Povežite se sa nama

DRUŠTVO

CRNA GORA SPORO I NEDOVOLJNO UKLANJA OPASNI MATERIJAL IZ DOMAĆINSTAVA I OKRUŽENJA: Azbest ubija tiho i dugo

Objavljeno prije

6 godina

na

Iako je Evropski parlament proglasio 2028. godinu kao razuman rok za Evropu bez azbesta, Crna Gora nema ni preciznu evidenciju gdje se sve nalazi materijal koji izaziva rak, ni plan kako će da ga ukloni

 

„Tu će sjutra i moje dijete da se kupa”, kaže za CIN-CG/Monitor Mladen Krivokapić.

On je  jedan od 15 radnika koji su radili na čišćenju terena bivšeg Brodogradilišta u Bijeloj. Uklanjanje ogromnih količina grita i drugih opasnih materijala trebalo je da se završi do kraja juna. Ali ovoj grupi u maju ugovori nijesu produženi, nakon što su, kako tvrde, upozorili nadležne da se zemlja nestručno čisti i da opasni azbest ostaje i nastavlja da truje zemlju i prijeti zdravlju ljudi.

,,Negdje se kopalo sedam metara i čistila ta zemlja, a negdje, kako ne treba, samo pola metra. Tražili smo od Agencije za zaštitu prirode i životne sredine i CETI-ja da to provjere. Međutim, umjesto da CETI sam uzme uzorak, kompanija Valgo mu ga daje i kažu da je sve u redu. Agencija se i ne pojavljuje”, kaže Krivokapić.

Petočlani tim koji su, prema njegovim riječima, obučili stručnjaci firme Valgo iz Pariza, izdvajao je azbest iz grita.

„Kompletna oprema, kao astronauti – rukavice, maske, skafanderi, kiseonik… Dnevno se izdvajalo do osam kilograma azbesta i skladištilo po posebnoj proceduri. Više tona azbesta uskladišteno je sada u Brodogradilištu, koji čeka na izvoz“, kaže Krivokapić.

Iz francuske kompanije Valgo, čiji su predstavnici sa  Ministarstvom održivog razvoja i turizma, potpisali u junu 2018. godine, ugovor o remedijaciji tla u bivšem brodogradilištu Bijela i iz Agencije za zaštitu prirode i životne sredine nijesmo dobili odgovore povodom tvrdnji otpuštenih radnika.

Valgo je dobio posao nakon međunarodnog tendera. Uklanjanje grita (čvrsti otpad i kontaminirano zemljište) u sklopu je projekta saniranja crnih ekoloških tačaka, za koji je Crna Gora uzela kredit od Svjetske banke od 50 miliona eura. Nakon toga je planirano da u Bijeloj nikne servis mega jahti, na osnovu koncesije na 30 godina koju je Vlada dala konzorcijumu Damen-Porto Montenegro.

Protest ovih radnika i azbest uskladišten u Bijeloj dodatno je aktuelizovao još jednu temu ugroženog zdravlja stanovništva. Iako je Evropski parlament još 2013. godine odobrio rezoluciju kojom je 2028. godina proglašena razumnim rokom za „Evropu bez azbesta“, Crna Gora, još nema ni popis objekata ni precizan plan kako da ukloni iz okruženja materijal koji izaziva neke od najtežih bolesti.

Vladine službe kojima je ekologija posao uglavnom se bave prebacivanjem odgovornosti i podsjećaju da je Zakonom o životnoj sredini iz 2016. godine (11 godina poslije direktive EU) potpuno zabranjeno stavljanje u promet i upotreba svih vrsta azbestnih vlakana, te da objekti izgrađeni nakon ovog perioda, ne sadrže djelove u kojima se može pronaći ovaj opasni materijal.

Udisanje vlakana izaziva rak pluća

Problem je u postojećim objektima i uređajima. Dokazano je da udisanje azbestnih vlakana izaziva rak pluća i druge plućne bolesti. Azbestna vlakna su nevidljiva, do 500 puta tanja od dlake kose. Posljedice izloženosti ,,tihom ubici” mogu se javiti i nakon 40 godina.

„Azbest je svuda oko nas“, naziv je brošure koju je još prije deset godina objavio Hrvatski zavod za toksikologiju, a na nju u velikoj mjeri, uključujući i ilustracije, podsjeća Priručnik o rukovanju materijalima koja sadrže azbestna vlakna koje je 2017. izdalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma (MORT) i Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Prisustvo azbesta se pretpostavlja ukoliko je objekat izgrađen ili obnovljen prije 2000. godine, navodi se u ovom priručniku.

Istaknuti holandski ekspert Hari Vonk, autor brojnih knjiga o ovoj temi, istakao je tokom prošlogodišnjeg gostovanja u Beogradu, da više od 18.000 predmeta sadrži azbest, od kojih samo 15 odsto ne izaziva rak

,,Štetni zdravstveni efekti udahnutih čestica azbesta su posljedica njegovog dokazanog kancerogenog dejstva”, kaže za CIN –CG dr Ivana Joksimović iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore. ,,Ako je potrebno, uklanjanje azbesta se treba izvoditi samo pod strogim mjerama kontrole kako bi se izbjeglo izlaganje. To zahtijeva upotrebu lične zaštitne opreme – posebnih respiratora, zaštitne naočare, zaštitne rukavice i odjeću, kao i pridržavanje posebnih uputstava za njihovu dekontaminaciju”.

Od bojlera do kočnica

Azbest je, podsjeća Joksimović, u domaćinstvima ugrađivan na različitim mjestima, u spoljašnjim ili pregradnim zidovima, različitim oblicima cementne smješe ili smješe s polimerima poput vinila, stare salonit ploče na krovovima, kao izolator u rernama, bojlerima ili kotlovima za parno grijanje, u vodovodnim cijevima, električni muređajima, kočione automobilske sisteme, rukavice i odjeću za zaštitu od toplote…

Joksimović navodi da su u riziku da obole od azbestoze i drugih bolesti povezanih sa azbestom i radnici u brodogradnji, građevinari, u industriji traktora, elektrotehnici, motornoj i tekstilnoj industriji, na preuređenju kuća, na odstranjenju azbesta, kao i rudari.

,,Veoma je bitno naglasiti da se azbestni materijali ne smiju dirati, ako to nije nužno potrebno, jer razgradnja predstavlja vrlo veliki problem zbog opasnosti kojima se izlažu i radnici i građani prilikom takvih poslova”, naglašava Joksimović.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da je 125 miliona ljudi širom svijeta godišnje izloženo azbestu na radnom mjestu. Prema podacima Međunarodne organizacija rada (ILO), više od 107.000 radnika umire svake godine od bolesti zbog takvog izlaganja. Nekoliko hiljada ljudi svake godine umre od azbesta u svojoj okolini. Prema procjenama evropskih eksperata, zbog izloženosti azbestu u drugoj polovini 20. vijeka, do 2030. umrijeće oko pola miliona ljudi u EU. Iako ga je Švedska zabranila još prije 30 godina, broj smrtnih slučajeva zbog profesionalne izloženosti azbestom je dva do tri puta veći od smrtnih slučajeva usljed povreda na radu.

Posljedice izloženosti azbestu u Crnoj Gori nijesu dovoljno poznate.

„Prema podacima  koji se dobijaju iz zdravstvenih ustanova,  veoma rijetko se prijavljuju bolesti koje se mogu dovesti u vezu sa izloženošću azbestom, ali trenutno nema mehanizma kojim bi se sa sigurnošću potvrdila uzročna povezanost. Razvojem registra profesionalnih bolesti stvoriće se uslovi za povezivanje, identifikovanje i potvrđivanje profesionalnih bolesti povezanih sa azbestom”, kaže Joksimović.

U Crnoj Gori nikada nije postojao ovaj registar, a u Vladinoj strategiji za unapređenje medicine rada 2015-2020 se konstatuje da „ne postoje pouzdani podaci o incidenci i prevelenci profesionalnih bolesti”. Postoji Pravilnik o utvrđivanju profesionalnih bolesti u kojem je pobrojano 56 profesionalnih bolesti, među kojima i azbestoza pluća. Podataka o oboljelima – nema.

Đina Mitrić, koordinatorka Udruženja zaštite na radu podsjeća da je i ovog prvog avgusta na Svjetski dan borbe protiv raka pluća ukazano na potrebu podizanja svijesti o rizicima. Jedan o najčešćih oblika karcinoma povezan je sa izlaganjem opasnim materijama, poput azbesta.

„Ali, ljudi ovdje kao da ne žele da slušaju po tome“, kaže Mitrić.

Eksperti potrebni samo zbog kredita

Udruženje je, prema njenim riječima, kontaktiralo profesore sa Metalurško tehničkog fakulteta koji su bili u ekspertskim timovima u vezi pomenutog grita u Bijeloj i ustanovilo da  niko od njih ne raspolaže bilo kakvim podacima o dešavanjima na toj lokaciji.

„Onog trenutka kada su dobijena sredstva od Svjetske banke, njihova ekspertska mišljenja nikoga više nisu interesovala. Zna se samo da grit i dalje leži u džakovima, koji se raspadaju, u Bijeloj. Šta je bilo sa azbestom koji su iz njega izdvajali i ostalim opasnim primjesama teškim metalima to niko ne zna“,  kaže Mitrić.

Građevinski inženjer i procjenitelj Predrag Nikolić ističe za CIN-CG da je neophodno ukloniti i azbestne cijevi u vodovodnom sistemu i da će i taj posao biti opasan po zdravlje radnika, pa bi trebalo da bude obezbijeđena potrebna oprema i zaštita”. Monitor/CIN-CG je pisao da je u crnogorskim vodovodima neophodno zamijeniti oko 620 kilometara vodovodnih cijevi, a za to je neophodno 100 miliona eura.

U regionu ima napretka u ovoj oblasti. Siniša Mitrović, iz Privredne komore Srbije, za CIN-CG/Monitor objašnjava da su tokom prošle godine intenzivirali saradnju sa holandskom kompanijom KIWA, koja je vodeća u Evropi za zbrinjavanje azbesta. Do sada su kreirali projekat Monitoring azbesta u Srbiji u kome je poseban naglasak na javnim objektima – škole, kasarne, centri za socijalni rad, zdravstveni i poljoprivredni objekti,vodovodna infrastruktura…

,,Podižemo kapacitet laboratorija za ispitivanje  prisustva azbesta u građevinskim objektima, i prvog trening centra za obuku rukovanja azbestom prilikom rušenja objekata i pravilno zbrinjavanje. Završavamo novi pravilnik o azbestu, prethodni je rađen 2010. Najvažnije je što smo spremni za regionalni projekat monitoringa, kao i regionalni centar za trajno skladištenje azbesta’’, kaže Mitrović.

Kolegama u Crnoj Gori, on preporučuje da uspostave kontakt sa holandskom kompanijom, koja između ostalog može pomoći i u pristupu EU fondovima za rješavanje ovog problema.

,,Katastar objekata koji sadrže azbest je započet, ali obzirom da ne postoji zakonska regulativa kojom bi predstavnici lokalnih samouprava bili u obavezi da prijave takve objekte, taj posao ne može biti dobro sproveden”, ocjenjuje Mirjana Sklabinski iz Ministarstva zaštite životne sredine Srbije.

„Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o objektima u čijoj izgradnji je korišćen azbest’ – odgovorili su iz MORT-a za CIN-CG/Monitor’.

Ovo, prema mišljenju arhitekte Borislava Vukićevića ukazuje na čitav niz problema. On objašnjava da je formiranje baze podataka o objektima u kojima je prisutan azbest prvi  korak na putu ka definisanju procedura i postupaka njegovog sigurnog uklanjanja.

,,Ako ne postoje polazni podaci – onda nije moguće planirati dalje aktivnosti. To se ne odnosi samo na popis objekata. Neophodno je utvrditi tačne pozicije elemenata od azbesta u tim objektima – što bi bio, pretpostavljam, ozbiljan i veliki posao – koji bi nužno prethodio samom uklanjanju”, kaže Vukićević.

Uz podsjećanje na postojeći priručnik,  iz Agencije su dostavili podatke o tome da su 2010. godine izdali dozvolu za izvoz 1.500 tona otpadnih građevinskih materijala koji sadrže azbest. Druga dozvola izdata je u martu 2018. kada je izvezeno 200 tona. Otpad je izvezen u Njemačku, a posao je uradilo preduzeće Hemosan iz Bara.

Zoran Nikitović iz Hemosana kaže da je njihova firma radila na cijeloj teritoriji Crne Gore skidanje, pakovanje, skladištenje i izvoz opasnog otpada, pa i azbesta.  Od 2010. Ukupno su izvezli 1.488,70 tona svih vrsta opasnog otpada – Porto Montenegro 594,20 tona, Luštica Development 145 tona, Porto Novi 220,37 tona. Izvozi se u zemlje EU, a jedna od njih je i Njemačka.

,,Cijenu određuju parametri kao što je količina, vrsta, izvozna destinacija, pakovanje, skladištenje …“, kaže Nikitović. Precizne ne smije da saopšti zbog ugovornih obaveza, objašanjava, ali se kreću od 1.100 do 1.300 eura po toni.

„Suština je da se zaštiti populacija od bolesti zvana azbestoza koja izaziva kancer pluća i koja je prepoznata u svijetu kao jedan od uzročnika plućnih oboljenja. Veoma je važno da se mjere zaštite sprovode rigorozno i da u ovoj vrsti posla nema improvizacije, kao i sa svim vrstama opasnog otpada i procedura za svaki opasan otpad postoji. Izvoz se radi po Bazelskoj konvenciji i dosta je težak put do dobijanja dozvole do konačne destinacije. Skladištenje nakon pakovanja može biti na lokaciji rada, ili ako su manje količine i u našim skladištima koja su specijalizovana i bezbjedno pakovana”, kaže Nikitović.

Iz Agencije, na pitanje o kakvoj vrsti otpadnih građevinskih materijala je radi, da li su skinuti sa starih objekata, koliko je koštalo uklanjanje i izvoz u Njemačku, rekli su da ne posjeduju te podatke i uputili na MORT.

Iz Uprave za inspekcijske poslove, ipak, kažu da ima nadležnosti i Agencije: „Azbest koji je ugrađen u objekte, u slučaju rušenja, tj. uklanjanja smatra se opasnim otpadom, shodno Zakonu o upravljanju otpadom. Investitori, ili izvođači radova, u zavisnosti od toga ko je imalac ovakvog otpada, imaju obavezu izraditi Plan upravljanja građevinskim otpadom, te kako se azbest smatra opasnim građevinskim otpadom imaju obavezu na Plan pribaviti saglasnost Agencije za zaštitu prirode i životne sredine’’.

,,Prethodnih godina, na više velikih investicionih projekata, vršeno je uklanjanje azbestnog krovnog pokrivača. Uklanjanje azbesta je povjereno pravnom licu koje ima dozvolu Agencije za upravljanje ovom vrstom otpada. Po uklanjanju azbestnog materijala isti je pakovan i po dobijanju dozvola izvezen iz Crne Gore na trajno zbrinjavanje”, kažu iz Uprave.

Iz MORT-a su saopštili za CIN-CG da je ,,u cilju uvođenja mjera energetske efikasnosti“,  renoviran veliki broj zdravstvenih objekata, obrazovnih i socijalnih ustanova i zgrada u kojima je smještena administracija, te da se „…u slučaju pronalaženja azbestnih materijala isti uklanjao i sa njim se upravljalo na adekvatan i zakonski propisan način“. Za tačan broj zgrada uputili su na Ministarstvo ekonomije.

Istu takvu odokativnu metodu demonstrirao je u jednom od posljednjih javnih istupa i bivši ministar održivog razvoja i turizma Pavle Radulović u oktobru prošle godine tokom skupštinske rasprave, u kojoj se pomenut azbest i veliki broj oboljelih od kancera.

„Pomenuli smo azbest – to je činjenično stanje. Odrasli smo ljudi, možemo da pričamo bajke, ali azbestne cijevi i dalje postoje, azbestni krovovi postoje, azbestne fasade i dalje postoje u određenim djelovima Crne Gore. Ti su građani upozoreni. Ja se nadam da država ima snage, da će se tamo gdje bude socijalnog programa, te stvari regulisati jer građani ne mogu sami da izađu iz te priče”.

Radulović je podnio ostavku, a na čelu MORT-a je premijer Duško Marković. Azbest nije u programskim dokumentima aktuelne izborne kampanje

 

Španci više neće otpad

U Bijeloj je bilo neophodno tretirati 150 hiljada tona materijala  – zemljište, prašina od ostataka metala i drugi otpad, na površini od oko 18 hiljada kvadratnih metara. Projekat se oslanja na ekspertizu Valga u vezi sa detaljnom analizom zagađenog tla i tretmanom osjetljivog otpada uključujući derivate ugljovodonika, metal i azbest.

Od marta do avgusta prošle godine u Španiju izvezeno je 38.500 tona grita. U septembru prošle godine od Španije je Vlada Crne Gore tražila dozvolu za izvoz još 30.000 tona čvrstog otpada i 40.000 tona kontaminiranog zemljišta. Španci su odbili. Izvoz grita je otada stopiran. Iz kompanije Valgo su u aprilu ove godine najavili da je Norveška agencija za zaštitu životne sredine je dala zeleno svjetlo za uvoz kontaminiranog zemljišta iz Brodogradilišta Bijela.

„Tone grita, dovoljne da napune 7-8 brodova čekaju da se izvezu. Sve je stalo iako je po ugovoru sa Valgom trebalo da se završi do 30. juna”, kaže Krivokapić.

 

Znalo se da je salonit štetan

Azbest je imao naročito široku primjenu u građevinarstvu između 1950. do sredine 80-ih godina prošlog vijeka. Ovaj materijal je ugrađivan u fabrikama, halama, kućama, cijelim stambenim naseljima, ali i u školama i bolnicama diljem bivše Jugoslavije. Korišten je najčešće u komponentama vinil pločica i vinil podovima i u Jugoslaviji popularnom salonitu za krovove. Fabrika Salonit u Vranjicu kraj Splita, koja je od 1921. u proizvodnji građevinskog materijala koristila azbest, proizvela je preko sedam miliona tona krovnih salonit ploča.

,,Znalo se i prije 40 godina da je salonit štetan. Sjećam se da ga je moj otac skinuo sa stare kuće, pa je njime pokrio štalu i barake”, priča poljoprivrednik iz Bjelopavlića. Slično iskustvo opisuju i hrvatski priručnici koji obrađuju ovu temu: ,,Kada bi ljudi bili svjesni te opasnosti ne bi se događalo da zamijenjeni krovni pokrov od azbestnih ploča završi kao provizoran krovni pokrov za sve moguće nadstrešnice, spremišta, kao zaštita i krov za drva i pasje kućice itd”.

Azbest je čvrst materijal, a svaki rad na njegovom uklanjanju ili zamjeni kada dolazi do kidanja, lomljenja, probijanja, bušenja, stvara emisiju azbestne prašine, koja kada se udahne izaziva teška oboljenja.

Samo tokom 2018. u Srbiji je uklonjeno blizu 300 tona azbestnog otpada. Plan je da se u naredne dvije godine načini nacionalni registar kako bi Srbija mogla da konkuriše i za evropske fondove i tako sanira što više objekata.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

TUŽILAŠTVO I GOVOR MRŽNJE: Kontinuitet žmurenja

Objavljeno prije

2 dana

na

5 Septembra, 2026

Objavio:

Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna ove godine formirano 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja

 

 

Više državno tužilaštvo u Podgorici saopštilo je krajem avgusta da je  obaviješteno o skandiranju imena osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića na utakmici Zeta–Grbalj u Radanovićima i da je dežurna tužiteljka preduzela radnje radi utvrđivanja svih okolnosti događaja.

Nakon Mladićeve smrti, govor mržnje se sa tribina vratio u izjave jednog broja ovdašnjih političara vladajuće većine koji su javno slali poruke i izvrtali stvarnost pričom da je ratni zločinac – heroj. Tužilaštvo, za sada, ni glasa.

Zbog epidemije govora mržnje na društvenim mrežama i u javnosti, Vrhovni državni tužilac (VDT) Milorad Marković je, 9. maja prošle godine, izdao državnim tužilaštvima Obavezujuće uputstvo za postupanje u slučajevima govora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje (zločin iz mržnje).

Uputstvo je izdato sa ciljem da se osigura djelotvorno i jednoobrazno postupanje i primjena međunarodnih preporuka na jednak postupak prema svim osobama i borbu protiv rasizma, ksenofobije, antisemitizma i netolerancije.

Odmah po donošenju ovog akta tužilaštvo je imalo priliku da testira njegovu djelotvornost. „Veliki junak nepobjedivog karaktera”, tako je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije okarakterisaočetničkog vojvodu i ratnog zločinca Pavla Đurišića. Nakon toga, u avgustu je u Gornjem Zaostru kod Berana postavljen i spomenik četničkom vojvodi. Ubrzo je premješten u lokalnu crkvu i od tada policija za njim bezuspješno traga.

U oktobru su, nakon incidenta na Zabjelu, zabilježeni brojni ksenofobični i islamofobični izlivi usmjereni prema turskim državljanima koji žive i rade u Crnoj Gori, kao i verbalni napadi, vandalizam i okupljanja na kojima su šireni ovakvi narativi.

Dio političara i njihovih podržavalaca za sada nekažnjeno učestvuje u ovom kontinuiranom podgrijavanju mržnje.

Pomenutim Uputstvom VDT-a propisano je da se Vrhovnom državnom tužilaštvu kvartalno dostavljaju izvještaji sa ažuriranim podacima o  predmetimagovora mržnje i krivičnih djela počinjenih iz mržnje.

Monitoru su iz VDT-a kazali da su od početka primjene Uputstva za postupanje u predmetima formiranim povodom krivičnih djela učinjenih iz mržnje (zločina iz mržnje) pa do kraja 2025. godine, formirali 82 predmeta sa elementima mržnje na nivou osnovnih i viših državnih tužilaštava. Od tog broja, 27 predmeta odnosilo se na krivična djela, 35 na izviđaje i provjere, 11 na predmete protiv nepoznatih učinilaca i maloljetnika, dok je 9 predmeta procesuirano kao prekršaj. „U svih 9 slučajeva podnijeti su zahtjevi za pokretanje prekršajnog postupka zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije, čime se aktivno doprinosi kreiranju sudske prakse u ovoj oblasti“, navode iz VDT-a.

U 2025. godini formirano je šest predmeta koji se odnose na krivična djela učinjena iz mržnje (po osnovu nacionalne pripadnosti). Podnijeta su četiri optužna predloga i jedan predlog za izricanje mjere bezbjednosti. Dva predmeta se nalaze u fazi izviđaja.

Kada je u pitanju govor mržnje, formiran je 71 predmet. U ovim predmetima donijeta je jedna osuđujuća presuda, a podnijet je i jedan optužni predlog o kojem sud još nije odlučio. U 17 slučajeva prijave su odbačene, dok je jedan predmet ustupljen drugoj državi.

Iz VDT-a ističu da je tokom prošle godine konstatovan rast od 241 odsto u broju formiranih predmeta u odnosu na 2024. godinu. Objašnjavaju da je u 2023. godini bilo 16 predmeta sa elementima mržnje, dok ih je u 2024. godini bilo 24.

Iz kancelarije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsman) za Monitor podsjećaju „na ranija zapažanja da se govor mržnje, zasnovan na različitim ličnim svojstvima potencijalnih žrtvi, najčeće procesuirao u postupku utvrđivanja prekršajnopravne odgovornosti, gdje se izriču novčane kazne ili uslovne osude, a izostajalo je krivično gonjenje, pa se na taj način nije slala jasna poruka da se na ove delikte mora reagovati izricanjem djelotvornih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija“.

Jedan od rijetkih slučajeva govora mržnje od strane politčara koji je dobio sudski epilog, završen je novčanom kaznom i to nakon dvije godine. U junu ove godine, Viši sud za prekršaje u Podgorici usvojio je žalbu Višeg državnog tužilaštva u Podgorici na rješenje Suda za prekršaje u Podgorici kojiim je predsjednik Opštine Nikšić Marko Kovačević oslobođen krivice, te ga proglasio krivim za govor mržnje i kaznio novčanom kaznom u iznosu od 2.000 eura.

Kovačević je u junu 2024. na Grahovcu, na obilježavanju 166 godina od istorijske bitke, između ostalog, rekao da će „s onima koji neće da budu kao braća, nego da liče na Turke, postupati kao prema Turcima“, obraćajući se, kako je kazao, „bivšim vlastodršcima i njihovim pulenima“.

Da krivično gonjenje nije praksa, potvrdili su nam i iz Osnovnog suda u Kotoru. „Napominjemo da se postupci u vezi sa govorom mržnje uglavnom vode pred sudovima za prekršaje i da se tamo izriču uglavnom novčane kazne“, kazali su Monitoru iz uprave kotorskog suda.

Prema odgovorima koje je Monitor dobio, postupaka koji se odnose na govor mržnje u posljednje dvije godine nije bilo ni u osnovnim sudovima u Bijelom Polju, Danilogradu, Beranama, Cetinju, Pljevljima.

„Pred ovim sudom u periodu 1.1.2024 – 25.8.2026. godine nije bilo formiranih predmeta zbog krivičnog djela izazivanje nacionalne, vjerske i rasne mržnje iz čl.370 Krivičnog zakonika Crne Gore“, kazali su nam iz Osnovnog suda u Podgorici.

Iz institucije Zaštitnika više puta su ukazivali na problem neefikasnog procesuiranja i potrebu da reakcija države bude djelotvorna, proporcionalna i odvraćajuća.„Pitanje eventualne nekažnjivosti govora mržnje koji dolazi od javnih funkcionera, političara ili drugih javno uticajnih aktera nije samo pitanje pojedinačne sudske odluke. Ono je mnogo šire pitanje odgovornosti države da obezbijedi djelotvornu zaštitu od diskriminacije, mržnje i netrpeljivosti, kao i pitanje odgovornosti onih koji imaju posebnu društvenu moć i uticaj. U ovom kontekstu poznati su stavovi Zaštitnika, koji je imao postupanja, odnosno ima sopstvenu praksu utvrđivanja govora mržnje, uključujući predstavnike navedenih društvenih kategorija (političare, zvaničnike, vjerske vellikodostojnike)“,kazali su za Monitor iz kancelarije Ombudsmana.

Zaštitnik je do skoro bio jedina institucija koja je vodila statistiku o govoru mržnje. Prema podacima koje su dostavili Monitoru,u 2025. godini pred institucijom Zaštitnika bilo je 18 predmeta koji se odnose na govor mržnje, a sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija (koji se često dominantno odnose na govor mržnje), dok je u 2024. godini bilo šest (6) predmeta zbog govora mržnje i pet (5) predmeta u oblasti javnog diskursa/medija; u 2023. godini u radu je bilo 12 predmeta zbog govora mržnje i sedam (7) u oblasti javnog diskursa/medija, a 2022. godine 16, odnosno 14 predmeta.Nezvanična statistika ukazuje da je u prvoj polovini ove godine bilo 7 pritužbi u ovoj oblasti.

Podaci koje je Monitoru dostavio VDT govore da je od 1. januara do 30. juna 2026. godine, na nivou viših i osnovnih državnih tužilaštava, formirano ukupno 35 predmeta u vezi sa krivičnim djelima učinjenim iz mržnje i govorom mržnje.

Od tog broja, dva predmeta odnose se na krivična djela učinjena iz mržnje i u oba predmeta podnijeti su optužni predlozi, a postupci su u toku pred nadležnim sudom.

„Zbog govora mržnje formirana su 33 predmeta – 19 predmeta odnosi na krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, tri predmeta odnose se na krivično djelo rasna i druga diskriminacija. Dva predmeta odnose se na krivično djelo ugrožavanje sigurnosti i jedan predmet odnosi se na krivično djelo nasilničko ponašanje“, kazali su nam iz VDT-a.

Od predmeta protiv poznatih punoljetnih učinilaca, 10 je riješeno odbacivanjem krivične prijave, dok je 6 predmeta i dalje u fazi izviđaja.„Razlozi za odbacivanje krivičnih prijava mogu biti nepostojanje elemenata krivičnog djela, nedostatak dokaza ili okolnost da prijavljeno ponašanje ne dostiže prag krivičnopravne odgovornosti. Međutim, kao što je već naglašeno, podnosi se značajan broj zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka, zbog prekršaja iz Zakona o zabrani diskriminacije“, navode iz VDT-a.

Da reakcije institucija moraju biti snažnije usljed ekspanzije sajber nasilja, govora mržnje na društvenim mrežama i zloupotreba prava na slobodu izražavanja, ponovio je više puta ministar pravde Bojan Božović.

Iz tog Ministarstva još protekle godine najavljeno je da će u Krivični zakonik uvesti novo krivično djelo – teški govor mržnje, za koji će biti propisana kazna zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Kako su Monitoru kazali iz Božovićevog resora, Predlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika utvrđen je na Vladi i trenutno se nalazi u skupštinskoj proceduri. „Očekujemo da će  biti usvojen do kraja septembra. Na ovaj način biće inkriminisano javno ispoljavanje mržnje koje može dovesti do nasilja ili mržnje prema grupi lica ili članu grupe. Uz to, propisuje se i kvalifikovani oblik u slučaju da se djelo učini prema licima koja obavljaju poslove od javnog značaja“, kažu u tom Ministarstvu.

Napominju da cilj nije ograničavanje legitimne slobode izražavanja, već zaštita ljudskog dostojanstva, ravnopravnosti i bezbjednosti pojedinaca i grupa od najtežih oblika govora mržnje koji mogu dovesti do ozbiljnih društvenih posljedica.

Još da se zakoni  i sprovode.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OPŠTINA BUDVA IGNORIŠE ODLUKE VLADE: Hiljade kvadrata za automobile na Trgu republike

Objavljeno prije

2 dana

na

5 Septembra, 2026

Objavio:

U najužem centru Budve  oko 3.500 hiljade kvadrata slobodnog prostora zauzeće montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada

 

 

U centru Budve, nadomak Starog grada i gradske luke, nalazi se Trg Republike, manji kockasti prostor površine oko 2.000 metara kvadratnih, među građanima i mnogim posjetiocima poznatiji kao parking ispred nekadašnje poslovnice JAT-a.

Trgovi obično predstavljaju centar, srce i dušu jednog grada na kome se ogleda njegov društveni život, istorija i kultura, pored kojeg su smještene najljepše građevine, muzeji, pozorišta, zgrade državnih i lokalnih institucija, ekskluzivni restorani.. Ukrašavaju se raskošnim fontanama, skulpturama, zelenilom, imena dobijaju po znamenitim ličnostima ili istorijskim događajima.

U Budvi nije tako. Budvanski Trg Republike je zapušteni prostor. Decenijama služi kao glavni gradski parking, zbog čega mali broj građana zna za njegov zvanični naziv, istaknut na maloj skrivenoj tabli na zidu stare zgrade Atlas banke.

Nijedna lokalna vlast nije imala u planu da ovaj prostor uredi za potrebe građana i turista, u skladu sa pozicijom koju budvanska opština zauzima u crnogorskom turizmu. Pa tako ni aktuelna koalicija na vlasti, grupa građana Budva naš grad, predsjednika opštine Nikole Jovanovića, DPS i Evropski savez nije imala ideja kako da ovaj atraktivan javni prostor oblikuje, osim gradnje neprimjerenih objekata.

Odluka lokalne uprave da izgradi dvije montažne garaže u centru grada, jednu na pomenutom Trgu Republike i drugu na prilazu hotelu Mogren, izazvala je nevjericu i negativne reakcije građana.

Budva ima ozbiljan problem sa parking prostorom i potreba za dodatnim kapacitetima nije sporna, ali postavljanje garaža i uvođenje velikog saobraćaja kao glavnog sadržaja u  strogi centar važnog turističkog grada svakako jeste. Metalne skalamerije sa nekoliko stotina parking mjesta na reprezentativnom prostoru  drastično mijenjaju vizure, kretanje ljudi, javni prostor i način korišćenja gradskog centra.

Nedavno je predsjednik opštine zaključio ugovor o gradnji montažnih garaža sa Danilom Bojovićem, vlasnikom kompanije Gemmax gradnja iz Novog Sada, koja je kao prvorangirana na sprovedenom tenderu javnih nabavki, zajedno sa kompanijom Viamont iz Kolašina, dobila posao vrijedan 5,5 miliona eura, za gradnju navedenih montažnih objekata.

Tenderski postupak i slijed pravnih radnji organa lokalne samouprave u ovom slučaju, pun je kontroverzi i upitnih rješenja koje navode na sumnju u ispravnost odluke o gradnji garaža na lokacijama koje se graniče sa zaštićenom kontakt zonom Starog grada, šetališta i gradskog parka.

Na lokaciji Trga Republike, na parceli 2423 KO Budva, na površini od 1.500 kvadrata planirana je garaža od 4.500 kvadrata, na dvije, odnosno tri korisne etaže, sa otprilike 200 parking mjesta.

Na drugoj lokaciji pored hotela Mogren predviđena je izgradnja montažnog objekta ukupne BRGP 5.500 m2, na površini od 1.850 kvadrata, takođe sa tri korisne etaže i oko 200 parking mjesta. Ugovorom o izgradnji i pratećim dokumentima nije preciziran tačan broj parking mjesta, koji može biti i veći, zavisno od idejnog rješenja izvođača.

U  najužem centru Budve oko 3.500  kvadrata slobodnog prostora zauzeće  montažni objekti sa ukupno 10.000 kvadrata za automobile, koji se na taj način sve dublje uvode u zakonom zaštićeno istorijsko i turističko jezgro grada.

Urbanističko tehničke uslove za izgradnju montažnih garaža izdao je početkom februara 2026. opštinski Sekretarijat za urbanizam i održivi razvoj, na osnovu Programa privremenih objekata za teritoriju opštine Budva za period 2024-2028. godine. Međutim, 26. maja 2026. Vlada donosi Odluku o obustavi važenja Programa privremenih objekata, uz obrazloženje da nema saglasnost nadležnog državnog organa. Što znači da izdati UTU uslovi na osnovu nezakonito donijetog Programa, koji je stavljen van snage, nisu validni.

To nije spriječilo Opštinu da raspiše javni poziv za prikupljanje ponuda za izgradnju garaža, čiji su sastavni dio Programski zadatak i UTU za izradu tehničke dokumentacije. Taj postupak je okončan i  3. avgusta predsjednik Jovanović zaključuje ugovor o izgradnji dvije garaže sa Gemmaxom i nastavlja postupak pribavljanja tehničke dokumentacije.

Nije poznato na osnovu kojeg važećeg akta Opština Budva nakon 26. maja 2026. nastavlja realizaciju projekta dvije montažne garaže ako su njihove lokacije i urbanistički parametri bili utvrđeni Programom koji je tog datuma stavljen van snage. Koji je danas važeći pravni osnov za nastavak procedure i zaključenje milionskog ugovora o gradnji.

Možda Opština ima odgovor, ali javnost to mora da zna jer je u pitanju ozbiljan urbanistički zahvat u centru grada za koji se iz budžeta izdvaja 5,5 miliona eura. Građanima treba objašnjenje zašto je baš Trg Republike u odabran da služi automobilima, a ne ljudima.

Problem devastacije kraja Mediteranske ulice kod hotela Mogren je izraženiji. DUP Budva centar ovu lokaciju opisuje kao otvoreni prostor trga koji povezuje kompleks Avala, hotel Mogren i zonu Starog grada. Pored hotela Mogren se ulazi neposredno u staro istorijsko jezgro i jedan od najprepoznatljvijih gradskih ambijenata.

Na ovoj lokaciji Opština je izdala UTU uslove za gradnju montažne garaže na tuđem zemljištu, u svojini HG Budvanska rivijera. Radi se o neizgrađenoj parceli ispred hotela Avala koja je upisana u kakatstar kao livada I klase, površine 1.487 m2. U izdatim UTU samo je navedeno kako je potrebno regulisati imovinsko pravne odnose na katastarskim parcelama.

Tu pravnim nedoumicama u pogledu izdatih UTU nije kraj. Važeči planski dokument DUP Budva centar- izmjene i dopune na ovim lokacijama predviđa isključivo podzemne garaže na tri nivoa.

Nije poznato ko je i na osnovu kojeg pravnog akta omogućio da se plansko rješenje promijeni iz podzemnog u nadzemno, bez izmjene DUP-a. Ni gdje je u Zakonu o izgradnji objekata propisano takvo ovlašćenje. Program privremenih objekata nije po hijerarhiji planskih dokumenata iznad DUP-a.

U Sekretarijatu za urbanizam odluke se inače donose u zavisnosti od toga ko je investitor, a ne uz poštovanje dokumentacije. To pokazuje gotovo istovjetan slučaj iz 2025. kada je isti opštinski organ odbio da izda UTU uslove za podzemnu garažu na parceli 22.3, preko puta TN Slovenska plaža, zato što je uvidom U DUP Budva centar utvrđeno da je parcela označena kao ZSO-zelenilo stambenih objekata i da na njoj nije predviđena gradnja.

Projekat postavljanja komunalnih garažnih objekata u centru Budve, na Trgu republike i ispred nekoliko ekskluzivnih hotela, podržava DPS kao dio izvršne vlasti. U istovjetnoj situaciji u Tivtu, gdje je opozicija, reaguje posve drugačije.

Namjeru lokalne uprave u Tivtu da izgradi javnu garažu u centru grada, u blizini ljetne pozornice, muzeja i gradskog parka, oštro su osudili iz opštinskog odbora DPS-a i podržali negativan stav Uprave za zaštitu kulturnih dobara u kome se navodi da bi izgradnja bilo kojeg objekta a posebno komunalnog objekta javne garaže, na površini postojećeg parkinga, u zaštićenoj okolini kulturnog dobra Buća Luković,  u velikoj mjeri devalvirao njegov značaj i imao negativan vizuelni efekat…

U slučaju javnih garaža u centru Budve saznajemo da je Opština zatražila mišljenje Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz Uprave objašnjavaju da nemaju nadležnost da donose odluke jer lokacije na kojima se garaže planiraju nisu pod zaštitom. Kontakt zona zaštićenog područja Starog grada i trgova oko njega završava se kod hotela Mogren, dok je Tivat dio područja koje je pod zaštitom UNESCO.

Iako je lokacija za garaže u Budvi i Tivtu gotovo identična, naslanja se na zaštićenu kulturno- istorijsku zonu i gradski park, budvanski trgovi postali su brisani prostor, bez zaštite, na meti vlastima bliskih investitora.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOR OKO IZBORA DIREKTORICE ŠKOLE U ULCINJU: Bratstvo i jedinstvo vlasti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

29 Augusta, 2026

Objavio:

Pred početak školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke škole u Ulcinju. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

 

 

Izbor direktorice JU SMŠ ,,Bratstvo-jedinstvo” u Ulcinju unio je razdor u ionako razjedinjenoj vladajućoj većini. Počelo je kada je potpredsjednik Vlade, ministar ekonomskog razvoja i lider Albanskog foruma Nik Đeljošaj objavio da se za direktora škole u Ulcinju postavlja osoba koja ne govori albanski jezik, koja se dovodi iz druge opštine. Saopštio je da to  nije poštovanje multietničnosti, već institucionalna provokacija i izraz albanofobije.

Đeljošaj je zaprijetio da će njegova partija ,,imati jasan i snažan politički odgovor na ovaj šovinizam” i na reakciju pozvao i ostale albanske stranke. Pozvao je i građane Ulcinja, roditelje, nastavnike i zaposlene u školi da dignu glas i ne prihvate „ovakvo poniženje“.

Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija, na čijem čelu je Anđela Jakšić-Stojanović iz PES-a ubrzo su demantovali potpredsjednika Vlade. Ministarstvo je saopštilo da je  netačna tvrdnja potpredsjednika Vlade Đeljošaja da direktorica srednje škole u Ulcinju Snežana Živanović ne govori albanski jezik, kao i da je riječ o dugogodišnjoj prosvjetnoj radnici i članici kolektiva škole, a ne o osobi koja je ,,dovedena” iz druge sredine.

,,Jednako je netačna tvrdnja da je riječ o osobi koja ‘ne govori albanski jezik’. U konkursnoj dokumentaciji, odnosno biografiji kandidatkinje, jasno je navedeno da posjeduje znanje albanskog jezika na nivou B2 i to u oblastima razumijevanja, čitanja, govorne produkcije, govorne interakcije i pisanja. Takođe, netačna je i tvrdnja da je direktorica ‘dovedena iz druge opštine’. Snežana Živanović je od 1. oktobra 2008. godine zaposlena upravo u JU SMŠ ‘Bratstvo-jedinstvo’ Ulcinj, gdje više od 17 godina radi kao profesorica crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti, kao i crnogorskog jezika kao nematernjeg”, kazali su iz MPNI.

Potpredsjednik Vlade je dobio i ukor iz Ministarstva konstatacijom da ,,direktori škola nisu predstavnici političkih ili nacionalnih kvota”.

Đeljošaj je zatim poručio svojoj koleginici u Vladi da se ne skriva iza Ministarstva, komisija i bodova, već da podnese ostavku. ,,Obrazloženje kojim poručujete da među Albancima i Albankama nema dovoljno stručnih i sposobnih ljudi da vode školu u Ulcinju predstavlja uvredu za albansku zajednicu. Zbog takvog odnosa prema jednom narodu, odgovorno bi bilo da se odmah povučete sa mjesta ministarke”, istakao je Đeljošaj i dodao ,,sve više izgleda da je jedini stvarni kriterijum bio da direktor ne bude Albanac ili Albanka”.

Nakon ove javne polemike ministara, reagovali su profesori Fakulteta za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Adnan Čirgić, Aleksandar Radoman i Boban Batrićević. Oni su najoštrije osudili, kako navode, nacionalističku, antigrađansku i antidržavnu politiku  Đeljošaja. Ocjenili su da Đeljošaj godinama sprovodi takvu politiku, koja u posljednjem slučaju, kako smatraju, podrazumijeva stav da u školama u kojima se uči i albanski jezik direktor mora biti Albanac. ,,Njegov stav o izboru direktorice škole u Ulcinju odražava zabrinjavajući oblik nacionalizma koji ne bi smio dolaziti s najviših državnih adresa”, naveli su profesori FCJK u zajedničkom saopštenju koje je objavio portal AntenaM.

Đeljošaj je zatim ministarki prosvjete ponudio rješenje. Kazao je da će podnijeti ostavku i javno se izviniti, ako direktorica na albanskom jeziku predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju tog jezika. I da sve to bude javno preko medija.

Pozvao je Jakšić Stojanović da zajedno posjete gimnaziju u Ulcinju i pred medijima razgovaraju sa direktoricom. ,,Ako na albanskom predstavi svoj program i odgovori na pitanja na nivou koji odgovara B2 znanju, odmah podnosim ostavku i javno se izvinjavam. Ako se pokaže da ne posjeduje taj nivo znanja i da je javnost dovedena u zabludu, očekujem Vašu ostavku i ostavku direktorice. Ja preuzimam odgovornost za svoje tvrdnje. Očekujem isto od Vas. Vidimo se sjutra u Gimnaziji? P. S. Možemo pozvati i Ćirgića, Batrićevića i Radomana, naše novopečene ‘eksperte’ za albanski”, napisao je Đeljošaj na Fejsbuku.

,,Bratstvo i jedinstvo” unijelo je razdor ne samo u vladajućoj većini, nego i među albanskim strankama. ,,Multietničnost Ulcinja predstavlja vrijednost koju treba štititi jednakim pravima, poštovanjem različitosti i dosljednom primjenom zakona, a ne procjenjivanjem ljudi na osnovu njihovog imena, porijekla ili nacionalne pripadnosti”, saopštilo je Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava na čijem čelu je Fatmir Đeka, lider Demokratske partije. Đekina i Đeljoševa partija pored saradnje na državnom nivou, dio su vladajuće koalicije u Tuzima i Ulcinju.

Iznenađen ,,ovakvim reagovanjem i postupanjem kolege Đeke” bio je ministar javne uprave Maraš Dukaj, Đeljošajev partijski kolega.  On je saopštio da bi Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava i Fatmir Đeka ,,morao da štiti i sprovodi zakon za čiju je primjenu odgovoran”.

Dukaj je najavio i konkretnu akciju – pokrenutanje inspekcijske kontrole, ne samo u ovom slučaju, već i u drugim slučajevima koji se odnose na potvrde o ,,poznavanju” znanja albanskog jezika. ,,Biće izvršena i detaljna provjera i revizija izdatih potvrda. Vjerujem da je i kolega Đeka saglasan da je to važan put za očuvanje kredibiliteta prosvjete i obrazovanja, uključujući i ljudska prava. Zakon nije preporuka, niti je stvar političkog dogovora. Zakon mora važiti jednako za sve. A za njegovo kršenje – neko će morati da snosi odgovornost”, rekao je Dukaj.

Umjesto medijske potvrde znanja jezika, za vikend su na adrese elektronske pošte dvocifrenog broja osnovnih i srednjih škola  stigli zahtjevi kojima se traže kopije svih potvrda, uvjerenja, sertifikata i drugih isprava koje su zaposleni dostavljali kao dokaz o poznavanju albanskog jezika prilikom zasnivanja radnog odnosa. Zahtjev je potpisao predsjednik Albanskog foruma, potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj, a školama je upućen sa partijske adrese elektronske pošte.

Đeljošaj je Vijestima kazao da su potvrde zatražene nakon, kako tvrdi, ozbiljnih navoda da su pojedine isprave o poznavanju albanskog jezika kupljene ili da su ih izdavale neovlašćene institucije, a da su potom korišćene kao dokaz ispunjavanja zakonskih uslova za zapošljavanje. ,,Njihovu vjerodostojnost i zakonitost provjeriće nadležne institucije. Ko ima validnu potvrdu nema o čemu da brine”, rekao je Đeljošaj.

Direktori škola se sada obraćaju Ministarstvu prosvjete da ih uputi kako da odgovore na zahtjev potpredsjednika Vlade.

Za građane je znakovito da, pred početak nove školske godine, pored svih problema u obrazovanju, četiri ministra u Vladi vode javnu polemiku oko izbora direktorke jedne škole. Jasni su prioriteti, nacionalni i politički. Polemika se, na žalost, umjesto da otvori važna i ozbiljna pitanja poštovanja zakona i  funkcionisanja škola u  multietičnim sredinama, pretvorila u predizbornu kampanju sa uobičajenom, zapaljivom retorikom

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo