Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODLUKA DA SE GRADI HIDROELEKTRANA KOMARNICA UZBUDILA DUHOVE: Poslije potopa nema kajanja

Objavljeno prije

na

Geolozi upozoravaju na kvalitet tla, a ekolozi na uništenje prirode i zaštićenih vrsta, energetski stručnjaci sumnjaju u opravdanost  i rokove gradnje, mještani najavljuju otpor. Samo je Vlada odlučna da podigne branu

 

Starac se češkao po glavi gledajući kako betonsko čudo popunjava prostor između dva brda.

“Druže Blažo što će ovo biti?”, zapitao je tadašnjeg predsjednika Crne Gore koji je došao na gradilište.

Blažo Jovanović mu je spremno nacrtao mapu puta u komunizam: brana, elektrifikacija plus industrijalizacija jednako socijalizam, pa još malo lijevo…”

“Ali, ovdje se voda nikada nije sakupljala. Ponire…”

“Sakupljaće se, makar cijelo nikšićko polje obložili bakrom”, uzvratio je slavni heroj.

“Tako može”, pomirljivo će seljak.

Bakra nije bilo, ni vode, pa hidrocentala u Ozrinićima koja nikad nije proradila, svjedoči već sedam decenija o vremenu kad su snovi prkosili struci.

Povodom odluke o gradnji hidrocentrale Komarnica, neki su se prisjetili i ozrinićke legende. Jedno od važnijih upozorenja na koja se parlamentarna većina u crnogorskom parlamentu oglušila i usvojila Detaljni prostorni plan (DPP) za novo vještačko jezero dolazi od geologa. Ranija istraživanja ukazuju na rasjed koji bi mogao da proguta vodu.

Na veliku investiciju, padaju još dva bremena ozbiljnih argumenata – ekološki i energetski: uništavanje netaknute prirode i ugrožavanje biodiverziteta, problematičan rok izgradnje i povrata investicije…

Mještani pivske i šavničke opštine u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) najavili su i snažan otpor gradnji akumulacije koja treba da proguta bistre rijeke, čija se dna jasno vide i sa nekoliko stotina metara visokih okolnih brda.

U DPP se ističe da će ova HE potopiti kanjon Pridvorice i dio kanjona Komarnice, uz očuvanje najatraktivnijeg kanjona Nevidio.

„Pored riječnog ekosistema koji će biti u potpunosti izmijenjen u dužini od 13,7 km odnosno 16,7 km uzvodno od objekta brane i okolni terestični eko sistemi i pripadajuća staništa, u visini do kote od 811 metara nadmorske visine, će takođe biti uništeni zbog potapanja“, priznaje se u dokumentu.

Procjenjuje se da će godišnje HE na Komarnici proizvoditi 231,8 gigavat sati. Predračunska vrijednost elektrane od 168 megavat sati je 246,53 miliona eura. U Vladinom trećem paketu socio-ekonomskih mjera zbog pandemije korona virusa, uračunata su i 102,9 miliona eura koje će EPCG, kao koncesionar, investirati u ovu HE do 2024. godine. Ukupan iznos investicije sa projektima i analizama je 272, 2 miliona eura, pa se računa na bar još jednog partnera.

Upozorenja inženjera geologije i poslanika Strahinje Bulajića i njegovog kolege Srđana Milića, o tome da nisu ispunjeni geotehnički uslovi izgradnje brane nisu naišli na razumijevanje vladajuće većine.

Bulajić je upozorio na geološki elaborat iz 2011. godine, kojim se traže dodatna istraživanja.

„Imate u lijevom oporcu brane rasjednu zonu dugu kilometar, kilometar i po, široku 15 metara, koja je potpuno prazna. To geolozima, hidrogeolozima, posebno inžinjerskoj geologiji mnogo govori. Tu je bilo priče da se zarotira brana za pet, šest stepeni… Šta se time rješava? U inžinjersko-geološkom smislu možda nešto, u hidrogeološkom ama baš ništa “, kazao je Bulajić.

I Milić je naznačio da nije ispitan teren i vodopropusnost brane.

“Iz Vlade kažu da su sačuvali kanjon Nevidio. Svejedno što ga oni čuvaju, ako ne znaju koja je vodopropusna moć tamo gdje će da grade branu”, kazao je Milić.

Rukovodilac Direkcije za razvoj i inženjering EPCG Ivan Mrvaljević se poziva na novo projektantsko rješenje i geofizička istraživanja izvedena u februaru ove godine.

“Projektant je sad na određeni način optimizovao dispoziciju same brane, pomjerio je za nekih 30 metara. Kako je i predviđeno Zakonom o geološkim istraživanjima, nakon završetka procedure usvajanja detaljnog prostornog plana uradićemo i dodatna istraživanja, planiramo već u septembru. Ovim dodatnim geološkim radovima, kako po našim tako i po očekivanjima stručnog tima projektanta, sa tim lijevim bokom neće i ne može biti problema”, naglasio je Mrvaljević za CIN -CG.

Teško i za alpiniste

Dio prostora koji će biti potopljen nije mogao biti ispitan zbog nepristupačnosti, ali profesor Danilo Mrdak, autor Strateške procjene uticaja (SPU), koja je prethodila planskom dokumentu, u razgovoru za CIN-CG ocjenjuje da je to područje dovoljno istraženo.

“Potpuno istraživanje ovakvog terena zahtijevalo bi nevjerovatnu logistiku i alpinističku ekipu, koja bi konstatno morala da bude sa istraživačima. I tada vjerovatno ne bismo otkrili nešto više od onoga što sada znamo, ali bi bili sigurni šta gubimo”, kazao je Mrdak.

Za ekologa iz NVO “KOD” Vuka Ikovića autori SPU su odobrili gradnju time što su preporučili brisanje Komarnice iz EMERALD područja.

“Dokument čiji je zadatak da preispita dugoročni uticaj hidroelektrane na ljude i prirodu, ni u jednom dijelu ne remeti namjere investitora, čak podržava apsolutnu prenamjenu prostora”, kazao je Iković za CIN-CG.

Izgradnja hidorelektrana na zaštićenim rijekama, ističe Iković, nije razvoj, jer uzrokuje njihovo nestajanje. On smatra i da nije opravdano da nešto što je priroda stvarala milionima godina “zbrišemo zarad projektovanih 10 miliona eura prihoda godišnje, koje možemo prihodovati i na druge načine, a da rijeka ostane slobodna i netaknuta”.

“Izgubićemo brojne izvore, slapove, vodopade, brzake, bukove, visoke – okomite stijene, kaskade i prirodne bunare. Potapanjem Komarnice nestalo bi 305 hektara zaštitnih i privrednih šuma. Specifičan prostor naseljavaju vrste koje su usko vezane samo za takve uslove života koje će većinom nestati potapanjem kanjona. U njemu je izražen određeni stepen endemizma koji nije dovoljno istražen. Nije isključeno da se pojedine vrste biljaka ili životinja nalaze samo u kanjonu Komarnice i nigdje drugo u svijetu”, kazao je Iković.

Iz Agencije za zaštitu životne sredine saopštili su za CIN- CG da nemaju spisak zaštićenih životnjskih i biljnih vrsta na području Komarnice.

Doktorantkinja Njemačke savezne fondacije za životnu sredinu, Helena Hudek koja je istraživala Komarnicu kaže da je tamo gdje je planirana hidroakumulacija zadnji dio rijeke na kojem je još očuvana izvorna fauna beskičmenjaka.

“Kao primjer ću navesti vrstu iz reda Ephemeroptera (jednodnevki) Epeorus yugoslavicus, ta vrsta je dosta rijetka i ugrožena na području Zapadnog Balkana”, rekla je Hudek za CIN-CG.

U MORT-ovoj Informaciji o statusu Emerald područja iz 2015. godine stoji da se na spisku nalazi i Komarnica. “Ova područja predstavljaju potencijalna NATURA 2000 područja-ekološke mreže od značaja za Evropu”, piše u dokumentu.

Iako se u DPP napominje da Emerald još nije proglašena kao zvanična mreža zaštićenih područja, to je “od velike ekološke važnosti za identifikovane ugrožene vrste i tipove staništa koji su zaštićeni Bernskom konvencijom”.

Pod vodom će se naći hrastove šume, obalne vrbe, narcisa, medvjeđa lijeska, Pančićev maklen, planinski javor…

U SPU je konstatovano i da će doći će do trajnog gubitka izvora Dubrovska vrela, kao i do značajnog zamućena nizvodno od brane, te da će se to najbolje ogledati u Pivskom jezeru.

Ne sporeći loše uticaje buduće akumulacije, profesor Mrdak, ipak, kaže, da kada bi mogao da bira između nje i brojnih mini hidroelektrana, odlučio bi se za Komarnicu. Time bi se, kaže, spasio veliki broj potoka koje imaju funkciju za prihranjivanje rijeka, kao što imaju aluvile u plućima.

Savjetnica Benkvoča za energetiku jugoistočne Evrope, sa specijalizacijom za hidroelektrane na Zapadnom Balkanu, Pipa Galop za CIN-CG kaže da “nije moguće izbrisati mogućnost da se to područje proglasi Emerald ili Natura 2000 samo zbog toga što se tamo želi izgraditi HE.

“Bugarska je godinama pregovarala sa Evropskom komisijom zbog takvih pokušaja da izbaci vrijedne lokacije iz popisa predloženih za Naturu 2000, jer su htjeli izgraditi skijališta i druge objekte. Uglavnom im nije uspjelo i sad ima relativno veliko područje pod zaštitom Natura 2000”, istakla je Galop.

Galop: Realno je 10 godina

EPCG procjenjuje da će HE na Komarnici početi sa radom 2026. godine, s tim što će do kraja godine uraditi idejni, a iduće započeti glavni projekat.

Pipa Galop, međutim, kaže je to nerealno prije 2030. godine.

“Za ovako velike projekte, posebno za države kao što je Crna Gora, ambiciozno je reći da će biti gotovi za manje od deset godina, a da nema ni glavnog projekta”, kazala je Galop.

Mrvaljević je istakao da je namjera EPCG da nađu ugovarača čiji će posao biti izrada glavnog projekta, fabrikacija, isporuka i montaža opreme i izvođenje građevinskih radova.

“Sve u jednom, tzv. EPC pristup kako se uobičajeno i radi kod velikih mega projekata u energetici i infrastrukturi”, kazao je Mrvaljević.

Konsultant za energetiku Momir Škopelja smatra da je teško reći da li je “Crnoj Gori sa energetskog aspekta potrebna HE Komarnica”

“Da nijesu u toku postupci realizacije više elektroenergetskih projekata (solarna elektrana od 250 MW, vjetroelektrana Gvozd sa nešto preko 50 MW, još jedna vjetroelektrana iznad Budve, više novih mHe, rekonstrukcija TE Pljevlja), rekao bih da je potrebna. Čak i ako se uzme u obzir da će da se gradi toliko objekata, ne bih mogao reći da nije potrebna, nego prije da je njena pozicija neodgovarajuća”, kazao je Škopelja.

Za razliku od njega Galop smatra da HE na Komarnici nije potrebna, posebno kada se uzme u obzir devastacija prirodnog bogatstva.

“Moje mišljenje je da Crna Gora ne treba dodatne hidroelektrane, nego da radi na povećanju udjela solarnih panela i vjetroelekrana, kao i na smanjenju gubitaka u distribuciji i korištenja struje za grijanje. Koliko i kad treba dodatni proizvodni kapacitet zavisi od toga kada će se zatvoriti KAP i TE Pljevlja”, kazala je Galop.

Za Škopelju je nerealna prognoza potrošnje, a metodologija problematična. On smatra da obim i kvalitet objavljene analize isplativosti HE Komarnica ne zadovoljavaju potrebe takvog projekta.

“Operiše se sa potrošnjom električne energije u Crnoj Gori od 5791 gigavat sati u 2025. godini, a zna se da je u 2019. iznosila 3.482,82 gigavat sati. Nejasno je na osnovu čega je povećanje od 66,3 odsto za šest godina, što predstavlja rast od oko 10 odsto godišnje. Takva nerealnost daje iskrivljenu sliku da će Crna Gora u predstojećem periodu imati potrebu za energijom iz svih proizvodnih kapaciteta za koje su date saglasnosti za izgradnju”, kazao je Škopelja za CIN-CG.

Njemu je nejasno “zašto su među toliko energetskih berzi uzeti podaci sa EEX berze u Mađarskoj kad EPCG tamo ne prodaje ni kilovat”.

“Možda zato jer je to najskuplja berza, pa takvi podaci rezultiraju najboljim pokazateljima za HE Komarnica? Teško je govoriti o kretanju cijena električne energije kroz 10 ili 15 godina, ali u toj tabeli je već za ovu godinu unesena pogrešna cijena od 52 eura po megavat satu, a EPCG prodaje najveći dio nešto preko 42 eura” navodi Škopelja.

Galop je istakla da niko ne može znati cijene struje u budućnosti, jer ni sadašnji trendovi u EU nemaju kontinuirani rast. Zato treba napraviti analizu rizika u slučaju da cijene budu iste, ili niže. Ona tvrdi da bi trenutni prioritet energetskom sistemu trebalo da budu gubici u distributivnoj mreži, koji su u Crnoj Gori u 2018. godini bili 13,83 odsto, a u EU između 2,1 i 9 procenata.

Trećim paketom Vlada je najavila da će se za rekonstrukciju mreže do 2024. godine CEDIS izdvojiti 170 miliona eura.

Trenutno se radi na nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP) koji će dati ažurirani pregled proizvodnje i potrošnje električne energije i prognoze za budućnost. Treba čekati taj dokument prije nego što se odlučuje da li je HE Komarnica i dalje relevantna ili ne”, kazala je Galop. Ona ističe da “Crna Gora već proizvodi veliki postotak električne energiju iz HE, između 40 do 60 odsto domaće proizvodnje”.

Iz EPCG podsjećaju na Regionalnu strategiju za održivi razvoj hidroenergije Investicionog okvira za zapadni Balkan (WBIF), u kome piše da nema ozbiljnijih prepreka za izgradnju HE Komarnica.

„Dokument koji je rađen pod okriljem Fonda za Zapadni Balkan u skladu je sa svim regulativama EU i tamo je Komarnica prepoznata kao projekat koji spada u grupu kod kojih ne postoje značajniji problemi i izazovi sa ekološkog aspekta”, kazao je Mrvaljević.

Galop smatra da EK nije dala zeleno svjetlo, jer u sažetku pomenute studije piše kako se ni na koji način ne može smatrati da odražava stavove EU, te da lista od 45 projekata ne označava koji hidroenergetski projekat treba graditi.

“Svi hidroenergetski projekti na ovoj listi (i svi budući hidroenergetski projekti) trebalo bi da budu podvrgnuti daljem istraživanju tehničkih, finansijskih, socijalnih i ekoloških mogućnosti, kao i daljem određivanju područja Natura 2000 i ne-zonama od strane Svjetske banke kako bi se osiguralo da se projekti realizuju sa minimalnim uticajem”, citira Galop dio iz dokumenta.

Mrvaljević ističe i dokument Analiza o pravednoj tranziciji energetskog sektora – Zeleni plan za Pljevlja, koji je rađen od strane NVO Green Home.

“U kom se upravo navodi da izgradnja HE Komarnica predstavlja realno rješenje koje uz poštovanje najviših ekoloških standarda može predstavljati jedan od ključnih poteza Crne Gore u pravcu obezbjeđivanja rješenja prihvatljivog sa stanovišta klimatskih promjena“, kaže Mrvaljević. Iz NVO “Green Home” su za CIN-CG saopštili da zbog preopterećenosti poslom ne mogu obezbijediti sagovornika na temu izgradnje HE na Komarnici.

Stanovnici Pive i Šavnika i pored javne rasprave koja se uskoro završava, kažu da još nijesu rekli posljednju riječ.

 

Mještani: Neće moći

Na planiranu izgradnju hidroelektrane na rijeci Komarnici žitelji ovog područja uzvraćaju otporom.

Velizar Kasalica koji živi u blizini rijeke je kazao za CIN-CG da neće dozvoliti da se uništi netaknuti prirodni tok, te da ne vjeruje da će sve ići po planu i ako se izgradi HE.

“Svi znamo da će se pojaviti bujica, erozija i poplava. Evo neka bude ta famozna kota nadmorske visine 811, gdje oni garantuju da se neće potpopiti kanjon Nevidio, niti šavničko naselje nego da će doći 15 metara od tog najatraktivnijeg dijela. Otkud oni mogu garantovati da kad padne kiša, kao što zna nevrijeme da bude, kada sva ta voda se sjuri sa Durmitora kako će je kanjon Nevidio uopšte prihvatiti”, kazao je Kasalica.

Darko Stijepović, iz NVO Centar za razvoj Durmitora ističe da će dobrobit imati samo investitori, te smatra da će više koristi i novca donijeti turistička valorizacija.

“Ako analiziramo turističke posjete prirodnih bogatstava u okolini vidimo da pravilna turistička valorizacija Komarnice može da donese velike sume. To su naše prirodne ljepote, voda, zemlja, vazduh i to treba da koristi investitor, koji će proizvoditi struju i nama je prodavati. Nama će prodati naše”, kaže Stijepović.

On naglašava da postoje samo pet takvih kanjona u jugoistočnoj Evropi: kanjon Neretve, Komarnice, Pive, Morače i Tare.

“Šveđani i Italijani su sve svoje rijeke potopili. Zato mi možemo da prodamo ono što oni nemaju, jer njihovi građani nikad nisu vidjeli slobodnu rijeku, to je za njih atrakcija”, kazao je Stijepović.

On je najavio intenzivnije proteste kako se HE na Komarnici ne bi gradila.

Protiv izgradnje HE i za diversifikaciju turističke ponude preko ruralnog turizma i poljoprivrede je i dugogodišnja konsultantkinja i ekspertkinja za turizam i održivi razvoj, Kirsi Hivarinen iz Finske, koja živi u Šavniku.

Ona tvrdi da je ovo područje sa brojnim selima idealno, te da će biti aktuelnije nakon pandemije koronavirusa. Dodaje da bi sav taj ambijent ugrozila izgradnja HE, jer osim vrhunske nacionalne biciklističke staze, tu je i „Via Dinarica“ i brojne mogućnosti za kanjoning, flaj fišing, dakle turizam u funkciji zaštite prirode, što se i jako dobro isplati:

“Gosti koji putuju kako bi saznali više o već pomenutom i uživali u prirodnim bogatstvima plaćaju od 70 do 321 eura po danu”, kazala je Hivarinen, koja preporučuje da se iznos potreban za izgradnju HE preusmjeri u energetsku efikasnost seoskih domaćinstava. Tvrdi da bi na taj način Vlada uložila u svakog građanina, a ne u šačicu povlašćenih pojedinaca.

Ugostitelj iz Pive Novica Gogić poučen iskustvom izgradnje HE “Mratinje” ističe da će stanovništvo ovog kraja imati male koristi od nove elektrane, jer i u HE Piva radi veoma mali broj ljudi iz ovog kraja, “najviše deset odsto”.

“Mi bi od izgradnje imali kratkoročno finansijsku korist, dolazili bi ljudi ovdje da jedu i spavaju, ali nije sve u parama. Moramo da sačuvamo prirodu za potomke”, kazao je Gogić.

 

Dvije opcije partnerstva

Mrvaljević tvrdi da će se udovoljiti Vladi da EPCG bude većinski vlasnik HE.

“Hoćemo li mi to da radimo sa Francuzima, Izraelcima, kao većinski vlasnici i imamo udio, na primjer od 51 ili 80 odsto, pa ćemo uzeti kredit od neke međunarodne finansijske organizacije, beskamatni, razvojni, od Svjetske banke, Njemačke razvojne banke – to je opcija jedan”, ističe Mrvaljević.

U opciji dva postoji mogućnost privatnog – javnog partnerstva.

“Mislim da nećemo imati problema u biranju partnera. Kao primjer ću navesti njemačkog giganta Hojt koji je 2008. godine bio zainteresovan da sa nama razvija projekat”, kazao je Mrvaljević.

Ines Mrdović iz NVO Akcije za socijalnu pravdu smatra privatno-javno partnerstvo nepoželjnim i u hibridnim sistemima podložnim korupciji.

„Radi se o projektima gdje privatni partner očekuje ekstra profit i u kojima se uvijek dobro zaštiti garancijama javnog partnera. Te garancije su obično vezane za cijene usluga, a u konkretnom ih plaćamo mi kroz račun za struju“, kaže Mrdović.

Alisa HAJDARPAŠIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo