DANAS, SJUTRA
Cinizam moći
Kako li se osjećao Igor Lukšić dok je, u kordonu zaštićenom i odvojenom od mase, marširao Parizom sa svjetskim liderima izražavajući solidarnost sa žrtvama koje su pale zbog slobode izražavanja? U njegovoj su zemlji dvojica ljudi izgubili živote zbog pera, a više njih je prebijeno i u kampanji vlasti, koja više ne preza ni od čega, proglašeno mafijom, državnim neprijateljima, ili razvratnim. Ukratko – miševima koje treba deratizovati, kako bi to slikovito rekao crnogorski premijer.
Duško Jovanović je ubijen na pragu redakcije, a jedini osumnjičeni za taj zločin je saučesnik, pomagač čiji se sudski proces cinično rasteže više od deset godina, samo da se ne bi došlo do onih koji su povukli oroz ili ne daj bože – nalogodavaca. Kao u slučaju Ivana Sambolića, sve će se o zločinu znati istog trena kad ova vlast ode sa scene. (Da li i za to Đukanović mora vječno da vlada?)
Srđana Vojičića niko više i ne pominje. Iako njegovi najbliži tvrde da znaju ko stoji iza zločina, nema temeljne istrage, niti želje da se otkriju ubice. Štite li i njih moćniji od zakona?
Neko drži leđa i ostalim napadačima što su kamenovali ili postavljali bombe pred redakciju Vijesti, tukli novinare i prijetili im. Akcije su po pravilu kretale kad bi se u medijima, koje ne kontroliše vrh, otvorila priča o zloupotrebi moći, korupciji, mutnim poslovima familije, švercu, nerasvijetljenim ubistvima i vezama prvih ljudi države sa podzemljem.
Nije Lukšić bio usamljen u Parizu. Još ih je sa njim marširalo za slobodu govora, ali u tuđim zemljama. Srpski premijer Aleksandar Vučić nije putovao u Pariz, poslao je tamo Ivicu Dačića, ali upisao se u knjigu žalosti, suznih očiju poručujući francuskom narodu da su on i Srbija uvijek na strani slobode. Vučić je bio ministar informisanja kada je ubijen Slavko Ćuruvija, a Dačić prvi Miloševićev podmladak. Ćuruvijina smrt, uprkos najavama, nije rasvijetljena, kada su nalogodavci u pitanju.
Ne moramo ići u mračnu prošlost – dok je branio slobodu govora u Parizu, Vučić je prijetio kod kuće. Nakon Olje Bećković, sada su na redu BIRN i Evropska unija. Gotovo sve druge je ućutkao još dok je bio prvi potpredsjednik. I uzdigao Informer – tu batinu, koja po Crnoj Gori i Srbiji izmišlja afere ne bi li kompromitovala alternativu.
Kakva hipokrizija.
I izraelski premijer Bendžamin Natanjahu solidarisao se sa pariskim žrtvama, a njegove su snage odgovorne za smrt više od desetine novinara tokom izraelskih napada na Gazu. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdogan žestoko je protestovao zbog prisustva Natanjahua na maršu u Parizu. Kako se Natanjahu usudio da ide, kada je samo u sedmonedjeljnom ratu u Pojasu Gaze ubijeno 2.200 Palestinaca, uglavnom civila, pitao je Erdogan.
A kako se usudio i turski premijer da maršira pored Sene. Turska je na najnižim stepenicama po slobodi medija u Evropi, dugo je držala rekord po broju uhapšenih novinara, po pritiscima na kritička glasila i nasilju. Erdogan je branio slobodu govora u Francuskoj, a istovremeno kod kuće je predložio zakon po kojem bi on ili bilo koji od njegovih ministara mogao da, bez sudske dozvole, blokira sajtove na internetu ako procijeni da sadržaji ugrožavaju nacionalnu bezbjednost.
Među okupljenima bio je i ambasador Saudijske Arabije. Ta zemlja je samo u posljednjih nekoliko nedjelja kamenovala više osoba zbog drugačijeg mišljenja. Rusku delegaciju predvodio je lično ministar inostranih poslova Sergej Lavrov, a i u majčici Rusiji ubijeno je više novinara koji su kritikovali vlast, dok su oni nešto bolje sreće završili po zatvorima ili izgnanstvu.
Obama je pretrpio žestoke kritike što nije bio uz Olanda, Merkelovu, Lavrova i ostale. Njegov državni sekretar Džon Keri, nekoliko dana nakon tragičnih događaja, posjetio je Francusku i održao potresno slovo o značaju slobode štampe za demokratiju i zajedničku borbu protiv terorizma. A, istovremeno kod kuće, Vašington ogrnut nacionalnim interesom tjera Snoudena i Asanža koji su osvijetlili mračnu stranu bezbjednosnog sistema najjače sile svijeta.
Govoreći o napadu u Parizu, Noam Čomski ističe da se radi samo o jednom od terorističkih napada na slobodu govora. Da su iz ,,živog sjećanja” zapadnih sila izbačene sve one slike zločina koje su one počinile. Kao što je iz sjećanja našeg ministra izbačena slika Jovanovića i Vojičića.
Milka TADIĆ-MIJOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Đe smo ovo

Nijesu u Crnoj Gori pojeftinile samo izabrane osnovne životne namirnice. Nego i neki ljudi. Račun tog „pojeftinjena“ tek treba da nam stigne. Jednako za sve, što bi rekao jedan ministar. Tek tada ćemo saznati đe smo
Ako je vjerovati informacijama kojima smo zasuti ovih dana, u vrhu crnogorske Uprave policije imamo (imali smo?) organizovanu kriminalnu grupu (OKG). Njeni pripadnici su odavali povjerljive informacije i obezbjeđivali transporte narkotika i novca za račun jednog od kotorskih kokainskih kartela, ubjeđuju nas sada njihove kolege. Šapatom saopštavajući da je među uhapšenima, izgleda, bilo i onih koji su lično trgovali drogom. Na kilograme.
O postojanju i poslovanju OKG u vrhu Uprave policije nadležni u Crnoj Gori obaviješteni su iz inostranstva. Kada su im dostavljeni transkripti dešifrovanih razgovora preko tzv. Sky aplikacije. Podatak je važan da se prerano ne poradujemo kako je u sistemu bezbjednosti i pravosuđu došlo do nekih suštinski bitnih promjena u kvalitetu rada.
Mada, značajan napredak je i to što se informacije dobijene od partnerskih službi više ne kriju po fiokama. Tek ćemo biti u prilici da sudimo o kvalitetu cijelog posla – na osnovu podignutih optužnica i donijetih presuda. Iako neki nemaju vremena za čekanje.
„Više nema nedodirljivih i privilegovanih, zakon je jednak za sve“, obavijestio je javnost Filip Adžić, ministar unutrašnjih poslova. Iz nekog razloga, slične izjave iz Vlade izostale su početkom nedjelje, nakon što su se iz Specijalnog državnog tužilaštva pohvalili kako su „samoinicijativno“ formirali predmet povodom kupovine trajekta 30. avgust. Samo muk. I ljutnja direktora Morskog dobra koga je Vlada ishitrenim odlukama gurnula u moguće nezakonit posao. (Kupljenim trajektom prošle godine se trgovalo po nekih sedam puta nižoj cijeni od one koju je, u iznudici, za njega platilo crnogorsko javno preduzeće).
Šta ako SDT posumnja da, nalik policiji, u i oko Vlade imamo nekakvu OKG. Ili makar par pojedinaca spremnih da zloupotrijebe položaj i zagaze u vode privrednog kriminala? Bivšem čelniku Uprave prihoda i carina osumnjičenom za šverc cigareta pritvor je produžen za još tri mjeseca. U zaborav je, pala afera neobične nabavke televizora za račun jednog ministra i poslanika vladajuće većine. Sitnica? Ili rutina vlasti naslijeđena od prethodnika iz DPS ere?
Ne dešavaju se neobične stvari samo u Upravi policije i Vladi.
Prošle nedjelje raspušteni parlament nastavio je da zasijeda, potvrđujući međunarodne sporazume i prilagođavajući postojeće zakone potrebama aktuelne većine. Koja je, vidjeli smo u nedjelju, većina još samo u skupštinskoj sali. Ako se svi skupe.
Odlazeća većina usvojila je u ponedjeljak, po drugi put, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima se Vladi olakšava uvođenje prinudne uprave ako lokalna vlast ne funkcioniše. Ili ne može da se izabere, uz svesrdnu podršku sa državnog vrha. Kao u Šavniku.
Onda je predsjednica parlamenta poručila da raspisani parlamentarni izbori možda i nijesu tako izvjesni kao što izgleda. Postojeća većina još vaga da li će od Ustavnog suda tražiti ocjenu predsjednikovog ukaza o raspuštanju parlamenta i raspisivanju vanrednih izbora. Đukanoviću zamjeraju to što je svoju odluku temeljio (nezvanično) na izmijenjenom i vjerovatno neustavnom Zakonu o predsjedniku. Taj propis je zimus usvojila postojeća većina, dok je predsjednik države tvrdio da je neustavan. Njegove pristalice su pred Skupštinom demonstrirale „braneći Ustav“.
Stvari su se preokrenule naglavačke. Ispalo je da većina nema neophodnu većinu, a da je njihov „lukavo smišljeni“ način da doskoče opstrukciji predsjednika DPS-a istome u ruke stavio najefikasniji alat za raspisivanje vanrednih izbora. U trenutku kada im to nimalo ne odgovara. Zato vele da zakon koji su, uprkos brojnim upozorenjima, usvojili prije nešto više od tri mjeseca nije u skladu sa Ustavom. Rekoše iskusni ljudi: samo su interesi vječni.
Đukanović i njegovi ovih dana pokušavaju organizovati spasonosni talas glasača iz dijaspore, za drugi predsjednički krug. Priprema se i „odsudna odbrana“: otkazivanjem letova i najavom barikada za one koji, uprkos svemu, stignu do podgoričkog ili tivatskog aerodroma. Model otimanja biračkih kutija kako bi se spriječilo glasanje „izbornih turista“, ako na glasanje dolaze u suparničkom aranžmanu uveliko funkcioniše.
Nijesu u Crnoj Gori pojeftinile samo izabrane osnovne životne namirnice. Nego i neki ljudi. Račun tog „pojeftinjena“ tek treba da stigne. Jednako za sve, što bi rekao jedan ministar. Tek tada ćemo saznati đe smo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Između Hiltona i toplog zeca

U nedjelju ćemo vidjeti gdje smo i čemu da se nadamo. Ostajemo li u davno iskopanim rovovima ili se otvaraju mogućnosti za neku drugačiju stvarnost Crne Gore
Koga ćete u neđelju? Ako još nijeste odlučili, događaji vam ne idu na ruku. TV debata predsjedničkih kandidata na RTCG je otkazana. Javni servis jeste dužan da je organizuje, ali kandidati/kandidatkinje nijesu obavezni da u njoj učestvuju. Nakon što su Andrija Mandić i Milo Đukanović, prećutno, odbili dvočasovno druženje sa protivkandidatima, i većina ostalih je zaključila da četvrtak veče može pametnije iskorisititi.
Đukanović i Mandić vlastiti duel upriličili su u podgoričkom Hotelu Hilton. Mandić je kao izazvao aktuelnog predsjednika na televizijsko sučeljavanja. Prvo za dvadesetak godina od kada njih dvojica dijele političku scenu i Crnu Goru po principima vjerske, nacionalne i državotvorne isključivosti. Onda je Đukanović kao prihvatio izazov svog, pokazuje se iz dana u dan, omiljenog političkog protivnika. Neki bi precizirali – kolegu opozicionara, pošto DF tvrdi da je u opoziciji. Baš kao i DPS.
Iz te perspektive, djeluje kako su se svi urotili protiv njih. Sad kad im je najteže. Poslanički klubovi DF-a i DPS-a, nije zgorega pomenuti, kao opozicija u parlamentu trenutno imaju 44 poslanika, odnosno većinu. Pridodamo li im i poslanike PzP-a i SNP-a (5 + 5) koji su sa Mandićem u koaliciji nastupali na prethodnim parlamentarnim izborima, a sada podržavaju njegovu predsjedničku kandidaturu, stižemo do 54. Dvotrećinska većina. Idila. Koju bi danas da naruši nekakva Evropa sad, a koliko sjutra Preokret ili neko treći.
Otud ne vara utisak da su lideri DF-a i DPS-a nakon raspisivanja predsjedničkih izbora svoju neformalnu saradnju izdigli na značajno veći nivo. Gotovo su je ozvaničili združenim poduhvatom eliminacije najjačeg konkurenta iz trke za predsjednika. I evo je i precizirali međusobnim favorizovanjem u odnosu na druge kandidate, posebno one koji su ugrozili Mandićevu poziciju izazivača u borbi za predsjedničku titulu. Ne treba zaboraviti da je svojim lagarijama Milojko Spajić svojski pomagao Đukanoviću i Mandiću da ozbiljno zaigraju igru.
Ovakvu priliku iskusni majstori ne prepuštaju: znajući da su jedan drugome najbolja šansa za politički opstanak ljuti protivnici su se dogovorili da ignorišu ostale kandidate i prozbore koju pred kamerama. Složno su izabrali televizije na kojima će njihova debata biti emitovana (svako po jednu). Najteže je, kažu upućeni, bilo dogovoriti gdje će se upriličiti „istorijski susret“. Izbor je pao na Hotel Hilton. Razumjećete zašto nije Splendid, ali je šteta što se nijesu sjetili, pa debatu održali u nekoj od hala upokojenog Kombinata aluminijuma. Obojica su sjetiće se poneko, dio svoje zaostavštine (političke i finansijske) izgradili na aluminijskim ingotima.
Dok čitate ovaj Monitor već znate kako je prošla debata i, najvažnije, koliko smo danas daleko od zlatnog doba dvojice pretendenata na prijesto. A da nijesmo mnogo odmakli to su ovih dana, pokazala i dešavanja na Cetinju. Tamo se predsjednički kandidat Jakov Milatović na zakazanu promociju probijao kroz toplog zeca njegovih oponenata. Makar neki od njih su svoj bijes ispoljavali tako što su kišobranom udarali po neželjenim gostima. Koji su se, suprotno njihovim očekivanjima i zahtjevima, pojavili na sopstvenoj promociji.
Kad vidimo ovakve scene, a viđamo ih sve češće, sjetimo se onog Beranca (ako sjećanje ne vara zvao se Vuk Vulević) kako, sa sjekirom u rukama, na glavnom gradskom trgu demonstrira vjeru u Boga i jedinu pravu pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Namjeran da stane na put neistomišljenicima. I nasjekira ih.
Nije život samo predsjednička trka. Da nije dobro to kuda smo krenuli pokazauju razni detalji. Cijena novog državnog zaduženja najveća je u nezavisnoj Crnoj Gori. Glasanje u Šavniku još nije završeno, pet mjeseci nakon što je počelo. Ustavni sud ne žuri da odblokira primopredaju vlasti u Podgorici, Plavu i Pljevljima, ni da se izjasni o spornim izmjenama Zakona o predsjedniku, iako su se već stekli tim Zakonom propisani uslovi za raspuštanje Skupštine.
U nedjelju ćemo vidjeti đe smo i čemu da se nadamo. Ostajemo li u davno iskopanim rovovima ili se otvaraju mogućnosti za neku drugačiju stvarnost Crne Gore. Promjene su moguće u svakom smjeru. Dok Monitor odlazi u štampu, stiže vijest – predsjednik Đukanović donio ukaz o raspuštanju Skupštine. Datum održavanja vanrednih parlamentarnih izbora saopštiće u petak. Biće veslo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
DANAS, SJUTRA
Sistem i nasilje

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima. A oni su i dalje – tu
: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.
Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu činjenicu da je jedan od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.
Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole. Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.
Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.
Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.
Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.
Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da čuvaju od nasilja.
Ne ide.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
Izdvojeno1 sedmica
I POMOĆNIK UPRAVE POLICIJE U ZATVORU ZBOG SUMNJI DA JE SARAĐIVAO SA KAVAČKIM KLANOM: Ko je kome gazda
-
INTERVJU1 sedmica
EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora
-
Izdvojeno4 sedmice
ANKETA: Favoriti i saputnici
-
FOKUS4 sedmice
PRVI PREDSJEDNIČKI IZBORI NAKON PADA DPS-a: Na čijoj je strani neizvjesnost
-
OKO NAS3 sedmice
ULCINJSKA PORT MILENA: Od simbola grada do septičke jame i nazad
-
INTERVJU4 sedmice
BETI LUČIĆ, GLUMICA: Nikog ne zanima mrtvo kazalište
-
FOKUS2 sedmice
PRVI KRUG PREDSJEDNIČKIH IZBORA: Poraz ili pobjeda Đukanovićevog i Mandićevog partnerstva
-
DRUŠTVO4 sedmice
GRADONAČELNIK NIKŠIĆA NIJE KRIV ZA IZJAVE O ZLOČINU U SREBRENICI: Negiranje genocida na sudu prihvatljiv način