Povežite se sa nama

Uncategorized

BRANKO ĐUROVIĆ, POMORAC: Ljudi i brodovi

Objavljeno prije

na

Branko Đurović ima 23 godine plovidbenog staža u obje crnogorske pomorske kompanije – Jugooceaniji i Barskoj plovidbi. Predavao je u Srednjoj pomorskoj školi u Baru, pa u Višoj u Kotoru, i već dugo se bavi poslovima osiguranja brodova i ostvarivanjem prava pomoraca. Za Monitor govori o pomorstvu nekada, i aktuelnoj situaciji.

Iskustva mu ne nedostaje. Obišao je većinu država, nije bio, kaže, na Islandu jer tamo ne uplovljavaju veliki brodovi,kaže Đurović na početku razgovora za naš nedjeljnik.

Kao kadet počeo je da plovi na brodovima kotorske Jugooceanije, koja je osnovana 1956. ,,Jugooceanija je dobila nekoliko starih brodova i jedan brod iz 19. vijeka. Nažalost nijedna fotografija toga broda nije sačuvana. Onda su imali brodove na ugalj, stara gradnja, kvalitetna, pa su zbog starosti povučeni. Zahvaljujući direktoru vizionaru, Savu Staroviću, Jugooceanija je tada naručila tri novogradnje. On je znao da flotu mora obnavljati pa je uspio da to uradi kreditom koji je dobio od domaćih banaka, koje su tada više kreditirale strane naručioce brodova”, priča Đurović. ,,Kao kadet sam se 1958. ukrcao sa broda na ugalj na novi moderan brod. Nastalo je jedno moćno preduzeće. Harmonija na brodu je bila takva da je iz te sloge, Dalmatinaca i Crnogoraca, Albanaca i Makedonaca, stvorena jedna takva simbioza, da niko nije mogao očekivati kakvo će vrijeme da dođe jednog dana”, prisjeća se.

Za razliku od Kotora, u Baru nijesu dobili nijedan stari brod. Prvi brod Barske plovidbe bio je drveni jedrenjak ¬¬– Malinska. ,,Kada sam govorio mojim učenicama da je Barska plovidba počela sa jedrenjakom, nijesu mogli da vjeruju. Barska plovidba je osnovana 1961. Zatim su dobili male drvenjake, sve bez pomoći države. Prvi veći metalni brod je bio Liberty, jeftina gradnja za ratne potrebe. Kupovali su još Libertija, oni su bili na parni pogon”, kaže Đurović i naglašava tehnološki prelaz brodova na kojima je plovio od Jugooceanije i brodova na ugalj, Barske plovidbe i brodova na paru, te prvog motornog broda Piva Prekookeanske plovidbe Bar, na kojem je plovio.

,,To je bila tehnička kombinacija, vitla su bila na paru, imao je parne kotlove, a glavni pogonski stroj je bio motor. Na Pivi sam bio dvije godine i dva mjeseca prvi oficir. Niko se nije povrijedio, nije bilo šteta. Imate brodova, sudbina im je određena, kao ljudima. Tu mi je bio nastariji kapetan u floti, Dalmatinac, porijeklom Ličanin. On ništa o sebi nije pričao, i pošto je umro ja saznam da ga je pilot ostavio u Magelanovom tjesnacu, da je sa 29 godina bio najmlađi kapetan u Kraljevini. I da je tada proveo brod bez pilota kroz Magelanov tjesnac. On to nikad nije pomenuo”.

Nakon toga, Đurović nastavlja školovanje u Engleskoj, zatim predaje u Srednjoj pomorskoj školi u Baru, pa na Višoj pomorskoj u Kotoru.

Andrija Dabanović jedan od osnivača pomorstva u Baru, izdejstvovao je i da se otvori Pomorska škola u tom gradu. ,,Kada se otvorila Pomorska škola u Baru svi su bili sumnjičavi kako će ti slavni pomorci iz Kotora da podrže tu školu. Tri kapetana, direktor škole i dva profesora su godinama dolazili iz Kotora ovdje i predavali, svim srcem”, priča Đurović i ističe da je škola ukinuta kada je bila u najvišem zamahu.

,,Nekada nam je bilo mnogo dvije srednje pomorske škole, a sada imamo više pomorskih fakulteta nego mnogo veće pomorske zemlje”, kaže Đurović.

Sjećajući se putovanja, kaže da bi najradije ponovo posjetio Kubu i Kinu. Kina iz tog vremena mu je u lijepom sjećanju zbog odnosa prema pomorcima i profesionalizmu, koji je bio na većem nivou čak i od zemalja Zapada.

Na Kubi ga je liječio doktor koji je liječio i Kastra, a naglašava da nije jedini pomorac koji ima pozitivne emocije prema ovoj zemlji. U sjećanju mu je ostala i poruka napisana na ploči ispred jednog hotela – Jedan put razbuđenja, nikad se više neće uspavati, potpis Hoze Matri, kubanski filozof. ,,Sada kada je umro Kastro pročitah da je sahranjen pored Hoze Martija. Njih dvojica su praktički probudili Kubu, pa sam se sjetio tog natpisa, koji bi mogao da glasi i: Probudili ste Kubu, nikad se više neće uspavati”.

Naglašava i da su na Kubi pomorci iz SFRJ, u to vrijeme, imali posebno uvažavanje. ,,Kada je bila zabranjena plovidba na Kubu, mi smo i pored sankcija sve brodove Prekookeanske plovidbe stavili da plove za Kubu. Nikada to nije zaboravljeno, to vrijeme sankcija, i ta se zahvalnost protezala kroz vrijeme”.

Kao 18-godišnjak je sa puta u Španiju donio knjigu Građanski rat u Španiji i njegova dokumenta. ,,Neuspjeh je što za 58 godina nijesam nikog nagovorio da prevede tu knjigu u kojoj su isti prostor i broj stranica dobile obje strane u tom ratu”. Smatra da bi tamošnji primjer jednakog tretmana suprostavljenih strana, mogao da osvijetli put i početku pomirenja i kod nas.

Đurović se sa sjetom sjeća napuštenih brodova i zaboravljenih ljudi, kao i degradirane pomorske tradicije: ,,Imamo slučajeve gdje se pokazuje naša posrnulost, a opet i slučajeve gdje je evidentna veličina. Ovdje u Baru je putnički brod prodavan osam godina. Kada se napokon našao kupac, brod se tokom noći devastira. Vandali sa aparatima za varenje iskidaju sve što mogu i sve izađe preko kapije. Sjutradan advokati savjetuju kupca da ne vodi spor da ide sa brodom i brod je isplovio. U isto vrijeme u Bijeloj, kapetan je čuvao brod u savršenom stanju. I u toki vokiju su bile nove baterije. Sudija i kapetan predaju kupcu brod, riječi nijesu progovorili advokati od kupca, koje je on pripremio za Crnu Goru misleći da je tu neka divljina. To je ta neka naša ravnoteža”.

Crna Gora ima pomorsku tradiciju, ima i pomorce ali nema brodove. ,,Pričao mi je lučki kapetan da su kontrolisali koliko ima pomorskih knjižica i da je i on bio iznenađen da ih je preko 7.000. A mi možemo da utvrdimo za otprilike 2.200 pomoraca gdje plove”.

Đurović se pita da li je to kraj pomorstva kod nas, da li za pomorstvo treba da imaš brod ili flotu. ,,Da vratimo sada tu našu flotu, ne bi bilo mjesta za naše pomorce, oni bi se opredijelili da plove na stranim brodovima. Neki naši teoretičari kažu da je profitabilnije ulagati u školstvo, nego u brodove. Što može da propadne ako nemaš brod. Na prvi pogled ovo je privlačno da imamo 20.000 pomoraca, više škola i fakulteta”.

O nestanku naše flote prosto konstatuje: ,,Sankcije UN nijesu uništile crnogorsko brodarstvo, preteklo je više brodova nego što je raspodijeljeno uzduž obale decentralizacijom flote iz Rijeke, nakon Drugog svjetskog rata”.

Problematično je i to što je malo ostalo od bogate tradicije dviju velikih pomorskih kompanija iz Kotora i Bara. ,,Šest brodova je potonulo, vođeni su veliki sporovi, angažovani su svjetski eksperti. Nijedan papir od ta dva velika preduzeća nije sačuvan.Ili ih je neko sačuvao samo za sebe jer javnosti nijesu dostupni”.

Đurović je apelovao da se sačuva to bogato nasljeđe, ali bezuspješno: ,,Razmišljao sam, možda je takav otpor i brzina da se to uništi zbog toga što su se uplašili da se ne otkriju neke nedozvoljene stvari o gubitku te dvije flote. Onda sam jednog uticajnog čovjeka zamolio da urgira da se sve izdvoji do donošenja sankcija. Opet bi imali sačuvano 50 godina iskustva. A da ovo od sankcija skrajnu. Ni to nije uspjelo. Sada se opet počinje ispočetka i pored bogate tradicije. Doći ćemo tek za 50 godina na ono što smo već imali prije pola vijeka”, zaključuje Đurović.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

DNEVNI BORAVAK  ZA STARE U KOLAŠINU ZATVOREN:  Godine čekanja, mjesec i po radovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugo čekani Dnevni boravak za stare u Kolašinu radio je samo mjesec i po. U lokalnoj upravi i Centru za socijalni rad ne može se dobiti informacija kada bi taj servis mogao biti ponovo dostupan korisnicama

 

Najstariji Kolašinci ponovo su bez prostora gdje bi mogli da provode određeni dio dana, ali i da dobiju toli obrok i najneophodniju stručnu podršku.  Privilegiju da imaju na raspolaganju servis za podršku, pripadnici „trećeg doba” u toj varoši imali su samo od novembra do kraja decembra prošle godine. Najavljivan  od 2018, adaptiran dvije godine, Dnevni boravak za stare u Kolašinu zvanično je otvoren u novembru prošle godine. Od Nove godine, vrata tog prostora su zaključana, a trenutno je teško dobiti odgovor na pitanje do kada. Prema nezvaničnim informacijama iz Centra za socijalni rad Kolašin i Mojkovac, resorno ministarstvo,  koje je nosilac tog projekta, čeka da se u vođenje servisa uključe ili lokalna uprava ili licencirana NVO.

Dnevni boravci za stare u Crnoj Gori otvarani su u saradnji sa Kancelarijom Programa Ujedinjenih nacija za razvoj, kroz projekat razvoja kapaciteta usluge socijalne zaštite u našoj državi. U okviru tog projekta trajalo je i dugo adaptiranje prostora u Kolašinu. Opština je dugo prolongirala odluku o određivanju lokacije. Sada smatraju da su sve svoje obaveze prema najstarijim sugrađanima završili, ustupajući prostor za Dnevni boravak. U kolašinskoj lokalnoj upravi još ne znaju koje bi trebalo da budu njihove obaveze  u  funkcionisanju  tog servisa. Kako je za Monitor kazao Sekretar za finansije Dragan Bulatović, još nijesu dobili zvanični dopis sa sličnim očekivanjima sa bilo koje adrese.  Zbog toga, objašnjava, ne mogu ni kazati da li će Opština i na koji način doprinijeti projektu.

„Lokalna uprava je, skupštinskom odlukom, za potrebe Dnevnog boravka za stare ustupila prostor od 80m2 u zgradi koja je opštinsko vlasništvo. Taj objakat se nalazi u Ulici Jagoša Simonovića. Nemamo, koliko je znam, nikav upit, predlog  incijativu ili informaciju o načinima na koje bismo se mogli uključiti u funkcionisanje tog servisa. Obaviješteni smo kad je počeo da radi. Ne znam ništa o zatvaranju niti kako funkcioniše“, kazao je Bulatović.

Na sajtu JU Centri za socijalni rad Crne Gore, uz informaciju o početku rada, piše i da će Dnevni boravak korisnicima u Kolašinu pružati usluge toplog obroka, psihosocijalne podrške, sitnih medicinskih usluga… Takođe i organizovanje društvenih igara, dnevno posluženje, realizaciju radionica u saradnji sa osnovnim školama, orgnizovanje izleta…

Tokom kratkog rada, u Dnevnom boravku bilo je svega nekoliko korisnika. Uglavnom onih koji su u stanju socijalne potrebe. No, njihovo iskustvo govori da je taj servis, čak i u tom kratkom  periodu, bio nedostupan mnogima kojima je podrška neophodna.

„Bila sam svega dva dana. Nije bilo loše. Dobijali smo sok, kafu, jedan obrok, koji je donošen iz obližnjeg restorana. Imali smo televiziju i mogućnost za društvene igre. Bilo je toplo i udobno. Međutim, i da nastavi da radi, ne znam kako bih više mogla da dolazim. Ta kuća je u centru grada, a ja živim u prigradskom naselji, dva i po kilometra daleko od centra. Svaki put treba da platim taksi u oba pravca, što nije malo s obzirom na to da sam korinica socijalnih davanja. Uostalom, za taj novac bih mogla bih sebi taj jedan obrok da obezbijedim”, kaže sedamdesetdvogodišnja Kolašinka.

Ona tvrdi da bi trebalo razmisliti i o načinima da se u staračka, i uglavnom samačka domaćinstva, besplatni obrok nekako dopremi, pa da korinici ne moraju dolaziti. Tvrdi i da je čula od ostalih rijetkih korisnika kratkotrajnog rada servisa Dnevnog boraka da im je komplikovano da dolaze svakodnevno.

„Bilo je korisno jer sam se poslije dužeg vremena zatvorenosti u kući, srela sa nekim vršnjacima. Razgovarali smo, gledali TV… Pričali smo o zajedničkim mukama, a nije ih malo. Predugo traju dani kad je čovjek bolestan, star i sam… Nijesu nas obavijetili o zatvaranju Dnevnog boravka, čula sam nešto da je problem plaćati struju, a to bi, valjda, trebalo Oština da radi. Dobro bi bilo da ga ponovo otvore, pa ko može da dolazi, nek’ dolazi, ko ne može, neka sjedi kući, kao i do sada”, priča sagovornica Monitora.

U Opštinskoj organizaciji penzionera Kolašin gotovo da ne znaju ništa o načinu na koji je zamišljen rad Dnevnog boravka. Niko ih, tvrde, nije pitao za savjete niti pokazao incijativu da ih uključi u funkcionisanje. Iako su prostorije Udruženja penzionera i Dnevni boravak u istoj zgradi, kažu da su potpuno neinformisani.

„Dok se prostor uređivao pružili smo tehničku podršku, koliko smo mogli, s obzirom na to da smo u istoj zgradi. To je sve. Čula sam da je ideja da se tamo pružaju usluge starima u stanju socijalne potrebe. Ni to precizno ne znam. U svakom slučaju, podržavamo svaki oblik osnaživanja i pomoći najstrijim, ali uz brižljivo analiziranje njihovih stvarnih potreba. Čini mi se da je to izostalo”, kaže predsjednica kolašinske organizacije penzionera Ljiljana Tatić.

Ona podsjeća na veliki broj starijih ljudi na seoskom području, kojima su, kaže ona, usluge Dnevnog boravka daleko i nedostižne. Tatić kaže da je u Kolašinu oko 1.400 penzionera, te da ni njihov položaj nije zavidan. Potrebana im je, zaključuje ona, višestruka i multidiscplinarna podrška. Objašnjava da je pandemija donijela nove strahove, izolovanost i nove egzistencijalne probleme.

„Podjednako bitno kao i novac za osnovne potrebe je uključivanje starijih u aktivnosti koje su primjerene njihovom zdravstvenom stanju i starosnom dobu. Druženje, zabava, razgovori, izleti… sve bi to upotpunilo i uljepšalo njihovu svakonevnicu. Mi se trudimo, i pored orgraničenih sredstava, da dio tih potreba i zadovoljimo. Međutim, opet, ostaje veliki broj naših vršnjaka izvan toga. Ili su daleko od grada ili su bolesni”, objašnjava ona.

Organizacija penzionera u Kolašinu koristi prostor od oko 80m2, uključujući i kancelariju. No veliki problem je održavanje, zagrijavanje i plaćanje računa za struju. Iz opštinske kase ove godine će biti izdvojeno svega 1.000 eura za to udruženje. Imaju još 400 eura prihoda od članarina. Polovinom novca dobijenog iz lokalnog budžeta, kažu, kupili su drva za ogrjev, a račun za struju im je opterećen i ratama kojima otplaćuju raniji dug. Od Opštine su  ove godine tražili oko 5.000 eura. Međutim, taj zahtjev su iz lokalne uprave ocijenili kao neosnovan.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

JAVNI POZIV ZA NOVINARSKA ISTRAŽIVANJA IZ OBLASTI ŽIVOTNE SREDINE I POGLAVLJA 27

Objavljeno prije

na

Objavio:

 Imate li ideju za novinarsku priču od javnog interesa, želite li da istražujete teme od značaja za Crnu Goru i proces evropskih integracija, vezanih prije svega za Poglavlje 27 i zaštitu životne sredine? Da li hoćete da uz trening i mentore iz zemlje i regiona, rukovodeći se najvišim standardima, razvijete temu koja vas zanima? Hoćete li da se vaša priča objavi u regionu, da se prevede na engleski jezik, dopre do čitalaca van našeg govornog područja?

Ako na ova pitanja odgovorite potvrdno, prijavite svoje ideje za istraživačke tekstove od javnog interesa vezane za proces evropskih integracija. Autori najboljih prijedloga će proći  trening, koji će se održati u Crnoj Gori krajem aprila 2021.

Nakon trenga, izvršiće se selekcija. Tri kandidata sa najboljim idejama, novinarskim vještinama i znanjima, uz mentorsku podršku uredničkog tima iz zemlje i regiona, realizovaće svoje istraživačke projekte.

Nakon završetka istraživanja, svi radovi će biti objavljeni na sajtovima CIN-CG-a i BIRN-a, kao i u posebnoj dvojezičnoj publikaciji i e-knjizi.

Pravo apliciranja imaju svi novinari iz Crne Gore sa istraživačkim sklonostima i iskustvom. Pored treninga, mentorske i  uredničke podrške, odabrani kandidati dobiće i 1000 eura za rad na pričama (umanjenih za oko 9% poreza na honorare).

Konkurs se sprovodi u okviru projekta Istraživačko novinarstvo, ekološke teME, učešće građana/ki, koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Prijave sa prijedlozima se šalju do 26. marta 2021. godine, na email: konkurscincg@gmail.com i assistantcincg@gmail.com.

Formulare za prijavu možete preuzeti na ovom LINKU

Ukoliko imate dodatnih pitanja, pošaljite ih na e-mail: konkurscincg@gmail.com ili na   assistantcincg@gmail.com.

Komentari

nastavi čitati

Uncategorized

CONDITIONS FOR CONDUCTING PHYSICAL EDUCATION: Coronavirus Returned Youth to Sports

Objavljeno prije

na

Objavio:

Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city – these were images of everyday life of young people in Podgorica. Closure of schools and one-month home isolation made the teens, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates

 

The new emergency situation caused by spread of COVID- 9, closure of schools and one month home isolation, made teenagers, after loosening of prevention measures, massively physically active. Podgorica streets these days are full of young people, who enjoy riding bikes, scooters, roller skates… Basketball is played on the sports fields in the blocks. “Tracksuit” style can be seen throughout the city.

The situation was completely different before the coronavirus. Empty, broken playgrounds and benches, young people staring at smartphones while walking through the city. Taking photos for Instagram was a favourite sport. Cafés, bookmakers, rare bikers – these were images of everyday life of young people in the capital. Now, after a month long isolation, Podgorica has another, more beautiful face that resembles some European “smart city” with fewer cars, cleaner air and a wide range of alternative traffic.

As high school students told us, before the closure of schools, physical education classes were attended only by students who liked sports. Professors, they said, had an understanding, so they closed their eyes to those who were not interested in sports. The conditions for teaching in high schools range from poor to almost ideal.

– It all depends on the professor. New, young professors insist on work at the beginning, but gradually they also abate. Only those who want, attend physical education classes, mostly guys. I have no need to do that. I spend time learning some other subject with my friends. That's a great option. We have the equipment and space, the conditions in the gym are excellent. We have a lot of sections – skiing, cycling, hiking, swimming which operate at full capacity – said M.M. student of “Slobodan Skerovic” Grammar School.

And while in Grammar School students have the opportunity to socialize and have fun during organised recreational extracurricular activities, in some high schools there are high irregularities, so physical education classes have not been implemented at all.

– During four years of my education, I’ve entered gym only few times. We have almost never had that class. We use that time to take a break from school at a nearby café or to walk. We often see physical education professors sitting in cafés across the school – told us A.P. student of Economic High School “Mirko Vesovic”.

We should seek reasons for avoiding physical education classes, whose impact is vital for adolescents’ psychophysical development, also in breakthrough of new technologies. They captivate youth minds, tying them up to computers and surfing on the Internet.

– There is a sports court in the block, it's great, but it happens that there is nobody to play basketball with, everyone is online and it bothers them to go out – says S.L.

Besides that, teenagers mostly spend time in cafés, playing raffle or filling out bookmaker tickets or just hanging out in the street. Researches show an increase in drug, alcohol and gambling addictions among youth. The age limit for addicts is getting lower every year. It seems that the former campaign Sports against Drugs (2010) would be even more needed for young people today, giving them clearer insight into promising different reality. And maybe coronavirus isolation achieved that much faster.

– A new basketball court was built in the backyard of my building. A lot of kids play there. The courts are much better than before. Finally something starts to change – said M.Z.

Director of “Vaso Aligrudic” Electro-technical High School Veselin Picuric, points out that, thanks to the new young professors, physical education classes take place regularly, as well as that students within this subject have possibility to learn dance basics. He adds that outdoor sports fields were renovated three years ago in cooperation with the Ministry of Sports and are constantly available to recreational athletes in the area. However, the school gym is still inadequate.

– Sports hall, built in the early 70s, is deteriorated and has never been generally reconstructed. The roof leaks, the old wooden windows have collapsed, so we have to repair the floor every year. It is the only sports hall that was not renewed within the Energy Efficiency Program in Public Institutions three years ago. It is used by approx. 3,000 students from Electro-technical, Chemical and Civil Engineering high schools. Those children deserve a normal gym and adequate conditions – explains Picuric.

Despite their different starting positions, the most fortunate ones seem to be those students who have a good elementary school teacher who succeeds in fulfilling his/her mission despite the existing restrictions – to develop good recreational habits in young people through fun and socializing, often with his/her ideas, enthusiasm and extracurricular activities.

– All professors who take kids to competitions do it because they love their job. And it’s not the point to be the first, as some people think, but to participate. I often take kids to watch a game, skiing, swimming… And during this crisis period, physical education takes place on online platforms, and children submit their videos with successfully done exercises. We all do our jobs, but each of us in his/her own way. Guests in the class are also our friends, actors, singers, athletes, who explain children why they love sports. It is important not to experience sports as a competition, but to focus on awakening in children the desire to play a sport. Only then our mission is successful. It is not easy for us, because we are fighting against technology, lack of free time and everything else that makes modern life – said teacher of physical education at Primary School “Pavle Rovinski” Velimir Vlahovic.

It would be good to get good ideas and habits in place, and bad ones to bring to a minimum.

 

Balloon sports halls as an alternative

School gyms and outdoor courts are not the only places where young people engage in sports activities. During bad weather, young people opt for the use of balloon sports halls, although they are not satisfied with the quality of air inside them. “I prefer open space, it's healthier, only when the weather is bad, I opt for balloon sports halls, though the air is stale inside. Renting is not expensive, it depends, we give from 1.5 to 2.5 euros each – this is not expensive when more people gather to play”, said high school student M.K.

Renting costs are acceptable for children and income from balloon sports halls is used for school purposes. “70% out of income generated from balloon sports halls owned by schools, goes to school and 30% to Fund for Talents of the Ministry of Education”, told us Dijana Lakovic, Director of Elementary School “Pavle Rovinski”.

School management in Grammar School “Slobodan Skerovic” plans to invest income which they generate from balloon sports hall in an innovative way. “The contracts with the owners of balloon sports halls expire next year. Generated profit is used for school purposes. Part of my second mandate development plan includes building of a park space behind the school and possibly, restoring an athletic track”, announced Zoja Bojanic, Grammar School Director.

 

Reconstruction and construction of halls

The Ministry of Education points out that a lot of money has been invested in construction and reconstruction of the existing sports infrastructure in recent years.

Only last year, 16 projects, concerning reconstruction or construction of gyms throughout Montenegro were carried out, independently or in cooperation with other entities. Sports halls of Primary School “Ristan Pavlovic” in Pljevlja, Maritime High School in Kotor, Primary School “Marko Miljanov” in Bijelo Polje, Primary School “Salko Aljkovic” in Pljevlja, Grammar School in Cetinje, Primary School in Rozaje, Grammar School in Tuzi, Primary School “Blazo Jokov Orlandic” in Bar, Primary School “Oktoih” in Podgorica, Primary School “Orjenski bataljon” in Bijela and many others were equipped, constructed or reconstructed, as well as sports fields in Plav and Gusinje. Reconstruction of sports hall in Grammar School and Vocational High School in Rozaje will start soon, as well as construction of sports hall in Primary School “Lovćenski partizanski odred” in Cetinje.

Irena CEJOVIC
Elena DABETIC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo