Povežite se sa nama

FOKUS

Proljeće nezadovoljstva

Objavljeno prije

na

Još su novinari, prošlog četvrtka, pokušavali da odgonetnu da li je u holu upravne zgrade Kombinata aluminijuma neko bacio dimnu bombu ili aktivirao protivpožarni aparat, kad se iz Sjeverne Amerike svojim prijateljima u Podgorici telefonom javio Džo Kazadi. Nekadašnji izvršni direktor KAP-a interesovao se o dešavanjima u kompaniji, nakon što je, na drugoj strani Atlantskog okeana, saznao da su radnici u Kombinatu umarširali u upravnu zgradu i proglasili njeno “osvajanje”. Vijesti iz Podgorice su objavljene u madija i portala sa poslovnim vijestima iz cijelog svijeta, posebno onih koji prate dešavanja u aluminijskoj industriji.Zainteresovani su imali šta da vide.

SKIDANJE SAMARA: U oblaku dima, dok su okupljeni u upravnoj zgradi klicali ,,Ruska mafijo…”, predsjednik Sindikata KAP-a Zoran Milošević saopštio je u kamere: “Mi smo ovdje, nas niko neće pomjeriti, nek izvole

da dovedu novoga poslodavca. Ostajemo u našoj upravnoj zgradi. Čekamo..”.

Njegov najbliži saradnik, predsjednik sindikata u Elektrolizi Rade Krivokapić bio je još konkretniji. ,,Proglasili smo tehnološkim viškom i

vlasnika i domaći menadžment. Pozivamo nadležne institucije da preuzmu KAP ili ćemo ga mi voditi”, kliktao je Krivokapić, naglašavajući da su

radnici Kombinata ,,ovim činom skinuli samara sa vrata”.

Dok su Milošević i Krivokapić sa svojim sljedbenicima, većinom radnicima fabrike Elektrolize, u upravnoj zgradi slavili ,,oslobođenje”, u zgradi nekadašnje Prerade, okupljala se protjerana uprava i menadžment KAP-a.

Zvaničnici, što bi nekad rekli, ,,odnarođenog”

rukovodstva predvođeni predsjednikom borda Vječeslavom Krilovom saopštili su da ,,uprkos incidentu i prijetnji fizičkim obračunima, menadžment KAP-a u kojem su ruski, crnogorski, srbijanski i kanadski državljani, ostaje

posvećen svojim radnim zadacima i rukovodi fabrikom i procesom proizvodnje, sa lokacije van upravne zgrade KAP-a”.

U tom trenutku sukobljene strane imale su samo jednu dodirnu tačku. I jedni i drugi su u pomoć prizivali Vladu Crne Gore.

MI ZA RUSE – 200 MILIONA: Prošlonedjeljnom ustanku u KAP-u

prethodio je, u najmanju ruku, zanimljiv niz događaja. Jutro je počelo informacijom NVO MANS. Oni su od Komisije za kontrolu državne pomoći tražili informaciju o ukupnoj državnoj pomoći koju su dobile ovdašnje kompanije kojima gazduje ruski oligarh Oleg Deripaska. I dobili su odgovor.

Ukupna državna pomoć vlasniku Kombinata aluminijuma Podgorica i nikšićkih Rudnika boksita iznosi 184,5 miliona eura. U ovaj iznos, saopšteno je iz Komisije za kontrolu državne pomoći, nijesu uračunati otpisani dug za poreze i doprinose do avgusta 2008. od 7,5 miliona i odložene poreske obaveze na ime neplaćenog poreza

na dobit od 8,8 miliona. Uz sve to su državne garancije koje je Vlada dala vlasnicima KAP-a za kredit od 135 miliona eura, u ovom izvještaju računate kao pomoć od 23,8miliona. A to znači da će, padne li ovaj kredit na pleća crnogorskih poreskih obveznika, i ukupna računica o

državnoj pomoći Olegu Deripaski i njegovim partnerima biti veća za 110 miliona.

Kao da sve to nije bilo dovoljno, prvu smjenu radnika KAP-a na kapiji su dočekala rješenja o otkazu za više od 40 njihovih kolega. Na tom spisku su se, uglavnom, našli radnici koji su odbili da sa upravom potpišu nove

radne ugovore ,,o međusobnim pravima i obavezama” i sindikalni aktivisti koji su potpisali krivičnu prijavu protiv čelnika fabrike zbog neovlašćenog uzimanja novca sa sindikalnog računa za stambeni fond. Krilov i njegovi saradnici nijesu marili za upozorenja Inspekcije rada da

su rješenja o otkazu nezakonita. Fabrikom su, istovremeno, kolale priče da u upravi na potpis nadležnih čeka još 160 rješenja o otkazu, namijenjenih uglavnom radnicima Glinice, koja ne radi već godinu dana.

Pomoćnik ministra rada Anka Stojković saopštila je kako je predsjednik uprave KAP-a Vjačeslav Krilov prisustvovao sastancima u Ministarstvu ekonomije gdje mu je ,,decidno saopšteno da zbog nezaključivanja ugovora o uređenju međusobnih prava i obaveza ne može otkazati ugovor o

radu”.Samo što Rus pod direktnom komandom Olega Deripaske (koji je nedavno preuzeo mjesto izvršnog direktora En plus grupe) nije mario za upozorenja. Dok se nije suočio sa činjenicom da se na silu i bahatost može odgovoriti na isti način.

REVOLUCIJA: Otud je, makar djelimično, radnički revolt bio razumljiv. Oni se već duže od godinu dana nalaze ukliješteni između Đukanovićeve Vlade i Deripaskine En plus grupe, odnosno njene of-šor ekspoziture nazvane CEAC.

Stiskaju ih i sa jedne i sa druge strane pokušavajući iscijediti iz njih posljednju kap krvi (ili cent). Uzalud su radnici Kombinata apelovali, upozoravali i prijetili pozivajući se na prava koja im daje Zakon, kupoprodajni ugovor i važeći Kolektivni ugovor sa poslodavcem. Zato je

njihov protest, čak i u radikalnoj formi, imao smisla sve do onog monenta dok oni nijesu počeli da ,,dijele” otkaze vlasnicima i poslovodstvu. Jednostavno, postoji samo jedan momenat kad zapošljeni, bez sudske presude, imaju pravo da plijene imovinu vlasnika i odlučuju o njegovoj

sudbini. Taj momenat zove se revolucija.

U očima stranih investitora, kažu naši sagovornici ne želeći da ,,u ovim smutnim vremenima” budu imenovani, Crna Gora se prošle nedjelje pokazala kao krajnje trusno područje u kome se u momentu može izgubiti kupljena imovina. To što je aluminijska revolucija trajala nepuna

24 časa mala je utjeha. Zapravo, brzina sa kojom su problemi riješeni i neočekivana pomirljivost do juče beskompromisnih pregovarača ukazuje da je, možda, prošlog četvrtka u KAP-u izvedena premijera dugo pripremane

predstave u kojoj su uloge podijeljene tako da svi na kraju dobiju dio nagrade.

Iz Vlade su jedva dočekali pozive da pomognu. O istom trošku pokušali su i opravdati svoj finansijski angažman u ovoj kompaniji.

,,Pasivan pristup Vlade problemima u poslovanju Kombinata aluminijuma vjerovatno bi doveo do zatvaranje fabrike, što bi izazvalo krupne probleme u ekonomiji i društvu”, saopštili su iz Ministarstva ekonomije. Do njih očigledno nije stigla prošlogodišnja računica ministra finansija Igora Lukšića po kojoj u ovom trenutku Kombinat zapravo odmaže crnogorskoj privredi, dok bi i u najboljem izdanju (radeći punim kapacitetom uz povoljne cijene aluminijuma) njegov doprinos BDP bio manji od četiri odsto. Ili je politika uticala na promjenu računa. Uglavnom, Branko

Vujović je preko svojih službenika javnosti poručio: ,,Teza da država u tržišnoj ekonomiji ne treba da interveniše u slučajevima krize nekog privrednog subjekta, samo je djelimično tačna. Tačna je u mjeri u kojoj bi takva intervencija bila favorizacija u odnosu na druge subjekte ili ukoliko se time neutrališu interne slabosti preduzeća”. Pregovarači Vlade, sindikata i uprave sjeli su i očas se dogovorili: nema otkaza, nema

novih radnih jedinica u kojima bi se metalci pretvorili u baštovane, nema ni štrajka. Nastavlja se potjera za novcem i lov na potencijalne kreditore.

RAČUNICA: A ove nemušte rečenice iz ministarskog saopštenja trebale su da sakriju nekoliko nepobitnih činjenica. Računica pokazuje da je polovina uloženog

bila dovoljna da svaki radnik KAP-a i Prerade i Rudnika Boksita dobije otpremninu garantovanu Kolektivnim ugovorom. A njihov radni angažman (uz neplaćene poreze i doprinose) odnosno neto plata jedini benefit koji crnogorsko društvo danas ima od KAP-ovog repro lanca. KAP ne troši crnogorski boksit, Prerada i Rudnici ne rade, vlasnik se svim silama trudi da dodatno smanji broj zapošljenih, i jedini domaći input koji se neštedimice koristi je ionako deficitarna električna energija. Šta bi

se, zapitajmo se, dogodilo da je država umjesto u Kombinat taj novac uložila u crnogorska mala i srednja preduzeća koja bi, uz neuporedivo manju pomoć, sebi i ovoj zemlji donijeli mnogo više koristi.

,,Privatizacija Kombinata aluminijuma donijela je ogromnu štetu državnom budžetu, a za to je jedini krivac Vlada”, tvrdi ekonomski analitičar Milenko Popović. ,,Lošem kupcu je dozvoljeno od starta da krši investicione obaveze, socijalni i dio ugovora koji se odnosi na ekološki

aspekt. I prije ekonomske krize imali su razlog da raskinu ugovor” kaže on iznoseći stav da pregovaračka moć Olega Deripaske potiče iz brojnih neregularnosti koje su prije privatizacije pratile poslovanje Kombinata: ,,Vlada, da je čista, davno bi raskinula ugovor i izbacila ga “s noge na nagu”, a ne bi dozvolila da je toliko košta nakon privatizacije”.

U SJENCI: Na kraju, pečat na prošlonedjeljni dogovor stavio je ruski ambasador Jakov Gerasimov. Ruski investitori ostaju u Crnoj Gori saopštio je.

U sjenci dešavanja u KAP-u ugašena su dva višemjesečna štrajka. Radnici Tehnostila su nakon nedjelja provedenih u praznim fabričkim halama stupili u štrajk glađu. Trebalo je deset dana da konačno privuku pažnju moćnika. Problem je riješen preko noći. Štrajk je prekinut, predsjednik sindikata je u torbi donio 90 hiljada eura i štrajkačima podijelio tri neto plate. Vlast je saopštila kako će pokušati da spasi ovo preduzeće. A možda i krivično goniti one koji su ga opljačkali. Istog dana, neposredno pred Praznik rada, štrajk su okončali i

zapošljeni u Telekomu Crne Gore.

Tako je Prvi maj u Crnoj Gori protekao bez velikih radničkih protesta i štrajkova. Tradicionalno. Nije, međutim, trebalo čekati pa da se serijal nastavi. Plamen socijalnih protesta koji traju od nove godine preuzeli su radnici podgoričke Mljekare. Sve je više onih koji bi im se, danas sjutra, mogli pridružiti. Pitanje je samo da li će težnja vlasti da u miru dočeka predstojeće lokalne izbore nadjačati krčanje praznih stomaka.

 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navodi iz saopštenju Stejt departmenta o Branislavu Branu Mićunoviću i Miodragu Daki Davidoviću,  nisu nikakva novost za crnogorsku i jugoslovensku javnost.  Monitor se nebrojeno puta bavio poslovima ove dvojice “kontroverznih biznismena”  koji su  bogatstvo stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Mila Đukanovića

 

Prošlog četvrtka, 16. novembra, osvanula je vijest da su Sjedinjene Američke Države (SAD) uvele sankcije dvojici crnogorskih “kontroverznih biznismena”, kako ih najčešće opisuju kod kuće, – Miodragu Daki Davidoviću i Branislavu Branu Mićunoviću. Američki Stejt department je u saopštenju pored imena ove dvojice Nikšićana, naveo imena još osam osoba iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije koje je Kancelarija za kontrolu imovine stranaca (OFAC ), kao dio Ministarstva Finansija, stavila na crnu listu.

Od crnogorskih državljana na listi sankcionisanih osoba se od aprila prošle godine nalazi i Svetozar Marović, nekadašnji potpredsjednik Demokratske partije socijalista (DPS) i drugi čovjek režima u Crnoj Gori kome je srodna vlast u Srbiji pružila utočište od izdržavanja pravosnažnih zatvorskih kazni zbog organizovanog kriminala i korupcije.

Sankcije američkih finansijskih vlasti osim zabrane putovanja i zamrzavanja imovine koja se eventualno nalazi u SAD-u ili na teritorijama pod njenom jurisdikcijom povlači i zabranu poslovanja američkih kompanija sa kompanijama proskribovanih osoba. Ne postoji nalog za hapšenje, osim eventualno za pojedince i pravna lica iz Amerike ako se utvrdi da su svjesno kršili sankcije OFAC-a i drugih državnih institucija, ili ako je učinjeno krivično djelo u američkoj jurisdikciji. Sa te tačke gledišta  Mićunović i Davidović  mogu biti mirni jer im ne prijeti direktna opasnost zbog crne liste. No, propagandni i psihološki efekat se ne može zanemariti jer im negativna dezignacija američke vlade smanjuje manevarski prostor i stvara nelagodnosti.

Davidović je pomenut prvi u saopštenju Stejt departmenta kao osoba koja “decenijama pere novac za kriminalne grupe, jačajući svoj uticaj i oblikujući svoje kriminalno preduzeće” uz optužbe za “šverc cigareta, nafte i oružja”. Takođe se ističe da je korupcija koju širi pomogla “Rusiji da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje”, uz napore da “utiču na rezultate izbora”. Osim Crne Gore, Amerikanci ukazuju i na Dakine aktivnosti u Makedoniji i “skandala koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara Vlade, ključnog saradnika bivšeg premijera Zorana Zaeva”. Raškovski je navodno uzeo mito od Davidovića “u cilju promoviranja poslovnih interesa Davidovića” – što se na Balkanu, i šire percipira kao standardna praksa u poslovanju ili dobijanju poslova.

Za Mićunovića se kaže da je”decenijama vodeća figura u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori, datirajući još od vremena bivše Jugoslavije” što se inače moglo puno puta pročitati u regionalnoj štampi.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca.  U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar  Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska BIA nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nisu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića

 

Lansiranje Afere Kvon u susret parlamentarnim izborima 11. juna ove godine, kako bi se urušio očekivani rezultat Pokreta Evropa sad (PES) Milojka Spajića, je dobio nastavak po izboru 44. Vlade. Premijer i PES su uzvratili udarac odmah nakon konstitutivne sjednice Vlade. Na prvoj narednoj sjednici 9. novembra Vlada je u odlukama o kadrovskim rješenjima u posljednjoj , 26. tački navela da je donijela „Rješenje o razrješenju Artana Kurtija sa dužnosti generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)“. Radi se o osobi koja je, po ranijem saopštenju PES-a, imala važnu ulogu u Aferi Kvon i koja je, navodno,  stajala iza famoznog pisma koje je korejski prevarantski kralj kripto valuta i međunarodni bjegunac Do Kvon poslao iz Istražnog zatvora u Spužu na adresu tadašnjeg premijera Dritana Abazovića i šefa Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) Vladimira Novovića – u predvečerje izbora.

U pismu je Kvon pomenuo Spajića u negativnom kontekstu gdje mu je navodno Spajić tražio da se uključi u finansiranje njegove izborne kampanje i tvrdio da „ima dokaze o komunikacijama i uplatama od drugih lica“ te da „stoji na raspolaganju za dalji kontakt, ukoliko su potrebna dodatna objašnjenja“. Nakon tog pisma Abazović je teatralno sazvao sjednicu Vijeća za nacionalnu bezbjednost i, po Monitorovim izvorima, tražio od Novovića da uhapsi i procesuira Spajića što je ovaj odbio. O sadržaju pisma i nepotkrijepljenim i/ili sumnjivim navodima zatočenog i pritiješnjenog Kvona Monitor je već ranije pisao.

Prije smjene Kurtija, krajem oktobra, prestižni američki list Vol Strit Žurnal (Wall Street Journal –WSJ) je objavio opširnu priču o Lovu na najpoznatijeg kripto bjegunca  na kojoj su radili mjesecima 4 novinara i još 4 novinarska saradnika. U razgovoru sa američkim novinarima, tada mandatar za sastav 44. Vlade Crne Gore Milojko Spajić je rekao: „ Iza (Kvonovog zatvorskog) pisma stoje njegovi politički protivnici i srpska tajna služba“. Srpska Bezbedonosno informativna agencija (BIA) nije odgovorila na zahtjev Vol Strit Žurnala na komentar Spajićeve izjave. Nijesu zabilježene bilo kakve reakcije na Spajićeve navode ni iz Vlade Srbije ni od medijski svuda prisutnog predsjednika Aleksandra Vučića.

Treba se podsjetiti da su se Vučićeve vlasti angažovale protiv Spajića i tokom predsjedničke nominacije. Tada je prvi put Srbija podijelila sa crnogorskom Državnom izbornom komisijom (DIK) podatke o Spajićevom srbijanskom državljanstvu i prebivalištu. Nakon toga je on diskvalificiran iz predsjedničke trke i data podrška Vučićevom prijatelju i savezniku Milu Đukanoviću da opet pokuša da zasjedne kao predsjednik.

Spajić je uvjerenja da je Kvon prevaren da napiše pismo u nadi da će ga zatim crnogorske vlasti vođene Abazovićem pustiti uz kauciju i dozvoliti mu da pobjegne iz zemlje – vjerovatno nešto slično kako je izašao iz Srbije.

WSJ navodi da je Kvon početkom septembra 2022. godine pobjegao iz Singapura, gdje mu se počeo zatvarati krug zbog velikih prevara, i da je preko Dubaija stigao u Beograd i uselio se u stan u blizini Knez Mihajlove, svega nekoliko dana prije nego će južnokorejske vlasti izdati nalog za njegovo hapšenje. Ubrzo će slijediti i Crvena potjernica Interpola. Međutim, Kvon je u online razgovorima sa svojim partnerima i saradnicima koje je vodio iz Beograda tvrdio da ima dogovor sa lokalnim vlastima dok je u jednom drugom razgovoru tvrdio da mu je od srpske policije dopušteno da ostane i nakon što su saznali za Interpolov nalog za hapšenje. Štaviše. 12. oktobra prošle godine, Kvon je zajedno sa Čang Džun Hanom, koji će kasnije takođe biti uhapšen u Crnoj Gori , u Srbiji osnovao kompaniju Codokoj22 D.O.O. dok katastarski podaci pokazuju da je decembra 2022. godine Han posjedovao stan od 400 kvadrata u elitnom dijelu Beograda. Na zahtjeve Vol Strita za intervju nije bilo nikakvih odgovora iz srbijanskog MUP-a, Ministarstva pravde ni iz Vrhovnog javnog tužilaštva.

Spajić je novinarima WSJ rekao da ga je Kvon pozvao u posjetu i da su kafenisali oko sat vremena. Spajić tvrdi da nije u to doba znao da je Kvon u bjekstvu. Vlasti Južne Koreju su preko Interpolovih kanala locirale Kvona u Srbiji a zvanični zahtjev za ekstradicijom je poslat Beogradu krajem decembra prošle godine. Interesantno je da srbijanske vlasti nisu uhapsile Kvona ali je zato Kvon, vjerovatno dobivši obavijest od lokalnih vlasti da je lociran, prekinuo svu aktivnost na drustvenoj mreži twitter. Krajem januara, kako Vučićeve vlasti nisu odgovarale na zahtjeve Interpola i Južne Koreje, u Beograd je stigla delegacija korejskih tužilaca i zvaničnika Ministarstva pravde. Tokom nekoliko dana razgovora sa srbijanskim kolegama, istražitelji su dobili podatke o Kvonovoj srpskoj kompaniji kao i internet adresu. Srbi su takođe „obećali da će isporučiti Kvona ako ga uhvate“ po riječima tužioca Dena Sung-hana koji je dao intervju američkim novinarima. Polovinom februara je i američka Komisija za hartije od vrijednosti (SEEC) podigle tužbu protiv Kvona zbog prevare i laganja rekavši da je izvukao 100 miliona dolara iz kompanije poslije kraha. U martu ove godine i američko Ministartvo pravde je krenulo u istragu protiv Kvona. Do hapšenja je došlo, ali tek krajem marta i to na podgoričkom aerodromu u pokušaju Kvona i njegovog saradnika da se ukrcaju na privatni let za Dubai. Kvonov ulazak u Crnu Goru nije registrovan od strane granične policije.

Istog dana uveče kada je Vlada razriješila Kurtija sa pozicije u ANB-u, Mportal je objavio vijest da je ministar pravde Andrej Milović dostavio dokument Glavnom specijalnom tužiocu (GST) Vladimiru Novoviću u kome iznosi da su službenici Ministarstva pravde Nataša Radonjić i Tanja Popović nezakonito očistile kaznenu evidenciju Kurtija rješenjem od 08.06.2020. godine. To je urađeno uprkos „činjenici da je molba osuđenog za brisanje ove osude, pravosnažno odbijena kao neosnovana od strane Višeg suda u Podgorici“. Stoga  Milović traži od SDT-a da ispita da li su pomenute „izvršile neko od krivičnih djela protiv službene dužnosti“ Takođe, od SDT-a traži i da „ispita i razloge zbog kojih prethodni ministar g. Marko Kovač …u vremenu imenovanja generalnog inspektora u ANB i pored indicija da je (Kurti) nezakonito brisan iz Registra kaznene evidencije i zahtjeva javnosti da se utvrdi istina u ovom slučaju“, nije preduzeo zakonom propisane radnje da se nedvosmisleno utvrdi da li Kurti ispunjava zakonske uslove za tu važnu poziciji. Naime Kurti je dva puta pravosnažno osuđen, jednom kao maloljetnik 2004. godine na 10 mjeseci zatvora, i jednom kao punoljetno lice 2009. godine, opet na 10 mjeseci zatvora zbog pokušaja ubistva Rikarda Oroša u Ulcinju.

I pored toga Vlada Dritana Abazovića ga je postavila za generalnog inspektora ANB-a 22.07.2022. dok je na tadašnje primjedbe potpredsjednika Raška Konjevića premijer odgovorio „prema njegovim informacijama ničega nema u kaznenoj evidenciji vezano za Kurtija“ te da je to „jedino relevantno“. Dodao je da Crnoj Gori treba takav profil ličnosti – kao kontrolor za ANB. Abazovićevo pokrivanje i zalaganje za Kurtija je ukazivalo na činjenicu da je on osoba od njegovog povjerenja i da će uraditi sve što se od njega traži kao „profil koji treba Crnoj Gori“, tj. u prijevodu njemu lično, i u skladu sa praksom privatnih institucija iz doba Mila Đukanovića i DPS-a.

Dva dana nakon predstavke ministra Milovića SDT-u oglasio se i Kurti rekavši da je SDT-u podnio krivičnu prijavu protiv novog ministra pravde zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj jer je ranije Mportal integralno objavio sadržaj dopisa SDT-a, pretpostavljajući/sugerirajući da je sam ministar poslao dokument ovom miloističkom portalu. Kurti je rekao da Milović ima lični animozitet prema njemu jer je „objavom podataka iz kaznene evidencije prekoračio granice svog ovlašćenja direktnim umišljajem” i da je cilj bio njegova „diskreditacija i ocrnjivanje ličnosti“.

Dan poslije Kurtijeve reakcije, portal javnog servisa RTCG će objaviti dopis tadašnjeg državnog sekretara ministarstva pravde Bojana Zekovića iz kraja juna 2022. godine gdje traži od ministra Kovača provjere o brisanju Kurtija iz kaznene evidencije „zbog naglašenog interesovanja medija“ jer bi provjerom „otklonili sumnje i odbacili optužbe za nezakonito postupanje Minstarstva“. Zeković je tražio i da ukoliko se utvrdi greška da se ispravi i utvrdi odgovornost u slučaju zloupotrebe. Od toga nije bilo ništa. RTCG navodi da Kovač nije odgovorio na njihova pitanja glede navoda Zekovića iako mu je ostavljeno dovoljno vremena. Dan nakon objave RTCG,  oglasio se i bivši ministar Kovač zbog „pokušaja lične diskreditacije, najprije od Mportala a zatim …Pobjede u sadejstvu sa ministrom pravde (Milovićem), i funkcionerom SDP-a g. Zekovićem“. Kovač tvrdi da je sam inicirao provjeru nakon medijskih izvještaja i da je utvrdio da se „donijelo rješenje o brisanju navedene osude i da se tadašnja generalna direktorica Nataša Radonjić rukovodila „jednakim postupanjem prema svim punoljetnim licima u skladu sa odredbama KZCG i ZKP“ i da je to u skladu sa odlukom Ustavnog suda iz polovine juna 2019. i praksom sudova u postupcima rehabilitacije. Stoga je ministar Kovač  „ocijenio da ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo pokrenuti postupak poništenja rješenja o brisanju osude“ i pozvao tužilaštvo da sve ispita. Kovač se nije osvrnuo na pravosnažnu sudsku presudu kojom je odbijena rehabilitacija Kurtija kao i naknadno obavještenje Kurtija Ministarstvu pravde od 20.02.2018. da odustaje od pokretanja postupka rehabilitacije.

Ostaje da se vidi kako će se Afera Kvon odvijati i da li će njen glavni crnogorski akter, po navodima PES-a, Dritan Abazović, proći bez posljedica. Abazović je u nedavnom intervjuu za Novu pitao „šta je trebalo, da se pismo čuva, stavi u fioku i da se njime ucjenjuje poslije Milojko Spajić?“ umjesto da se šalje Novoviću. Zaključio je da „bi volio da stvari izađu na vidjelo“. Novović i SDT su na potezu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Povećanje minimalne penzije za 50 odsto: da li je to ozbiljna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana sa odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti?

 

U noći prećutanog ekspozea, premijer Milojko Spajić najavio je da će od prvog januara minimalna penzija iznositi 450 eura. Za 150 eura (50 odsto) veća od sadašnjeg minimalca koji jedva prelazi 300 eura.

Od tada premijer ima preča posla – provjerava zatečeno stanje u državnoj kasi, pokušava organizovati novembarski popis stanovnika, domaćinstava  i stanova, adekvatno smjestiti sve članove novoizabrane vlade, valjda priprema i budžet za narednu godinu – pa informacije o najavljenom (selektivnom) povećanju penzija dobijamo “iz druge ruke”, od njegovih saradnika iz pokreta Evropa sad.

Tako je poslanik PES-a Vasilije Čarapić poručio (Okvir, RTCG) da će predstojeće povećanje minimalne penzije predstavljati “uvođenje koncepta razdvajanja zarađenog i socijalnog dijela penzije”. I da penzije veće od 450 eura neće biti povećene, osim redovnog usklađivanja sa rastom zarada i inflacijom, prije usvajanja programa Evropa sad 2. A to se, kaže, očekuje “u narednih godinu dana”.  I zavisi od politike vlade.

Upitan da li takav koncept predstavlja diskriminaciju u odnosu na penzionere koji su radili duže, a na ime doprinosa za penziono osiguranje uplaćivali više od svoje zarade, Čarapić je odgovorio:  “Mislim da to nije diskriminacija jer je mnogo veća diskriminacija da neko krepava od gladi s 300 eura”.

Ostalo je da sami zaključimo da li je to odgovorna socijalna politika, demagogija ili samo površnost skopčana s odsustvom odgovornosti predstavnika novih vlasti.

Dokumenata (programa) koji bi potvrdili ili osporili takve pretpostavke još  nema. Bez njih, zahvaljujući postojećoj zvaničnoj statistici, znamo da penziju manju od obećanih 450 eura sada prima oko 75.000 crnogorskih penzionera, odnosno, oko 2/3 od ukupno110 hiljada penzionera u Crnoj Gori. Prosječna penzija isplaćena prošlog mjeseca iznosila je 425 eura, dok je prosječna penzija za puni staž iznosila nešto više od 460 eura, pa neće biti obuhvaćena povišicom. Za koju ne znamo ni da li će startovati u januaru, kada se bude isplaćivala decembarska penzija, ili će se povećanje računati od januara, a isplatiti mjesec kasnije.

Na osnovu podataka koje sada imamo, može se sa približnom tačnošću izračunati da će, kada zaživi najavljeni potez Spajićeve vlade, istu penziju primati neko ko je postao penzioner sa 15 godina (legalnog) radnog staža uz plaćanje minimalnih zakonom propisanih doprinosa za penziono osiguranje, i onaj ko je radio 25 godina i svo vrijeme uplaćivao doprinose na iznos prosječne plate. Iako je drugi, izračunali su statističari, tokom radnog vijeka na račun Fonda PIO uplatio četiri puta više novca.

Pošteno?

“Već postoji veliki nemir među dijelom penzionera koji kažu da sada primaju 350 eura, a radili su 40 godina i sada će i neko sa 15 godina staža imati istu penziju kao oni”, kazao je Generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, “sa tim se ne smijemo igrati, moramo krajnje odgovorno da se odnosimo prema penzionoj politici”.

Neobrazložena odluka nove vlade, preciznije – najava njenog predsjednika, nameće još nekoliko zanimljivih pitanja vezanih za korelaciju plata i penzija.

Počnimo od toga da naredna godina može donijeti krajnje neobičnu situaciju da će minimalna plata i penzija biti izjednačene – po 450 eura. Manimo se sada priče da li je to (ne)pravedno. Pa sagledajmo najavljenu mogućnost iz perspektive tržišta rada.

Zanimanja za koja poslodavci nude minimalnu ili tek nešto veću platu od nje, već su uveliko deficitarna radnom snagom. Godinama svjedočimo  kako je teško naći radnika/cu za posao u trgovini ili hotelu, a izjednačavanje minimalne plate i penzije svakako neće doprinijeti rješenju tog problema. Suprotno, davnošnji stereotip po kome izbor između rada i ležanja Crnogorce ne tjera na premišljanje sada može dobiti i  egzaktno provjerljivo, obrazloženje. Zašto naporno raditi 8, 9 ili, praznicima i tokom sezone, 12 sati dnevno ,ako se isti novac može dobiti dok, kao penzioner, sjedite kod kuće. Ili, honorarno, ostvaruje dodatni prihod.

Neki će se, zato, umjesto u potragu za poslom, dati u traženje načina da ostvare penziju. Drugi će, opet, izračunati da je glupo plaćate  nemale doprinose za penziono osiguranje (15 odsto bruto plate, plus 5,5 odsto koje plaća poslodavac) kada oni, faktički, ne utiču na iznos koji ćete primati kao penzioner. A definitivno ne prave razliku vrijednu ozbiljnog izdatka (danas je to nešto manje od 150 eura za pomenutu, prosječnu, platu).

Zato bi se ponovo mogli suočiti sa doskorašnjim trendom rada na crno. Bez plaćanja poreza i doprinosa. Samo što bi ovoga puta, za razliku od prošlih vremena, na tome mogli insistirati radnici a ne poslodavci. Isplati se, ukoliko vas ne uhvate i kazne.

Takve najave podstiču i kalkulacije da bi Spajićeva vlada, uz podršku parlamentarne većine, izmjenama propisa mogla potpuno, ili makar u velikoj mjeri, ukinuti plaćanje obaveznih doprinosa. Onih koji su preostali nakon što je Evropom sad 1 ukinuto plaćanje doprinosa za zadravstveno osiguranje, a finansiranje zdravstvenog sistema u potpunosti prebačeno na teret države. Po cijenu pada kvaliteta zdravstvenih usluga kome svjedočimo duže od godinu.(Nedostupnost ljekara specijalista, manjak medicinske opreme, nedostatak ljekova neophodnih za hronične i teške bolesnike…).

To dovodi do pitanja odakle će država finansirati najavljeni poduhvat. Povećanje minimalne penzije za 50 odsto, uz obuhvat od približno 2/3 sadašnjih penzionera, to svakako jeste.

Prve procjene govore da će za tu “investiciju” državi trebati između osam i 10 miliona mjesečno, odnosno oko 100-120 miliona godišnje. Spajić najavljuje da će se to finansirati iz “redovnih budžetskih prihoda”. Istovremeno, govori o tome kako u državnoj kasi nije zatekao onoliko novca koliko su obećavali njegovi prethodnici, i da se vlada mora potruditi da preokrene zatečeni deficit (manjak prihoda u odnosu na potrošnju). Pošto ni krediti nijesu rješenje. “Situacija u Trezoru je teška i veće su kamatne stope. Nije vrijeme za velika zaduživanja”, presabira se premijer. Ali ne odustaje od obećanih povećanja plata i penzija.

Za penzije se, trenutno, troši oko 600 miliona eura godišnje. Većina tog novca obezjeđuje se doprinosima zaposlenih kojih je, jesenas, nešto oko 220 hiljada. Problemi bi mogli nastati i prije nego bi vlada, eventualno, ukinula postojeći penzioni sistem “generacijske solidarnosti” i preuzela finansiranje Fonda PIO bez doprinosa poslodavaca i zaposlenih.

Nije riječ samo o novih 100 miliona koje treba “izmisliti” za povećanje minimalne penzije. Ukoliko se tokom godine srazmjerno povećaju i penzije koje su sada veće od 450 eura,   ukupan trošak mogao bi se popeti na 300 miliona. Plus troškovi najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade. Na njih, navodno, treba sačekati 12 mjeseci ali će oni, i tada, donijeti državi novi trošak od minimum 700 miliona za isplatu penzija. A, kao što je koji red ranije pomenuto, možda i 900.

Sve te računice prave se uz pretpostavku da će crnogorska ekonomija ići naprijed, a da će budžetski prihodi biti veći od sadašnjih. I to znatno veći. Tu imamo makar jedan veliki problem. Stranci, prije svega Ukrajinci i Rusi koji trenutno žive i rade u Crnoj Gori svojom su zaradom (porezi i doprinosi) i potrošnjom (akcize i PDV) omogućili da državni budžet relativno lako nadomjesti gubitak od 150 – 180 miliona, nakon ukidanja doprinosa za zdravstveno osiguranje početkom 2022. godine. Ne mali doprinos tome dala je i dvocifrena inflacija, ali to nije bitan dio ove priče.

Računa se da je Ukrajinaca i Rusa sa stalnim ili privremenim boravkom u Crnoj Gori negdje oko 80 – 100 hiljada. Dakle, možda je riječ o svakom petom stanovniku koji zaista živi i radi u ovoj državi. Procjenjuje se, uz to, da je njihova mjesečna potrošnja znatno veća od domicilnih potrošača. Šta ukoliko se oni u dogledno vrijeme vrate kući?

Nema naznaka da je ta kalkulacija, na bilo koji način, uključena u optimističke projekcije kojima smo zasuti od zvaničnika pokreta Evropa sad iz izvršne i zakonodavne vlasti. Dok njihovi koalicioni partneri zagonetno ćute.  Ne znamo da li su oni saglasni ili neinformisani o budućim naumima Spajića i njegovih partijskih drugova.

“U slučaju smanjenja doprinosa za PIO – ne i ukidanja, jer nigdje ne piše da je moguće ukidanje doprinosa – glavna opcija koju MMF nudi kako bi se dostigla dugoročna održivost penzionog sistema jeste pooštravanje kriterijuma za odlazak u penziju”, navodi se u analizi Fideliti konsaltinga u kojoj se pretpostavlja da ćemo, promijeni li se penzioni sistem generacijske solidarnosti, morati podići starosnu granicu za odlazak u penziju. Možda čak i na 70 godina. “A ko misli da će da prima veće plate i penzije, duže živi a manje radi, taj vjeruje i u Deda Mraza i irvase koji lete.”

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo