Povežite se sa nama

FOKUS

Bitka za ukradeno

Objavljeno prije

na

U nedjelju, 7. aprila građani Crne Gore, šesti puti od uvođenja višestranačkog sistema biraće predsjednika. Dosad su na tu funkciju birani: Momir Bulatović, dva puta, Milo Đukanović, jednom, i Filip Vujanović, takođe dva puta. Ustav ne dopušta da jedna osoba tri puta bude predsjednik Crne Gore, ali je Ustavni sud protumačio da se Filipu Vujanoviću prvi mandat ne računa jer Crna Gora tada nije bila nezavisna. Razni običaji u svijetu postoje, nekad se i vrijeme počinjalo računati od trenutka kad se promijenio vladar.

Bira se između dva kandidata. Demokratska partija socijalista predložila je Filipa Vujanovića; kao nezavisni kandidat, Miodrag Lekić je dobio podršku Demokratskog fronta, Socijalističke partije i Pozitivne Crne Gore.

Socijaldemokratska partija je rekla i nije porekla da neće podržati kandidata svog koalicionog partnera. To je istorijska novost. Smatraju da je Vujanovićeva kandidatura neustavna, ali ga i mimo toga ne smatraju odgovarajućom osobom za predsjednika Crne Gore. Slabo pjeva himnu. Evo, tri dana pred izbore Glavni odbor SDP-a je potvrdio odluku da se na izbore ne ide i obavezao ljude na terenu da budu u ,,punoj izbornoj aktivnosti”. To jest, da pripaze kako veći koalicioni partner ne bi pribavio glasove koji su se svaki put dosad podrazumijevali. Činjenica da su visoki funkcioneri SDP-a išli na partijski sastanak, na primjer u Berane, govori da je toj partiji osobito važno da očuva bošnjačke glasove u svom biračkom tijelu.

Predsjednik SDP-a Ranko Krivokapić kazao je da Lekićeva pobjeda ne bi destabilizovala Crnu Goru. To je direktan napad na jedan od stubova kampanje koalicionog partnera, premda je Krivokapić naglasio da Vujanovićev poraz ne bi bio poraz vladajuće koalicije.

Bošnjačka stranka i većina partija koje zastupaju Albance najavile su podršku Vujanoviću. Građanska inicijativa iz Tuzi pozvala je Albance da ponište glasački listić, jer ni Filip Vujanović ni Miodrag Lekić ne zaslužuju povjerenje.

Vujanović je na tribini u Tuzima kazao da njegova partija ne trguje sa manjinama. Tek onako, pripomenuo je i kako će ,,država ispoštovati sve obaveze ukoliko građani Malesije na referendumu odluče da Tuzi budu punopravna opština”.

Pravo glasa 7. aprila imaće, prema tekućem biračkom spisku, 511.405 birača. Toliko tekućem, da je pravo da glasaju za građane Crne Gore postalo stvar za koju se moraju izboriti. Iz Centralnog biračkog spiska između ovih i izbora prošlog oktobra izbrisano je oko 14 hiljada birača. U zvanično objavljenom spisku piše ,,po sili zakona”. Pošto se ne zna kojeg zakona, ostaje – sila.

Na osnovu dokumentacije MANS-a oba predsjednička kandidata tražila su od nadležnih da ispitaju više od 7.000 nepravilnosti u biračkim spiskovima. Lekićev štab tražio je provjeru na osnovu 7.000 pojedinačnih zahtjeva, Vujanovićevi su provjeru tražili zbirno. MUP je objavio da ne može da stigne da provjeri toliko prijava. Iz MANS-a su ocijenili da je to kršenje zakona o biračkim spiskovima. Smatraju da se time dovodi u pitanje legitimitet izbornog procesa. Kao što je Monitor već pisao, to su razne petljavine oko prava na glasanje preko deset odsto birača. To je više nego dovoljno da se izbori pokradu.

Predsjedničku kampanju mnogi su ocijenili prljavom. Svaka dosad je bila takva. No kampanja je bijelo perje u odnosu na uslove u kojima se izbori u ovoj državi priređuju.

Kandidat vlasti Filip Vujanović je riješio da se od zloupotreba državnih resursa javno – distancira. „Ja to ne znam i ako se neko angažovao, ja se distanciram. Niti sam tražio, niti mi treba državna logistika. Bez ikakve konekcije sa državom vodim kampanju”, kazao je u emisiji Živa istina Atlas televizije.

,,Konekcije”, su, u međuvremenu, govorile same o sebi. Pošta koja je raznosila kovertirane reklame za Vujanovića po cijeni deset puta nižoj od one koju je prije nekoliko mjeseci nudila neuspjelom kandidatu Radu Bojoviću. Ili škole po selima čije se katedre, kad se završe časovi, pretvore u partijske govornice.

Dokumenti o načinu na koji DPS vlada i Filip predsjednikuje se množe. Na osnovu podataka koje je prikupio MANS, Dan je objavio spisak birača iz Pljevalja kojima je DPS uplatila ili namijenila novac uoči parlamentarnih izbora u oktobru. Po 50 eura. Dan je objavio i uputstvo kako da aktivisti DPS-a zatraže novac i podijele ga onima koji su u stanju socijalne potrebe, kao i strukturu aktivista i funkcionera Demokratske partije socijalista na terenu koji su je dijelili.

Osvanuo je i transkript sa sjednice vrha DPS-a po kojem se vidi da je predsjednik partije Milo Đukanović zadužio opštinske odbore i izborne štabove da utvrde ko je od njenih birača u stanju socijalne potrebe kako bi im se novčano pomoglo.

,,Kroz realno sagledavanje onoga što je naše čvrsto biračko tijelo, onoga što je naše kolebljivo, pa unutar toga kolebljivoga, dakle tamo gdje su razlozi ovakve vrste o kojima govorimo, kako možemo pomoći”. Đukanović je precizirao da treba obezbijediti ,,sponzorsku podršku” gdje je to moguće, a gdje nije, pomoći će ,,sa nivoa centralnog štaba na jedan pametan način”. Jasno.

Iz opozicije su tražili reakciju tužilaštva. Pričekaćemo. Iz Izvještaja o radu te institucije za prošlu godinu vidi se da su pažljivo ispitali i zaključili da Drago Đurović iz Nikšića preko računa nije dobio nikakav novac da bi podržao politiku DPS-a u Nikšiću. ,,Cinično je da nam iz Tužilaštva saopštavaju da su kontrolisali račune devet crnogorskih banaka kako bi provjerili da li je bilo uplate po osnovu političke korupcije u Nikšiću. Moguće je da su tražili i da na nalogu piše da je svrha transfera ,,politička korupcija”, primijetili su iz Pozitivne Crne Gore.

MANS je objavio da su, dvije sedmice pred lokalne izbore u Nikšiću, novac namijenjen za pomoć poljoprivrednicima, porijeklom iz Svjetske banke, dobile 42 osobe iz tog grada i 171 poljoprivrednik iz ostalog dijela Crne Gore. Ministar poljoprivrede odlučno je demantovao.

U zvaničnom dijelu kampanje, kandidat vlasti obećava da će biti posvećen afirmaciji Crne Gore, poboljšanju kvaliteta života svih građana, dobrosusjedskoj saradnji, ekonomskom napretku i ubrzanju integracija u Evropsku uniju i NATO. Iako kritikuje svog protivkandidata da, obećavajući da će razmatrati zakone prije nego ih potpiše, izlazi van svojih nadležnosti, Vujanović spremno obećava auto i ostale puteve, više radnih mjesta, bolje plate i penzije.

Partijske kolege dale su sve od sebe da u zvijezde dignu Filipa Vujanovića. Ljepši je, kažu, mlađi, viši… Osim svima poznate matematičke duhovitosti, Svetozar Marović opisao je kandidata DPS-a kao „dobrotu koja se smije”. Ne zna se da li bi zbog toga trebao da se posveti humanitarnom radu, ili da reklamira kaladont.

Predsjednik DPS-a manje je hvalio Vujanovića, više se bavio Lekićem. Uočio je da Lekić sebe predstavlja kao karijernog diplomatu: ,,On je to postao sa 45 godina, nakon što je bio direktor Centra za kulturu, ministar u raznim vladama, i to nije karijerni diplomata”. I uoči parlamentarnih izbora Đukanović je mudrovao: ,,Kažu da ljudi dok putuju svijetom, jedni kupe mudrosti, drugi trunje, a treći se domu vraćaju bez iđe ičega. Lekić je u trećoj grupi”. Ko ne postane premijer na 29-ti rođendan i ne zamijeni džemper satom od 106 hiljada eura, nije se imao rašta ni roditi.

U poukama o moralu Đukanović je kazao da je neprihvatljiva Lekićeva kandidatura za predsjednika Crne Gore: ,,To je jednako nemoralno kao kada bih se ja kandidovao da budem predsjednik velike Srbije”. Premijer se malo preračunao ili je skroman pa zaboravlja svoje ogromne zasluge u projektu Velike Srbije. Da nije propao – Đukanović bi sam podsjetio kako je govorio: „Mi smo već istanjili avnojevske granice između Crne Gore i Hercegovine, odnosno između istočne Bosne i Crne Gore…”. I tome slično, o šahu i šahovnici.

Prema ocjenama Miodraga Lekića, izbori u nedjelju su posljednji čas da Crna Gora izađe iz živog blata korupcionaško-mafijaške stvarnosti. On napominje da u Crnoj Gori vlada duboka ekonomska, politička i moralna kriza koju prati nesposobnost vlasti da se sa tim izbori, zbog čega su potrebne promjene. ,,Meni se ukazala mogućnost da oslobodim makar jednu, ali vrlo značajnu, instituciju predsjednika države. Da predsjednik ubuduće bude ono što treba da bude po Ustavu – autonomna ličnost koja će osluškivati volju naroda”.

Lekić naglašava da njegova pobjeda ne donosi nikakvu nestabilnost Crnoj Gori, već jedino nemir pripadnicima korupcionaško-mafijaškog sistema. Nema progresa i povezanosti u Crnoj Gori, kaže, bez razvijanja sistema vrijednosti u kojem će postojati crnogorski Srbi, crnogorski Albanci, crnogorski Muslimani i crnogorski Crnogorci. ,,Ovo ne znači da bi se ikome oduzimalo kulturno-etničko biće, ali jedan nivo kohezije, povezanosti u vrijednosnom sistemu, odanosti državi mora postojati”.

Komentarišući prozivke Vujanovića zašto nije glasao na referendumu, Lekić je kazao da nije mogao da prihvati tezu – prvo država pa demokratija. ,,Zato me nije bilo na referendum. Nisam mogao da shvatim da se Crna Gora morala povezati s mafijom da bi došla do nezavisnosti”. Kazao je i da pobjedu na izborima neće doživjeti kao lični, nego kao uspjeh cjelokupne opozicije. ,,Ako bude neuspjeh, ja ću ga preuzeti, ali ako bude uspjeh, to će biti cijele opozicije”. Krajnje je kod nas neobična pojava da neko obeća da je spreman da preuzme – neuspjeh.

U samoj završnici kampanje Izborni štab predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića zamjerio je Lekiću što je ovih dana promovisao novu knjigu Sumrak faraona. ,,Nakon promocije knjige Istorija Italije, kojom je počeo kampanju, promovisao je novu knjigu Sumrak faraona. Time očigledno zatvara kampanju – kako predsjedničku tako i promotivno-prodajnu”, užasnuli su se iz DPS-a.

Ne treba uvoditi slične običaje. Zamislite da kandidati DPS-a moraju na promocije sa štekama duvana. Što ne ide – ne ide.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo