Povežite se sa nama

FOKUS

Proljeće nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

fokus-KAP-elek

Još su novinari, prošlog četvrtka, pokušavali da odgonetnu da li je u holu upravne zgrade Kombinata aluminijuma neko bacio dimnu bombu ili aktivirao protivpožarni aparat, kad se iz Sjeverne Amerike svojim prijateljima u Podgorici telefonom javio Džo Kazadi. Nekadašnji izvršni direktor KAP-a interesovao se o dešavanjima u kompaniji, nakon što je, na drugoj strani Atlantskog okeana, saznao da su radnici u Kombinatu umarširali u upravnu zgradu i proglasili njeno “osvajanje”. Vijesti iz Podgorice su objavljene u madija i portala sa poslovnim vijestima iz cijelog svijeta, posebno onih koji prate dešavanja u aluminijskoj industriji.Zainteresovani su imali šta da vide.

SKIDANJE SAMARA: U oblaku dima, dok su okupljeni u upravnoj zgradi klicali ,,Ruska mafijo…”, predsjednik Sindikata KAP-a Zoran Milošević saopštio je u kamere: “Mi smo ovdje, nas niko neće pomjeriti, nek izvole

da dovedu novoga poslodavca. Ostajemo u našoj upravnoj zgradi. Čekamo..”.

Njegov najbliži saradnik, predsjednik sindikata u Elektrolizi Rade Krivokapić bio je još konkretniji. ,,Proglasili smo tehnološkim viškom i

vlasnika i domaći menadžment. Pozivamo nadležne institucije da preuzmu KAP ili ćemo ga mi voditi”, kliktao je Krivokapić, naglašavajući da su

radnici Kombinata ,,ovim činom skinuli samara sa vrata”.

Dok su Milošević i Krivokapić sa svojim sljedbenicima, većinom radnicima fabrike Elektrolize, u upravnoj zgradi slavili ,,oslobođenje”, u zgradi nekadašnje Prerade, okupljala se protjerana uprava i menadžment KAP-a.

Zvaničnici, što bi nekad rekli, ,,odnarođenog”

rukovodstva predvođeni predsjednikom borda Vječeslavom Krilovom saopštili su da ,,uprkos incidentu i prijetnji fizičkim obračunima, menadžment KAP-a u kojem su ruski, crnogorski, srbijanski i kanadski državljani, ostaje

posvećen svojim radnim zadacima i rukovodi fabrikom i procesom proizvodnje, sa lokacije van upravne zgrade KAP-a”.

U tom trenutku sukobljene strane imale su samo jednu dodirnu tačku. I jedni i drugi su u pomoć prizivali Vladu Crne Gore.

MI ZA RUSE – 200 MILIONA: Prošlonedjeljnom ustanku u KAP-u

prethodio je, u najmanju ruku, zanimljiv niz događaja. Jutro je počelo informacijom NVO MANS. Oni su od Komisije za kontrolu državne pomoći tražili informaciju o ukupnoj državnoj pomoći koju su dobile ovdašnje kompanije kojima gazduje ruski oligarh Oleg Deripaska. I dobili su odgovor.

Ukupna državna pomoć vlasniku Kombinata aluminijuma Podgorica i nikšićkih Rudnika boksita iznosi 184,5 miliona eura. U ovaj iznos, saopšteno je iz Komisije za kontrolu državne pomoći, nijesu uračunati otpisani dug za poreze i doprinose do avgusta 2008. od 7,5 miliona i odložene poreske obaveze na ime neplaćenog poreza

na dobit od 8,8 miliona. Uz sve to su državne garancije koje je Vlada dala vlasnicima KAP-a za kredit od 135 miliona eura, u ovom izvještaju računate kao pomoć od 23,8miliona. A to znači da će, padne li ovaj kredit na pleća crnogorskih poreskih obveznika, i ukupna računica o

državnoj pomoći Olegu Deripaski i njegovim partnerima biti veća za 110 miliona.

Kao da sve to nije bilo dovoljno, prvu smjenu radnika KAP-a na kapiji su dočekala rješenja o otkazu za više od 40 njihovih kolega. Na tom spisku su se, uglavnom, našli radnici koji su odbili da sa upravom potpišu nove

radne ugovore ,,o međusobnim pravima i obavezama” i sindikalni aktivisti koji su potpisali krivičnu prijavu protiv čelnika fabrike zbog neovlašćenog uzimanja novca sa sindikalnog računa za stambeni fond. Krilov i njegovi saradnici nijesu marili za upozorenja Inspekcije rada da

su rješenja o otkazu nezakonita. Fabrikom su, istovremeno, kolale priče da u upravi na potpis nadležnih čeka još 160 rješenja o otkazu, namijenjenih uglavnom radnicima Glinice, koja ne radi već godinu dana.

Pomoćnik ministra rada Anka Stojković saopštila je kako je predsjednik uprave KAP-a Vjačeslav Krilov prisustvovao sastancima u Ministarstvu ekonomije gdje mu je ,,decidno saopšteno da zbog nezaključivanja ugovora o uređenju međusobnih prava i obaveza ne može otkazati ugovor o

radu”.Samo što Rus pod direktnom komandom Olega Deripaske (koji je nedavno preuzeo mjesto izvršnog direktora En plus grupe) nije mario za upozorenja. Dok se nije suočio sa činjenicom da se na silu i bahatost može odgovoriti na isti način.

REVOLUCIJA: Otud je, makar djelimično, radnički revolt bio razumljiv. Oni se već duže od godinu dana nalaze ukliješteni između Đukanovićeve Vlade i Deripaskine En plus grupe, odnosno njene of-šor ekspoziture nazvane CEAC.

Stiskaju ih i sa jedne i sa druge strane pokušavajući iscijediti iz njih posljednju kap krvi (ili cent). Uzalud su radnici Kombinata apelovali, upozoravali i prijetili pozivajući se na prava koja im daje Zakon, kupoprodajni ugovor i važeći Kolektivni ugovor sa poslodavcem. Zato je

njihov protest, čak i u radikalnoj formi, imao smisla sve do onog monenta dok oni nijesu počeli da ,,dijele” otkaze vlasnicima i poslovodstvu. Jednostavno, postoji samo jedan momenat kad zapošljeni, bez sudske presude, imaju pravo da plijene imovinu vlasnika i odlučuju o njegovoj

sudbini. Taj momenat zove se revolucija.

U očima stranih investitora, kažu naši sagovornici ne želeći da ,,u ovim smutnim vremenima” budu imenovani, Crna Gora se prošle nedjelje pokazala kao krajnje trusno područje u kome se u momentu može izgubiti kupljena imovina. To što je aluminijska revolucija trajala nepuna

24 časa mala je utjeha. Zapravo, brzina sa kojom su problemi riješeni i neočekivana pomirljivost do juče beskompromisnih pregovarača ukazuje da je, možda, prošlog četvrtka u KAP-u izvedena premijera dugo pripremane

predstave u kojoj su uloge podijeljene tako da svi na kraju dobiju dio nagrade.

Iz Vlade su jedva dočekali pozive da pomognu. O istom trošku pokušali su i opravdati svoj finansijski angažman u ovoj kompaniji.

,,Pasivan pristup Vlade problemima u poslovanju Kombinata aluminijuma vjerovatno bi doveo do zatvaranje fabrike, što bi izazvalo krupne probleme u ekonomiji i društvu”, saopštili su iz Ministarstva ekonomije. Do njih očigledno nije stigla prošlogodišnja računica ministra finansija Igora Lukšića po kojoj u ovom trenutku Kombinat zapravo odmaže crnogorskoj privredi, dok bi i u najboljem izdanju (radeći punim kapacitetom uz povoljne cijene aluminijuma) njegov doprinos BDP bio manji od četiri odsto. Ili je politika uticala na promjenu računa. Uglavnom, Branko

Vujović je preko svojih službenika javnosti poručio: ,,Teza da država u tržišnoj ekonomiji ne treba da interveniše u slučajevima krize nekog privrednog subjekta, samo je djelimično tačna. Tačna je u mjeri u kojoj bi takva intervencija bila favorizacija u odnosu na druge subjekte ili ukoliko se time neutrališu interne slabosti preduzeća”. Pregovarači Vlade, sindikata i uprave sjeli su i očas se dogovorili: nema otkaza, nema

novih radnih jedinica u kojima bi se metalci pretvorili u baštovane, nema ni štrajka. Nastavlja se potjera za novcem i lov na potencijalne kreditore.

RAČUNICA: A ove nemušte rečenice iz ministarskog saopštenja trebale su da sakriju nekoliko nepobitnih činjenica. Računica pokazuje da je polovina uloženog

bila dovoljna da svaki radnik KAP-a i Prerade i Rudnika Boksita dobije otpremninu garantovanu Kolektivnim ugovorom. A njihov radni angažman (uz neplaćene poreze i doprinose) odnosno neto plata jedini benefit koji crnogorsko društvo danas ima od KAP-ovog repro lanca. KAP ne troši crnogorski boksit, Prerada i Rudnici ne rade, vlasnik se svim silama trudi da dodatno smanji broj zapošljenih, i jedini domaći input koji se neštedimice koristi je ionako deficitarna električna energija. Šta bi

se, zapitajmo se, dogodilo da je država umjesto u Kombinat taj novac uložila u crnogorska mala i srednja preduzeća koja bi, uz neuporedivo manju pomoć, sebi i ovoj zemlji donijeli mnogo više koristi.

,,Privatizacija Kombinata aluminijuma donijela je ogromnu štetu državnom budžetu, a za to je jedini krivac Vlada”, tvrdi ekonomski analitičar Milenko Popović. ,,Lošem kupcu je dozvoljeno od starta da krši investicione obaveze, socijalni i dio ugovora koji se odnosi na ekološki

aspekt. I prije ekonomske krize imali su razlog da raskinu ugovor” kaže on iznoseći stav da pregovaračka moć Olega Deripaske potiče iz brojnih neregularnosti koje su prije privatizacije pratile poslovanje Kombinata: ,,Vlada, da je čista, davno bi raskinula ugovor i izbacila ga “s noge na nagu”, a ne bi dozvolila da je toliko košta nakon privatizacije”.

U SJENCI: Na kraju, pečat na prošlonedjeljni dogovor stavio je ruski ambasador Jakov Gerasimov. Ruski investitori ostaju u Crnoj Gori saopštio je.

U sjenci dešavanja u KAP-u ugašena su dva višemjesečna štrajka. Radnici Tehnostila su nakon nedjelja provedenih u praznim fabričkim halama stupili u štrajk glađu. Trebalo je deset dana da konačno privuku pažnju moćnika. Problem je riješen preko noći. Štrajk je prekinut, predsjednik sindikata je u torbi donio 90 hiljada eura i štrajkačima podijelio tri neto plate. Vlast je saopštila kako će pokušati da spasi ovo preduzeće. A možda i krivično goniti one koji su ga opljačkali. Istog dana, neposredno pred Praznik rada, štrajk su okončali i

zapošljeni u Telekomu Crne Gore.

Tako je Prvi maj u Crnoj Gori protekao bez velikih radničkih protesta i štrajkova. Tradicionalno. Nije, međutim, trebalo čekati pa da se serijal nastavi. Plamen socijalnih protesta koji traju od nove godine preuzeli su radnici podgoričke Mljekare. Sve je više onih koji bi im se, danas sjutra, mogli pridružiti. Pitanje je samo da li će težnja vlasti da u miru dočeka predstojeće lokalne izbore nadjačati krčanje praznih stomaka.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA VLAST TRAŽI PERSONALNA RJEŠENJA: I politika je nauka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trojna koalicija koju predvode Krivokapić, Bečić i Abazović dobila je priliku da zaustavi sunovrat u koji je DPS tjerao cijelu državu. Valjalo bi da je iskoriste, bez obzira na očigledne razlike, lične razmirice i pretjerane ambicije nekih od njihovih najbližih sljedbenika. Bolju priliku neće imati

 

Izbori su i zvanično završeni, nakon što je Državna izborna komisija u ponedjeljak proglasila konačne rezultate glasanja. Koalicije Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo preuzimanje vlasti počinju naredne nedjelje, konstitutivnom sjednicom parlamenta. Tada će, prema najavama, biti izabrani novi predsjednik Skupštine i njegovi zamjenici. Istovremeno, počinje teći rok za formiranje nove vlade.

Nakon objave zvaničnih izbornih rezultata oglasili su se i euroatlantski partneri Crne Gore. ,,Američka vlada se raduje partnerstvu sa budućom vladom, konstituisanom kroz demokratski proces, kao odraz volje naroda“, saopštila je ambasadorka SAD-a Rajzing Rajnke uz najavu da će Sjedinjene Države „i dalje biti prijatelj, partner i saveznik građana Crne Gore”. Čestitkama se priključila i portparolka Evropske komisije Ana Pisonero Hernandez. ,,Radujemo se konstituisanju novog parlamenta i nove vlade koji će nastaviti stalan put Crne Gore prema Evropskoj uniji“.

Tako je stavljena tačka na, pokazalo se, neosnovane spekulacije po kojima će zapadni saveznici ignorisati ili čak spoticati nove vlasti zbog prosrpskih i proruskih stavova nekih partija članica buduće vladajuće koalicije. A sve sa navodnim ciljem da se olakša pozicija i ubrza povratak na vlast njihovom tradicionalnom partneru – Demokratskoj partiji socijalista (DPS).

Pokazalo se da su u Berlinu, Briselu, Londonu i Vašingtonu bili spremni da prihvate promjene i, još važnije, pruže ruku saradnje izbornim pobjednicima. Zapravo ih prigrabe u naručje, na iznenađenje, čuđenje, pa i ljutnju onih koji su očekivali da će nacionalna i vjerska gravitacija uraditi svoje. Tako su na najavu Zdravka Krivokapića, predvodnika koalicije Za budućnost Crne Gore, da bi kao premijer za prvu zvaničnu posjetu izabrao Njemačku primjedbe stigle iz koalicije koju predvodi, ali i od zvaničnog Beograda.

„Ja ću da razgovaram sa Zdravkom Krivokapićem, da ga kao predsjednik najjače opozicione partije pozovem da preispita stav o svojoj prvoj posjeti kao budućeg premijera Crne Gore Njemačkoj“, najavio je predsjednik NOVE Andrija Mandić gostujući na TV Pink. „Neko ko treba da bude predsjednik vlade, posebno imajući u vidu kolike je napore srpski narod uložio da do ove pobjede dođe, prvo treba da posjeti Beograd“. I predsjednik Srbije se, po povratku iz Vašingtona, pozabavio činjenicom da nove vlasti u Crnoj Gori svoj mandat neće početi posjetom Beogradu. „To je njihov izbor. Kada budemo htjeli i jedni i drugi susrešćemo se, vjerujem češće nego ranije. Srbima poručujem da ćemo biti uz njih“, saopštio je Aleksandar Vučić, komnetarišući i prošlonedjeljni Sporazum lidera tri koalicije: „To je njihova stvar i oni vode svoju politiku. Nisam očekivao da povuku priznanje (Kosova-prim. Monitora). Ni da izađu iz NATO-a. Ništa od toga nisam očekivao. Što ih briga, ovako je lakše. Ovako će da ih potapšu u američkoj ambasadi, nemačkoj ambasadi i svakoj ambasadi”.

Nije isključeno kako je predsjednik Srbije, snažno infiltriran u izborna dešavanja u Crnoj Gori, u tom trenutku već znao da se postizborna komunikacija pobjedničke trojke sa zapadnim centrima moći ne završava samo tapšanjem po ramenu. Prvo su mediji bliski DPS-u objavili da Berlin, London i Vašington traže da u novim strukturama vlasti ne bude mjesta za radikalne političare. Pobjeda je, onda, kao takve prepoznala i imenovala Andriju Mandića, Milana Kneževića, Nebojšu Medojevića i Marka Milačića, a ne, recimo, Duška Markovića, Predraga Boškovića, Veselina Veljovića ili, glavom i bradom, Milivoja Katnića, glavnog specijalnog tužioca.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORACI KA NOVOJ VLADI: Ono što je Dritan izdržao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki su pohitali da, s dozom cinizma,  kažu kako će ovo biti vlada kontinuiteta. U zabludi su. Crna Gora,  bez organizovanog kriminala, korupcije i monpola, biće, ako trojka uspije, korjenito  drugačija država od Đukanovićeve

 

Ti, ti bitango. Skupština Crne Gore, novembar 2013.

Može se Milu Đukanoviću, s punim pravom i uz obilje dokaza, zamjeriti  mnogo toga, ali  se ne može reći kako nije imao izuzetno razvijene instinkte da prepozna šansu, ali i dolazeću opasnost. Svjedoči o tome i njegovo tadašnje obraćanje najmlađem poslaniku u crnogorskom parlamentu Dritanu Abazoviću, citirano na početku teksta.

Sedam godina kasnije, zahavaljujući i glasovima koalicije Crno na bijelo koju predvodi građanski pokret URA i njen predsjednik Dritan Abazović, Đukanovićev DPS gubi vlast. Prvi put. A Crna Gora ima priliku da iz predpolitičkog društva zakorači među one koji su sposobni da svoje probleme (a oni nijesu mali) rješavaju na demokratski način. Takođe, prvi put.

Taj korak je težak i, za mnoge, neočekivan. Znani i neznani, prijatelji i neprijatelji, intelektualci, kriminalci, političari, stvarni i lažni analitičari tražili su način da Dritana Abazovića obavijeste da se ne slažu  sa njegovim naumom da razvlasti DPS. „Abazović ulazi u vlast sa neprijateljima Crne Gore“, čitamo u novinama i na portalima pod kontrolom odlazećih vlasti. Za tim i sličnim naslovima slijedili bi citati iz Podgorice, Sarajeva, Beograda, Prištine, Zagreba, Beča… Ovdašnji političari i analitičari bliski režimu, ambasadori (Željko Perović i Ferhat Dinoša), intelektualci iz regiona (Azem Vlasi i Nataša Kandić), građani sa tzv. patriotskih mitinga na Cetinju i u Podgorici.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 11. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DPS IZGUBIO NA IZBORIMA: Dobre poruke pobjedničke trojke, još da ih teren prepozna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lideri koalicija- pobjednica izbora obećavaju ekspertsku vladu, poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza. Odlazeća vlast poziva pristalice da brane državnost zemlje koju su oni tri decenije urnisali, a međunarodnu zajednicu da se ne miješa.  N.N. lica ponovo siju strah

 

Poslije trideset godina i 11 parlamentarnih izbora, stekli su se uslovi da bude prekinut decenijski monopol DPS vlasti u Crnoj Gori. Tri opozicione koalicije koje su tokom  kampanje najavljivale saradnju, ukoliko im se pruži prilika da razvlaste partiju Mila Đukanovića, imaće neophodnih 41 poslanika u parlamentu. Posao koga su se prihvatili neće biti jednostavan.

Koalicije koje predvode Zdravko Krivokapić (Za budućnost Crne Gore – osvojila 27 poslaničkih mandata),  Aleksa Bečić (Mir je naša nacija – 10 mandata) i Dritan Abazović (Crno na bijelo – četiri mandata) još su u  izbornoj noći najavili brzu formalizaciju saradnje.

Dan po izborima pobjednička trojka je usaglasila principe na kojima će počivati buduća vlast. Nova, demokratska vlast će biti ekspertska, konstituisana od stručnih kadrova „bez obzira na njihovu političku, vjersku, nacionalnu ili bilo koju drugu osobenost“; Odgovorno sprovoditi sve međunarodno preuzete obaveze; Realizovati neophodne reforme kako bi Crna Gora „u najkraćem mogućem roku“ pristupila EU;  Poštovati važeći Ustav i zakone „uz izmjene, dopune i reviziju svih diskriminatorskih zakonskih i podzakonskih akata, uključujući i Zakon o slobodi vjeroispovijesti“. Osim toga sa sastanka je ponovljen poziv predstavnicima manjinskih naroda da se priključe ekspertskoj vladi.

To nije bilo dovoljno da umiri one koji su nezadovoljni izbornim rezultatom krenuli da, u zemlji i inostranstvu, šire strah od eventualnih odluka budućih vlasti. Poništiće referendum, izaći će iz NATO-a, povući će priznanje Kosova, protjeraće manjine, posrbiće Crnogorce… Bile su neke od ideja koje su ponudili (mahom prorežimski) političari, analitičari i mediji.

Đavo se krije u detalju, upozoravali si najuporniji, otkrivajući kako je Krivokapić, nakon kratke proslave u izbornom štabu koalicije ZBCG, otišao u hram „da poljubi ruku Amfilohiju“. Tim su se čudom, čini se, ponajviše zgražavali oni koji su se, makar od druge polovine devedesetih pa sve do predsjedničkih izbora 2018, trudili da budu dio svakog postizbornog kafanskog slavlja Mila Đukanovića, njegove partije i interesne bratije. U prostoru i uz muziku po njegovom izboru.

„To je katastrofa“, objašnjava čitaocima hrvatskog portala index.hr izborni rasplet Andrej Nikolaidis, pisac, novinar, nekadašnji savjetnik nekadašnjeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića. „Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis.

Legitimno je sumnjati u to da li će nova većina poštovati vlastita četiri principa vladanja kojima se ne diraju  strateška operedjeljejnja Crne Gore. Ali tu je  i matematika. Ona pokazuje da su partije koje se tradicionalno mogu nazvati procrnogorske i izvorno suverenističke  na izborima osvojile između natpolovične i dvotrećinske većine (zavisi kako ko procjenjuje državotvorne osjećaje Demokrata). Uspaničeni režimski suverenisti su, međutim, odbili da čuju kako je Milan Knežević, u prisustvu Andrije Mandića konstatovao da je nemoguće dovesti u pitanje članstvo Crne Gore u NATO-u. „Mi ćemo poštovati to stanje, ukazujući da smo bili za referendum i da smo bili protiv učlanjenja u NATO”, rekao je on. Za njih nema težinu ni to što je Dritan Abazović beogradskim medijima (Kurir) pojasnio da se povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova neće naći na dnevnom redu vlade u kojoj učestvuje URA.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 4. septembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo