Povežite se sa nama

INTERVJU

DRAGAN MIOKOVIĆ, PREDSJEDAVAJUĆI ZASTUPNIČKOG DOMA PARLAMENTARNE SKUPŠTINE FEDERACIJE BIH: BiH se ipak kreće

Objavljeno prije

na

Dodik svojom politikom produžava ostanak međunarodne zajednice ovdje u njenim upravljačkim kapacitetima našom zemljom. On je taj koji za ovu zemlju predstavlja opasnost i ona se ne može prepustiti njegovoj samovolji

 

 

MONITOR: Sabor u Beogradu, očigledno, nije bio svesrpski. Vi ste ga nazvali skupom nacionalista i klera. Na molebanu Patrijarha Porfirija, bili su i Aleksandar Vučić i Milorad Dodik… Imate li nekih saznanja kako SPC djeluje među Srbima i Crnogorcima u Federaciji i u BiH?

MIOKOVIĆ: Što se tiče Crnogoraca u BiH, teško je bilo šta tvrditi, jer njih je u BiH malo -i etnički su i po vjeroispovijesti vrlo šarolika skupina da bih sad mogao reći nešto o uticaju SPC-a na njih. Što se tiče uticaja SPC-a na Srbe, on je, u političkom smislu, najočitiji u Republici Srpskoj. Pa tamo imate čak osveštane javne institucije, to je do kraja klerikaliziran entitet gotovo i u potpunosti bez mogućnosti građanske, liberalne i sekularne misli u javnom prostoru.

Što se tiče uticaja SPC-a na Srbe u Federaciji, on je u najvećoj mjeri vjerski, iako postoje pokušaji i političkog prodora. Mada, u svakom slučaju, političko djelovanje SPC-a negativno utiče na sve Srbe jer stvara percepciju kod drugih naroda da su svi Srbi sljedbenici ideologije koja je u službi onoga što kolokvijalno zovemo srpski svet ili svih Srba s područja bivše Jugoslavije u jednoj zemlji pri čemu ta jedna zemlja podrazumijeva Srbiju i djelove drugih zemalja, a neke od njih čak u cjelosti, u prvom redu tu mislim na Crnu Goru, BiH i Kosovo.

MONITOR: Tvrdite da Dodik ništa ne radi bez Vučića. Visoki predstavnik, Kristijan Šmit, je prije nekoliko mjeseci rekao da Vučić ne podržava Dodika kada je riječ o njegovom odnosu prema Rusiji. Da li se Dodik ipak nudi za „poštara“ Beograda u Moskvi?

MIOKOVIĆ: Vučić je, kad je međunarodna politika u pitanju, dosta mudriji od Dodika, manje je egzistencijalno i na bilo koji drugi način ucijenjen. To ne znači da ima bolje namjere od njega prema bilo kome. Nema sumnje da Dodik jest to što kažete – kurir za vezu između Beograda i Moskve. Dodik ima vrlo malo manevarskog prostora i on mora igrati kako kažu oni kod kojih ima još kakav-takav prolaz, a jedan od tih rijetkih i jedini koji od Dodika može imati koristi je Vučić.

MONITOR: Dodik je, u vezi sa usvajanjem Rezolucije o Srebrenici, rekao da će vlast RS uskoro preduzeti korake u vezi sa „razdruživanjem“. Vi ste i stručnjak za bezbjednosna pitanja. Koliko su svi ovi Dodikovi problemi, nešto što bi ga natjeralo da pokrene proces odvajanja RS of BiH?

MIOKOVIĆ: Priča o mirnom razdruživanju je ubjedljivo najveća besmislica u Dodikovoj dugoj i besmislicama punoj karijeri. Prvo, razdruživanja ne može biti, jer FBiH, RS i Distrikt Brčko nisu se udružili u BiH, nije BiH izvedena iz njih, nego su oni izvedeni iz BiH. Može biti samo secesionizma i on se može pokušati izvesti samo nasilnim putem. Ne vjerujem da do toga može doći, jer onaj ko pokreće rat mora biti dovoljno uvjeren da može pobijediti, a to Dodik nema na osnovu čega biti: RS je siromašna, ovo je region okružen zemljama EU i NATO-a, u BiH posljednjih 20 godina nije niko služio vojsku, ogroman je s druge strane front patriota koji to ne bi dopustili. U konačnici, takvu neku zemlju-čak i kad bi uz pomoć mađioničarskih trikova i uspio da se odcijepi, ne bi niko priznao pa čak ni Srbija. No, Dodik je u prilično velikom očaju, i s takvim ljudima se mora biti na oprezu jer su skloni neracionalnim potezima. Ako bi se u to upustio, bio bi u najkraćem roku riješen.

MONITOR: Naša stranka je  članica Saveza liberala i demokrata za Evropu i deklariše se kao socijal-liberalna građanska partija. Kako vidite ulogu stranaka kakva je Vaša u procesima demokratizacije i društvene katarze, o kojoj ste nedavno govorili?

MIOKOVIĆ: Naša stranka, bez lažne skromnosti ovo tvrdim, trenutno je najevropskija stranka u BiH. Nema iskrenijeg sljedbenika provedbe svih uslova za priključenje EU od nas. Od ljudskih prava do ekonomije. A to vam je i odgovor kakva je naša uloga u procesima demokratizacije i društvene katarze. Od obilježavanja svih zločina i ograđivanja od svih zločinaca, bez obzira kojoj su vojsci pripadali, do poštivanja ljudskih prava svih skupina, od LGBT populacije pa do vjernika, preko predvodnika u procesu digitalizacije i zaštite okoliša, do slobodnog-ali nemonopoliziranog tržišta uz jaku pomoć ljudima koja ima i socijalni i razvojni karakter( a to je, na primjer, 1000 KM porodiljama dok dijete ne napuni prvu godinu). Dakle, uloga, u smislu naših potencijala je ogromna, u smislu obima našeg učešća u vlasti relativno dobra, ali vjerujemo da će se taj obim proširiti.

Vidite, u nekom objektu imate, na primjer, tri tone cigle i pedeset kilograma maltera koji tu ciglu drži na okupu. To vam je Naša stranka koja u sklopu Trojke figurira kao taj malter, a Trojka je opcija koja ljudima vraća nadu da politika može biti i sredstvo za postizanje društvenog progresa a ne samo ličnog.

MONITOR: Posljednjih dana se dosta spekulisalo o ograničavanju ovlašćenja Visokog predstavnika.  Šmit je to demantovao. Da li je priča i o mogućnosti ukidanja OHR-a „naduvana“ verzija iz Banja Luke?

MIOKOVIĆ: Da. To su priželjkivanja vladajućih politika u Republici Srpskoj -ni na čemu osnovana. Pa OHR je ovdje uglavnom zbog njih. Dodik svojom politikom produžava ostanak međunarodne zajednice ovdje u njenim upravljačkim kapacitetima našom zemljom, Jer, on je taj koji za ovu zemlju predstavlja opasnost i ona se ne može prepustiti njegovoj samovolji. Da bi se uopšte moglo početi razmišljati o odlasku OHR-a, mora, prije svega, doći do promjene u odnosu njegove politike prema BiH. Tužna je činjenica da ovoj zemlji bolje žele stranci nego veliki broj domaćih političara.

MONITOR: Odlučeno je, i prije sastanka šefova diplomatija EU u Luksemburgu, da  25. juna otpočnu pregovori Ukrajine i Moldavije sa EU. BiH je u ovom tajmingu “preskočena”, a tvrdi se i da neće moći da dobije 70 miliona eura iz Plana rasta za Zapadni Balkan. Problem je neispunjavanje postavljenih uslova od strane EU. Koliko su loši entitetski odnosi i neka vrsta permanentne unutrašnje krize uzrok tome?

MIOKOVIĆ: To je, u stvari, jedini uzrok. Što se tiče tih 70 miliona, to je približno tek prvom iznosu iz Plana rasta a to će biti u budžetu BiH kad se budžet usvoji, što blokiraju politički predstavnici iz RS-a. Ja, ipak, vjerujem da će do toga doći ne zato što Dodik voli BiH i njene građane-uključujući i one u Republici Srpskoj, već zato što je taj novac potrebniji njemu za održanje na vlasti nego bilo kome drugom. Dakle, Dodik je sve ucjenjeniji na kooperativnost i saradnju. Bilo bi bolje da to svojevoljno radi, ali drugačije očigledno nije moglo. BiH mora imati način da funkcioniše i da se kreće naprijed i to ne može i neće spriječiti niti jedan političar. To kretanje je sporo u slučaju blokada, ali ipak se kreće.

MONITOR: Na sastanku u Luksemburgu šefovi diplomatija EU i Zapadnog Balkana razgovarali su o obavezi zemalja ZB da usklade spoljnu i bezbjednosnu politiku sa politikom EU. U vezi sa tim, postoji odbijanje od strane Srbije da se Rusiji uvedu sankcije. Dodik vodi istu, čak i intenzivniju kampanju. Neslaganje oko spoljne politike BiH se pokazalo i u slučaju podrške Rezoluciji o Srebrenici. Postoje prijedlozi Naše stranke da se to stanje u BiH prevaziđe.  Može li se ono  suštinski prevazići?

MIOKOVIĆ: Naša stranka ima prijedloge izmjene Ustava BiH. Javnosti najzanimljiviji tiče se Predsjedništva. Predsjednik bi bio jedan i bio bi biran iz Parlamenta, a imao bi samo ceremonijalne ovlasti, kako je i u evropskim državama. Vanjska politika, odbrana, imenovanja ambasadora bi se prebacila na Vijeće ministara. Međutim, teško je tvrditi da bi izmjene koje mi predlažemo u potpunosti riješile problem višesmjernog pristupa u vanjskoj politici. Za to će se ipak dobrim dijelom morati pobrinuti građani na izborima, da biraju one ideologije koje nemaju autokratske, diktatorske preference i da se ne okreću ka takvim režimima u svijetu.

 

Zvaničnom Beogradu  pomoć Srbima izvan Srbije nije na pameti već pokušaj destabilizacije regije

MONITOR: Vaša reakcija, kao Srbina iz BiH, a povodom Svesrpskog sabora u Beogradu, bila je veoma primijećena i citirana. Koliko imate kontakata sa zvaničnim Beogradom, pogotovo sada kada ste i visoki zvaničnik Federacije?

MIOKOVIĆ: Sa zvaničnim Beogradom nemam nikakve kontakte. I kroz to se, između ostalog, ogleda licemjerstvo srbijanske politike. Dok gaje kao neke posebne veze s Republikom Srpskom, ostale krajeve bivše Jugoslavije -u kojima također žive Srbi, zaobilaze. Naravno, nisam pobornik nikakvih specijalnih veza, pogotovo ne onih koje služe podrivanju ustavnog poretka, suvereniteta i teritorijalnog integriteta moje zemlje, ali taj primjer navodim samo kao ilustraciju. Jer ako su oni u Srbiji nekakvi zaštitnici svih Srba, onda je logično pitanje gdje je Srbima pomoć potrebnija, u Republici Srpskoj ili- na primjer, u Hrvatskoj? Iz takvog odnosa je jasno da njima nikakva pomoć Srbima nije na pameti već pokušaj destabilizacije regije preko onih Srba preko kojih to mogu raditi u BiH, Crnoj Gori i na Kosovu.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: RTCG ostaje pod političkom kontrolom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Boris Raonić će nastaviti da vraća uslugu Spajiću, ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica u RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve

 

 

MONITOR: Ostavku generalnog direktora RTCG Borisa Raonica i njegov istovremeni izbor za v.d generalnog direktora okarakterisali ste kao ,,početak realizacije dogovorenog plana”. Šta jei cilj tog plana i ko je u njemu učestvovao?

ĐUROVIĆ: Plan koji je dogovoren između nezakonito imenovanog generalnog direktora RTCG  Borsa Raonića, predsjednika Vlade i PES-a Milojka Spajića, predsjednika Skupštine i NSD Andrije Mandića i predsjednika DNP Milana Kneževića je da Raonić bude ponovo izabran na funkciju generalnog direktora RTCG, ali ovaj put na manje nezakonit način. Raonić nije ispunjavao uslove za generalnog direktora RTCG na osnovu prethodnog zakona jer nije imao 10 godina radnog iskustva u VII 1 stepenu kvalifikacije. Zato je Spajić neposredno pred usvajanje medijskih zakona izvršio izmjene da bi zakon prilagodio limitima Raonića i omogućio mu ponovni izbor na funkciju. Podsjećam, Raonić je završio pravni fakultet 2018. godine, a  uslov propisan prethodnim zakonom i nacrtom važećeg zakona od 10 godina radnog iskustva on nije mogao ispuniti. Zato je Spajić potrebno radno iskustvo spustio na pet godina.

Ovo neodoljivo podsjeća na ono što je  DPS radio 30 godina dok je bio vlast, kada su se propisi prilgođavali pojedincima koji su morali da vraćaju uslugu poltičkim mentorima tokom trajanja svog mandata. Tako će i Raonić nastaviti da vraća uslugu Spajiću ali i Mandiću i Kneževiću koji imaju svoje članove Savjeta, Veselina Drljevića (predsjednika Savjeta) i Naoda Zorića, preko kojih značajno utiču na način rada RTCG, zapošljavanje urednika i odgovornih lica i RTCG preko kojih ostvaruju svoje poltičke ciljeve.

MONITOR: Može li proces koji vodi tužilaštvo uticati na taj naum?

ĐUROVIĆ: Taj proces neće uticati na naum Spajića, Raonića, Mandića i Kneževića jer je očigledano i Tužilaštvo pod političkim uticajem u ovom slučaju. Proces izviđaja zbog nepoštovanja sudske pravosnažne presude traje više od godinu. Namjerno je odugovlačen u Specijalnom državnom tužilaštvu. Sada je predmet vraćen Osnovnom državnom tužilaštvu koje neće ništa uraditi u skorijem periodu. Raonić je podnio ostavku i odlučio da bude u v.d. stanju do ponovnog izbora, jer očekuje skore nove pravosnažne presude po tužbama Nikole Markovića i Srđana Čovića kojima će se potvrditi da je u dva navrata bio nezakonito imenovan na funkciju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NEMANJA VOJINOVIĆ, REDITELJ: Slika svijeta u nestajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dokumentarni film nije komercijalna umjetnost, ali ima tu moć da otvori prozor u neke nove svjetove i postavi pitanja za koja komercijalna umjetnost nema vremena ili strpljenja

 

Dugometražni dokumentarni film „Flašaroši“ Nemanje Vojinovića prikazan je u Podgorici, na Underhillfestu – međunarodnom festivalu dokumentarnog filma. Gosti su bili reditelj filma Nemanja Vojinović i producentkinja Marija Stojnić. Film je na Sarajevo film festivalu osvojio nagradu za najbolji dokumentarni film, kao i nagrade na Slobodnoj zoni i na Martovskom festivalu…

MONITOR: Na samom početku filma gledaoci su upoznati da se u blizini Beograda, u nekada moćnog središta neolitske, vinčanske kulture, donedavno nalazila jedna od najvećih deponija u svijetu. Kada ste počeli da se interesujete za ovu priču i kad ste došli na ideju da snimite ovo ostvarenje?

VOJINOVIĆ: Prva inspiracija za film došla je nakon što sam video foto reportažu sa deponije u Vinči. Bila je to fotografija sakupljača koji stoji na brdu otpada dok u pozadini leti na hiljade galebova. Mislio sam da je to neka daleka zemlja trećeg sveta, a zapravo je tu u Beogradu, u Vinči.  Vinčanska kultura mi je bila motivacija i početna tačka razmišljanja o filmu – kako je moguće da je na mestu najstarije evropske kulture sada jedna od najvećih deponija na svetu. Zašto gajimo takav nemar spram kulturno-istorijskom značajnom prostoru? Prvobitna ideja je bila da napravim vizuelno snažan esejistički film o konzumerizmu i istorijskoj vertikali vinčanskog prostora u tri sloja. Prošlost vinčanske kulture, savremeni sloj konzumerizma i modernog načina života kroz slike deponije, sa pitanjem šta će buduće generacije za nekih hiljadu godina da pomisle o našoj civilizaciji.  Onda sam otišao na deponiju i stajao na istovaru, na vrhu brda od preko pedeset metara smeća. Iznad mene preletale su na hiljade galebova, dok je teška mašinerija jurila po istovaru i mlela sve pred sobom. Okrenuo sam se, a iza mene bio je jedan potpuno nepoznati svet. Na stotine radnika, manuelnih reciklera koji sa džakovima na leđima jure ka istovaru ili se vraćaju u svoje baze punih džakova plastičnih flaša. Otvorio se jedan paralelni, nevidljivi svet, haotičan sistem u kome deluje da svako ima svoje mesto. Ljudi su me „osvojili“ i poželeo sam da prikažem neistraženi univerzum flašaroša.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ESAD BAJTAL, AKADEMIK IZ SARAJEVA: Ubica se vraća na mjesto zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

U cijeloj priči oko Rezolucije o Srebrenici nepobitno je  jasno da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Krv Aušvica, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima

 

 

 

MONITOR: Imate li uvida, da li je Rezolucija o Srebrenici počela da se primjenjuje jer se odnosi na 11. jul koji je proglašen Međunarodnim danom promišljanja i sjećanja na genocid u Srebrenici?

BAJTAL: Nemam uvida da li je Rezolucija počela da se primjenjuje, ali da iritira  počinioce genocida, to je sasvim očigledno. Pokušaj da se priglupim matematičkim akrobacijama rezultata glasanja, njeno usvajanje minimizira i „pobednički“ interpretira, pokazuje velikosrpske ideologe smiješnim  i politički pregrijanim akterima. Ali, u cijeloj priči oko Rezolucije je nepobitno jasno, da se istina konačno i formalno – vratila u Srebrenicu. Sada je tu, kod kuće. I nezaustavljivo kreće na put oko Svijeta. U škole i udžbenike širom planete. Ukratko i ljudski govoreći, krv Auschwitza, Jasenovca i Srebrenice ne da se saprati nikakvim ideologemima, naručenim quasi-akademskim konferencijama i debelo plaćenim piskaranjima.

MONITOR: Nekoliko dana pred 11. jul, održan je u Prijedoru defile kadeta i vojnih predstavnika Vojske Srbije koji je izazvao burna reagovanja i neslaganja. Zašto se Prijedor bira, dvije godine za redom, za mjesto gdje će se demonstrirati „srpsko jedinstvo“ ako se dobro zna za oko tri hiljade ubijenih Bošnjaka iz Prijedora?

BAJTAL: Upravo zato. Ubica se vraća na mjesto zločina. Prijedor je simbolički važno mjesto te genocidne politike, s koga nam, upravo tim vojnim paradiranjem, njeni nosioci prešutno, ali jasno poručuju: Učinili smo strašni zločin. Pa, šta? Na to morate da se naviknete, ili da se kupite odavde. Konačno, i tome dosljedno, nekažnjeni stadionski transparenti „Nož, žica, Srebrenica“; i horska javna pjevanja: „Oj, Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice nova Srebrenice“, nedvosmisleno poručuju da Oni od ideje „Srbija do Tokija“, ne odustaju. Ta dotokijska Srbija, je suština klero-militarističke nakane koja eufemistički progovara iz doktrine o „srpskom svetu“.

MONITOR: U vladi BiH je došlo do konfuzije u vezi sa dozvolom za dolazak kadeta iz Srbije. Željko Komšić je to nazvao agresijom, Pokret majki enklava Srebrenice i Žepe provokacijom…Kako je moguće da je, na kraju, stvar sa dozvolom bila jasna kada je Avaz objavio informaciju iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije?

BAJTAL: S „informacijom“ i bez nje – ništa ni novo ni slučajno. Našao se način da se još jednom podigne režimski spasonosna prašina za srbijanskog izvođača i njegove manje-entitetske podizvođače, koji su politiku srozali na etno-sluganski imperativ sistematskog sluđivanja i uznemiravanja bosanske javnosti. Na tome već decenijama vješto i istrajno rade. Samo to ih, uprkos golemom nezadovoljstvu gladnih i poniženih masa, održava u vlastodržačkim foteljama.

MONITOR:  Dodik najavljuje „razdruživanje“ o kojem je sačinjen i dokument. Kao povod prvo je naveo usvajanje Rezolucije, a sada više pažnje ponovo obraća na mogućnost da međunarodna zajednica utiče da se pitanje imovine BiH konačno riješi i to, kako on tvrdi, na štetu RS. Da li je „imovina“ ključna riječ za Dodika?

BAJTAL: Iskustvo postojanja države Bosne i Hercegovine, ne poznaje nikakvo „združivanje“, pa je i priča o „razdruživanju“ nelogična i besmislena. Povijesno, prije i poslije Dejtona, postoji samo BiH. I ništa više. Šta je tu združeno? Ništa! Pa kako onda „razdružiti“ nezdruženo?

Da, „imovina“ je Dodikov ključni problem. Da budem precizan i jasan – ne državna – nego njegova privatna imovina čiju vrijenost strane agencije i entitetska opozicija procjenjuju na milijarde eura, optužujući ga za njeno sumnjivo sticanje. U isto vrijeme, građani manjeg bh. entiteta bijedno tavore.  U tom sumornom košmaru, kaže službena statistika, nasilje, broj ubistava i samubistava, u manjem entitetu, u stalnom su porastu. Taj očigledni  životni problem, pokušava se maskirati nametanjem etno-tema i fabrikovanjem lažnih  problema; maštarijama o entitetu kao državi; o njenoj samostalnosti, o „razdruživanju“; medijski orkestriranom kuknjavom o „državnoj imovini“; halabukom o Rezoluciji, i čemu sve ne.

MONITOR: Dodik najavljuje i da će ponovo biti stavljen na glasanje krajnje kontroverzni prijedlog Zakona o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija koji je, zbog pritiska spolja, bio povučen. Tvrdi se da je u tom Prijedlogu jasan uticaj zakonodavstva Rusije u toj oblasti. Već je zakonskim inicijativama pogoršano stanje u medijima i ljudskim pravima u RS. Ima li rješenja?

BAJTAL: Nema rješenja. Bar za sada.  Sve to  spada u opus pomenutog fabrikovanja lažnih i maskiranja stvarnih životnih problema građana tog entiteta. Besmisao je poprimio mitske razmjere tako da još samo laž može da ga održava. Otuda tobožnji neprijatelji na sve strane: neprofitne ganizacije, opozicija, ustaše, katolici, muslimani, Amerikanci, Zapad, Teheran, šiptari … Sve nesrpsko je  – antisrpsko, i samorazumljivi neprijatelj srpstva.  Jedino rješenje je odlazak tog blefera s vlasti i konačna demokratizacija javne i političke sfere djelovanja. Povijesno gledano, nikad ni jedna diktatura nije bila sposobna da riješi nijedan životni problem koji je sama stvorila. Samo ih je usložnjavala i gomilala, a krivnju kukavički nemoralno prebacivala na oponente i kritičare režima.

MONITOR: U Skupštini Srbije bi uskoro trebalo da se glasa o ratifikaciji Deklaracije o zaštiti nacionalnih i političkih prava i zajedničke budućnosti srpskog naroda, donijetoj kao prateći dokument Svesrpskog sabora održanog u Beogradu. Da li su ovakvi dokumenti tek „mahanje papirima“ ili i oni doprinose padu međuetničkog povjerenja u BiH?

BAJTAL: Rušenje tog povjerenja i razbijanje bilo kog oblika ljudskog zajedništva, je primarna programska zadaća tih i njima sličnih dokumenata. Ne zaboravite da SANU Momorandum, Vol. 2. imperativno nalaže: “Koristiti sve mehanizme da se oba doma parlamenta BiH maksimalno onemoguće u radu, obezvrede i obesmisle na sve moguće načine. Sprečavati donošenje zakona koji se ne smatraju bitnim i ne predstavljaju nikakvu pretnju RS-u. Ovo je jedno od značajnijih sredstava za dokazivanje teze o nemogućnosti funkcionisanja zajedničkih institucija. Generalno, uvek i na svakom mestu insistirati na tome da su ‘državna’ vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske… Ni po koju cenu ne sme se dozvoliti formiranje bilo kakvih saveza, udruženja ili asocijacija na nivou BiH. Dakle, ni po koju cenu se ne sme dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne sme ni razmišljati. (…) Vrlo je značajno da političari u RS-u jasno stave do znanja javnosti i međunarodnoj zajednici da BiH ne smatraju kao jedinstvenu državu, već kao zajednicu dve teritorije koje trenutno čine celinu. A tu celinu treba što češće nazivati neprirodnom, nametnutom, nemogućom…“  U tome je jedini smisao i suština te besmislene Deklaracije.

MONITOR: Kako  ocjenjujete rezultate izbora za EU parlament, očekivanu pobjedu Laburista u UKi neočekivano loš rezultat ultradesnog Nacionalnog okupljanja na izborima u Francuskoj? Da li će oni ostaviti  dugoročnije posljedice na sve teže odluke koje EU i Evropa očekuju?

BAJTAL: Ja iskustveno, i u principu, ne vjerujem ni jednoj i ničijoj politici. O svakoj sudim samo na osnovu njenog praktičnog djelovanja i životnih rezultata, a nipošto po njenom egoističkom samoreklamerstvu. Treba sačekati da vidimo „šta se iza brda valja“.

 

Počinioci genocida bi da,  preimenovanjem Srebrenice, pokušaju izbrisati  mjesto genocida

MONITOR: Kako vidite skorašnju izjavu Predsjednika RS, Milorada Dodika, da u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek i najnoviju-u nizu ranijih sličnih inicijativa o Srebrenici, da opština Srebrenica promjeni ime?

BAJTAL: Izuzetno neinteligentna i cinična izjava istovremeno. Ni prva ni posljednja. A koja  iz ugla vremenske retrospektive sistematskog lažiranja stvarnosti, precizno govori kako je takva glupost samo karika u dugom lancu planski osmišljenog negiranja i relativiziranja genocida. Najprije je to bio „strašan i nepotreban zločin“, pa onda, „veliki zločin“, poslije samo „zločin“, da bi se došlo do zadivljujuće maštovite lagarije kako „u Srebrenici nije ubijen nijedan čovjek“. Ništa novo. Svojevremeno, njegov idol Milošević, izjavi u Hagu da je „o Bosni i Hercegovini sve čista laž“, a Karadžić, na istom sudu, i ne trepnuvši, lupi kako „Sarajevo nije bilo u opsadi“, i da „Sarajevo nije bilo ni okrznuto“. Očito, Bosanci su sami sebe granatirali na Markalama (Sarajevo)  i Kapiji (Tuzla), itd.itd. Sami sebe ubijali, sami sebe silovali, sami sebe raseljavali. I tako iz decenije u deceniju; iz mjeseca u mjesec; iz dana u dan; iz sata u sat, ređaju se cinično prozirne i bezobrazno očigledne – laži. Bez kraja i smisla.

Ostalo je još samo da se preimenovanjem Srebrenice, shodno njegovoj postrezolucijskoj neporecivosti, pokuša izbrisati i samo mjesto genocida. O tome se radi. I sad, oni se čude kako to da su od svijeta prokuženi. Jer vjeruju da su genijalni lažovi, kako ih je to, svojom doktrinom laži kao „srpskog državnog interesa“, sistematski vaspitavao „otac nacije“ Dobrica Ćosić. Otuda, logikom te pedagogije laži, svjedočimo čitavom serijalu psihijatrijski simptomatičnih nebuloza, izmišljotina i besmislica najgore vrste. One jasno govore o ideološkim projektima i djelatnim aksiomima velikosrpske politike, koju logički možemo sažeti u dva neizrečena stava njegovane mašinerije laži: „Nije bilo kako je bilo, nego je bilo kako mi kažemo da je bilo“. Odnosno, „Uradićemo sve što smo naumili, negiraćemo sve što uradimo“. I decenijama čine upravo to. Na taj način Gospođa Laž je postala gebelsovski samorazumljiv princip velikosrpske politike. Čak iskustveno dokazana konstanta. Jedina po kojoj je čitav svijet prepoznaje i pamti.

 

Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne

MONITOR: Dodikov saveznik, Viktor Orban je u velikoj i nenajavljenoj „mirovnoj“ turneji-Kijev, Moskva, Peking… Turneju je započeo po početku predsjedavanja Mađarske Savjetom EU. BiH još nije dobila datum za otpočinjanje pregovora. Može li mađarsko polugodišnje predsjedavanje EU, u tome pomoći BiH?

BAJTAL: Sve što bude u njegovoj moći, kršćanski ostrašćeni Orban će učiniti da uspori i ospori evropski put Bosne, koji je poguban za njegovog psovački-nekultivisanog, vjerovatno ucijenjenog i antievropski instruisanog krimi-partnera. Veže ih sluganska, blefersko-interesna antibosanska i anticivilizacijska naci(onali)stička logika firerovski zadojene mržnje i netrpeljivosti spram svega univerzalnog i ljudskog. Žulja ih bosansko, civilizacijsko, kulturno-religijsko i ljudsko šarenilo Bosne. Ne uklapa se u pljačkaški-profitabilnu jednostranost njihove klero-etničke isključivosti i omraze.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo