Sutkinja Rosa Kalija di Pinto nastaviće 19. aprila pred Sudom u Bariju preliminarno saslušanje po zahtjevu tužilaštva da se pokrene sudski proces protiv crnogorskih i srpskih državljana i grupe osumnjičenih italijanskih mafioza. Tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontesulja okrivljuju ,,duvanski kartel i institucionalni vrh Crne Gore za pripremu, organizaciju i izvođenje kriminalnog posla korišćenjem resursa organizovane mafije”. Narednih mjeseci će se definitivno znati da li će epilog istrage duge deceniju biti suđenje za ,,šverc duvana” ili, ,,tranzit cigareta”, kako se kod nas zvanično naziva. Tužilaštvo je prikupilo zamašnu dokumentaciju iz desetak država, uključujući i of-šor destinaciju Aruba (ostrvsku državu u Karibima), radi provjere kanala pranja novca. Na posljednjem ročištu, koje je održano 18. januara ove godine, tužilaštvo je zahtijevalo odlaganje zbog prijevoda dokaza koji su pribavljeni iz Arube.
Tokom svih ovih godina se italijanska istraga u Crnoj Gori koristila i kao sredstvo političkih borbi. U paljbi javnih optužbi i kontraoptužbi kao da je zaboravljena hronologija istrage koja, po vremenskom trajanju i kompleksnosti, upućuje na zaključak o njenoj ozbiljnosti.
Istragu je dr Šelzi, iz odsjeka za anti-mafijaške istrage tužilaštva u Bariju, pokrenuo 1999. po osnovu teritorijalne jurisdikcije, jer su se na udaru našli pripadnici mafijaške organizacije Sveta ujedinjena kruna iz regije Pulja. Utvrđeno je da švercovane cigarete u Italiju pristižu pomorskim putem iz Crne Gore.
Dosad objavljena dokumentacija – poput prisluškivanih razgovora Dušanke Pešić, koja je bila na dužnosti trgovinskog konzula Crne Gore u Milanu – svjedoči da su Šelzijevom istragom crnogorski građani obuhvaćeni i prije nego što je 27. novembra 2001. tužilaštvo i službeno pokrenulo postupak kako bi pronašlo i dokumentovalo podatke o ,,jugoslovenskim partnerima” Svete ujedinjene krune, sa radnom pretpostavkom da su oni ,,unutar institucionalnog vrha”.
U to vrijeme, dimenzije ,,šverca duvana” nijesu bile tajna ni za koga, jer je zagrebački Nacional do septembra 2001. objavio glavne činjenice iz famoznog serijala o ,,mafijaškom bosu Balkana”, Stanku Subotiću i njegovim partnerima, od kojih je glavni Milo Đukanović. I Srećko Kestner, koji je sa Subotićem 1990-ih imao zajedničke of-šor firme, dotad se oglasio intervjuom u Nacionalu.
Paralelno sa istragom iz Barija, tužilaštvo u Napulju je 2000. odmah kao glavni target izabralo Đukanovića, jer ga je povezalo sa kriminalnom organizacijom Paola Savina. Raspolagalo je dokazima da je Đukanović, preko povezanih lica, izdao Savinu licence za ,,šverc” alijas ,,tranzit”. Napuljski sud je juna 2003. odbacio zahtjev da se protiv Đukanovića odobri mjera istražnog pritvora. Uslijedila je žalba Apelacionom sudu na tu presudu, ali je ona odbijena aprila 2004. sa obrazloženjem da Đukanović, kao premijer, ima međunarodni imunitet od krivičnog gonjenja. Nova žalba napuljskog tužilaštva je uslijedila pred trećestepenim Kasacionim sudom Italije koji je presudom od 17. septembra 2004. usvojio žalbu i zaključio da Đukanović nema međunarodni imunitet, jer Crna Gora, u to vrijeme, nije bila nezavisna država. Napuljsko tužilaštvo je potom svoje dokaze predalo dr Šelziju koji je objedinio istragu a odluku Kasacionog suda Italije takođe priključio svojim spisima.
U međuvremenu, dr Šelzi je 24. jula 2003. poslao investigatore DIA (Direzione Investigativa Antimafia) u stan na adresi Via Andera Solari br. 32 u Milano, gdje je bilo prijavljeno sjedište ,,crnogorske diplomatske misije” koju je vodila Dušanka Pešić. DIA je obavila pretres i zaplijenila dokumentaciju. U njenim telefonskim imenicima bili su telefonski brojevi Mila i Aca Đukanovića, zatim Andrije Draškovića (u Beogradu osuđen kao ubica, sada takođe na Šelzijevoj optužnici), Stanka Subotića, Duška Ban (radio u Subotićevoj firmi Mia)…
DIA je presrijetala i telefonske razgovore Pešićeve sa braćom Đukanović, Milanom Roćenom, Duškom Markovićem, Veselinom Barovićem, Andrijom Jovićevićem (tadašnji šef policije)… Njeni prisluškivani razgovori sa Paolom Savinijem i drugim povezanim licima, sada su glavni dokazni materijal za tužilaštvo u Bariju da je bila umiješana i u krivično djelo ometanja istrage. Početkom 2001. Dušanka Pešić je u razgovoru sa Savinijem bila zabrinuta da bi tada uhapšeni mafiozo Franko Dela Toro mogao kazati da je bio ,,predstavnik crnogorske vlade”. Dela Toro je, naime, preko firme Santa Monika iz Paname jula 1996. sklopio sa firmom MTT (Veselin Barović i Branko Vujošević) u Podgorici ugovor i ovlašćenje da uvozi, skladišti i drugim distributerima naplaćuje ,,tranzitnu taksu”.
Santa Monika je zauzvrat uplaćivala enormne sume MTT-u preko povezanih firmi u inostranstvu. Za Pešićevu je Dela Toro 1997. kupio u Milanu audi A4 a dr Šelzi navodno ima i dokaze da je od njega ,,periodično uzimala veće sume novca”.
Događaji od 1997. do 2000. su intrigantna sekvenca i za crnogorske poreske obveznike, jer u optužnici Šelzija i Pontesulje piše da imaju dokaze da je samo u tom intervalu iz Crne Gore iznijeto 1,2 milijarde njemačkih maraka. Zvanični budžet Crne Gore bio je tada proglašen ,,državnom tajnom”! Ministar finansija Predrag Goranović je, tokom rasprave u parlamentu decembra 1996, u lice javnosti kazao: ,,Nikada nećete znati stanje deviznih rezervi, jer to je par ekselans državna tajna”. U dokumentaciji tužilaštva u Bariju nalaze se činjenice i o transakcijama Podgoričke banke, tada u državnom vlasništvu, koja je na dolarske račune Jugopetrola iz Kotora, takođe u državnom vlasništvu, uplaćivala za 1997. i 1998. sume u ukupnoj vrijednosti od najmanje oko 37 miliona dolara; transakcije su, tvrdi Šelzi, bili u vezi sa ,,švercom duvana”.
Istraga tužilaštva u Bariju je okončana do maja 2007, potom su Đukanovića, Pešićevu, Barovića, Vujoševića, Subotića i Draškovića, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića i Branislava Brana Mićunovića, obavijestili da se nalaze na spisku optuženih.
U optužnom prijedlogu za Đukanovića piše da je, koristeći institucionalni položaj u Crnoj Gori, od 1994. do 2002. organizovao šverc duvana, bio lider organizacije kamorističkog tipa (Kamora – mafija iz Napulja), imao saradnju sa poznatim kriminalcem Dela Toreom i da je pokušao je da omete istragu. Đukanović se javio dr Šelziju i saslušan je marta 2008. godine, neposredno nakon stupanja na dužnost premijera i sticanja imuniteta po međunarodnom pravu. ANSA je objavila kako je naš premijer, tokom šestoiposatnog efektivnog iskaza, odgovarao na oko 80 Šelzijevih pitanja.
Uslijedio je zahtjev tužilaštva sutkinji Di Pinto da se istražni postupak arhivira.Tumačenje pojma ,,arhiviranje” bila je tema kontroverznih ocjena. Đukanovićev advokat, dr Enriko Tućilo, jesenas je za Pobjedu kazao: ,,Istraga se može sprovoditi ili napuštiti. Ona može rezultirati dokazima ili nedostatkom dokaza. Odatle nejasnoća i igra riječi. Presude mogu biti definitivne (pravosnažne) kada i ako definišu ‘slučaj’ na osnovu dokaza. Ali, ako govorimo o istrazi, šta možemo smatrati ‘definitivnim’? U pitanju je arhiviranje”.
Po zahtjevu tužilaštva za ,,arhiviranja”, sutkinja Di Pinto je, tvrdi Dan, odlučila u februaru prošle godine. Glavni tužilac u Bariju, Antonio Laudati, rekao je: ,,Postoji odluka sudije da ima imunitet. U takvoj situaciji, prema propisima, proces se ne nastavlja, tužilac ne može da ispostavlja nikakve zahtjeve i sud zato nema o čemu da odlučuje”.
Jurisdikcija tužilaštva iz Barija za krivično gonjenje Đukanović, međutim, mogla bi biti ,,dearhivirana” nakon i ukoliko on jednog dana ne bude na funkciji koja mu ne obezbjeđuje imunitet po međunarodnom pravu.
Naš Ustav takođe zabranjuje izručenje crnogorskih državljana, pa se postavlja pitanje dostupnosti ukoliko sutkinja Di Pinto odluči da prihvati optužnici i pokrene proces protiv Pešićeve, Barovića, Vujoševića, Ivaniševića i Mićunovića. Glavni tužilac Laudati se usprotivio opciji da predmet predaju crnogorskom tužilaštvu: ,,Odlučni smo da proces dovedemo do kraja. U tom smislu, spremni smo da sarađujemo i sa tužilačkim organizacijama susjednih zemalja, ali, što se nas tiče, ovaj proces treba da bude završen u Italiji”.
Dokument
Oracio Poro, ubijen 25.marta 2009. u Italiji, bio je jedan od glavnih organizatora ,,šverca duvana” od sredine 1990-ih. U Crnoj Gori je 1996. dobio službeni dokument – Stalnu dozvolu za kretanje i zadržavanje na graničnom prijelazu. Poro je uhapšen 1998. u Crnoj Gori i izručen italijanskim vlastima. Dao je iskaz Đuzepeu Šelziju. Zbog činjenice da je, jedno vrijeme, Poro bio u programu zaštite svjedoka, pretpostavlja se da ga je mafija teretila kao doušnika.
Dokument Oraciju Poru, MUP Crne Gore – CB Bar je izdao na lažno ime Ferdinando Pugliese, koje je imao na italijanskom pasošu. U spisima tužilaštva u Bariju navode podatak da je crnogorska policija nesumnjivo znala pravi identitet Oracija, jer se na dokumentu koji mu je izdao CB Bar vidi da je prekriženo njegovo pravo ime i dopisano lažno.
Vladimir JOVANOVIĆ
HORIZONTI3 sedmice
FOKUS3 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice