Povežite se sa nama

MONITORING

Decenija duvanske istrage

Objavljeno prije

na

Sutkinja Rosa Kalija di Pinto nastaviće 19. aprila pred Sudom u Bariju preliminarno saslušanje po zahtjevu tužilaštva da se pokrene sudski proces protiv crnogorskih i srpskih državljana i grupe osumnjičenih italijanskih mafioza. Tužioci Đuzepe Šelzi i Eugenija Pontesulja okrivljuju ,,duvanski kartel i institucionalni vrh Crne Gore za pripremu, organizaciju i izvođenje kriminalnog posla korišćenjem resursa organizovane mafije”. Narednih mjeseci će se definitivno znati da li će epilog istrage duge deceniju biti suđenje za ,,šverc duvana” ili, ,,tranzit cigareta”, kako se kod nas zvanično naziva. Tužilaštvo je prikupilo zamašnu dokumentaciju iz desetak država, uključujući i of-šor destinaciju Aruba (ostrvsku državu u Karibima), radi provjere kanala pranja novca. Na posljednjem ročištu, koje je održano 18. januara ove godine, tužilaštvo je zahtijevalo odlaganje zbog prijevoda dokaza koji su pribavljeni iz Arube.
Tokom svih ovih godina se italijanska istraga u Crnoj Gori koristila i kao sredstvo političkih borbi. U paljbi javnih optužbi i kontraoptužbi kao da je zaboravljena hronologija istrage koja, po vremenskom trajanju i kompleksnosti, upućuje na zaključak o njenoj ozbiljnosti.

Istragu je dr Šelzi, iz odsjeka za anti-mafijaške istrage tužilaštva u Bariju, pokrenuo 1999. po osnovu teritorijalne jurisdikcije, jer su se na udaru našli pripadnici mafijaške organizacije Sveta ujedinjena kruna iz regije Pulja. Utvrđeno je da švercovane cigarete u Italiju pristižu pomorskim putem iz Crne Gore.
Dosad objavljena dokumentacija – poput prisluškivanih razgovora Dušanke Pešić, koja je bila na dužnosti trgovinskog konzula Crne Gore u Milanu – svjedoči da su Šelzijevom istragom crnogorski građani obuhvaćeni i prije nego što je 27. novembra 2001. tužilaštvo i službeno pokrenulo postupak kako bi pronašlo i dokumentovalo podatke o ,,jugoslovenskim partnerima” Svete ujedinjene krune, sa radnom pretpostavkom da su oni ,,unutar institucionalnog vrha”.

U to vrijeme, dimenzije ,,šverca duvana” nijesu bile tajna ni za koga, jer je zagrebački Nacional do septembra 2001. objavio glavne činjenice iz famoznog serijala o ,,mafijaškom bosu Balkana”, Stanku Subotiću i njegovim partnerima, od kojih je glavni Milo Đukanović. I Srećko Kestner, koji je sa Subotićem 1990-ih imao zajedničke of-šor firme, dotad se oglasio intervjuom u Nacionalu.
Paralelno sa istragom iz Barija, tužilaštvo u Napulju je 2000. odmah kao glavni target izabralo Đukanovića, jer ga je povezalo sa kriminalnom organizacijom Paola Savina. Raspolagalo je dokazima da je Đukanović, preko povezanih lica, izdao Savinu licence za ,,šverc” alijas ,,tranzit”. Napuljski sud je juna 2003. odbacio zahtjev da se protiv Đukanovića odobri mjera istražnog pritvora. Uslijedila je žalba Apelacionom sudu na tu presudu, ali je ona odbijena aprila 2004. sa obrazloženjem da Đukanović, kao premijer, ima međunarodni imunitet od krivičnog gonjenja. Nova žalba napuljskog tužilaštva je uslijedila pred trećestepenim Kasacionim sudom Italije koji je presudom od 17. septembra 2004. usvojio žalbu i zaključio da Đukanović nema međunarodni imunitet, jer Crna Gora, u to vrijeme, nije bila nezavisna država. Napuljsko tužilaštvo je potom svoje dokaze predalo dr Šelziju koji je objedinio istragu a odluku Kasacionog suda Italije takođe priključio svojim spisima.
U međuvremenu, dr Šelzi je 24. jula 2003. poslao investigatore DIA (Direzione Investigativa Antimafia) u stan na adresi Via Andera Solari br. 32 u Milano, gdje je bilo prijavljeno sjedište ,,crnogorske diplomatske misije” koju je vodila Dušanka Pešić. DIA je obavila pretres i zaplijenila dokumentaciju. U njenim telefonskim imenicima bili su telefonski brojevi Mila i Aca Đukanovića, zatim Andrije Draškovića (u Beogradu osuđen kao ubica, sada takođe na Šelzijevoj optužnici), Stanka Subotića, Duška Ban (radio u Subotićevoj firmi Mia)…
DIA je presrijetala i telefonske razgovore Pešićeve sa braćom Đukanović, Milanom Roćenom, Duškom Markovićem, Veselinom Barovićem, Andrijom Jovićevićem (tadašnji šef policije)… Njeni prisluškivani razgovori sa Paolom Savinijem i drugim povezanim licima, sada su glavni dokazni materijal za tužilaštvo u Bariju da je bila umiješana i u krivično djelo ometanja istrage. Početkom 2001. Dušanka Pešić je u razgovoru sa Savinijem bila zabrinuta da bi tada uhapšeni mafiozo Franko Dela Toro mogao kazati da je bio ,,predstavnik crnogorske vlade”. Dela Toro je, naime, preko firme Santa Monika iz Paname jula 1996. sklopio sa firmom MTT (Veselin Barović i Branko Vujošević) u Podgorici ugovor i ovlašćenje da uvozi, skladišti i drugim distributerima naplaćuje ,,tranzitnu taksu”.
Santa Monika je zauzvrat uplaćivala enormne sume MTT-u preko povezanih firmi u inostranstvu. Za Pešićevu je Dela Toro 1997. kupio u Milanu audi A4 a dr Šelzi navodno ima i dokaze da je od njega ,,periodično uzimala veće sume novca”.
Događaji od 1997. do 2000. su intrigantna sekvenca i za crnogorske poreske obveznike, jer u optužnici Šelzija i Pontesulje piše da imaju dokaze da je samo u tom intervalu iz Crne Gore iznijeto 1,2 milijarde njemačkih maraka. Zvanični budžet Crne Gore bio je tada proglašen ,,državnom tajnom”! Ministar finansija Predrag Goranović je, tokom rasprave u parlamentu decembra 1996, u lice javnosti kazao: ,,Nikada nećete znati stanje deviznih rezervi, jer to je par ekselans državna tajna”. U dokumentaciji tužilaštva u Bariju nalaze se činjenice i o transakcijama Podgoričke banke, tada u državnom vlasništvu, koja je na dolarske račune Jugopetrola iz Kotora, takođe u državnom vlasništvu, uplaćivala za 1997. i 1998. sume u ukupnoj vrijednosti od najmanje oko 37 miliona dolara; transakcije su, tvrdi Šelzi, bili u vezi sa ,,švercom duvana”.
Istraga tužilaštva u Bariju je okončana do maja 2007, potom su Đukanovića, Pešićevu, Barovića, Vujoševića, Subotića i Draškovića, bivšeg ministra finansija Miroslava Ivaniševića i Branislava Brana Mićunovića, obavijestili da se nalaze na spisku optuženih.

U optužnom prijedlogu za Đukanovića piše da je, koristeći institucionalni položaj u Crnoj Gori, od 1994. do 2002. organizovao šverc duvana, bio lider organizacije kamorističkog tipa (Kamora – mafija iz Napulja), imao saradnju sa poznatim kriminalcem Dela Toreom i da je pokušao je da omete istragu. Đukanović se javio dr Šelziju i saslušan je marta 2008. godine, neposredno nakon stupanja na dužnost premijera i sticanja imuniteta po međunarodnom pravu. ANSA je objavila kako je naš premijer, tokom šestoiposatnog efektivnog iskaza, odgovarao na oko 80 Šelzijevih pitanja.

Uslijedio je zahtjev tužilaštva sutkinji Di Pinto da se istražni postupak arhivira.Tumačenje pojma ,,arhiviranje” bila je tema kontroverznih ocjena. Đukanovićev advokat, dr Enriko Tućilo, jesenas je za Pobjedu kazao: ,,Istraga se može sprovoditi ili napuštiti. Ona može rezultirati dokazima ili nedostatkom dokaza. Odatle nejasnoća i igra riječi. Presude mogu biti definitivne (pravosnažne) kada i ako definišu ‘slučaj’ na osnovu dokaza. Ali, ako govorimo o istrazi, šta možemo smatrati ‘definitivnim’? U pitanju je arhiviranje”.

Po zahtjevu tužilaštva za ,,arhiviranja”, sutkinja Di Pinto je, tvrdi Dan, odlučila u februaru prošle godine. Glavni tužilac u Bariju, Antonio Laudati, rekao je: ,,Postoji odluka sudije da ima imunitet. U takvoj situaciji, prema propisima, proces se ne nastavlja, tužilac ne može da ispostavlja nikakve zahtjeve i sud zato nema o čemu da odlučuje”.
Jurisdikcija tužilaštva iz Barija za krivično gonjenje Đukanović, međutim, mogla bi biti ,,dearhivirana” nakon i ukoliko on jednog dana ne bude na funkciji koja mu ne obezbjeđuje imunitet po međunarodnom pravu.

Naš Ustav takođe zabranjuje izručenje crnogorskih državljana, pa se postavlja pitanje dostupnosti ukoliko sutkinja Di Pinto odluči da prihvati optužnici i pokrene proces protiv Pešićeve, Barovića, Vujoševića, Ivaniševića i Mićunovića. Glavni tužilac Laudati se usprotivio opciji da predmet predaju crnogorskom tužilaštvu: ,,Odlučni smo da proces dovedemo do kraja. U tom smislu, spremni smo da sarađujemo i sa tužilačkim organizacijama susjednih zemalja, ali, što se nas tiče, ovaj proces treba da bude završen u Italiji”.

Dokument

Oracio Poro, ubijen 25.marta 2009. u Italiji, bio je jedan od glavnih organizatora ,,šverca duvana” od sredine 1990-ih. U Crnoj Gori je 1996. dobio službeni dokument – Stalnu dozvolu za kretanje i zadržavanje na graničnom prijelazu. Poro je uhapšen 1998. u Crnoj Gori i izručen italijanskim vlastima. Dao je iskaz Đuzepeu Šelziju. Zbog činjenice da je, jedno vrijeme, Poro bio u programu zaštite svjedoka, pretpostavlja se da ga je mafija teretila kao doušnika.
Dokument Oraciju Poru, MUP Crne Gore – CB Bar je izdao na lažno ime Ferdinando Pugliese, koje je imao na italijanskom pasošu. U spisima tužilaštva u Bariju navode podatak da je crnogorska policija nesumnjivo znala pravi identitet Oracija, jer se na dokumentu koji mu je izdao CB Bar vidi da je prekriženo njegovo pravo ime i dopisano lažno.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo