Povežite se sa nama

FOKUS

Primjeri čojstva i junaštva

Objavljeno prije

na

,,Kako bi kojeg birača evidentirali, odmah bi predstavnik DPS-a mobilnim telefonom nekome slao poruku. Pretpostavljam da su tako obavještavali štab DPS-a ko je izašao. Uz to, pozive za glasanje bacali su u kantu za smeće, koju je čistačica iznosila svaka dva sata. I tako su mogli da imaju evidenciju ko glasa. Bunila sam se protiv slanja poruka, jer samo predsjednik odbora može da koristi telefon i to u precizno utvrđenim slučajevima, ali uzalud. A kada sam prosula sok u kantu za smeće u kojoj su bili pozivi, baš su se iznervirali”, opisuje za Monitor dan na jednom izbornom mjestu studentkinja, članice biračkog odbora Demokratskog fronta.

Kada je stigla na biralište, priča, dočekali su je iskusni posmatrači vladajuće koalicije, njih troje, i pokušali da ospore njeno učešće, jer navodno nije imala ovlašćenje. Kada se ispostavilo da je sve u redu, pokušavali su da zavedu svoja pravila. Cinično su se šalili na njen račun i pokušavali da joj odvuku pažnju kako bi imali prostora za mahinacije.

Šta li se dešavalo tek na mjestima koja nijesu bila pokrivena predstavnicima DF, kakvih je bilo posebno po selima i zabitima diljem Crne Gore (da li je čudno da tamo briljantne rezultate ima baš Vujanović).

Evo samo nekih metoda krađe koje su dokumentovali opozicija i MANS.

BIRAČKI SPISKOVI: Za samo pet mjeseci, od oktobarskih do predsjedničkih izbora, bilo je više od 30.000 izmjena u biračkim spiskovima. Samo u Baru je bilo više hiljada izmjena.

Ko je izbačen, a ko ubačen: „Ključna stvar koju treba uraditi u narednih nekoliko dana jeste da se realizuju obaveze koje su vam vezane za biračke spiskove. Znači, ima još određenih elemenata koji su vezani za biračke spiskove, koje treba prečistiti. Zamolio bih vas sve samo da ubrzate te aktivnosti i da do kraja rasčistite biračke spiskove. Boro Marić i njegov tim vam stoje na raspolaganju oko svih tih elemenata, da dobijete najnovije biračke spiskove da možete to da ažurirate, ono što odgovara interesima naše partije”, govorio je Branimir Gvozdenović što je nedavno objelodanio Dan, u aferi Snimak.

Arhitekte su učinile sve da zbune nepodobne, tako što su mijenjana njihova biračka mjesta, iako mnogi od njih nijesu promijenili adresu. Imali su, očito, ciljnu grupu koju je lakše obeshrabriti da traži novo biračko mjesto. „Moj brat ima tešku bolest, jedva je pokretan. Četrdeset godina glasa u Maslinama. Jedva je uspio da dođe do birališta, i onda su ga obavijestili da tamo nije upisan. Samo zahvaljujući mojoj upornosti i poznavanju procedure, uspio sam da nađem da je premješten na biračko mjesti u školi Savo Pejanović. Ja sam ostao na istom biračkom mjestu, iako brat i ja živimo na istoj adresi.”

Prema nalazima MANS-a skoro 12 hiljada birača, koji su na parlamentarnim izborima glasali na jednom biračkom mjestu, za pet mjeseci su preseljeni na druga. U Podgorici je čak 8.671 biraču promijenjeno biračko mjesto, iako imaju istu adresu stanovanja u odnosu na prethodne izbore.

Na spiskovima je izbačeno mnogo živih ljudi, ali su zato glasali mrtvi. „Moj pokojni otac glasao je u Brskutu,” kazao je za Monitor Milovan Janković, bloger koji živi u Danskoj. To su mu, kaže, potvrdili svjedoci, a i on je kaže glasao, iako ne zna kako. U nedjelju, 7. aprila bio je na sjeveru Evrope.

Nakon nalaza MANS-a, oba su predsjednička kandidata nekoliko dana prije izbora podnijela 7000 inicijativa MUP-u za ispravljanje nepravilnosti u biračkom spisku. „MUP Crne Gore je samo fingirao inspekcijski nadzor povodom ovih 7000 inicijativa”, kazali su nakon izbora predstavnici MANS-a i Lekićevog štaba. MANS je podnio krivičnu prijavu protiv ministra policije Raška Konjevića, zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj i nije preduzeo sve da otkloni neregularnosti. Konjević je uzvratio najavom da će podnijeti krivičnu prijavu protiv MANS-a zbog lažnog prijavljivanja. Tako se ministar bori protiv kriminala.

LIČNE KARTE: Preko 30.000 građana nije moglo da glasa, jer nijesu promijenili lična dokumenta. DPS je sve uradio da njihovi birači dobiju biometrijska dokumenta. Naredbu je dao lično Đukanović: „Mo¬žda je do¬bro da svo¬je lju¬de ko¬ji ni¬je¬su još za¬mi¬je¬ni¬li do¬ku¬men¬ta sa¬da sti¬mu¬li¬še¬mo… Da¬kle, haj¬de da uoči sle¬de¬će kam¬pa¬nje ne bu¬de 100.000 ne¬go 50.000 ko¬ji će nam bi¬ti pro¬blem ne bi¬smo li do¬šli do fa¬ze u ko¬joj će¬mo on¬da mo¬ći da ka¬že¬mo, ‘e pa, iz-vi¬ni¬te, sve ste ro¬ko¬ve pro¬bi¬li i vi vi¬še ne uče¬stvu¬je¬te u iz¬bor¬nom pro¬ce¬su”’, govorio je krajem prošle godine, što je objelodanjeno u aferi Snimak. I bi tako. Zahtjev opozicije da se dozvoli biračko pravo građanima sa starim dokumentima, nije ni došao na dnevni red Skupštine.

Zatvorenici u Spužu, prema navodima MANS-a, mogli su da glasaju sa zatvorskim iskaznicama. Tamo je ubjedljivo pobijedio kandidat DPS-a. Glasači putem pisama, prema primjedbama opozicije, glasali su i sa starim dokumentima, ali i bez dokumenata.

Tu je i drevna metoda – kupovina ličnih karata. Na sam dan izbora samo jedan „diler”, donio je u prostorije DF 600 ličnih karata, o čemu je tada obaviješten i OEBS. On je posvjedočio stranim posmatračima da je karte kupovao za DPS, da se tim bavi odavno. Ispitivan je i u policiji, ali, prema navodima medija, tamo je negirao da je bio uključen u cijeli proces. „Izgleda da je zaboravio da je već dao izjavu stranim posmatračima”, rekli su u DF-u. U toj je operaciji, tvrde u opoziciji, učestvovao i policajac koji radi kao vozač u Skupštini Crne Gore.

Kupci ličnih karata bili su najaktivniji po srednjim školama, fakultetima i kod ljudi mlađih od 30 godina. Prema podacima Monitora u jednoj podgoričkoj srednjoj školi, samo u jednom odjeljenju otkupljeno je osam ličnih karata. Dokumenta je sakupljao momak koji se bavi dilovanjem droge. „Otkupio je stotine ličnih karata, hvalio se da je zaradio hiljade eura”, rekao je izvor Monitora. Prema procjenama DF samo u Podgorici je otkupljeno 5.000 ličnih karata.

Monitor je ranije pisao da postoji cijela šema otkupa dokumenata pred izbore, a da je jedna od glavnih operativnih osoba DPS-a za ovu djelatnost Nikšićanka Nada Martinović. Nju je u izbornoj noći prozvao i Koča Pavlović, poslanik DF-a. Prema nekim tvrdnjama dovode se i ljudi koji nijesu iz Crne Gore da glasaju sa otkupljenim ličnim kartama. Ovo je posebno karakteristično za granična područja.

GLASANJE PUTEM PISMA: Blizu 12.000 ljudi glasalo je putem pisma, što je visok procenat. Prema procjeni Branke Bošnjak, poslanice DF-a, 90 odsto ovakvih glasova koje su pregledali je neregularno. Često nema obaveznog zahtjeva ljudi da glasaju na taj načina, zahtjevi su nepotpuni, ne slažu se potpisi na zahtjevu sa potpisom birača, nema broja lične karte niti drugih neophodnih podataka. Dešavalo se i da jedna osoba potpiše više zahtjeva za glasanje putem pisma, a razrađene su i šeme kako da birači glasaju više puta – i putem pisma i lično na biralištu.

