Povežite se sa nama

FOKUS

Crna Gora i 40 razbojnika

Objavljeno prije

na

shinavatra

Potpredsjednik Vlade Crne Gore i ministar finansija Igor Lukšić pohvalio se, prošle nedjelje u Londonu, mudrošću i vještinom zvaničnika ovdašnje izvršne vlasti. Nijesu oni naivni i neinformisani – kao što bi neko mogao pomisliti nakon saznanja da je Vlada u Podgorici odlučila da, mimo redovne procedure, uvjerenje o državljanstvu i crnogorske putne isprave uruči Taksinu Šinavatri, svrgnutom premijeru Tajlanda, u međuvremenu pravosnažno osuđenom zbog korupcije i zloupotrebe položaja. Naprotiv. U pitanju je, objašnjavao je Lukšić, dobro promišljena odluka. U prevodu – nanjušili su novac. ,,On će (Šinavatra) donijeti korist ekonomiji time što će privući nove investitore ili sam investirati u Crnu Goru”, pojasnio je potpredsjednik Vlade u intervjuu Rojtersu. Da pokaže kako je dobro informisan, Lukšić je dodao da Šinavatra ,,već razmatra mogućnost nekih investicija”. Nije htio da oda poslovnu tajnu i uhvati nam muštuluk. ,,Ukoliko gospodin Taksin planira da investira u nešto, siguran sam da će to biti obnarodovano uskoro”, rekao je Lukšić. Izostalo je objašnjenje kako to da je on, kao potpredsjednik Vlade, bolje informisan o namjerama potencijalnih investitora sa međunarodnih potjernica nego o odlukama kolega iz Vlade. Tako Lukšić zna da Šinavatra ,,razmatra mogućnost investicija”, ali nije siguran kada mu je i kako dato crnogorsko državljanstvo. To je, kaže, ,,vjerovatno” urađeno sredinom prošle godine.

DOMAĆI ADUT IZ TAJLANDA: Sad je vrijeme da Šinavatra za učinjenu uslugu plati. Pardon, investira. Nekoliko je razloga zbog kojih bi ovo partnerstvo trebalo da bude važno za Crnu Goru i njenu Vladu. Oni su društveni, ekonomski i politički.

Prvo sagledajmo relaciju država – građanin. Skoro pa da je sramota da zvanično najbogatiji Crnogorac u domovini nema, što bi rekli, ni kučeta ni mačeta. Kad kažemo zvanično mislimo na odluku Vrhovnog suda Tajlanda, iz februara ove godine, da se našem državljaninu Taksinu Šinavatri, nekadašnjem premijeru ta azijske zemlje, konfiskuje 1,4 milijarde dolara koje je po ocjeni sudskog vijeća zaradio ,,prilagođavajući vladinu politiku poslovnim interesima svoje porodice”.

Taksinu je, ipak, ostala sića od 900 miliona dolara koje je, po ocjeni istog suda, legalno zaradio prije dolaska na vlast. I grijeh je ne pomoći da se makar dio tih para ne nađe u Crnoj Gori. Dok se naše čeljade zlopati od Londona do Dubaija trošeći pošteno zarađeno, domaći političari se muče, takođe na relaciji Dubai – London, tražeći stranca spremnog da svojim novcem pomogne ovdašnju ekonomiju i državni budžet.

Onda su se konačno sjetili da zaigraju na kartu patriotizma. Otud je prirodno to što je baš potpredsjednika Lukšića dopala čast da najavi buduće partnerstvo. I on je svoju odanost domovini dokazivao tako što je istovremeno služio vojni rok i upravljao državnom kasom kao ministar finansija. A zna se – kad ima volje ima i načina.

DRŽAVNA ZAJEDNICA CGT: Važan je i politički kontekst ove priče. Ono što Taksin Šinavatra može dati Crnoj Gori nije samo novac. Uz poslovno, on ima i bogato političko iskustvo. Šta ako ga čelnici koalicije DPS-SDP ubijede da svoje sposobnosti stavi u službu Crne Gore? I, recimo, Taksin Šinavatra zamijeni Mila Đukanovića na mjestu predsjednika Vlade. Pretpostavimo da čovjek nije zlopamtilo i da Milanu Roćenu i njegovom Ministarstvu inostranih poslova nije uzeo za zlo to što mu, kao crnogorskom državljaninu, nijesu pomogli da svoj ugled i novac zaštiti pred sudom u Tajlandu.

Prednosti te rotacije bile bi očigledne: Premijer odavno traži nasljednika, ali nikako da pronađe osobu prihvatljivu svim partijskim grupama – Taksin bi kao klanovski neutralac bio pravi izbor. Za razliku od premijera Đukanovića koji kaže da će aktuelna ekonomska kriza proći onako kako je i došla – sama od sebe -što znači da Vlada na to neće uticati, Šinavatra zna ekonomiju. Taksinu i politički protivnici priznaju zasluge za brz ekonomski oporavak Tajlanda nakon velike azijske ekonomske krize iz sredine 90-tih godina prošlog vijeka. On je prije četrdesetak godina doktorirao u SAD, što znači da mu zlonamjerni novinari iz regiona ne bi mogli spočitavati neznanje engleskog jezika. Šinavatra bi kao premijer pokazao da je Crna Gora zemlja u kojoj rasne, vjerske, nacionalne razlike ne predstavljaju prepreku nikome. Pod uslovom da je u dobrim odnosima sa vladajućim strukturama. Na kraju, koliko god bi taj transfer na prvi pogled izgledao šokantno, suštinski Crnogorci ne bi imali problema da se priviknu na novog premijera. Sjetite se citata iz presude koja kaže da je Šinavatra vladao ,,prilagođavajući vladinu politiku poslovnim interesima svoje porodice” i shvatićete da je to isti model vladavine koji je u Crnoj Gori na snazi već 20 godina.

Postoji, doduše, i drugi kontekst ove priče. Prema vijestima koje stižu sa Tajlanda ne treba se začuditi ako Taksin Šinavatra u skoroj budućnosti ponovo zaigra važnu ulogu u tamošnjem političko-ekonomskom životu. Zamislite: Crnogorac premijer zemlje od 60 miliona stanovnika, sa bruto društvenim proizvodom većim od osam hiljada dolara po osobi. Kakve to mogućnosti otvara. Već vidimo kako Đukanović (ili Lukšić) skupa sa Šinavatrom stvara državnu zajednice Crne Gore i Tajlanda. Sa sve slobodnim protokom ljudi, roba i kapitala. (Ne)računajući tu i duvan, kokain, žene i djecu pretvorene u roblje, prljave pare koje treba legalizovati…

POTJERNICA NIJE OBAVEZNA: I, kad već spominjemo tranzite, stižemo do Lukšićeve najave da bi Šinavatra u Crnu Goru mogao dovesti i druge investitore. Podrazumijeva se – njemu slične. Doktorat sa američkog univerziteta nije neophodan. Ali gomila para jeste. Eventualna međunarodna potjernica nije obavezan uslov, ali nije ni problem za potencijalne ulagače.

Za početak, Šinavatra bi u Crnu Goru mogao prizvati odbjeglog kirgistanskog predsjednika Kurmanbeka Bakijeva. I on je, kažu, ukrao puno para pa mu treba zgodno mjesto da investira. Onda bi Taksin u Podgorici mogao malo pogurati stvari i obezbijediti da se crnogorsko državljanstvo, po osnovu ,,državnog interesa”, hitno dodijeli i Darku Šariću. Jeste da odbjegli Pljevljak sa srpskim, do skora slovačkim, i moguće švajcarskim državljanstvom nije bio predsjednik ni jedne države ili vlade, ali je desetak godina upravljao konzorcijumom koji je trgujući kokainom (znači na tržištu na kome vlada ogromna konkurencija, a pravila nijesu baš precizno definisana) pravio godišnji obrt veći od budžeta Crne Gore. Tako makar tvrde istražitelji iz Srbije. Iz njihovih podataka vidimo da Šarić ima još jedan potreban kvalitet – voli da investira u nekretnine.

Konačno, ni aktuelni crnogorski premijer ne vidi mane tom aranžmanu. Ili je, makar, nije vidio prije dva mjeseca kada je tvrdio da nema zakonskih prepreka da Šarić dobije crnogorsko državljanstvo, izuzev činjenice da još nije donio ispis iz srpskog. Formalno, Đukanović se mogao sakriti iza činjenice da crnogorska policija i Agencija za nacionalnu bezbjednost u Šarićevom zahtjevu nijesu vidjeli ništa sporno, iako istu osobu makar pet godina unazad vode u evidencijama ljudi uključenih u međunarodni kriminal. Naknadno smo saznali da su MUP i ANB u međuvremenu odbili makar deset zahtjeva za dodjelu državljanstva. Bez odgovora je ostalo pitanje – ko si ljudi koji su za nacionalne i bezbjednosne interese Crne Gore opasniji od Darka Šarića i njegovog narko klana? Ili je problem tih osoba bio to što ih vlast nije prepoznala kao potencijalne investitore?

NEKA SE SPREMI…: Vratimo se, ipak, kombinaciji državljanstvo za pare. Dakle, ako može Šinavatra može i Bakijev. Ako može Šarić može i Stanko Subotić Cane (ili je on već dobio pasoš, imajući u vidu dugovječnost njegovog poslovanja sa crnogorskom vladom, prijateljstvo sa premijerom i zajedničke optužbe za šverc cigareta). Nekadašnji krojač iz Uba nije ,,ubio sedam muva jednim udarcem” ali se – prema onome što tvrde tužioci u Beogradu i Bariju – za poslove pranja novca izvještio toliko da zaslužuje titulu čarobnjaka iz Oza.

Proprtimo li sa Šarićem i Subotićem, onda se pred nama otvara potpuno novi spektar mogućnosti. Slobodan Radulović, nekada prvi čovjek C-marketa, Zvezdan Terzić, nekada prvi čovjek Fudbalskog saveza Srbije, Bogoljub Karić, nekada omiljeni srpski biznismen… Sve bivši predsjednici, svi u bjekstvu i svi imaju para. Za njima bi na red došli Zemunci, Surčinci, odbjegli pripadnici Makine grupe. Ako ne svi, a ono makar oni koji su već nosili legitimaciju crnogorske službe državne bezbjednosti, ili ovdje dobijali dozvole za nošenje oružja i registrovali auotomobile skinute sa osiguranja. Oni možda nemaju gomilu para, ali su majstori svog zanata. A dobre zanatlije iz tog miljea su uvijek na cijeni. Posebno u zemljama koje, poput Crne Gore, tako dosljedno grabe putem evroatlantskih integracija.

Stavimo se u poziciju ministra Lukšića i prepustimo se mašti: posao krene, pa za mogućnosti koje se pružaju u Crnoj Gori (bijeli šengen je važan dio tog paketa) preko svojih saradnika čuju i probrani investitori iz Kolumbije, Sudana, Čada, Afganistana… biće para ko kamenja. Da Ruse ne pominjemo, oni su predvođeni Olegom Deripaskom ovdje već neko vriejme svoji na svome.

San o lakoj zaradi mogao bi nas zavesti da zaboravimo ljude koji su, uz premijera Đukanovića, najzaslužniji što je Crna Gora prepoznata kao kvalitetna destinacija za odmor i posao lica sa potjernica. Paolo Savino, Frančesko Dela Tore i njihovi saradnici iz Camorre i Sacra Corona Unite prvi su se uvjerili u kvalitet ovdašnje ponude. Orginalna dokumenta sa lažnim imenom i policijska zaštita bili su podrazumijevajući dio tog aranžmana.

Tada je Crna Gora u italijanskim medijima prozvana jadranska Tortuga. Precizna aluzija na karipsko ostrvo čuveno po gusarima koji su odatle kretali u svoje krvave pohode. U međuvremenu stvari su se donekle promijenile. Crna Gora se danas sve više prepoznaje kao Alibabina pećina, prekrasno i tajnovito mjesto u koje razbojnici bježe pred potjerom i skrivaju svoj plijen. Samo što se čarobne riječi Sezame otvori se više ne izgovaraju pred pećinom, već u prostorijama za VIP klijente pojedinih banaka. I u Vladi.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

I svi su imali neku prigodnu priču o njima  „crkveno-četničko-ruskoj formaciji“ koja bi nas „u kapljici vode popila“, njemu (Đukanoviću) koji je „primio preko 100.000 Albanaca 1999, koje su srpske snage proterale iz Peći i okolnih sela“ i nama koji volimo Crnu Goru, pa prepoznajemo kako je „kucnula ura“ da je spašavamo. Spremni da „upamtimo kao izdajnika“ onoga ko bi „Crnu Goru predao četnicima“. Dok masa sluša (50.000 prisutnih – (ne)pristrasno je izbrojala Uprava policije), kliče i reži.

„Da je mene u njegovim godinama snašlo ovo što je snašlo Dritana“, komentariše prijatelj u redakciji Monitora, „ja ne bih samo odustao od formiranja vladajuće koalicije, ja bih pobjegao iz Crne Gore. I sa Balkana“.

U ambijentu sveopšteg pritiska koji je usmjeren prema Dritanu Abazoviću nije lako ostati imun, saosjeća u svojoj kolumni u beogradskom Danasu Fahrudin Kladničanin izvršni direktor Akademske inicijative Forum 10, upozoravajući: ,,U autokratskom režimu i zarobljenoj državi, postoje i oni drugi, nama nevidljivi pritisci, koji su jači i opasniji od otvorenih pisama i izjava, jer ih kreiraju i logistički podržavaju razni podzemni krugovi, zarad opstanka političkog sistema koji im omogućuje sopstveno preživljavanje, na račun urušavanja države i društva“.

Dritan Abazović usprkos svemu nije odustao od onoga što  je javno obećao.  „Ljudi imaju pravo da pričaju šta god žele, ali ako budu tražili nekoga da Đukanoviću da političko vještačko disanje – ja sam pogrešna adresa. Jedino što mogu da dobiju je pravično suđenje za sve one koji su se ogriješili o zakon”, rekao je u intervjuu za BBC. Lider koalicije Crno na bijelo ima još jednu poruku: „Ja ne pravim saradnju sa nacionalnim zajednicama već sa ljudima. Ne borim se za Srbe, Crnogorce, Albance, Bošnjake – borim se za ljude“.

Jučerašnji (srijeda) Sporazum mnogi su doživjeli kao formalnu potvrdu tih stavova i onoga što su Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Abazović dogovorili već prvog dana nakon izbora, kada je postalo jasno da koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo imaju 41 poslanika i mogu formirati novu vladu.

Nova vlada će zadržati međunarodne prioritete, poštovati preuzete obaveze i neće mijenjati državna obilježja, navodi se u Sporazumu. Među prioritetima se našla borba protiv kriminala i korupcije i neophodna depolitizacija „ključnih institucija vlasti“. Izborni pobjednici obećavaju pravo i pravdu, bez revanšizma i političke isključivosti. Među proklamovanim ciljevima našla se i brža integracija Crne Gore u EU, a ponovljen je i poziv manjinskim partijama da nađu svoje mjesto u novoj vlasti „bez obzira da li imaju parlamentarni status ili ne“.

Lijepo zvuči. I obećava. Pod uslovom da ste sljedbenik onoga što prepoznajemo kao crnogorsku građansku opciju. I da želite vladu koja će u nekim postulatima  slijediti proklamovanu politiku odlazećih vlasti. Ali bez korupcije, kriminala, nepotizma, partijskih privilegija, te podsticanja unutrašnjih (nacionalnih, vjerskih, regionalnih, esnafskih) i međunarodnih (Srbija, Rusija) konflikata kao dokaza vlastite neophodnosti.

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora, bez organizovanog kriminala, korupcije i monopola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od one Đukanovićeve.

A onda su stigle i vijesti da su u Demokratskom frontu, lokomotivi koalicije Za  budućnost Crne Gore, za sadržaj Sporazuma i njegovo potpisivanje saznali iz medija. „Meni je sve ovo novo. Saznao sam iz medija“, napisao je Nebojša Medojević na Tviteru, nakon što je Sporazum predstavljen javnosti. „Niko me nije konsultovao niti pitao. Ne znam kako će reagovati birači koji su glasali broj 9“.

Oglasili su se i predsjednik SNP-a Vladimir Joković i portparoli NOVE Andrije Mandića i DNP-a Milana Kneževića. Ni oni, kažu, nijesu znali za Sporazum. I očekuju pojašnjenja i razjašnjenja u narednim danima.

Taktička zamisao ili najava ozbiljnih problema u najjačoj koaliciji?

Otuda je već stigao žal što se ne može dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u (Mandić i Knežević), odnosno povlačenje priznanja Kosova (Medojević). Predsjednik Pokreta za promjene javno je kritikovao i najavu formiranja ekspertske vlade (on je bolje rješenje od bilo kog eksperta-nepartijca, tvrdi Medojević) ali i pomirljive tonove izbornih pobjednika prema DPS-u i njegovim glasačima.

DF je godinama dio svoje političke prepoznatljivosti gradio na obećanju da će, „kad dođe na vlast“, mijenjati zastavu i himnu, a srpski jezik proglasiti za službeni.  Hoće li sada udariti na potpisnike Sporazuma, ili progutati žabu, još jednom, zarad ljepše budućnosti Crne Gore?

Dok čekamo odgovor, valja znati i sljedeće: buduća vlast u parlamentu nema snagu potrebnu za promjene Ustava ili državnih simbola. I pod nezamislivim uslovom da URA to podrži. Zato taj dio Sporazuma valja čitati kao pokušaj da  se DPS-SD-SDP glasačima stavi do znanja da promjenom vlasti nijesu ugrožene „tekovine nezavisnosti“. Već samo odlazeća  vlast koja ih je zloupotrebljavala pljačkajući i naše i njihove.

Tako, dok nariču zbog mogućeg dolaska četnika na vlast, red bi bio da uznemirene patriote primijete da je  R.R. nedavno optužen za ratne zločine nad civilima u Foči, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o osuđivanom kriminalcu i kontroverznom biznismenu koji se, ne jednom, javno pohvalio doprinosom koji je dao obnovi crnogorske nezavisnosti. Znači li to da smo svi mi koji smo 2006. bili na toj strani, ratni zločinci? Ako već nijesmo četnici.

A imamo i model koji predlaže Daliborka Uljarević, direktorka Centra za građansko obrazovanje. Jednostavno je: „U novoj vladi ne smiju biti ljudi ratne prošlosti ili oni koji su prepoznati po ratno-huškačkim ili diskriminatornim izjavama, a ne smije se ići ni u puki revanšizam već u pažljivu procjenu rada svih i shodno tome smjenu ili procesuiranje nekih kadrova iz dosadašnje vlasti“. Pa ko se đe prepozna.

Generalizaciju svake vrste treba izbjeći. Toga su, čini se, svjesni i Krivokapić, Bečić i Abazović. Oni najavljuju da će vući najbolje moguće poteze, vodeći računa o realnosti. Tako smo, očito kao znak kompromisa,  u desetak dana prešli  put od ekspertske do vlade spasa.

„Mi ćemo krenuti od toga što bismo voljeli da bude najbolje rješenje, ali ćemo vjerovatno morati da pravimo određene ustupke jer je trenutak takav da mnogi političari koji su kompetentni, žele sebe da vide u tom dijelu podrške“, rekao je  Zdravko Krivokapić u razgovoru za agenciju Beta. Naglašavajući kako „ne treba robovati tome ko je ko i odakle dolazi, već ko je najbolji kadar”. Ovom stavu dodatnu težinu daju i najave da će Krivokapić biti mandatar ispred trojne koalicije.

Mogućnost kompromisa ne isključuje ni Abazović. „Ne treba biti isključiv ali prednost treba dati novim ljudima koji imaju ideju kako se uhvatiti u koštac s nagomilanim ekonomskim i socijalnim problemima. Mnogi su poželjeli da se vrate iz inostranstva. Svježa, nekompromitovana lica bi nam svima dobro došla“, rekao je on NIN-u. Pokušavajući da priču vrati na ono od čega se živi. „Naša zaduženost će vrlo vjerovatno do kraja godine doći do sto odsto BDP-a. Fiskalni monitor MMF-a kaže da na korupciji godišnje gubimo 150-200 miliona eura. Odnekud moramo da počnemo i otpor, tj. borba protiv korupcije je sastavni dio posla“.

A ono što je ovih sedmica Dritan Abazović uspio da podnese i istrpi svima nam daje šansu. On je, u međuvremenu, dobio policijsku pratnju. Makar dok ANB ne izvrši traženu procjenu njegove bezbjednosti.

 

Druga strana tojage

Bilo bi naivno pomisliti kako pritisci na Dritana Abazovića i njegove koalicione partnere dolaze samo sa jedne strane crnogorske političke klisure. Javna je tajna da društvene i političke vrijednosti na kojima insistira lider pokreta URA i neki od njegovih budućih koalicionih partnera doživljavaju kao prst u oko. Uostalom, neko od njih na društvenim mrežama već ističe kako se, lično, ne slaže sa političkim ucjenama koje stižu iz koalicije Crno na bijelo, ali su u ovom trenutku prinuđeni da prihvate te ultimatume.

To nerazumijevanje nije od juče.  

„Mislili smo da će vremenom kod Abazovića proraditi ono građansko, šta god to značilo, ali on iznova pokazuje da na njega, ipak, dominantan uticaj ima drugarstvo sa albanskim teroristom Hašimom Tačijem“. Ovako je, sredinom maja, o opozicionom kolegi u Skupštini Crne Gore govorio poslanik DF-a Jovo Vučurović. „On je (Abazović) pokazatelj kako se mržnja prema SPC-u i DF-u pokušava kamuflirati u građanističko odijelo. Uostalom, u Crnoj Gori je građanističko isto što i antisrpsko“, prenio je Dan djelove Vučurovićeve besjede.

Raspisivanje izbora donijelo je primirje koje još  traje.

 

Nada i strah

„Mislim da se Crna Gora danas potvrdila kao ozbiljna politička zajednica!“, ocijenio je na svom profilu pravnik i politički analitičar Sergej Sekulović sadržaj potpisanog Sporazuma. I dobio za tu ocjenu, što bi mlađi rekli, mnoštvo lajkova.

Na drugoj strani, onima koje je  Sporazum zatekao i razočarao, utjehu je ponudio srpski akademik Kosta Čavoški.

„U ovom trenutku, naročito zbog Dritana Abazovića i njegove stranke, mora se biti veoma obazriv. Najvažnije je da se raščisti sve što je Milova ostavština“, preporučio je akademik na jednoj srpskoj televiziji, a nama prenijela – Pobjeda. „Đukanović je očigledno imao bolesnu želju da napravi naciju od takozvanih novopečenih Crnogoraca… Nadam se da će na sljedećem popisu, koji je 2021. godine, broj Srba u Crnoj Gori da se poveća i da će ljudi biti podstaknuti da se izjašnjavaju kao Srbi“.

Potom Čavoški savjetuje: „Sve treba postupno raditi, i u jednom trenutku kad se sve to raščisti, kada ovi na vlasti shvate da je DPS, ako nije propao, jeste bitno utanjio – da raspišu nove izbore. Na kojima bi ta nova većina, sa ili bez  Abazovića, bila neuporedivo veća i moćnija. Pa će onda i neke druge korake da naprave. Jednu po jednu stvar“.

Ne treba ni ovo uzeti kao praznu priču.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VEĆINA IZABRALA PREDSJEDNIKA SKUPŠTINE I PREDLOŽILA MANDATARA: Trenutak koji valja opravdati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Započeo je proces koji treba da potvrdi da je vlast u Crnoj Gori smjenjiva na izborima. To je istorija. Sadašnjost čeka

 

Aleksa Bečić je novi predsjednik Skupštine Crne Gore u njenom 27. sazivu. Zdravko Krivokapić očekuje da mu predsjednik države povjeri mandat za sastav nove vlade, nakon što su svi poslanici koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo potpisima podržali ono što je dan ranije, u manastiru Ostrog, predložio Dritan Abazović.

Budućeg mandatara podržava 41 poslanik tri liste koje skupa imaju tijesnu većinu u parlamentu. Ali je glasanje za predsjednika parlamenta dalo naslutiti da bi se ta većina (jedan poslanik više od Demokratske partije socijalista i njenih „tradicionalnih saveznika“) mogla uvećati do glasanja o Krivokapićevoj vladi.  Bečićev izbor podržali su i poslanici Bošnjačke stranke i Nik Đeljošaj, nosilac Albanske liste, koja u parlamentu ima jednog poslanika. Protiv je glasao samo Andrija Popović, liberal sa liste DPS-a, dok su ostali poslanici iz opozicionih klupa bili uzdržani.

Bečić je kao strateški cilj parlamenta kojim će predsjedavati naveo „usvajanje prijeko potrebnih reformi u oblasti pravosuđa“ kao osnov borbe protiv kriminala i korupcije. „Tu ćemo svi biti na testu iskrenost“, poručio je predsjednik Skupštine. Uz obećanje: „Hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali“.

I budući mandatar se potrudio da javnosti pošalje pomirljive poruke. „Nova vlada treba da bude vlada povjerenja i da joj građani vjeruju. Nećemo dijeliti građane ni po naciji, ni po vjeri“, rekao je Krivokapić, „treba graditi Crnu Goru koja će biti svijetli primjer svima u okruženju. Proces nije lak i jednostavan“.

Dan ranije, ništa nije najavljivalo takav rasplet. Čarke i zađevice sa društvenih mreža između nosioca liste Crno na bijelo i čelnika Demokratskog fronta (DF) prerasle su tokom vikenda u ozbiljan spor unutar trojne koalicije.

Nakon što su se kandidovali za noseće funkcije u sektoru bezbjednosti Andrija Mandić, Milan Knežević i Nebojša Medojević suočili su se sa stavom glavnog odbora URA da u novoj vladi ne mogu biti ljudi koji „svojom pojavom i djelovanjem dijele Crnu Goru i izazivaju negativnu emociju kod izvjesnog broja građana“. I prepoznali se u njemu.

Dok su čelnici DF od Abazovića tražili da im imenuje te ljude i objasni negativnu emociju koju oni izazivaju, do njih je stigla vijest da su Krivokapić i Abazović dogovorili način na koji će se podijeliti „ključni resori u Vladi“ uključujući MUP, Ministarstvo odbrane, Upravu policije, Agenciju za nacionalnu bezbjednost, Vojno obavještajnu agenciju, Ministarstvo inostranih poslova i Ministarstvo pravde (specifikacija resora preuzeta iz obraćanja Milana Kneževića nakon sastanka u manastiru Ostrog).

Zanimljivo je da među ključnim resorima buduće vlade  izborni pobjednici ne pominju finansije, ekonomiju, turizam ili, u ovom trenutku tako aktuelno, zdravlje. Izuzetak je bio lider Demokrata koje je, izgleda, bio spreman da se prihvati posla potpredsjednika vlade zaduženog za ekonomski sistem. Ali je odustao od tog angažmana zbog mira u kući. Sada nas, izgleda, čeka vlada bez partijskih lidera. Mada ne treba biti iznenađen promjenama tokom pregovaračkog procesa. I mandatar je, uostalom, na pitanje da li će formirati ekspertsku vladu odgovorio konstatacijom kako realnost nalaže da se prave određeni ustupci.

Da posao neće biti lak pokazala su nam dešavanja između dva broja Monitora. Kada su nesuglasice između Krivokapića i Abazovića sa jedne i Mandića i Kneževića sa druge strane dostigle tačku ključanja u priču su se, kao svojevrsni medijatori, uključili nezvanični mentori koalicije Za budućnost Crne Gore, vladika Joanikije Mićović i mitropolit MCP Amfilohije Radović.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo