Đavo se, kažu, krije u detaljima. Pa evo nekoliko detalja u kojima možete tražiti đavola. Pođe li po zlu, on će, svakako, pronaći vas. Ako već nije.

„Patriotizam se mjeri izmirenjem poreskih obaveza”, podsjetio nas je, nedavno, direktor Poreske uprave, Milan Lakićević precizirajući da je strateški zadatak institucije kojoj je na čelu „podizanje nivoa fiskalne discipline u Crnoj Gori i veća naplata budžetskih prihoda…”. Crnogorci, javan je podatak, na ime neplaćenog poreza državi duguju nekih 350 miliona eura. To je, otprilike, četvrtina ovogodišnjeg budžeta.

Koji dan ranije, u Beču, primajući jednu od nagrada koje se, manje-više rutinski, dodijeljuju izdašnijim donatorima, crnogorski premijer Milo Đukanović obznanio je svoju novu razvojnu filozofiju (ako ne znate ili ste zaboravili: Đukanovićev politički i poslovni partner Svetozar Marović originalni je autor te parole – pod njom je Crna Gora pljačkana i sramoćena u posljednjoj deceniji prošlog vijeka).

Sažeto, poruka glasi: „Države zapadnog Balkana treba da odustanu od kopiranja politika država blagostanja”!? Šef je potom zbunjenim Austrijancima pojasnio zašto se odriče najvažnije evropske tekovine, po cijenu da prekrši i Ustav sopstvene države (u njemu je Crna Gora definisana kao država socijalne pravde). Država blagostanja, pojasnio je crnogorski premijer, implementirana je kao „težnja da se stvoreno bogatstvo ravnomjernije raspodjeli”. A to, smatra Đukanović, nije naš problem. Kao što nam ni namjera nije ravnomjerna raspodjela bogatstva. Po njegovom mišljenju nas tište „visoki destimulativni porezi, neodrživi penzioni sistem i rigidna politika tržišta rada (koji) ograničavaju konkurentnost i rast”. Zato, kaže Đukanović, „moramo biti hrabri i odlučni i sprovesti radikalne reforme…”.

Đavo se, dakle, krije u malim stvarima. Nedavno je, nekako između poslanica koje su domaćoj i svjetskoj javnosti uputili Milan Lakićević i Milo Đukanović, na jednoj od ovdašnjih televizija ponovo repriziran film Upoznajte Džo Bleka. To je ono kad Bred Pit igra smrt koja je došla po svoje. A jedna od poenti tog holivudskog ostvarenja jeste poruka da „smrt i porez ne možete izbjeći”.

Smrt i porez, ponovi Džo Blek, odnosno smrt, odnosno Bred Pit koji, koliko pamćenje služi, nikada nije upoznao Mila Đukanovića. Da jeste znao bi kako je sve to relativno.

Izvještaji Centralne banke Crne Gore svjedoče o nemogućem: crnogorski premijer je suvlasnik DOO Global Montenegro, koji se nalazi na listi preduzeća koja su u blokadi zbog poreskog duga. Đukanović i njegov kum i poslovni partner Vuk Rajković vlasnici su firme koja državi ne plaća porez od 2011. godine. Prema podacima CBCG oni su, zbog duga od 22,3 hiljade eura, u blokadi 731 dan ili više od dvije godine. U isto vrijeme, Monitor je nedavno pisao i o tome, Global Montenegro ne vraća ni kredit od pet miliona eura uzet od HYPO banke.

Da približimo: zvanična statistika kaže da polovina zapošljenih u Crnoj Gori radi za mjesečnu neto platu manju od 250 eura. Godišnje, to je tri hiljade eura. Sedam godina, i eto iznosa koji Đukanović i Rajković duguju državi na ime poreza.

A eto i apsurda: ne možete se registrovati kao predsjednik sindikalne organizacije u preduzeću ukoliko nadležni organi utvrde da dugujete porez za stan. Ne možete produžiti registraciju za automobil prije nego što platite zaostalu kaznu za pogrešno parkiranje. Ali možete postati premijer države kojoj, kao biznismen, dugujete porez.

Potom kreirate ekonomsku politiku ne mareći za to da spadate među one koji nijesu u stanju da podmire sopstvene dugove. Zapravo, kreirate ekonomsku politiku sa isključivim ciljem da svoje dugove, sve pravdajući se višim interesima, prebacite na račun poreskih obveznika. Bilo da se radi o Prvoj banci ili Global Montenegru.

,,Predlog da se problem budžetskog deficita riješi oporezivanjem bogatstva je demagoška politička poruka”, kaže čovjek koji je, zvanično, postao milioner na kredit. A ista osoba – poreski dužnik i predsjednik Vlade – Milo Đukanović obraćajući se onima koji se bore za zaštitu ugroženih egzistencijalnih prava penzionera i radnika, kaže: ,,I oni moraju da razumiju poziciju premijera, koji mora da vodi računa da država ne bankrotira”.

Naposljetku: nije pitanje šta je država dala vama, nije pitanje ni šta ste vi dali njoj. Pitanje je šta vam je (svima skupa) njen premijer uzeo.

Bog malih stvari. I velikog novca. Kome nikad nije dosta.

Zoran RADULOVIĆ