Opet Branimir Gvozdenović. ,,To je ozbiljan potencijal, 15.290 birača glasalo je putem pisma, a u nekim opštinama smo jako dobro odradili taj dio posla”, govorio je na sjednici GO DPS u decembru prošle godine, čiji su snimci objelodanjeni u Danu.

Kao da je u pitanju misteriozna epidemija, dešavalo se da cijela mjesta glasaju putem pisama. Tako je na biračkom mjestu Buče-Berane, prema zapisniku, pismom glasala 31 osoba, iako nije bilo nijednog zahtjeva. Ne radi se o starim i nemoćnim – svi su rođeni od 1960. do 1980.

Najveći broj primjedbi koje je DF dao RIK-u odnosi se upravo na glasove putem pisma. Prema procjenama DF, Vujanović je preko pisama navukao hiljade i hiljade glasova.

U Rožajama je, prema prigovorima štaba Miodraga Lekića, recimo glasao Njegoš Bulatović, iako je bio u Beogradu. Zamijenio ga je brat, inače predsjednik biračkog odbora.

BIRAČKI LISTIĆI: Na mnogim biračkim mjestima bilo je više listića ubačenih u kutije, nego što je glasalo. Na biračkom mjestu Savin Bor – Berane glasalo je 155 birača, a u kutiji je pronađeno 170 listića. Ovakvih primjera, koje je opozicija dostavila DIK-u, ima mnogo. Svjedoci su već obznanili da je u Rožajama na jednom biračkom mjestu posmatrač DPS-a ubacio 30 listića.

U Podgorici i drugim gradovima značajan broj Lekićevih glasova jednostavno je pripisan Vujanoviću. To se dešavalo i sa nevažećim glasovima. U kutijama su se nalazili i sumnjivi listići, bez pečata, pohabani, škart listići iz štamparije koji nijesu mogli biti korišteni, listići sa kuponima.

Posebno je zanimljiva analiza nevažećih listića, kojih je bilo mnogo na ovim izborima, preko 10.500. Uvidom u izborni materijal predstavnici DF utvrdili su da su u Rožajama i Beranama na 90 odsto nevažećih listića zaokružena oba kandidata, često vidno različitim mastilom. Sumnja se da su birački odbori tokom brojanja tako glasove za Lekića činili nevažećim.

Očito su drugovi shvatili da su nevažeći listići ,„značajan resurs DPS-a”, kako je kazao Gvozdenović nakon parlamentarnih izbora: ,,Da smo na svakom šestom, od 1.150 biračkih mjesta, nevažeći listić pretvorili u listić DPS-a, odnosno Evropske koalicije, imali bi taj četrdeseti mandat”.

Oko 18 sati u nedjelju nastala je panika. Jasno je bilo da Vujanović gubi. Prema svjedočenju insajdera Đukanović je, nervozan i ljut, okupio najpovjerljiviji tim i krenula je ofanziva. RIK je upravo u tom vremenu zamrzla obraćanja javnosti, i pored obaveze, prestala je da izvještava o izlaznosti. Nije se oglašavala duže od 24 sata.

Izlaznost u Rožajama u posljednjim satima naglo je skočila, hiljade ljudi su glasali. Neki su stvarno došli na birališta, a bilo je i nekontrolisanog ubacivanja u kutije… Slično se dešavalo i u ostalim mjestima na kojima je izlaznost bila niska.

Naravno, ima još mnogo mehanizma o kojima je isplivalo obilje svjedočenja i prije ovih izbora, koji su održani u sjenci afere Snimak. Opozicija je nailazila na zanimljive podatke koji ukazuju da su oni koji su morali da glasaju za Vujanovića ostavljali različita obilježja da su to i učinili. U selu ministra Slavoljuba Stijepovića u Zeti tako su masovno Vujanovića zaokruživali trouglom.

Vidjećemo kako će DIK ocijeniti brojne primjedbe štaba Miodraga Lekića. Teško je povjerovati da će institucije proraditi.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ MEĐU NAMA: Biznisi posrnulog tajkuna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad govori o odbrani svoje imovine Knežević ne pominje ulogu koju su u njenom sticanju imali nekadašnji DPS prvaci Milo Đukanović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović… I zajedničkim kombinacijama. O tome svjedoče uništene Atlas banka, Jadranski sajam, bolnica u Meljinama

 

 

„Vrši se pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dođem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”, poručio je uoči ekstradicije iz Londona  Duško Knežević, donedavno odbjegli a sada pritvoreni, kontroverzni biznismen. Jedan od šampiona tajkunske akumulacije i privatizacije u Crnoj Gori.

Šta će sve i kako braniti Knežević tek treba da vidimo. Zato se možemo prisjetiti makar dijela svega onoga što mu je prošlo kroz ruke preko više desetina kompanija koje je registrovao u Crnoj Gori, Srbiji, na Kipru… Uglavnom pod okriljem Atlas grupe.

Najveću pozornost javnosti Kneževićevi poslovni poduhvati privukli su tokom stečaja u njegovoj Atlas banci, nakon što je po nalogu CBCG likvidirana njena mlađa sestra Investiciona banka Montenegro (IBM). Pošto su banke ostale bez novca svojih deponenata, iz Fonda za zaštitu državnih depozita isplaćen je 101 milion vlasnicima uloga do 50.000 eura. Privatni vlasnici računa na kojima je bilo više od 50.000, te državna i lokalna preduzeća morali su da približno još toliko novca pokušaju naplatiti iz stečajne mase. Vlada i državna preduzeća imali su u Kneževićevim bankama 10, 5 miliona, a opštine još pet.

Na teret države palo je i više od osam miliona koje je Atlas banka dugovala Ivesticiono razvojnom fondu, ali i garancije za kredit koje je ta banka uzela od Evropske investicione banke. Tek tada je objelodanjeno da su Kneževićeve firme u njegovim bankama držale manje od 1,5 miliona eura, odnosno, tek nešto više od 0,5 odsto ukupnih depozita. Zapravo, njima je banka služila za uzimanje (tuđeg) novca, u sumnjivim kreditnim aranžmanima. Naknadne dubinske analize pokazale su da je približno trećina visokorizičnih kredita data firmama u Kneževićevom vlasništvu. Ili njemu.

Karakterističan je slučaj Kaspija. Knežević je, 2014. godine sa kompanijom Kaspija properti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata ugovorio prodaju barskog hotela Princes, koji je već bio opterećen hipotekom za prethodno uzet kredit. Zato je dogovoreno da mu dio novca (12,5 miliona) bude isplaćen unaprijed, kako bi sa nepokretnosti skinuo opterećenja i predao ih novim vlasnicima. Kao garanciju da će to uraditi, Knežević je ponudio garanciju Atlas banke, koju je mu je tadašnji izvršni direktor Đorđe Đurić ovjerio mimo propisane procedure. Epilog: Arapi su ostali bez hotela, Atlas banka im je isplatila 15,2 miliona (osnovni dug plus zatezne kamate) a Knežević je nastavio da rasipa novac deponenata svojih banaka. Možda i nakon podizanja optužnice u ovom slučaju.

A država?

Danas znamo kako je kontrola CBCG još 2015. ustanovila ozbiljne probleme u poslovanju  Atlas banke. Tim koji je predvodio viceguverner CB Velibor Milošević (kasnije je uhapšen kao akter jedne od Kneževićevih afera) predložio je da, kao ključne mjere, da se banci zabrani dalje kreditiranje kompanija  iz Atlas grupe, a da se tim firmama i licima povezanim sa Kneževićem ograniči isplata depozita iz banke. Izgleda, međutim, kako odluka o (ne)prihvatanju tog izvještaja nikada nije donijeta.  Knežević je još bio dobar sa tadašnjim centrima moći. Tri godine kasnije, nova kontrola zatekla je neuporedivo lošije stanje.

Saznali smo, pored ostalog, da Atlas banka ne da Aerodromima Crne Gore da sa računa podignu njihova tri miliona. Pošto su se, navodno, Knežević i Ivan Brajović (tadašnji predsjednik SD-a koji je, „po dubini“, upravljao Aerodromima) dogovorili o jednom zanimljivom finansijsko-političkom aranžmanu. O kome ste mogli čitati u Monitoru, kada je tome bilo vrijeme. „Ja sam direktno sa Brajovićem dogovarao držanje depozita Aerodroma u Atlas banci. Zauzvrat, zatvorili smo mu sve kredite koje je imao u Atlas banci, u tu svrhu sam sa njim dogovorio da mu moji prijatelji plate plac u Bjelopavlićima po višestruko većoj cijeni od realne. Takođe, Brajović je dobijao naknadu od mene, navodno za potrebe partije”, tvrdio je tada Knežević. Bivšeg predsjednika SD-a, ipak, nema u optužnici za Aerodrome.

Nije to bio ni prvi ni poslednji put da je država (čitati: DPS Mila Đukanovića) pogurala Kneževićeve biznise. Njegova firma Jupex mix je 1999. godine od državnih fondova kupila većinski paket akcija (više od ¾ vlasništva) Jadranskog sajma u Budvi. O nekin detaljima tog posla za Monitor je 2005. govorio Danilo Popović, tadašnji predsjednik Skupštine Saveza Sindikata Crne Gore i član Savjeta za privatizaciju: “Kupila ga je Atlas banka. Sajam je inače držao svoja sredstva kod ove banke i u momentu kada je prodat, imao je na svom računu oko 2,5 miliona maraka, a prodat je za tri miliona maraka. Onog momenta kada je kupljen, te pare su pripale Atlas banci i ona je njihovim parama kupila Sajam u Budvi.” Nekome može biti interesantno – predsjednik Odbora direktora Jadranskog sajma u vrijeme privatizacije bio je Svetozar Marović.

Uglavnom, Knežević 2009. godine spaja nekretnine (placeve) koje je država sredinom prošlog vijeka dala na korišćenje Jadranskom sajmu sa susjednim zemljštem u vlasništvu opštine Budva. Čime dobijaju jednu od najatraktivnijih građevinskih lokacija u gradu. Tako nastaje Expo Budva u kojoj Opština ima četvrtinu vlasništva.

Neku godinu kasnije, 2016. Savjet za privatizaciju donosi odluku da je Knežević u procesu privatizacije platio i pravičnu tržišnu naknadu i za zemljište koje je koristio Jadranski sajam. Onda se ispostavlja da je Knežević sve to već založio za tri kredita ukupne vrijednosti oko 35 miliona eura (računica iz SDT-a). Sva tri kredita dobijena su od Pireus banke. Iste one kojoj je Knežević prodao svoju Atlas banku u Srbiji 2005. Nakon malih neugodnosti sa srpskim vlastima. „Možda zvuči čudno, ali ponosan sam na to i nikad nijesam osuđivan”, kazao je u jednom intervjuu Knežević, komentarišući ta vremena i “neugodnost da je 2006. odgovarao na pitanja u vezi stečajne mafije u Srbiji”.

Knežević je u filijali iste banke u Londonu garantovao za kredi od 1,5 miliona koji je podigao Milo Đukanović 2007. Prethodno su novac neophodan za kolateral na račun jedne od Kneževićevih kiparskih firmi uplatili Željko Mihailović i Dušan Ban. Đukanovićevi prijatelji, akteri duvanskog tranzita  i suvlasnici Pomorskog saobraćaja, još jedne kompanije privatizovane po modelu Jadranskog sajma.

Slična privatizaciona priča ponovila se i kada je Knežević, sa partnerima, kupio Vojnu bolnicu u Meljinama.  Kompleks od 19 objekata na 50.000 kvadrata zemljišta kupljen je za 25 miliona eura. Zapravo nije. Knežević je od države kupovao obveznice stare devizne štednje plaćajući 35 centi za jedan euro.  Država je, potom, njemu priznala punu cijenu kada je on tim obveznicama plaćao bolnicu. Što znači da ga je posao koštao puno manje.

Iz te perspektive, lakše je razumjeti zašto je Knežević o Đukanoviću, u njihovo vrijeme,  govorio i ovako: “U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od gospodina Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije.”

Sa druge strane, Đukanović je pravdao novac kojim je Knežević pomagao njegovu partiju. Definišući to kao interesnu dobrovoljnost. Novac je ,,završavao u računovodstvu DPS, sve je pažljivo evidentirano“, pojasnio je Đukanović, „a državnim organima dostavljani su onakvi izvještaji kakve su oni tražili”. Do danas ne znamo da li su ti izvještaji bili istiniti. Mada, nije teško imati osnovane sumnje po tom pitanju.

Sve to, ipak, nije pomoglo kada su na red došle obećane i ugovorene investicije. Umjesto nepunih 120 miliona investicija u meljinski kompleks dobili smo – ništa. I međusobne optužbe kupca i prodavca. Država je tražila raskid ugovora, a Knežević i njegovi partneri povrat „uloženih“ 25 miliona i naknadu za izgubljenu dobit. Arbitraža traje. A bolnica je završila u stečaju.

Naredni posao Kneževića i istog ino partnera, kompanije Capital iz UAE, završen je neslavno po domaćeg tajkuna. Praktično je izbačen iz zajedničkog posla izgradnje Capital centra u Podgorici. Arapima i njihovim finansijskim revizorima nije se dopao način na koji je Knežević baratao njihovim novcem. Preuzeli su posao i sami završili započeto. Ustupajući Atlas grupi poslovni prostor (sjedište Atlas banke)  i nekolika parking mjesta.

Tada je već krenula lavina. U stečaj je otišla Kneževićeva Atlas televizija (omogućeno mu je da u istom prostoru sa istom opremom pokrene drugu, ostajući dužan zaposlenima iz prethodne TV skoro milione ura na ime neisplaćenih plata i neuplaćenih doprinosa), fabrika vode (opet dug prema zaposlenima), zdravstveni i penzioni fond Atlas grupe… Dakle, nijesu u zatvoru baš svi oni koji su ga optuživali. A i dalje ga optužuju, nadajući se svom novcu.

Samo su, može biti, pomoćnici drugi.

„Ne zaboravimo nikako da je većinu svog novca Knežević donio iz Srbije u Crnu Goru. On je u Srbiji bio ekonomski bog. Vodio je poslove u Crnoj Gori i nazivao to zavičajnim romantizmom. A sada je doživio da mu se imovina rasprodaje“, objašnjava Milan Knežević, predsjednik DNP. “Ta optužnica ne može opstati. Ima toliko rupa i falinki. Kako iko može vjerovati bilo kojoj optužnici iz doba bivšeg režima…“.

To nas vraća na početak. Ovog teksta i tajkunske tranzicije. I pitanju da li vjerovati njima ili svojim očima, prevarenim radnicima, štedišama, poslovnim partnerima i opljačkanoj državi. Težak izbor.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DUŠKO KNEŽEVIĆ VRAĆEN U CRNU GORU: Prvi insajder Prve familije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon svega, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu. Vidjećemo hoće li tako i ostati

 

Samo dan nakon što je na ovdašnjoj televiziji A1iz Londona, predstavljajući se po ko zna koji put kao opozicionar Đukanovićevog režima i žrtva političkog progona, komentarisao hapšenja Zorana Lazovića i Milvoja Katnića „kao udarac na glavne pipke hobotnice Mila Đukanovića“i ukazivao da svi tragovi vode do bivšeg višedecenijskog vođe, usput izražavajući zebnju da ga ne bi “čudilo i da me uhapse ako bih se vratio u Crnu Goru”, odbjegli biznismen Duško Knežević izručen je Podgorici.  Pet godina nakon što su crnogorske DPS  vlasti,  za njim raspisale međunarodnu potjernicu.

Knežević  tvrdi da je dobrovoljno pristao na izručenje. Činjenice ga demantuju. Izručen je po odluci Visokog suda u Londonu, koji je 4. aprila  odbio zahtjev  njegovih advokata da podnesu žalbu na odluku prvostepenog suda kojom se dozvoljava njegova ekstradicija Crnoj Gori.

“Nema dokaza da je Knežević ikada predstavljao bilu kakvu realnu političku snagu, a kamoli bilo kakvu prijetnju po predsjednika Đukanovića”, ostao je Visoki londonski sud pri stavu  prvostepenog sudije.  I taj sud smatra da hronologija ne govori u prilog tvrdnji Kneževića,  te da su krivični postupci proistekli iz kolapsa njegovih banaka, a ne iz njegovog političkog aktivizma, a posebno ne zbog objavljivanja videa u aferi Koverta 2019. godine, na koju su se Kneževićevi branioci pozivali kao dokaz politički motivisanih optužbi.

Londonski sud ispravno cijeni tok  događaja. Duško  Knežević je , nakon decenija privilegija u Đukanovićevom sistemu u kom je postao poznat i kao „Milov tajkun“, progovorio o djelićima prirode tog sistema, tek nakon što je pao u nemilost vođe i njegovih institucija. Od tada, iako najavljuje razotkrivanje većih Đukanovićevih tajni – ništa.

Knežević danas insistira da je mogao koristiti još neke pravne mehanizme kako bi odgodio izručenje: “Pristao sam da se vratim u Crnu Goru posle odluka suda da budem izručen. Proceduralno nismo koristili mogućnosti koje smo imali, jer se vrši pljačka moje imovine u Crnoj Gori i htio sam da dodjem da to zaustavim, ali i da dokažem svoju nevinost, jer svi ljudi koji su me optuživali sada su već u zatvoru”.  Koji su to mehanizmi, nije objasnio, obzirom da mu je Visoki sud u Lononu odbio pravo žalbe.

Specijalno tužilaštvo je protiv Kneževića podiglo tri optužnice – za organizovanje kriminalne grupe, pranje novca i zloupotrebe u privredi. U vrijeme kada su optužnice podignute, 2019. godine, na čelu SDT bio je danas uhapšeni Katnić

Neposredno pred dolazak u Crnu Goru, gdje mu je određen pritvor, Knežević je preko ovdašnjih medija opet priprijetio čuvenom plavom torbom. On je 2019. optužio  Đukanovića da je od njega primao novac, koji mu je jednom prilikom predao u plavoj torbi. Đukanović je to demantovao. Snimak koji Knežević tvrdi da posjeduje, još nijesmo vidjeli.

”Dolazim s plavom torbom, ide mi sa teget kombinacijom. Dostini nije prijatno što dolazim… Najgore je što ovo sad mnogi hoće da koriste za neke svoje lične benefite i lične obračune i prikažu kao svoj uspjeh. Ali dobro, nije važno izdržaću, izdržao sam i gore. Izdržao sam devedesete i tuču s Milom, tako da idemo dalje…”, rekao je Knežević, nakon što je stigao u Golubovce.

Devedesete, koje je Knežević, kako kaže „izdržao“, bile su početak njegovog poslovnog uspjeha. Rođen je 1959. u Titogradu, gdje je završio gimnaziju Slobodan Škerović i pošao na studije ekonomije u Beograd.  Potom se zaposlio u tamošnjoj državnoj eksport kompaniji bliskoj tajnim službama. Od kraja 1980-ih bio je  direktor Jupeksa.  Kako je Monitor pisao skoro prije deceniju, nikad nije dokazana pretpostavka da je  Knežević u 1990-im odigrao ulogu knjigovođe of-šor pranja para. Zbog pisanja Monitora Knežević je na sudu tada tražio  40.000 eura za povredu časti, ugleda i prava ličnosti. I izgubio spor.

Prvi milion”, objašnjavao je, ,,zaradio sam na uvozu robe široke potrošnje. U Beograd sam iz Singapura i Bangkoka uvozio odjeću, a iz Italije obuću”.

Sredinom devedesetih ulazi u bankarski posao. Atlas banka je osnovana 1995. u Beogradu a on je imenovan  za njenog predsjednika. Banka je 2005. prodata Grcima, Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Đukanovićevom Kapital investu.  Vijesti i Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) su u januaru 2019. godine  objavili da je Knežević preko svoje firme na Kipru garantovao za Đukanovićev kredit dobijen od londonske Pireus banke. Tako je Đukanović zaradio prvi milion.

Nije to jedina njegova veza sa Đukanovićem. Kneževićevo ime se vezuje se i za aferu  Telekom. Preko of šor kompanija koje se povezuju sa njegovim bankarskim carstvom, stiglo je mito za prodaju nekadašnje državne telekomunikacione kompanije.  Jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora,  kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Kneževićem. I tada je najavio tužbu protiv Monitora, pa odustao.

“U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je svojevremeno Knežević.

Njegovo se carstvo  širilo. Atlasmont banku i Atlas grupu, koju čini preko 30 kompanija iz oblasti finansija, nekretnina, turizma, zdravstva i medija, Knežević je pokrenuo 2002. Ta grupa većinski je vlasnik prostora Jadranskog sajma u Budvi a upravljala je i bolnicom Meljine kod Herceg Novog. U Podgorici su 2006. osnovali prvi  univerzitet Mediteran. Atlas grupa imala je predstavništva u Srbiji, Rusiji i na Kipru.

Knežević je u Crnu Goru doveo arapske investitore radi izgradnje pompezno najavljivanog Atlas capital centra. Bilo je još glamura. Organizovao je dolazak nekadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona 2011. na konferenciju u Budvi.

Idilu Kneževćevog poslovanja, prekinula  je 2014.  godine  Centralna banka Rusije, oduzimajući licencu Kneževićevoj tamošnjoj banci zbog sumnji na pranje novca i navodno nezakonito iznošenje 180 miliona eura iz te zemlje. Sud je  poništio tu odluku.

Problemi nijesu prestali. Iste godine arapski investitori su istisnuli Kneževića iz Atlas capital centra,  zbog navodnog nepoštovanja dogovora, kašnjenja u gradnji ali i neadekvatnog trošenja više miliona eura bez njihovog znanja. Potom je ime tog kompleksa promijenjeno u Capital plaza.

Iste godine Đukanovićeva vlada odbila je  da prihvati izmjene ugovora o privatizaciji nekadašnje vojne bolnice u Meljinama. Bio je to početak Kneževićevih nevolja u Crnoj Gori.  Gdje je tačno nastao kuršlus u idili Đukanović Knežević, nije jasno. Osim da se to, sasvim  izvjesno,  dogodilo zbog sukoba interesa.

U oktobru 2017. uhapšeno je više službenika njegove banke, koje je Specijalno tužilaštvo, pod vođstvom Đukanovićevog specijalnog tužioca,  osumnjičilo za pranje novca. Navodno je preko Kneževićeve banke oprano više od pola milijarde eura prljavog novca. Centralna banka je krajem 2018. uvela prinudnu upravu u Kneževićeve Atlasmont i Invest banku Montenegro (IBM), da bi potom IBM oduzela dozvolu i naložila stečaj, a u Atlas banci sprovela dokapitalizaciju.

Knežević je konačno “progovorio” u januaru 2019. godine, optužujući između ostalog Đukanovića za pokušaj preuzimanja njegovih poslova i imovine. Optužio je specijalnog tužioca Milivoja Katnića i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića da u tome pomažu Đukanoviću. Jovanić je takođe uhapšen nakon pada DPS-a, odnosno dolaska Vladimira Novovića na mjesto specijalnog tužioca.

Knežević je objavio i snimak koji je pokazao da je Nenad Vujošević, sekretar tadašnjeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića  od Kneževića navodno uzimao novac i davao ga tužiocu kako bi se zaustavile istrage protiv Kneževića, odnosno njegovih ljudi.

U jednom trenutku, kad je vidio da je đavo odnio šalu, Knežević je pokušao javnosti da se predstavi kao opozicionar i vođa otpora Đukanovićevom režimu. Osnovao je pokret “slobodnih građana” pod nazivom Zajedno do slobode, i na proteste pozivao sindikate, nezavisne intelektualce, opozicione partije…Nije baš prošlo kako je očekivao.  Sklonio se u London.

Kako god, jasno je da bi Knežević još ćutao da nije došlo do problema sa vođom. Još važnije, do sada je propustio da odigra ulogu koja mu u stvari jedino i pripada – insajdera koji će reći sve što zna o Đukanovićevom sistemu.

Početkom 2020. godine, podgorički Viši sud potvrdio je optužnicu u predmetu Karbon u kojem je Knežević navodno sa još četiri člana kriminalne grupe pričinio štetu kompaniji Global Karbon i pribavio protivpravnu korist od 1.942.000 eura. Osim u čuvenom slučaju Koverta, koji vodi sve do vrha nekadašnje vlasti,  Knežević je optužen i da je sa direktorima Atlas banke navodno oštetio Aerodrome Crne Gore za tri miliona eura. Njegovi branioci kažu da Knežević negira sve optužbe.

Ministar pravde Andrej Milović kazao je da je na tužilaštvu da procijeni da li će Duško Knežević postati svjedok saradnik. “Ukoliko sud procijeni da on ima određene dokaze vjerujem da može postati”, kazao je Milović za TVCG.

Knežević je ranije preko medija poručio da ne želi da bude zaštićeni svjedok. „ A sve dokaze koje imam protiv Mila Đukanovića i koje sam iznio do sada i prijavio spreman sam da dam“,  tvrdi Knežević.

Ima onih koji vjeruju da će i Knežević svoje tajne,  pa i tajnu plave torbe,  kako je svojevremeno govorio Svetozar Marović na Kneževićevoj televiziji, dok su preko medija skupa glumili opozicionare,  “odnijeti u grob”. Vidjećemo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo