Povežite se sa nama

MONITORING

Decenija duvanske istrage

Objavljeno prije

na

Sutkinja Rosa Kalija di Pinto nastaviće 19. aprila pred Sudom u Bariju preliminarno saslušanje po zahtjevu tužilaštva da se pokrene sudski proces protiv crnogorskih i srpskih državljana i grupe osumnjičenih italijanskih mafioza. Tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontesulja okrivljuju ,,duvanski kartel i institucionalni vrh Crne Gore za pripremu, organizaciju i izvođenje kriminalnog posla korišćenjem resursa organizovane mafije”. Narednih mjeseci će se definitivno znati da li će epilog istrage duge deceniju biti suđenje za ,,šverc duvana” ili, ,,tranzit cigareta”, kako se kod nas zvanično naziva. Tužilaštvo je prikupilo zamašnu dokumentaciju iz desetak država, uključujući i of-šor destinaciju Aruba (ostrvsku državu u Karibima), radi provjere kanala pranja novca. Na posljednjem ročištu, koje je održano 18. januara ove godine, tužilaštvo je zahtijevalo odlaganje zbog prijevoda dokaza koji su pribavljeni iz Arube.
Tokom svih ovih godina se italijanska istraga u Crnoj Gori koristila i kao sredstvo političkih borbi. U paljbi javnih optužbi i kontraoptužbi kao da je zaboravljena hronologija istrage koja, po vremenskom trajanju i kompleksnosti, upućuje na zaključak o njenoj ozbiljnosti.

Istragu je dr Šelzi, iz odsjeka za anti-mafijaške istrage tužilaštva u Bariju, pokrenuo 1999. po osnovu teritorijalne jurisdikcije, jer su se na udaru našli pripadnici mafijaške organizacije Sveta ujedinjena kruna iz regije Pulja. Utvrđeno je da švercovane cigarete u Italiju pristižu pomorskim putem iz Crne Gore.
Dosad objavljena dokumentacija – poput prisluškivanih razgovora Dušanke Pešić, koja je bila na dužnosti trgovinskog konzula Crne Gore u Milanu – svjedoči da su Šelzijevom istragom crnogorski građani obuhvaćeni i prije nego što je 27. novembra 2001. tužilaštvo i službeno pokrenulo postupak kako bi pronašlo i dokumentovalo podatke o ,,jugoslovenskim partnerima” Svete ujedinjene krune, sa radnom pretpostavkom da su oni ,,unutar institucionalnog vrha”.

U to vrijeme, dimenzije ,,šverca duvana” nijesu bile tajna ni za koga, jer je zagrebački Nacional do septembra 2001. objavio glavne činjenice iz famoznog serijala o ,,mafijaškom bosu Balkana”, Stanku Subotiću i njegovim partnerima, od kojih je glavni Milo Đukanović. I Srećko Kestner, koji je sa Subotićem 1990-ih imao zajedničke of-šor firme, dotad se oglasio intervjuom u Nacionalu.
Paralelno sa istragom iz Barija, tužilaštvo u Napulju je 2000. odmah kao glavni target izabralo Đukanovića, jer ga je povezalo sa kriminalnom organizacijom Paola Savina. Raspolagalo je dokazima da je Đukanović, preko povezanih lica, izdao Savinu licence za ,,šverc” alijas ,,tranzit”. Napuljski sud je juna 2003. odbacio zahtjev da se protiv Đukanovića odobri mjera istražnog pritvora. Uslijedila je žalba Apelacionom sudu na tu presudu, ali je ona odbijena aprila 2004. sa obrazloženjem da Đukanović, kao premijer, ima međunarodni imunitet od krivičnog gonjenja. Nova žalba napuljskog tužilaštva je uslijedila pred trećestepenim Kasacionim sudom Italije koji je presudom od 17. septembra 2004. usvojio žalbu i zaključio da Đukanović nema međunarodni imunitet, jer Crna Gora, u to vrijeme, nije bila nezavisna država. Napuljsko tužilaštvo je potom svoje dokaze predalo dr Šelziju koji je objedinio istragu a odluku Kasacionog suda Italije takođe priključio svojim spisima.
U međuvremenu, dr Šelzi je 24. jula 2003. poslao investigatore DIA (Direzione Investigativa Antimafia) u stan na adresi Via Andera Solari br. 32 u Milano, gdje je bilo prijavljeno sjedište ,,crnogorske diplomatske misije” koju je vodila Dušanka Pešić. DIA je obavila pretres i zaplijenila dokumentaciju. U njenim telefonskim imenicima bili su telefonski brojevi Mila i Aca Đukanovića, zatim Andrije Draškovića (u Beogradu osuđen kao ubica, sada takođe na Šelzijevoj optužnici), Stanka Subotića, Duška Ban (radio u Subotićevoj firmi Mia)…
DIA je presrijetala i telefonske razgovore Pešićeve sa braćom Đukanović, Milanom Roćenom, Duškom Markovićem, Veselinom Barovićem, Andrijom Jovićevićem (tadašnji šef policije)… Njeni prisluškivani razgovori sa Paolom Savinijem i drugim povezanim licima, sada su glavni dokazni materijal za tužilaštvo u Bariju da je bila umiješana i u krivično djelo ometanja istrage. Početkom 2001. Dušanka Pešić je u razgovoru sa Savinijem bila zabrinuta da bi tada uhapšeni mafiozo Franko Dela Toro mogao kazati da je bio ,,predstavnik crnogorske vlade”. Dela Toro je, naime, preko firme Santa Monika iz Paname jula 1996. sklopio sa firmom MTT (Veselin Barović i Branko Vujošević) u Podgorici ugovor i ovlašćenje da uvozi, skladišti i drugim distributerima naplaćuje ,,tranzitnu taksu”.
Santa Monika je zauzvrat uplaćivala enormne sume MTT-u preko povezanih firmi u inostranstvu. Za Pešićevu je Dela Toro 1997. kupio u Milanu audi A4 a dr Šelzi navodno ima i dokaze da je od njega ,,periodično uzimala veće sume novca”.
Događaji od 1997. do 2000. su intrigantna sekvenca i za crnogorske poreske obveznike, jer u optužnici Šelzija i Pontesulje piše da imaju dokaze da je samo u tom intervalu iz Crne Gore iznijeto 1,2 milijarde njemačkih maraka. Zvanični budžet Crne Gore bio je tada proglašen ,,državnom tajnom”! Ministar finansija Predrag Goranović je, tokom rasprave u parlamentu decembra 1996, u lice javnosti kazao: ,,Nikada nećete znati stanje deviznih rezervi, jer to je par ekselans državna tajna”. U dokumentaciji tužilaštva u Bariju nalaze se činjenice i o transakcijama Podgoričke banke, tada u državnom vlasništvu, koja je na dolarske račune Jugopetrola iz Kotora, takođe u državnom vlasništvu, uplaćivala za 1997. i 1998. sume u ukupnoj vrijednosti od najmanje oko 37 miliona dolara; transakcije su, tvrdi Šelzi, bili u vezi sa ,,švercom duvana”.
Istraga tužilaštva u Bariju je okončana do maja 2007, potom su Đukanovića, Pešićevu, Barovića, Vujoševića, Subotića i Draškovića, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića i Branislava Brana Mićunovića, obavijestili da se nalaze na spisku optuženih.

U optužnom prijedlogu za Đukanovića piše da je, koristeći institucionalni položaj u Crnoj Gori, od 1994. do 2002. organizovao šverc duvana, bio lider organizacije kamorističkog tipa (Kamora – mafija iz Napulja), imao saradnju sa poznatim kriminalcem Dela Toreom i da je pokušao je da omete istragu. Đukanović se javio dr Šelziju i saslušan je marta 2008. godine, neposredno nakon stupanja na dužnost premijera i sticanja imuniteta po međunarodnom pravu. ANSA je objavila kako je naš premijer, tokom šestoiposatnog efektivnog iskaza, odgovarao na oko 80 Šelzijevih pitanja.

Uslijedio je zahtjev tužilaštva sutkinji Di Pinto da se istražni postupak arhivira.Tumačenje pojma ,,arhiviranje” bila je tema kontroverznih ocjena. Đukanovićev advokat, dr Enriko Tućilo, jesenas je za Pobjedu kazao: ,,Istraga se može sprovoditi ili napuštiti. Ona može rezultirati dokazima ili nedostatkom dokaza. Odatle nejasnoća i igra riječi. Presude mogu biti definitivne (pravosnažne) kada i ako definišu ‘slučaj’ na osnovu dokaza. Ali, ako govorimo o istrazi, šta možemo smatrati ‘definitivnim’? U pitanju je arhiviranje”.

Po zahtjevu tužilaštva za ,,arhiviranja”, sutkinja Di Pinto je, tvrdi Dan, odlučila u februaru prošle godine. Glavni tužilac u Bariju, Antonio Laudati, rekao je: ,,Postoji odluka sudije da ima imunitet. U takvoj situaciji, prema propisima, proces se ne nastavlja, tužilac ne može da ispostavlja nikakve zahtjeve i sud zato nema o čemu da odlučuje”.
Jurisdikcija tužilaštva iz Barija za krivično gonjenje Đukanović, međutim, mogla bi biti ,,dearhivirana” nakon i ukoliko on jednog dana ne bude na funkciji koja mu ne obezbjeđuje imunitet po međunarodnom pravu.

Naš Ustav takođe zabranjuje izručenje crnogorskih državljana, pa se postavlja pitanje dostupnosti ukoliko sutkinja Di Pinto odluči da prihvati optužnici i pokrene proces protiv Pešićeve, Barovića, Vujoševića, Ivaniševića i Mićunovića. Glavni tužilac Laudati se usprotivio opciji da predmet predaju crnogorskom tužilaštvu: ,,Odlučni smo da proces dovedemo do kraja. U tom smislu, spremni smo da sarađujemo i sa tužilačkim organizacijama susjednih zemalja, ali, što se nas tiče, ovaj proces treba da bude završen u Italiji”.

Dokument

Oracio Poro, ubijen 25.marta 2009. u Italiji, bio je jedan od glavnih organizatora ,,šverca duvana” od sredine 1990-ih. U Crnoj Gori je 1996. dobio službeni dokument – Stalnu dozvolu za kretanje i zadržavanje na graničnom prijelazu. Poro je uhapšen 1998. u Crnoj Gori i izručen italijanskim vlastima. Dao je iskaz Đuzepeu Šelziju. Zbog činjenice da je, jedno vrijeme, Poro bio u programu zaštite svjedoka, pretpostavlja se da ga je mafija teretila kao doušnika.
Dokument Oraciju Poru, MUP Crne Gore – CB Bar je izdao na lažno ime Ferdinando Pugliese, koje je imao na italijanskom pasošu. U spisima tužilaštva u Bariju navode podatak da je crnogorska policija nesumnjivo znala pravi identitet Oracija, jer se na dokumentu koji mu je izdao CB Bar vidi da je prekriženo njegovo pravo ime i dopisano lažno.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo