Povežite se sa nama

MONITORING

Decenija duvanske istrage

Objavljeno prije

na

Sutkinja Rosa Kalija di Pinto nastaviće 19. aprila pred Sudom u Bariju preliminarno saslušanje po zahtjevu tužilaštva da se pokrene sudski proces protiv crnogorskih i srpskih državljana i grupe osumnjičenih italijanskih mafioza. Tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontesulja okrivljuju ,,duvanski kartel i institucionalni vrh Crne Gore za pripremu, organizaciju i izvođenje kriminalnog posla korišćenjem resursa organizovane mafije”. Narednih mjeseci će se definitivno znati da li će epilog istrage duge deceniju biti suđenje za ,,šverc duvana” ili, ,,tranzit cigareta”, kako se kod nas zvanično naziva. Tužilaštvo je prikupilo zamašnu dokumentaciju iz desetak država, uključujući i of-šor destinaciju Aruba (ostrvsku državu u Karibima), radi provjere kanala pranja novca. Na posljednjem ročištu, koje je održano 18. januara ove godine, tužilaštvo je zahtijevalo odlaganje zbog prijevoda dokaza koji su pribavljeni iz Arube.
Tokom svih ovih godina se italijanska istraga u Crnoj Gori koristila i kao sredstvo političkih borbi. U paljbi javnih optužbi i kontraoptužbi kao da je zaboravljena hronologija istrage koja, po vremenskom trajanju i kompleksnosti, upućuje na zaključak o njenoj ozbiljnosti.

Istragu je dr Šelzi, iz odsjeka za anti-mafijaške istrage tužilaštva u Bariju, pokrenuo 1999. po osnovu teritorijalne jurisdikcije, jer su se na udaru našli pripadnici mafijaške organizacije Sveta ujedinjena kruna iz regije Pulja. Utvrđeno je da švercovane cigarete u Italiju pristižu pomorskim putem iz Crne Gore.
Dosad objavljena dokumentacija – poput prisluškivanih razgovora Dušanke Pešić, koja je bila na dužnosti trgovinskog konzula Crne Gore u Milanu – svjedoči da su Šelzijevom istragom crnogorski građani obuhvaćeni i prije nego što je 27. novembra 2001. tužilaštvo i službeno pokrenulo postupak kako bi pronašlo i dokumentovalo podatke o ,,jugoslovenskim partnerima” Svete ujedinjene krune, sa radnom pretpostavkom da su oni ,,unutar institucionalnog vrha”.

U to vrijeme, dimenzije ,,šverca duvana” nijesu bile tajna ni za koga, jer je zagrebački Nacional do septembra 2001. objavio glavne činjenice iz famoznog serijala o ,,mafijaškom bosu Balkana”, Stanku Subotiću i njegovim partnerima, od kojih je glavni Milo Đukanović. I Srećko Kestner, koji je sa Subotićem 1990-ih imao zajedničke of-šor firme, dotad se oglasio intervjuom u Nacionalu.
Paralelno sa istragom iz Barija, tužilaštvo u Napulju je 2000. odmah kao glavni target izabralo Đukanovića, jer ga je povezalo sa kriminalnom organizacijom Paola Savina. Raspolagalo je dokazima da je Đukanović, preko povezanih lica, izdao Savinu licence za ,,šverc” alijas ,,tranzit”. Napuljski sud je juna 2003. odbacio zahtjev da se protiv Đukanovića odobri mjera istražnog pritvora. Uslijedila je žalba Apelacionom sudu na tu presudu, ali je ona odbijena aprila 2004. sa obrazloženjem da Đukanović, kao premijer, ima međunarodni imunitet od krivičnog gonjenja. Nova žalba napuljskog tužilaštva je uslijedila pred trećestepenim Kasacionim sudom Italije koji je presudom od 17. septembra 2004. usvojio žalbu i zaključio da Đukanović nema međunarodni imunitet, jer Crna Gora, u to vrijeme, nije bila nezavisna država. Napuljsko tužilaštvo je potom svoje dokaze predalo dr Šelziju koji je objedinio istragu a odluku Kasacionog suda Italije takođe priključio svojim spisima.
U međuvremenu, dr Šelzi je 24. jula 2003. poslao investigatore DIA (Direzione Investigativa Antimafia) u stan na adresi Via Andera Solari br. 32 u Milano, gdje je bilo prijavljeno sjedište ,,crnogorske diplomatske misije” koju je vodila Dušanka Pešić. DIA je obavila pretres i zaplijenila dokumentaciju. U njenim telefonskim imenicima bili su telefonski brojevi Mila i Aca Đukanovića, zatim Andrije Draškovića (u Beogradu osuđen kao ubica, sada takođe na Šelzijevoj optužnici), Stanka Subotića, Duška Ban (radio u Subotićevoj firmi Mia)…
DIA je presrijetala i telefonske razgovore Pešićeve sa braćom Đukanović, Milanom Roćenom, Duškom Markovićem, Veselinom Barovićem, Andrijom Jovićevićem (tadašnji šef policije)… Njeni prisluškivani razgovori sa Paolom Savinijem i drugim povezanim licima, sada su glavni dokazni materijal za tužilaštvo u Bariju da je bila umiješana i u krivično djelo ometanja istrage. Početkom 2001. Dušanka Pešić je u razgovoru sa Savinijem bila zabrinuta da bi tada uhapšeni mafiozo Franko Dela Toro mogao kazati da je bio ,,predstavnik crnogorske vlade”. Dela Toro je, naime, preko firme Santa Monika iz Paname jula 1996. sklopio sa firmom MTT (Veselin Barović i Branko Vujošević) u Podgorici ugovor i ovlašćenje da uvozi, skladišti i drugim distributerima naplaćuje ,,tranzitnu taksu”.
Santa Monika je zauzvrat uplaćivala enormne sume MTT-u preko povezanih firmi u inostranstvu. Za Pešićevu je Dela Toro 1997. kupio u Milanu audi A4 a dr Šelzi navodno ima i dokaze da je od njega ,,periodično uzimala veće sume novca”.
Događaji od 1997. do 2000. su intrigantna sekvenca i za crnogorske poreske obveznike, jer u optužnici Šelzija i Pontesulje piše da imaju dokaze da je samo u tom intervalu iz Crne Gore iznijeto 1,2 milijarde njemačkih maraka. Zvanični budžet Crne Gore bio je tada proglašen ,,državnom tajnom”! Ministar finansija Predrag Goranović je, tokom rasprave u parlamentu decembra 1996, u lice javnosti kazao: ,,Nikada nećete znati stanje deviznih rezervi, jer to je par ekselans državna tajna”. U dokumentaciji tužilaštva u Bariju nalaze se činjenice i o transakcijama Podgoričke banke, tada u državnom vlasništvu, koja je na dolarske račune Jugopetrola iz Kotora, takođe u državnom vlasništvu, uplaćivala za 1997. i 1998. sume u ukupnoj vrijednosti od najmanje oko 37 miliona dolara; transakcije su, tvrdi Šelzi, bili u vezi sa ,,švercom duvana”.
Istraga tužilaštva u Bariju je okončana do maja 2007, potom su Đukanovića, Pešićevu, Barovića, Vujoševića, Subotića i Draškovića, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića i Branislava Brana Mićunovića, obavijestili da se nalaze na spisku optuženih.

U optužnom prijedlogu za Đukanovića piše da je, koristeći institucionalni položaj u Crnoj Gori, od 1994. do 2002. organizovao šverc duvana, bio lider organizacije kamorističkog tipa (Kamora – mafija iz Napulja), imao saradnju sa poznatim kriminalcem Dela Toreom i da je pokušao je da omete istragu. Đukanović se javio dr Šelziju i saslušan je marta 2008. godine, neposredno nakon stupanja na dužnost premijera i sticanja imuniteta po međunarodnom pravu. ANSA je objavila kako je naš premijer, tokom šestoiposatnog efektivnog iskaza, odgovarao na oko 80 Šelzijevih pitanja.

Uslijedio je zahtjev tužilaštva sutkinji Di Pinto da se istražni postupak arhivira.Tumačenje pojma ,,arhiviranje” bila je tema kontroverznih ocjena. Đukanovićev advokat, dr Enriko Tućilo, jesenas je za Pobjedu kazao: ,,Istraga se može sprovoditi ili napuštiti. Ona može rezultirati dokazima ili nedostatkom dokaza. Odatle nejasnoća i igra riječi. Presude mogu biti definitivne (pravosnažne) kada i ako definišu ‘slučaj’ na osnovu dokaza. Ali, ako govorimo o istrazi, šta možemo smatrati ‘definitivnim’? U pitanju je arhiviranje”.

Po zahtjevu tužilaštva za ,,arhiviranja”, sutkinja Di Pinto je, tvrdi Dan, odlučila u februaru prošle godine. Glavni tužilac u Bariju, Antonio Laudati, rekao je: ,,Postoji odluka sudije da ima imunitet. U takvoj situaciji, prema propisima, proces se ne nastavlja, tužilac ne može da ispostavlja nikakve zahtjeve i sud zato nema o čemu da odlučuje”.
Jurisdikcija tužilaštva iz Barija za krivično gonjenje Đukanović, međutim, mogla bi biti ,,dearhivirana” nakon i ukoliko on jednog dana ne bude na funkciji koja mu ne obezbjeđuje imunitet po međunarodnom pravu.

Naš Ustav takođe zabranjuje izručenje crnogorskih državljana, pa se postavlja pitanje dostupnosti ukoliko sutkinja Di Pinto odluči da prihvati optužnici i pokrene proces protiv Pešićeve, Barovića, Vujoševića, Ivaniševića i Mićunovića. Glavni tužilac Laudati se usprotivio opciji da predmet predaju crnogorskom tužilaštvu: ,,Odlučni smo da proces dovedemo do kraja. U tom smislu, spremni smo da sarađujemo i sa tužilačkim organizacijama susjednih zemalja, ali, što se nas tiče, ovaj proces treba da bude završen u Italiji”.

Dokument

Oracio Poro, ubijen 25.marta 2009. u Italiji, bio je jedan od glavnih organizatora ,,šverca duvana” od sredine 1990-ih. U Crnoj Gori je 1996. dobio službeni dokument – Stalnu dozvolu za kretanje i zadržavanje na graničnom prijelazu. Poro je uhapšen 1998. u Crnoj Gori i izručen italijanskim vlastima. Dao je iskaz Đuzepeu Šelziju. Zbog činjenice da je, jedno vrijeme, Poro bio u programu zaštite svjedoka, pretpostavlja se da ga je mafija teretila kao doušnika.
Dokument Oraciju Poru, MUP Crne Gore – CB Bar je izdao na lažno ime Ferdinando Pugliese, koje je imao na italijanskom pasošu. U spisima tužilaštva u Bariju navode podatak da je crnogorska policija nesumnjivo znala pravi identitet Oracija, jer se na dokumentu koji mu je izdao CB Bar vidi da je prekriženo njegovo pravo ime i dopisano lažno.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNO PAMĆENJE 1999.: Vide se NATO bombe ali ne i Miloševićevi masovni zločini

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori  i Srbiji obilježen je početak NATO  udara  na SRJ.  Zvaničnici su pominjali žrtve, pale u odbrani SRJ.   Niko nije pomenuo albanske žrtve niti činjenicu da je rat na Kosovu bio četvrti Miloševićev rat devedesetih i da je njegov režim dugo 90-tih prizivao vojnu intervenciju sa strane svojim postupcima i ratnom politikom

 

U nedjelju 24. marta se navršilo 25 godina od intervencije NATO pakta protiv Miloševićeve krnje Jugoslavije koju su činile Srbija i Crna Gora. Do ove godine nijedna zvanična vlast u Crnoj Gori nije obilježavala godišnjice, niti je otvarala vrata kasarni u Danilovgradu , Maslinama i Podgorici, kako bi delegacije Nove srpske demokratije (NSD) i drugih sličnih stranaka položile vijence nastradalima tokom 78-dnevnog sukoba sa Alijansom. Vlada Milojka Spajića takođe nije organizovala zvanične ceremonije, akademije i skupove, ali je napravila malu promjenu. Ovaj put je lider NSD-a Andrija Mandić, sada u svojstvu predsjednika Skupštine Crne Gore, prošao kapiju kasarne u Danilovgradu i položio vijenac u prisustvu garde. Na vijencu je pisalo „Herojskim braniocima Crne Gore 1999. godine“ dok je u saopštenju kabineta navedeno da se predsjednik Mandić poklonio prvoj žrtvi NATO bombardovanja – vojniku Saši Stajiću, i da je ovo prvi put da visoki državni funkcioner Crne Gore odaje poštovanje nevinim žrtvama i herojima odbrane zemlje 1999. god. Vijenac sa malo drugačijim natpisom – „Herojima odbrane naše zemlje 1999. godine“ i bez pominjanja Crne Gore, je položen i u Maslinama. Ova put je to urađeno u „znak sjećanja na nevine žrtve i junake koji su prije 25 godina branili nebo, kopno i more Savezne Republike Jugoslavije“. Mandić je istakao  da se sa ponosom sjeća junaka koji su dali sve, uključujući i vlastiti život „u odbrani naše zajedničke zemlje“.

Vijence u obje kasarne je položio,  u odvojenoj ceremoniji, i ministar odbrane Dragan Krapović. Krapovićeva poruka je bila značajno drugačija od Mandićeve. Rekao je da je Crna Gora , premda kroz bol i patnju, pronašla put ka boljoj budućnosti. „Odbili smo da dozvolimo da nas mržnja i strah parališu, birajući umjesto toga put mira, i put saradnje“ rekao je Krapović uz naglasak da smo „postali kredibilna članica Sjevernoatlantske alijanse, uzimajući u svoje ruke kormilo sudbine“. Za njega je članstvo afirmacija odlučnosti da se gradi „društvo, utemeljeno na univerzalnim vrijednostima, multietničkom skladu, bezbjednosti, miru i prosperitetu za sve“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podgorica, Budva, sukob u Vladi zbog bezbjednosnog sektora, optužbe na relaciji predsjednik države premijer. Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost

 

 

Na sve strane optužbe unutar vladajuće većine, koja je na vlast došla obećavajući političku stabilnost.  Na državnom nivou Spajićev Pokret Evropa Sad (PES)  optužuje svog doskorašnjeg potpredsjednika i predsjednika CG Jakova Milatovića da radi protiv njih.  Sukob oko bezbjednosnog sektora zahladio je odnose između Demokrata i PES-a.  U Budvi se naširoko optužuju dva krila nekadašnjeg DF-a, pa DF i Demokrate. U Podgorici rascjep  PES-a ostavlja posljedice.

Da krenemo od posljednje vijesti. PES je nakon kritike Milatovića na račun ekonomskih reformi, optužio predsjednika države da radi protiv dojučerašnje partije, te da se udružio sa Građanskim pokretom URA i Pokretom za promjene (PzP) .

“Kampanja koju predsjednik države Jakov Milatović nastavlja da vodi protiv izvorne ideje svoje nekadašnje partije vidljivija je svakog dana”, saopštili su iz PES-a. “Nekadašnji zamjenik predsjednika PES-a se sada udružio sa Nebojšom Medojevićem, koji je najviše kritikovao program Evropa Sad 1 i sa Dritanom Abazovićem koji najviše osporava program Evropa Sad 2”.

Milatović je, navode dalje njegovi politički saborci, kritike  usmjerio “isključivo na formalno svoju partiju i 44. Vladu, čak i zbog imenovanja Predraga Drecuna koga je uključio u svoju kampanju i sa kojim je zajedno proslavljao izborne pobjede.”

Milatović je prethodno saopštio da smatra da je, bez dodatnih reformi u administraciji i obrazovanju, kao i smislenih razvojnih politika utemeljenih na sređenoj planskoj dokumentaciji i unaprijeđenom investicionom ambijentu, dugoročni održiv ekonomski razvoj, koji sa sobom donosi povećanje plata i penzija –  upitan.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

USVOJEN BUDŽET ZA 2024. GODINU: Više novca, manje koristi za proizvođače

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poljoprivrednici kažu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova

 

 

Vlada je 14. marta usvojila agrobudžet za 2024. godinu. Konačno, kažu poljoprivrednici navodeći kako je samo jednom, 2001. godine, agrobudžet usvojen kasnije. U julu. Što je značajno doprinijelo da to, po ostvarenim rezultatima, za crnogorsku poljoprivredu bude najgora godina u ovom vijeku.

“Agrobudžet je donešen u zakonskom roku i nije bilo kašnjenja”, odgovara na primjedbe ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković. Ministar insistira da je u pitanju rekordan iznos izdvojen za mjere agrarne politike što bi, po njegovom mišljenju, “trebalo da dodatno unaprijedi ovaj sektor”.

“Ovim budžetom zadovoljni su samo ministri poljoprivrede i finansija”, kaže  za Monitor Budimir Mugoša, inženjer agronomije, proizvođač hrane, bivši ministar (2016.) i državni sekretar u Ministarstvu poljoprivrede. Agrobudžet je usvojen sa velikim zakašnjenjem, u martu umjesto u decembru, dok se predviđene premije i subvencije isplaćuju još kasnije, u novembru i decembru, obrazlaže Mugoša.

Prema njegovom mišljenju, problematičan je i rekordan iznos agrobudžeta. “Tu su uračunata i sredstva koja nijesu dio agrarne nego socijalne, zdravstvene  ili neke treće politike. Na primjer: staračke naknade, bezbjednost hrane i obavezna zdravstvena zaštita životinja, ispunjenje mjerila za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 12, projekti razvoja ruralne i putne infrastrukture, program besplatne distribucije voća, povrća i mliječnih prizvoda u školama… Oni, suštinski, nijesu dio agrobudžeta. Ali s njima on izgleda veći…”, navodi Mugoša uz ocjenu da agrobudžet vlastima, sadašnjim i bivšim, služi kao alat za “najjeftinije legalno kupljeni glas u Crnoj Gori”.

Iz Vlade se zaklanjaju iza brojeva. Ukupno, ovogodišnji  agrobudžet iznosi 75 miliona. Iz državne kase opredijeljeno je 51,35 miliona eura (“to je pravi agrobudžet”, tvrde kritičari), donacije donose još 15,55 a krediti 8,15 miliona eura. Samo što se pokazalo kako njih nije tako lako “zaraditi” i iskoristiti.

Imamo primjer programa IPARD II kroz koji je iz budžeta EU 2015. izdvojeno 37 miliona za crnogorsku poljoprivredu. Uz uslov: šta se ne potroši u dogovorenom roku vraća se. Iako je trajanje programa dva puta produžavano, još nije opredijeljeno više od trećine dostupnog novca (14,3 miliona). “Crna Gora će do kraja godine prema projekcijama Ministarstva poljoprivrede, unutar IPARD II programa potrošiti oko 11,7 miliona eura, dok će ostatak vratiti u budžet EU”, saopštio je ministar Joković krajam januara u parlamentu. Sada kaže da će EU biti vraćen “minimalan dio sredstava”, iako program ističe ove godine. Direktor Direktorata za plaćanje u Ministarstvu poljoprivrede Marko Radonjić još je veći optimista, pa očekuje da će do kraja godine biti utrošena sva preostala sredstva.

Kad već pominjemo EU, tamo postoje računice koje kažu da primarna poljoprivredna proizvodnja na svaki euro subvencija njihovoj ekonomiji vraća tri puta više. Naš ministar poljoprivrede je iznio podatak da nam  poljoprivreda donosi  preko 600 miliona godišnje. Tu nije uračunat  kumulativni efekat kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima. Po tome ispada kako, na svaki euro kojim poljoprivreda doprinese crnogorskoj ekonomiji, država kroz subvencije, podsticaje, staračke naknade i sva druga davanja, proizvođače pomogne sa osam centi (12 ako računamo donacije i kredite uključene u agrobudžet). Ili 3-4 puta manje od EU.

Može i ovako: mada poljoprivreda donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, crnogorski proizvođači hrane jedini su u regionu i zemljama EU koji državi plaćaju punu cijenu za gorivo koje pokreće njihovu mehanizaciju. Nije isključeno da tako, plaćajući akcizu na dizel gorivo, državi ne obezbijede najveći dio prihoda koji ona, kasnije, izdvaja za agrobudžet.

“Mislim da nema poljoprivrednika koji vjeruje da će akcize na gorivo biti vraćene za 2024. godinu jer od 2016. godine kada su poslednji put vraćene akcize, iako se svake godine obećava i najavljuje ista mjera”, ubijeđen je Mugoša. Naš sagovornik upozorava kako se, u potpunosti, ne može vjerovati ni onome što je zapisano u agrobudžetu. “Za livade i pašnjake prošle godine je obećano do 60, odnosno, 80 a isplaćeno – četiri eura”.

Jednako je nelogično da je PDV na mliječne proizvode veći od stope koja se naplaćuje na mlijeko. Time se,    zapravo, suprotno proklamovanim ciljevima, destimuliše prerada poljoprivrednih proizvoda. Potrošači se, faktički, primoravaju da kupuju i jedu uvezene proizvode.

Komentarišući ovogodišnji agrobudžet ratari ističu kako su subvencije po obrađenom hektaru poljoprivrednog zemljišta do 2020. godine pokrivale, uglavnom, kompletne troškove zasnivanja zasada – sjeme, đubrivo i gorivo. Danas ista davanja iz državne kase, iako su nominalno veća, ne pokrivaju ni polovinu tih troškova. Stočari se nadovezuju na priču. “Nekad sam sa 37 centi otkupne cijene mlijeka i premijom od devet centi mogao da zaradim. Sada, sa otkupnom cijenom od 48 centi i premijom od 20 poslujem sa gubitkom, pošto su troškovi rasli brže i više”, kaže jedan od sagovornika Monitora, vlasnik farme krava. Napominjući kako se u tom poslu “neće zadržati još dugo”. Nema računice.

Ministar Joković i te podatke komentariše iz druge perspektive: “Ovogodišnje premije uvećane su za gotovo sve pojedinačne stočarske kategorije. Tako je sada osnovna naknada za priplodne krave i junice, za one koji najmanje sedam mjeseci drže jedno i više grla te vrste, po grlu 100 eura, dok je prethodno bila 85. Na 150 eura je uvećana premija u sistemu držanja krava-tele…”. Ipak, već u susjednoj Srbiji premije su neuporedivo veće. Za kvalitetnu mliječnu kravu vlasnik od države dobija godišnju premiju veću od 360 eura (40.000 dinara). Farmeri traže da se ona poveća na makar 450 eura (55.000 dinara). U Srbiji su veće i premije po litru mlijeka. Pa, ko izdrži.

Listajući Agrobudžet za 2024. godinu lako je primijetiti da se neke stavke ponavljaju iz godine u godinu iako je riječ o jednokratnim troškovima. To znači da se posao ne završava. Tako opet – drugu, treću ili četvrtu godinu za redom – čitamo o kućama poljoprivrede u Beranama i Pljevljima, pogonu za zbrinjavanje životinjskih konsfikata (hrana isteklog roka trajanja, uginule životinje, nejestivi ostaci zaklanih životinja…) kome se još uvijek traži lokacija, izgradnji dvije ribarske luke na primorju (ulcinjska Porto Milena i Boka).

Iz agrobudžeta, na razočarenje zainteresovanih poljoprivrednika, isključene su makar tri mjere: podrška za preradu na gazdinstvu (mali pogoni za proizvodnju sira, džemova, sokova…); finansijska pomoć za nabavku junica tovnih rasa i podrška za nabavku traktora. Negdje je, nezvanično, razlog slabo interesovanje poljoprivrednika, a negdje zaključak da su pojedinci zloupotrebljavali taj vid pomoći. Pa su kažnjeni svi.

“Farmeri plaćaju nesposobnost države”, zaključuje Mugoša. Crna Gora je prošle godine uvezla hrane u vrijednosti 750 miliona eura. Deset ovogodišnjih agrobudžeta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo