantovao.

U zvaničnom dijelu kampanje, kandidat vlasti obećava da će biti posvećen afirmaciji Crne Gore, poboljšanju kvaliteta života svih građana, dobrosusjedskoj saradnji, ekonomskom napretku i ubrzanju integracija u Evropsku uniju i NATO. Iako kritikuje svog protivkandidata da, obećavajući da će razmatrati zakone prije nego ih potpiše, izlazi van svojih nadležnosti, Vujanović spremno obećava auto i ostale puteve, više radnih mjesta, bolje plate i penzije.

Partijske kolege dale su sve od sebe da u zvijezde dignu Filipa Vujanovića. Ljepši je, kažu, mlađi, viši… Osim svima poznate matematičke duhovitosti, Svetozar Marović opisao je kandidata DPS-a kao „dobrotu koja se smije”. Ne zna se da li bi zbog toga trebao da se posveti humanitarnom radu, ili da reklamira kaladont.

Predsjednik DPS-a manje je hvalio Vujanovića, više se bavio Lekićem. Uočio je da Lekić sebe predstavlja kao karijernog diplomatu: ,,On je to postao sa 45 godina, nakon što je bio direktor Centra za kulturu, ministar u raznim vladama, i to nije karijerni diplomata”. I uoči parlamentarnih izbora Đukanović je mudrovao: ,,Kažu da ljudi dok putuju svijetom, jedni kupe mudrosti, drugi trunje, a treći se domu vraćaju bez iđe ičega. Lekić je u trećoj grupi”. Ko ne postane premijer na 29-ti rođendan i ne zamijeni džemper satom od 106 hiljada eura, nije se imao rašta ni roditi.

U poukama o moralu Đukanović je kazao da je neprihvatljiva Lekićeva kandidatura za predsjednika Crne Gore: ,,To je jednako nemoralno kao kada bih se ja kandidovao da budem predsjednik velike Srbije”. Premijer se malo preračunao ili je skroman pa zaboravlja svoje ogromne zasluge u projektu Velike Srbije. Da nije propao – Đukanović bi sam podsjetio kako je govorio: „Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istočne Bosne i Crne Gore…”. I tome slično, o šahu i šahovnici.

Prema ocjenama Miodraga Lekića, izbori u nedjelju su posljednji čas da Crna Gora izađe iz živog blata korupcionaško-mafijaške stvarnosti. On napominje da u Crnoj Gori vlada duboka ekonomska, politička i moralna kriza koju prati nesposobnost vlasti da se sa tim izbori, zbog čega su potrebne promjene. ,,Meni se ukazala mogućnost da oslobodim makar jednu, ali vrlo značajnu, instituciju predsjednika države. Da predsjednik ubuduće bude ono što treba da bude po Ustavu – autonomna ličnost koja će osluškivati volju naroda”.

Lekić naglašava da njegova pobjeda ne donosi nikakvu nestabilnost Crnoj Gori, već jedino nemir pripadnicima korupcionaško-mafijaškog sistema. Nema progresa i povezanosti u Crnoj Gori, kaže, bez razvijanja sistema vrijednosti u kojem će postojati crnogorski Srbi, crnogorski Albanci, crnogorski Muslimani i crnogorski Crnogorci. ,,Ovo ne znači da bi se ikome oduzimalo kulturno-etničko biće, ali jedan nivo kohezije, povezanosti u vrijednosnom sistemu, odanosti državi mora postojati”.

Komentarišući prozivke Vujanovića zašto nije glasao na referendumu, Lekić je kazao da nije mogao da prihvati tezu – prvo država pa demokratija. ,,Zato me nije bilo na referendum. Nisam mogao da shvatim da se Crna Gora morala povezati s mafijom da bi došla do nezavisnosti”. Kazao je i da pobjedu na izborima neće doživjeti kao lični, nego kao uspjeh cjelokupne opozicije. ,,Ako bude neuspjeh, ja ću ga preuzeti, ali ako bude uspjeh, to će biti cijele opozicije”. Krajnje je kod nas neobična pojava da neko obeća da je spreman da preuzme – neuspjeh.

U samoj završnici kampanje Izborni štab predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića zamjerio je Lekiću što je ovih dana promovisao novu knjigu Sumrak faraona. ,,Nakon promocije knjige Istorija Italije, kojom je počeo kampanju, promovisao je novu knjigu Sumrak faraona. Time očigledno zatvara kampanju – kako predsjedničku tako i promotivno-prodajnu”, užasnuli su se iz DPS-a.

Ne treba uvoditi slične običaje. Zamislite da kandidati DPS-a moraju na promocije sa štekama duvana. Što ne ide – ne ide.

Miloš BAKIĆ

Komentari

FOKUS

PODGORICA NA ČEKANJU: Između nove vlasti i novih izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako su se u noći prebrojavanja glasova mnogi samoproglasili za izborne pobjednike, izgleda kako posao formiranja većine u Glavnom gradu neće biti ni brz ni lak. Ako, uopšte, do toga dođe

 

Mjesec nakon septembarskih izbora u Podgorici, proglašeni su i konačni rezultati. Potom su, od 30. oktobra, počeli da teku zvanični rokovi za konstituisanje novog parlamenta i formiranje lokalnih vlasti.

Prvi formalan korak povukli su iz DPS, prošlonedjeljnim pozivom na sastanak partijama koje nijesu dio vladajuće većine na državnom nivou. “Mi želimo dogovor”, poručio je nosilac DPS liste na septembarskim izborima Nermin Abdić. “Ne želimo da građani Podgorice budu taoci političkih potkusurivanja, već ćemo na najbolji mogući način ući u ove pregovore i iskreno reći šta je naš politički stav”.

Matematika je jasna. Sa osvojenih 19 mandata, da bi predvodili, ili  postali dio buduće većine (30 + odbornika) DPS mora zavrijediti podršku skoro svih odbornika koji u opštinski parlament nijesu došli sa lista dvije koalicije koje su na vlasti na državnom nivou (PES-Demokrate i Za budućnost Podgorice). Pošto su iz pokreta Preokret ostali dosljedni predizbornom obećanju da neće pregovarati o ulasku u vlast, manevarski prostor DPS dodatno je sužen.

Njihovom pozivu odazvali su se predstavnici koalicije Evropski savez (SD-SDP-LP) i Stranke evropskog progresa Duška Markovića. Predstavnici koalicije Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović nijesu došli na sastanak ali nijesu ni zatvorili vrata eventualne saradnje. “Partije koalicije Za bolju Podgoricu će u kratkom vremenskom periodu izaći sa Platformom koja će biti osnova toka pregovora. Prije toga nećemo započinjati bilo kakve pregovore”, poručeno je iz te koalicije kao odgovor na poziv DPS-a.

Kako vrijeme odmiče , počinje da djeluje kako u koaliciji Jakova Milatovića i Dritana Abazovića nijesu načisto ko su priželjkivani a ko neprihvatljivi partneri za  formiranje podgoričkih vlasti.

Odnos Milatovića i Abazovića prema premijeru Milojko Spajiću i njegovoj Vladi danas nije bolji nego što je to bio prije podgoričkih izbora. To ne obećava uspješno partnerstvo. Paralelno, nesuglasice sa Andrijom Mandićem i koalicijom ZBCG koju predvode on i Milan Knežević dobijaju na intenzitetu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRVA GODINA VLADE: Ibar i ibarska magistrala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tempo EU integracija nije onakav kakvom smo se nadali, program ES 2 uz povećanje plata i penzija nosi i brojne rizike. Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera da u fokus vrate tzv. identitetske teme, gazeći građansko ustrojstvo Ustava Crne Gore

Prije tačno godinu dana, na sjednici parlamenta na kojoj se glasalo o njegovom programu i personalnom sastavu predložene vlade, tadašnji mandatar Milojko Spajić odbio je da pročita svoj ekspoze. Da ne gubimo vrijeme, lakonski je  preskočio eksplicitnu Ustavnu obavezu. (Mandatar iznosi u Skupštini svoj program i predlaže sastav Vlade, propisuje član 103). Bila je to naznaka da  će odsustvo javnosti rada i neobavezujući odnos prema pravilima i zakonima biti jedno od najupečatljivijih obilježja njegovog kabineta.

Spajićeva Vlada ipak je izabrana. Već prvog dana mandata, donijela je odluku o odlaganju popisa i početku parlamentarnog dijaloga u potrazi za konsenzusom, kako bi se taj statistički posao vratio u regularne vode. Tako smo od prijetnji bojkotom i zahtjeva Monstata da nadležni izvrše procjenu bezbjednosti njihovih popisivača, stigli do popisnog procesa bez ozbiljnijih tenzija i, kanačno, rezultata kojima su manje-više svi zadovoljni. Makar javno. Samo rijetki su konstatovali kako popisni proces od usvajanja metodologije do objavljivanja prvih preliminarnih i konačnih rezultata nije prošao eksternu reviziju struke. To, kako bi se moglo pokazati, nije sasvim beznačajan (a možda ni slučajan) propust.

Uglavnom, Milojsko Spajić i njegova Vlada dobili su prvi veliki plus na javnoj sceni.

Drugi, veooma značajan i politički upotrebljiv  uspjeh, stigao je krajem juna: Crna Gora je iz Brisela dobila Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila u poglavljima 23 i 24 koja se odnose na vladavinu prava (IBAR). Do tog istorijskog rezultata stigli smo dajući pregršt obećanja i usvajanjem niza Zakona koji su pripremljeni i usvojeni po hitnoj proceduri, bez javne rasprave i debate u parlamentu.       Spajićevski.

Uočeni problemi biće rješavani u hodu, poručeno je. I zaboravljeno. Baš kao što su zaboravljena obećanja, evo treće vlada od smjene DPS-a 2020., da će Crna Gora konačno dobiti zakone o vladi i Skupštini kojima će se, na primjer, normirati broj ministarstava i propisati procedure u redovnim i posebnim okolnostima (tehnička vlada). Odnosno, urediti rad parlamenta. Da ne dolazimo u situaciju da predsjednik parlament , prvi među jednakima, po vlastitom nahođenju zakazuje i otkazuje sjednice, mijenja obilježja parlamenta, sklanja i postavlja zastave… Ili, čemu smo takođe imali priliku da svjedočimo, sam sa sobom održava sjednice Skupštine i donosi odluke lažirajući prisustvo kvoruma.

Vratimo se Vladinom jubileju. Skoro su se poklopili datumi obilježavanja prve godišnjice rada 44. Vlade i 100 dana od njene rekonstrukcije. Tada smo dobili izvršnu vlast koja, uz premijera, ima sedam potpredsjednika i 25 ministarstava. Njeni  članovi dolaze iz redova PES-a, Demokrata, koalicije ZBCG, SNP-a, koalicije albanskih nacionalnih stranaka i Bošnjačke stranke. Rekonstrukciju su podržala 53 poslanika u parlamentu. S tim u vezi, test pitanje: znate li ko je Milan Butorović?

Najavljena još koalicionim sporazumom partija članica vladajuće kolacije, rekonstrukcija vlade koja je podrazumijevala imanovanje ministara i potpredsjednika iz partija koje predvode Andrija Mandić i Milan Knežević djelovala je kao prevelik izazov. Čak i za nepopravljivog optimistu, neopterećenog procedurama („tehnikalijama“) kao što je aktuelni premijer.

Mogućnost da će proruske i antiNATOvske  snage dobiti prostor u izvršnoj vlasti dugo je i snažno problematizovana od strane naših, kako se to kaže, euroatlantskih partnera. Sve dok specijalni izaslanik SAD za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, proljetos, nije poručio kako je „najvažniji zadatak za Crnu Goru da podrži sve što premijer radi“. Tada je postalo jasno da će teško započeto partnerstvo trajati duže nego što su priželjkivale njihove opozicione kolege. Kao uračunata protivteža, u vladu je ušla i Bošnjačka stranka sa većim brojem ministarskih mjesta.

Eskobarovu preporuku uslišila je većina aktera sa ovdašnje političke scene. Sa izuzetkom predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića. “Danas je Crna Gora žrtva najprimitivnije političke trgovine i neodgovornosti koju premijer u kontinuitetu demonstrira prema vođenju države”, jedna je od ocjena Milatovića koja odslikava njegov stav prema nekadašnjem najbližem savezniku, sa kojim je formirao pokret Evropa sad.

Nakon popisa, IBAR-a i rekonstrukcije vlade, sledeći veliki izazov pred Vladom Milojka Spajića bilo je ispunjenje paketa predizbornih obećanja najavljenih pod sloganom Evropa sad 2. Ona su (djelimično) ispunjena, ali bi se moglo ispostaviti da su troškovi te finansijske kombinatorike značajno veći od koristi koju će imati zaposleni ili penzioneri sa prosječnim primanjima. Ako se obistine strahovi od novog talasa poskupljenja koja bi, dijelom, mogla biti posljedica i povišica bez ekonomskog pokrića, onda će gubitnici biti svi. Računajući tu i državu, odnosno njenu kasu.

Zanimljivo, Fiskalna strategija, u koju je inkorporiran program Evropa sad 2, još nije usvojena u Skupštini. Zato su usvojene izmjene paketa zakona koje su proizašle iz potrebe da se Startegija realizuje. Još jedan primjer nonšalantnog odnosa izvršne i zakonodavne vlasti prema propisima.

To nije tako mali problem. Među poglavljima koja su u ovonedjeljnom izvještaju EK dobila nižu ocjenu nego prošle godine nalaze se četiri koja bi mogli svrstati među obećane prioritete rada aktuelne Vlade. I nešto za šta je premijer zainteresovan i, valjda, upućen. Riječ je o jačanju ekonomskih aktivnosti i razvoju saobraćajne infrastrukture.

Ocjenu „bez napretka” dobile su aktivnosti u oblastima privredno pravo,  konkurencija i transevropske mreže (poglavlja 6, 8 i 21) dok je kod saobraćajne politike (poglavlje 14) ocjena pala sa „dobrog“ na „ograničen“ napredak. To dovodi u pitanje realnost obećanja da će, u mandatu ove vlade, početi putno uvezivanje Crne Gore mrežom autoputeva i brzih cesti. I da će taj posao biti rađen promišljeno i planski.

Ipak, najviše problema Milojko Spajić i njegova vlada imaju zbog unutrašnjih trvenja i očiglednog nauma dijela uticajnih političkih partnera predvođenih koalicijom ZBCG da u fokus vrate tzv. identitetske teme. Na način koji podstiče postojeće i budi nove društvene podjele.   Sa očiglednom željom da se, makar u ustavno-zakonodavnom smislu, započne sa izmjenom postavke o Crnoj Gori kao građanskoj državi.

Rezolucija o genocidu u logorima sistema Jasenovac, Dahau i Mathauzen poslužila je dijelu vladajuće koalicije kao protivteža Vladinom  stavu prilikom  usvajanju UN-ove Rezolucije o danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ali i za ciljno pozicioniranje tog dijela vlasti kao promotera i zaštitnika svesrpskih nacionalnih interesa u regionu. Po cijenu, ako ne i uz želju, kvarenja odnosa Crne Gore sa susjedima. Prije svega Hrvatskom a, u perspektivi, i sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom.

Na domaćem terenu, paralelno su tekle akcije najave pokretanja inicijative za izmjenu Ustava kako bi srpski jezik od jezika u službenoj upotrebi dobio status službenog jezika i zahtjevi za izmjenu zakona o državljanstvu. Prva od pomenutih inicijativa nije sporna iz perspektive legitimiteta  ali jeste ono što se čita između redova – da će u tom zahtjevu ZBCG sa tihim partnerima pokušati da zaobiđe Ustavom propisane procedure.

Jedan od mogućih načina da se izvede taj „poduhvat“ je izmjena Zakona o državljanstvu, odnosno naum da se neznanom broju stanovnika susjednih država, prije svega Srbije, omogući status dvojnih državljana. Tako bi državljani Crne Gore sa stalnim prebivalištem u inostranstvu ( nerijetko, bez stvarnih veza sa Crnom Gorom) mogli postati dominantna, čak „kvalifikovana“ većina. Koju samo mali korak – priređivanje izbornog zakonodavstva koje pravo glasa daje svim državljanima, bez obzira na njihovo stalno mjesto boravka  – dijeli od mogućnosti da odlučujuće utiče na budućnost građana Crne Gore. I bez toga, sa iskazanom nesposobnošću aktuelnih, kao i prethodnih, vlasti da urede evidencije boravka i birački spisak, mogućnost zloupotreba dvojnog državljanstva je očigledna.

Sve to je začinjeno aktivnostima na reviziji istorijskih činjenica iz bliže i dalje prošlosti.  Relativizuju se zločini i veličaju zločinci iz nedavnih ratova na prostoru bivše SFR Jugoslavije (Slobodan Milošević, Ratko Mladić, Radovan Karadžić), najavljuju i traže odobrenja za podizanje spomenika akterima događaja koje bi se, najblaže, mogli označiti kao kontroverzni (Amfilohije Radović, Pavle Bulatović), promoviše narativ o dva antifašistička pokreta tokom Drugog svjetskog rata s namjerom da se abolira četnički pokret i opravdaju njihovi zločini.

Premijer i njegova većina u Vladi ne snalaze se najbolje sa tim narativima.  Lutaju od pokušaja ignorisanja, povremenog odobravanja, do obećanja da se tektonske ustavne/društvene promjene neće realizovati bez „širokog konsenzusa“. Koliko će biti istrajni u tom naumu i šta su im eventualne alternative to će pokazati, vjerovatno, već druga godina mandata 44. Vlade. Biće tu posla za sve. Posebno za gospodina Butorovića (PES), ministra bez portfelja zaduženog za odnose Vlade sa Skupštinom Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NAŠ EVROPSKI PUT: Reformska agenda nereformska praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je naša vlast obećala  kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka članstvu u Evropskoj uniji. I  da se prisjetimo i ko bi to trebalo da uradi, kada i kako

Evropska komisija (EK) odobrila je Reformsku agendu Crne Gore 2024 -2027. Crna Gora  se kvalifikovala za pristup novcu EU koji je predviđen „za reformu i rast“ zemalja kandidata u okviru Plana rasta za Zapadni Balkan. Riječ je o oko 385 miliona podrške podijeljene u bespovratna sredstva (110 miliona) i povoljne kredite (273,5 miliona). Ozbiljan novac. Tim prije što bi Crna Gora dio tog novca, oko 29 miliona eura, trebala dobiti do kraja godine, kao svojevrstan avans za obećane reformske korake.

Drugo je pitanje znaju li u EK za ovdašnje pravilo da majstorima pare nikada ne treba davati unaprijed, jer je najčešći ishod takve saradnje – nezavršen posao. Premijer Milojko Spajić djeluje kao da nema ni trunku bojazni da bi obećano moglo ostati neurađeno.  „Evropska komisija  odobrila je danas Reformsku agendu Crne Gore, čime je državi zvanično obezbijeđeno 383,5 miliona eura podrške“, saopštio je Spajić koristeći svoj uobičajen kanal komunikacije sa crnogorskom javnošću – društvenu mrežu X. “Što će, siguran sam, uz reforme koje ćemo sprovesti Crnu Goru učiniti spremnom za članstvo 2028. godine”.

Bez namjere da pokvarimo veselje, nije zgorega pogledati šta je to naša vlast obećala kao preduslov da dobijemo novac koji će nas pogurati ka glavnom cilju – članstvu u Evropskoj uniji.

„Radni tim je u nekoliko koraka definisanih metodologijom EU dostavljao unaprijeđene radne verzije predloga osnovnih reformskih mjera i koraka za njihovo sprovođenje EK“, navodi se u finalnoj verziji Agende s kojom su se u Briselu upoznali prije nego zainteresovana javnost u Podgorici. „Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu je na tehničkom nivou usaglašen 19. juna 2024. godine, nakon čega je razmotren i usvojen od strane Vlade 20. juna 2024. godine. Finalni Predlog osnovnih reformskih mjera i koraka za Reformsku agendu za Instrument EU za reforme i rast sadrži 32 indikativne prioritetne reformske mjere u okviru četiri oblasti politika, 14 podoblasti politika (sektora) i korake definisane kao neophodne za ispunjavanje reformi. Definisani koraci ujedno sadrže i pokazatelje uspjeha (indikatore), koji će biti osnov za praćenje napretka u sprovođenju reformskih mjera i procjenu EU o ispunjenosti uslova za dodjelu sredstava.“

Samo da se ne pokaže da bi ti indikatori (pokazatelji uspjeha) u bliskoj budućnosti mogli postati problem. Neke od preuzetih obaveza iz Reformske agende djeluju gotovo banalno. Odnosno, podrazumijevajuće.

Uzmimo za primjer obećanje da će država (Vlada) „napraviti javno dostupan registar preduzeća u vlasništvu države i preduzeća sa državnim učešćem, uključujući opštinska preduzeća“. Prosto je nevjerovatno da tako nešto još ne postoji. Zapravo, imamo jedan registar nalik na taj koji je obećan EK. Samo što   on egzistira u formi nezvanično, pošto ga ne vodi Vlada, ili bilo koja državna institucija, već jedna nevladina organizacija (Institut alternativa) svjesna potreba da građanima Crne Gore ponudi osnovne (dostupne) podatke u državnim preduzećima.

Na sajtu mojnovac.me oni građanima nude „sve o privrednim društvima u vlasništvu države i opština na jednom mjestu: ko ih vodi i koliko zarađuju, broj zaposlenih, finansijski pokazatelji, dokumentacija, sponzorstva, donacije i mnogo više“. U vladinoj Reforsmkoj agendi to je sažeto u obećanje da će „Registar uključivati sve relevantne podatke o finasijskim performansama preduzeća u vlasništvu države, kao i podatke o rezultatima eksterne revizije“. Biće dobro ako bude tako jednostavno. I brzo.

U dio obećanih reformi koje bi mogli opisati kao davno najavljivane ali nikad započete, treba svrstati najveći dio poglavlja Poslovno okruženje i razvoj privatnog sektora. Tamo se, kao dio Reformske agende, navodi: pojednostavljenje administrativnih procedura, smanjenje regulatornih prepreka za poslovanje, smanjenje neformalne ekonomije, te reforme u oblasti upravljanja državnim preduzećima, sistema javnih nabavki i povećanja efikasnosti inspekcijskih službi. Zvuči poznato?

„Kroz ove mjere, cilj je povećanje konkurentnosti crnogorske privrede, podsticanje preduzetništva, otvaranje novih radnih mjesta, kao i podsticanje istraživanja i inovacija“, navodi se u dokumentu, „Posebna pažnja posvećuje se smanjenju birokratskih barijera i unapređenju transparentnosti poslovnog okruženja. Ova oblast politike podijeljena je na dva sektora, unutar kojih je definisano sedam indikativnih reformi sa 33 pojedinačna koraka koja je potrebno realizovati da bi se reforme smatrale ispunjenim.“

Nije baš najjasnije kako se u obećano uklapaju hiljade novozapošljenih u državnoj administraciji, partijska podjela uticaja na preduzeća u državnom vlasništvu, odomaćeno kršenje procedura u sistemu javnih nabavki ili, da svedemo na svakodnevicu, partijsko dogovaranje o uvozi/izvozu prehrambenih proizvoda (slučaj zetske lubenice čiju su trgovinu ljetos ugovarali Milan Knežević i Aleksandar Vućić).

Neka druga obećanja Vlada je dala u tuđe ime, pa će njihova realizacija u zadatim rokovima biti još upitnija. Poput obećanja da će Prostorni plan Crne Gore biti usvojen do kraja godine. Nakon što je glasačima obećano naselje Velje brdo, zaobilaznice oko Podgorice, desetak dionica autoputeva i brzih cesti… Iako dobar dio toga nije prepoznat u javnosti dostupnim verzijama budućeg Prostornog plana. Sa čijim se usvajanjem debelo kasni.

Zapravo, i već pomenuti Registar preduzeća u vlasništvu države treba napraviti do kraja godine. To se i ne čini kao pretjerano težak zadatak kada saznate da je Vlada Crne Gore Briselu obećala kako će u istom roku, za nešto više od dva mjeseca, doći do izbora predsjednika Vrhovnog suda. Krovno mjesto u crnogorskom pravosuđu upražnjeno je od kraja 2020. godine i do sada je propalo makar osam konkursa za izbor osobe koja će naslijediti Vesnu Medenicu.

Vjerovali ili ne, ako se ostvare obećanja/projekcije iz Reformske agende Crne Gore, u istom roku doći će do „usvajanje novog, sveobuhvatnog i harmonizovanog pravnog okvira za sprovođenje izbora“. Ko nije odmah razumio, to je ona reforma izbornog zakonodavstva o kojoj ovdašnji političari pričaju desetak godina. Zazivajući je kada su u opoziciji, i zaboravljajući dok su dio vladajuće većine.  Bez ozbiljnijeg pokušaja da se o bilo čemu dogovore. Počev od biračkog spiska, a završno sa izborima u Šavniku. Ili obrnutim redom, nakon što su prošle dvije godine od kako, zvanično, traje izborni proces u najmanjoj poddurmitorskoj opštini.

Kao da nije posla preko glave, sve to treba završiti paralelno sa pričama o ustavnim izmjenama službenog jezika, zakona o  državljanstvu, najavljenom zakonu o agentima stranog uticaja… Pa prijetnjama štrajkom tužilaca, sada već hroničnim i obimnim nedostakom kandidata za sudske funkcije, te sve očiglednijim i ozbiljnijim sporenjima između različitih grana vlasti, baš kao i unutar vladajuće većine. Da ostavimo po strani sumnje kako se  novi ne razlikuju bitnije od  starih po sklonostima za  korupciji, nepotizmu i vezama sa grupama i pojedincima iz kriminalnog miljea. Afera do Kwon, hapšenje Mila Božovića i Rada Miloševića, oslobađajuća presuda Marku Batu Careviću da ne idemo dalje po dubini.

„Da bi Crna Gora postala punopravna članica EU do 2028. godine, potrebno je zatvoriti svih trideset otvorenih pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine“, navodi predsjednik Jakov Milatović u analizi objavljenoj prošlog vikenda u dijelu ovdašnjih medija (dio je potpuno ignorisao). „Zato je za ovu godinu bilo planirano zatvaranje skoro deset pregovaračkih poglavlja. Međutim, u međuvremenu je najavljeno zatvaranje samo četiri poglavlja.“

„Ovaj trend prijeti da uspori predviđeni proces pristupanja, a time i krajnji cilj članstva zemlje u EU do 2028. godine“, upozorio je Milatović navodeći 10 „zabrinjavajućih trendova“ koji dovode u pitanje demokratski napredak postignut nakon razvlašćivanja DPS-a 2020:1) zakoni se u većini slučajeva usvajaju bez javne rasprave i konsultacija sa stručnom javnošću; 2) zabrinjava politizacija institucija kroz zakonski okvir; 3) izostaje reforma javne uprave; 4) nema suštinske reforme sudstva; 5) predlog zakona o agentima stranog uticaja predstavlja atak na civilni sektor; 6) nezakonita postavljenja i razrješenja podrivaju vladavinu prava; 7) pogoršanje odnosa sa Hrvatskom remeti dobrosusjedske odnose kao jedan od ključnih preduslova za članstvo u EU; 8) populističke ekonomske mjere izazivaju zabrinutost; 9) neokončani lokalni izbori u opštini Šavnik pokazuju slabosti izbornog sistema; 10) izostaje institucionalna podrška kao odgovor na ekološke krize i vanredne situacije.

Možemo o Milatoviću i njegovom predsjednikovanju misliti i ovo i ono, ali hajde  da vidimo – šta od navedenog nije tačno. Ili da se probamo uozbiljiti ne bi li Evropskoj komisiji, a ponajprije građanima Crne Gore, „isporučili“ neophodne reforme. Tada bi nesputani  optimizam premijera Spajića imao puno više pokrića.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo