Povežite se sa nama

Izdvojeno

DVOJNO DRŽAVLJANSTVO: Pazi, lomljivo

Objavljeno prije

na

Realizuje li aktuelna većina naum o promjeni Zakona o državljanstvu (i Ustava), na ovaj ili onaj način, Crna Gora će se iz temelja promijeniti. Za početak, njena etnička slika. Jednako izvjesno i tzv. izborna volja. Cijela država može, za koju godinu, postati Šavnik u vrijeme lokalnih izbora

 

 

Inicijativi Andrije Mandića i Milana Kneževića da se, izmjenama Zakona o državljanstvu i potpisivanjem bilateralnih sporazuma sa zainteresovanim državama u bližem i daljem okruženju (prije svega sa Srbijom), državljanima Crne Gore, ali i onima koji to žele postati, omogući dvojno državljanstvo, pridružio se i Milojko Spajić.

Premijer je poručio da je “sazrelo vrijeme” da crnogorsko državljanstvo dobiju svi koji imaju pravo na njega.

Ako ćemo pošteno, to je i sada tako. Svi koji prema važećem Zakonu imaju pravo na državljanstvo Crne Gore, iako on jeste restriktivan, mogu ga i dobiti. Ukoliko ispunjavaju propisane uslove koji, uz ostalo, predviđaju i ispis iz postojećeg državljanstva neke druge zemlje. To, svjedočili smo, takođe ne mora biti obavezno. Sjetimo se Dragana Džajića, Vesne Bratić, Taksina Šinavatre

“Ne postoji država na svijetu koja se lakše odriče svoje djece nego Crna Gora. To je po mom mišljenju neviđena sramota”, saopštio  je Spajić najavljujući izmjene Zakona o državljanstvu. Potom je, pozivajući se na porodična iskustva, nastavio igrati na emocije:  “Sramota je da moje dijete ima francusko državljanstvo, a nema crnogorsko. Moji ujaci koji žive u inostranstvu, a rođeni su ovdje imaju isti problem.”

Premijer je našao za potrebno i da odagna strah svih onih koji bi mogli pomisliti kako su najavljene izmjene Zakona o državljanstvu dio nekog etničkog ili izbornog inženjeringa.  “Mnogi patrioti u Crnoj Gori su zabrinuti hoće li preko noći doći novih 700.000 ljudi. Neće biti načina da bilo ko dobije pravo glasa kroz izmjene Zakona o državljanstvu u narednih 10 godina”, ustvrdio je Spajić, “Moraće da plaća poreze u Crnoj Gori, moraće da ima adresu stanovanja u Crnoj Gori i prebivalište. Tek tada bi dobio pravo glasa.”

Sklon brzim rješenjima a poznavanjem propisa oskudan, Spajić se još jednom preigrao i  zagazio  u zonu nezakonitog. Brzo su u njegovom kabinetu shvatili da je najava kako će novi državljani pravo glasa dobiti tek poslije deset godina suprotna Ustavu. On, nedvosmisleno, propisuje da pravo glasa u Crnoj Gori (da bira i bude biran) ima svaki “državljanin Crne Gore koji je navršio 18 godina života i ima najmanje dvije godine prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori” (član 45 Ustava Crne Gore).

Zato su pojasnili da će se Zakon o državljnastvu mijenjati tek nakon što se promijeni važeći Ustav. “Shodno tome, sama procedura mora do detalja biti usaglašena sa pravnim sistemom. Pritom posebno vodeći računa o sprečavanju potencijalnih zloupotreba ovog mehanizma i zaštite interesa države Crne Gore građani Crne Gore postati”, navodi se saopštenju iz premijerovog kabineta.

Dakle, vlast je naumila da izmijeni i Ustav i Zakon o državljanstvu. Samo još da tu namjeru ostvare na propisan način: uz dvotrećinsku većinu u parlamentu pa, onda, na referendum. Uz podršku tri petine (3/5) glasača. Upisanih u birački spisak a ne izašlih na glasanje. Problem je što se još od 2021. godine susrijećemo i sa prijedlozima alternativnih rješenja. Za koja je potrebna neuporedivo manja podrška poslanika i  glasača.

Realizuje li aktuelna većina svoj naum, na ovaj ili onaj način, Crna Gora će se iz temelja promijeniti. Za početak, njena etnička slika. Jednako izvjesno i tzv. izborna volja.

Duže od decenije svjedočimo kako država – ko god da u njoj kontroliše poluge izvršne vlasti – nije u stanju da formalno prijavljeno prebivalište upodobi sa stvarnošću. Podsjetimo se: Srđa Perić je u ime organizacije KOD tada obznanio kako makar dva ministra u Vladi Zdravka Krivokapića (Spajić i tadašnji ministar pravde Vladimir Leposavić) imaju prijavljeno prebivalište u Crnoj Gori i u Srbiji. I najvjerovatnije dvojno državljanstvo – zakonito ili nezakonito stečeno. Sljedstveno tome i pravo glasa u obje države.

„Državljanstava možete imati više, prebivališta i godina možete imati samo jedno, ne možete imati i 18 i 42 godine. A vi imate dva ministra koji imaju dva prebivališta u Crnoj Gori i Srbiji”, upozoravao je Perić dok su iz vladajuće većine, skupa sa prozvanim ministrima, “zavjetno” čutali. A nije se ni opozicija pretrgla u protest.

U isto vrijeme, proljeće 2021, Centar za monitoring uradio je analizu koja je pokazala da se svaki deseti glasač u Herceg Novom istovremeno nalazi i u biračkom spisku Republike Srbije, Republike Srpske, ili u oba. Slično je bilo i u Nikšiću, a danas sumnjamo da je stvar sa izbornim turistima najbolje organizovana u Pljevljima.

O razmjerama te rabote dovoljno govori saznanje da Milorad Dodik, predsjednik RS glasa na lokalnim izborima u Beogradu. Kako ono rekoše: ne možete imati dva prebivališta!?

I aktuelni premijer je imao dva državljanstva, dvije stalne adrese u dvije države sve do momenta kada je trebao postati konkurent Andriji Mandiću i Milu Đukanoviću na predsjedničkim izborima. Onda ga je režim Aleksandra Vućića ofirao.  Spajićeva kandidatura je propala, a on se morao odreći srpskog državljanstva kako ne bi ostao bez crnogorskog. Kao nekada Predrag Popović (bivši poslanik i predsjednik Narodne stranke). Sada priča priču o majci koja se olako odriče sopstvene djece.

Stvar nije ni približno jednostavna kao što to pokušava predstaviti Spajić. Zna to, ali prećutkuje, Mandić.

Još prije petnaestak godina Monitor je ukazivao na problem koje donosi Zakon o državljanstvu, kakav god da je. “Ako (političari) dozvole dvojno državljanstvo rizikuju da se trećina stanovnika Crne Gore pismeno zakune na lojalnost drugoj državi dok bi, istovremeno, broj onih koji će iz Srbije zatražiti crnogorsko državljanstvo mogao višestruko premašiti domaću čeljad. Ne dozvoli li mogućnost da ista osoba bude državljanin Srbije i Crne Gore, postoji opasnost da se značajan dio stanovnika Crne Gore odrekne njenog državljanstva, dok bi Crnogorci u Srbiji, kao dio populacije koja, realno, ima potrebu za dvojnim državljanstvom bili prinuđeni da biraju između domovine i stalnog mjesta boravka”.

Naknadno smo saznali da je makar jedan od ovih problema dijelom “riješen”. Srbija je u isto vrijeme kada i Crna Gora pripremala svoj zakon o državljanstvu. Njime je predviđeno da državljanin može postati svako ko “podnese pismenu izjavu da se smatraju pripadnicima srpskog naroda i da Republiku Srbiju smatraju svojom državom“. Tadašnji ministar policije u vladi Vojislava KoštuniceDragan Jočić, pohvalio se u Danu kako je srpska Vlada prihvatila njegov amandman koji će omogućiti da ostane tajna ko je iz Crne Gore dobio dvojno državljanstvo. Ta je odluka i danas na snazi.

Ko misli da je u pitanju majčinska ljubav – mogao bi se grdno prevariti. Dok taje od Crne Gore dvojne državljane, vlasti u Srbiji su se na sva zvona usprotivila naumu Mađarske da svoje državljanstvo da i vojvođanskim Mađarima. To su u Beogradu vidjeli kao najavu “teritorijalnih pretenzija” sjevernog susjeda.  Na jugu, nadaju se, važiće druga pravila. A šta ćemo sa teritorijalnim pretenzijama?

Pitanje dvojnog državljanstva  u Evropi nije svuda riješeno na isti način. Ima država EU u  kojima se dvojno državljanstvo stiče relativno lako: Francuska, Velika Britanija, Portugal, Poljska, Švedska, Finska, Belgija…Srednje  teško: Švajcarska, Austrija, Italija, Španija, Češka, Slovenija… Skoro pa nikako: Ukrajina, Holandija, Austrija, Estonija, Bugarska, Norveška, Letonija, Litvanija a do skoro i Njemačka. Neke iz posljednje grupe uopšte ne prihvataju model dvojnog državljanstva.

Dvojno državljanstvo u Crnoj Gori, zbog njene kompleksnosti i malobrojnosti,  izuzetno je osjetljiva tema. Opasne i dalekosežne posljedice može izazvati korištenje ove teme u   predizborne svrhe.  Pazi, lomljivo – svako ko se bavi javnim poslovima to treba da ima na umu. Uključujući i premijera.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

ANDRIJA MANDIĆ, OSVAJANJE VLASTI: Za srpski svet u Orbanovoj Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nadolazeća desna Evropa, računaju Vučić, Dodik i Mandić, mogla bi imati razumijevanja za njihove aspiracije: političke, nacionalne, državne. Umjesto da im se suprotstavi, postojeća većina u crnogorskom parlamentu pravi se da bira između nekadašnjih DPS-a i DF-a. A to je siguran način da svi budemo na gubitku

 

 

Bio je to trijumfalan petak (12. jul) za predsjednika parlamenta. U Podgorici je, u odsustvu, nepravosnažno oslobođen optužbi za učešće u aferi poznatoj kao državni udar. Na Cetinju je, pod njegovim pokroviteljstvom, obavljena dodjela Trinaestojulskih nagrada. Andrija Mandić se potrudio da sve to ostane u sjenci njegove najnovije inicijative – obnova kapele na Lovćenu.

“Smatram da smo danas zreli kao društvo i zajednica da realizujemo tu ideju koja će dovesti do pomirenja i okupljanja ljudi u Crnoj Gori. I želim da iskoristim priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram. Poštujući Njegoševu želju, uspostavili bi novu moralnu vertikalu koja će učiniti da Crna Gora ozdravi i da u bolju budućnost zakorači svjesna sebe i svoje slavne istorije zatvarajući poglavlje podjela i netolerancija”, poručio je Mandić iz Vladinog doma u Prijestonici.

Pomirenje, ozdravljenje, uspostavljanje nove moralne vertikale… To je dio  nove retorike kojom  Mandić daruje  javnost od, otprilike, prošlogodišnjih predsjedničkih izbora. Na kojima je, kao trećeplasirani, pretrpio ozbiljan neuspjeh. Takav i toliko da bi ga malo ko, izuzev njega, politički preživio na ovdašnjoj javnoj sceni.

To je i najveće skeptike uvjerilo u upotrebnu vrijednost decenijskog političkog iskustva i neograničene logističke, finansijske i medijske podrške zvaničnog Beograda. Aleksandra Vućića, preciznije. I SPC. Pod uslovom da ta dva centra moći posmatramo kao zasebne entitete.

To, naravno, ima  cijenu. Mandić je plaća, veselo,  lično i preko političkog bloka koji predvodi. Intenzivno radeći na tome da destabilizuje Crnu Goru, naruši njene odnose sa susjedima i zapadnim partnerima. I, možda najvažnije, pojača zavisnost koalicionih partnera iz vladajuće većine od njega i njegovih domaćih i stranih saveznika sa transverzale Banjaluka – Beograd – Budimpešta – Moskva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OZBILJNA DOJAVA DA JE KRIMINALNA GRUPA SPREMALA UBISTVO MILA ĐUKANOVIĆA: Šta je motiv?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitoru je iz dva zapadna diplomatska izvora potvrđeno da je  vijest o prijetnji istinita i potencijalno opasna. Jedan izvor, koji je htio ostati anoniman, je rekao da postoje indicije da se  navodno radi o ranijim neraščišćenim ilegalnim poslovima prethodne crnogorske vlasti sa ljudima iz bivšeg mafijaško-političkog establišmenta u Albaniji i na Kosovu. Za tu tvrdnju  nisu ponuđeni konkretni dokazi

 

 

Prošle subote je osvanula vijest da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović obavijestio nadležne institucije da je u posjedu informacija koje je dobio “od određenih međunarodnih zvaničnika iz obavještajne zajednice” da se na njega sprema atentat. Vijesti su dobile potvrdu informacije iz ureda bivšeg predsjednika dok im je noć prije odgovorila Uprava policije (UP) da “ne raspolažu podacima koji bi ukazivali na planirane aktivnosti” koje bi ugrožavale sigurnost bivšeg šefa države. Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) nije odgovorila na upite. Vijestima je izvor blizak Đukanoviću rekao je da ga je “visoki strani vojni zvaničnik sa Kosova obavijestio da organizovana kriminalna grupa iz jedne susjedne zemlje navodno planira da izvrši atentat, u sprezi sa bezbjednosnim službama jedne druge susjedne zemlje”.

Đukanoviću bliska Televizija je bila malo konkretnija. Ona je javila da je “američki vojni funkcioner koji radi na Kosovu, preko zapadnih obavještajnih kanala” alarmiran da je “jedna kriminalna grupa iz susjedstva, iz grada udaljenog stotinjak kilometara od Podgorice”, dobila ,,ugovor“ za likvidaciju. Za razliku od izvora Vijesti koji govori o sprezi sa bezbjedonosnim službama jedne druge susjedne zemlje, Televizija E je izvijestila o “moćnoj paradržavnoj ekipi iz zemlje sa kojom se Crna Gora graniči” kao naručiocu takvog “ugovora”. Taj zvaničnik je, preko posrednika sa Kosova, informacije navodno direktno saopštio Đukanoviću, a on onda državnim organima.

Đukanovićev ured je takođe medijima rekao da crnogorske sigurnosne službe nisu pozvale na razgovor ni Đukanovića, ni koordinatora njegovog obezbjeđenja, kako bi ukazali na potencijalnu opasnost. Štaviše, umjesto da mu obezbjeđenje kao štićenoj ličnosti bude pojačano, iz ureda je rečeno da je čak smanjeno tako “što je ukinuto obezbjedjenje na mjestu stanovanja bivšeg predsjednika u dnevnoj smjeni”. Na ove informacije su se opet nadovezali mediji bliski Đukanoviću da mu je i kod putovanja u inostranstvo pratnja svedena sa dva na jednog pripadnika obezbjeđenja koji uglavnom i nije u neposrednoj blizini osobe koju štiti.

U nedjelju 14. jula opet se oglasila Uprava policije saopštenjem u kojem stoji da je  “nakon medijske objave, u subotu 13. jula 2024. godine u popodnevnim časovima, UP  dobila odgovarajuću informaciju od strane Agencije”. U saopštenju se napominje  da se “vjerodostojnost informacije i dalje provjerava od strane ANB”. Policija je odmah, kako kaže “po prijemu informacije” pojačala obezbjeđenje Đukanoviću i obavijestila tužilaštvo koje je formiralo predmet.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZLOUPOTREBA SISTEMA JAVNIH NABAVKI U ZDRAVSTVU: Preko beba do ekstraprofita

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uvoznici hranu za odojčad praktično poklanjaju porodilištima. Uz jasnu ekonomsku računicu. Onu hranu koju novoronđeče konzumira u porodilištu, mora koristiti do kraja perioda dohranjivanja. Zato  apotekama kutija „poklonjene“ hrane za bebe košta do 20 eura

 

 

Komisija za zaštitu prava u postupcima javnih nabavki je u junu prošle godine odlučivala u sporu između tri firme koje se bave uvozom hrane za odojčad. Spor je nastao oko ponuđene cijene hiljadu kutija hrane za bebe – Farmegra je dala ponudu od 0,01 euro, Gruppp tessile cijena 0,00001 euro, a Glosarij cijenu po kutiji od 0.00.

Pomenute tri firme uvoze hranu za porodilišta u Crnoj Gori, a kako se tenderi za nabavku hiljadu ili 2.000 paketa hrane za odojčad kreću u rasponu od nula od 0,01 euro, tenderi se završavaju tako što se najbolji ponuđač određuje žrijebanjem.

U apotekama i prodavnicama cijena ove hrane: Humana, Hipp, Aptamil,  za jednu kutiju kreće se od 15 do preko 20 eura, u zavisnosti od gramaže i proizvođača.

,,Dobavljači se pozivaju na svoje proizvođače koji im dozvoljavaju da praktično doniraju tu hranu, ali nigdje ne kažu da ćete tu hranu kad počnete da je upotrebljavate stalno morati da koristitie. Vi sa 2.000 kutija možete da dovedete u zavistan položaj 4-5.000 beba, dosta je jedanput da se tom hranom nahrane. I onda roditelji dolaze u situaciju da to plaćaju 100 i 200 puta skuplje nego što je tobož država obezbijedila kroz tenderske procedure. Zato tvrdim da su i u ovom slučaju ti tenderi potpuno beskorisni i nemaju nikakve svrhe u javnom zdravstvu”, kaže za Monitor Goran Marinović, bivši direktor Montefarma.

Iz kompanije Farmerga objašnjavaju da se procijenjena vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu metodologije koju propisuje Ministarstvo zdravlja, a da je naručilac Zdravstvena ustanova apoteke Montefarm tenderskom dokumentacijom utvrdio tehničku specifikaciju predmeta nabavke kojom je predvidio da procijenjena vrijednost nabavke za partiju  – dječija hrana i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci iznosi 0,01 eura.

,,Naša kompanija uz saglasnost proizvodjača u predmetnim postupcima javnih nabavki nudi dječiju hranu i hrana za bebe od 0 do šest mjeseci po raspisanoj cijeni”, kazali su iz Farmerge.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo