Kad god se spomenu predrasude, meni na pamet padnu jedan predmet, jedan pojam i jedna parola; predmet je “bumerang”; pojam je “promjena”, tačnije, njegova množina: “promjene”; parola je:”Samo napred!” Čovjek se ne može načuditi kako neke obične riječi u svakodnevnoj upotrebi postaju paradigme u kojima se kriju generalizirajuće predrasude; gotovo okamenjeni stereotipi, koje nikakva analiza, koliko god nepobitno dokazala njihovu pogrešnost, ne može iskorijeniti iz upotrebe.
Koliko puta ste pročitali, čuli, ili upotrijebili onu čuvenu besmislicu:”Njegov (zlonamjerni, podmukli, nečasni…) plan, vratio mu se kao bumerang!” Kad god se upotrijebi ova fraza, učesnici u razgovoru imaju jasnu sliku šta se desilo: neko je gađao drugog, ali je dobio po glavi sopstvenim oružjem. Podsjetimo se: bumerang je lovačko i ratno oružje domorodaca Australije, poznatih pod nazivom “Aboridžini”. Riječ je o fascinantno ingenioznom izumu koji na prvi pogled negira sve zakone aerodinamike a na treći, ili trideset treći pogled (poslije pomnih eksprimenata i analiza), uzdiže se u vrhunski izum koji suptilno i suvereno koristi te zakone za svoj čudesni kružni let!
Hitnut vještom rukom izumitelja, bumerang (od onog najlakšeg kojim se love ptice, do teškog lovačkog i ratnog bumeranga koji može na mjestu ubiti velikog sivog kengura ili odraslog čovjeka – ukoliko ne pogodi cilj, u velikom luku, po svojoj nevjerovatnoj kružnoj putanji se vraća onome ko ga je hitnuo! Tako pripadnik naroda kom smo oduzeli ne samo kontinent, nego i ime, (njihovo ime nije “Aboridžini”; to i nije nikakvo ime nego angliciziran derivat latinskog; “Ab originem” – pridjev “izvorni”; “autohtoni”), zahvaljujući genijalnoj primjeni aeronautike i fizike, poslije promašaja dobija pravo u ruke svoje oružje, umjesto da gubi vrijeme tumarajući i tražeći ga.
.
E baš to nismo mogli podnijeti! To da su neki “Aboridžini”, izmislili nešto lucidnije i inteligentnije nego mi bilo je previše za našu sujetu! Tako smo bumerang, taj najinventivniji izum ljudske praktične inteligencije, degradirali u simbol tupavosti primitivaca koji hiljadu godina sami sebe udaraju u glavu tim idiotskim bumernagom, kad god promaše kengura!
Nemojte mi reći da ova teška kleveta bumeranga i njegovih izumitelja nema veze sa kulturnom arogancijom. Činjenica da se toliko duboko ukorijenila otkriva generalnu bahatost prema Drugom, zaudara na nadmenost neukih koji su upravo pronašli nekog od kog su pametniji: oni nikad ne bi sami sebe udarali po glavi tim blesavim bumerangom!
Da se i površnim tumačenjem pojma “promjene” predrasude isto tako brzo šire i ukorijenjuju vidi se iz entuzijazma koji ovaj pojam ima u svakodnevnoj upotrebi. Nemojte se pitati zašto me obuzme jeza kad čujem skandiranja:”Hoćeno promjene!”. Dođe mi da im viknem:”Ne tražite ljudi “promjene”! Tražite tačno i jasno ono što hoćete!”
„Promjene” su sadržinski neutralan pojam, ne sadrže nužno ništa povoljno ni pozitivno, ništa poželjno ni afirmativno, kao što se vjeruje. Ako za bolesnika „promjena” znači ozdravljenje, za zdravog ona znači bolest; za bogatog, siromaštvo je promjena; za srećnog, nesreća; za živog – smrt. Za prosperitetno društvo promjena znači recesiju; kao što promjena stanja mira, označava – rat! Dok god vam je dobro, ne zazivajte promjenu! Promjena je molitva u nevolji; ko je srećan, moli se da je Heraklit bio u krivu, ili samo djelimično i ponekad u pravu sa onim svojim “Panta rei” – “Sve teče, sve se mijenja”.
“Jezik pregrizao Heraklite!”, ponavlja svako ko je srećan.
I jednako tako parola:”Samo naprijed!” koja je tolikim revolucionarnim idealistima davala herojsku snagu za samopožrtvovane (a uzaludne) podvige, tolikim pjesnicima bila moto za njihove nadahnute (a promašene) Manifeste, parola kojom hrabrimo jedni druge pri susretu, kada poslije uvodne razmjene:”Kako si!?” – “Dobro ) bodrimo i sebe i njega sa onim banalnim rutinskim, šupljim: “Samo naprijed!”
Čuj: Samo naprijed! Kuda to – naprijed!? I osuđenik na smrt ide ‘samo naprijed’, ne hoda natraške; i iz ljubavi se u prezir ide ‘samo naprijed’; Iz sreće u jad, iz ponosa u poniženje, iz zdravlja u bolest, uvijek se ide- ‘samo naprijed’!
Nego, priznajmo onim momcima kojima smo uzeli sve, ipak su oni napravili bumerang a ne mi! Priznajmo im i divimo im se što su inteligentni, poštujmo ih jer su nam ravni, umjesto što ih preziremo lažući sebe da su glupi jer su izmislili ono što nismo umjeli izmisliti.
Tražimo uvijek jasno baš ono što želimo. Ne recite:”Hoću promjenu, umjesto prijateljstva, hoću ljubav.” Nego “Hoću tebe!”
I ne krenite sa onom/onim koga volite – gdje bilo! – ne povedite ga/je u nekakvo „samo napred”. Nego se uputite na mjesto koje postoji, na mjesto koje ste izabrali; svjedno, za dan, za noć, ili za cijeli život!
Ako ove predrasude ne možete iskorijeniti iz opšte upotrebe, iskorijenite ih iz svog života. Poštovaćete sve što je vrijedno poštovanja; promijenićete sve što je loše a može se promijeniti; znaćete tačno gdje idete!
Da bi čovjek živio svoj život, više mu ništa i ne treba!
Ferid MUHIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
FOKUS4 sedmice