Kraj sjednice podgoričkog parlamenta, koja traje dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, pokazaće je li došlo vrijeme preokreta, ili će ostati preči partijski i drugi interesi. Ukoliko odbornici izaberu Perića za predsjednika Skupštine, kako je najavljeno, izbjeći će se prinudna uprava u Podgorici. U slučaju nenadanog obrta, odbornicima ostaje još sedam dana za optužbe, kalkulacije i političke trgovine. Posljednji rok za izbor predsjednika SO Podgorica je 26. jun

Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u Skupštini opštine Podgorica još traje sjednica na kojoj će se odbornici izjasniti o predlogu da novi predsjednik Skupštine bude Srđan Perić, lider pokreta Preokret. Perić je u srijedu podnio prijavu na tu funkciju sa 20 potpisa podrške. Cilj je, kako je izjavio, sprečavanja uvođenja prinudne uprave u Glavnom gradu.

Da bi Perić bio izabran, neophodno je da za njega glasa 30 odbornika – većina od 59 odbornika, koliko broji Skupština. Dan prije glasanja Monitoru su iz Preokrata potvrdili da će Perić imati podršku 30 odbornika. Osim Preokreta koji ima dva odbornika, podršku su najavili opozicione – Demokratska partija socijalista (DPS) sa 19 odbornika (podrška je dostavljena u pisanoj formi), Demokratska narodna partija (DNP) sa četiri odbornika i po dva odbornika iz Evropskog saveza  i Stranke evropskog progresa (SEP). Iz Građanskog pokreta URA saopšteno je da neće glasati za Perića.

Kriza u Glavnom gradu je počela početkom ove godine, nakon što je Demokratska narodna partija napustila vladajuću koaliciju zbog gradnje kolektora u Botunu. Eskalirala je krajem maja, nakon što je dotadašnja predsjednica podgoričkog parlamenta Jelena Borovinić-Bojović podnijela ostavku na tu funkciju. Ona je tada kazala da je „došlo do nove vladajuće situacije koja nije dobila formalizaciju”, optuživši opoziciju da želi da postane vlast bez izbora.

Tokom direktnog prenosa sjednice SO Podgorice, na kojoj je jedina tačka dnevnog reda bila izbor predsjednika Skupštine,  građani su imali priliku da vide i čuju lokalnu varijantu državnog parlamenta – prepucavanja vlasti i opozicije uz puno patetike, ličnih targetiranja i ogorčenosti.  Posebni dio rasprave zauzela je tema ko je sa DPS-om, te ko je ranije bio član i davao podršku ovoj partiji.

Iz vlasti tvrde da je najavljeni izbor Perića na mjesto predsjednika Skupštine cirkus i frankenštajn koalicija. Insistiraju da oni koji podržavaju Perića za predsjednika Skupštine Glavnog grada u stvari prave koaliciju i preuzimaju vlast u Podgorici, što je lider Preokreta više puta demantovao. Vlast nije ponudila drugo rješenje za izlazak iz krize izuzev uvođenja prinudne uprave.

Glavna teza opozicije je tvrdnja o sračunatoj ostavci bivše predsjednice radi uvođenja prinudne uprave kojom bi Vlada i vladajuće partije Pokret Evropa sad (PES), Demokrate i Nova srpska demokratija (Nova) u predizbornoj godini imali 165 miliona eura dodatnog predizbornog budžeta.

Štetnost prinudne uprave ne vide samo u opoziciji. Odbornik vladajućeg Pokreta za Podgoricu (PzPG) Dragutin Vučinić, najavio je podršku Periću, iako je njegova partija rekla da neće glasati za lidera Preokreta. „Glasaću kako ne bi došlo do prinudne uprave nad ovim gradom, a što bi po mom mišljenju išlo nauštrb interesa njegovih građana. Odnosno opet na ruku dobro poznatih krugova, kako bi se što brže došlo do dijela neophodnih sredstava za otpočinjanje ovog već sad opsesivno-kompulzivnog zamišljaja izgradnje na Veljem brdu“, saopštio je Vučinić. On se ogradio od optužbe da se ovim potezom politički reanimira DPS: „Ta priča o reanimaciji DPS izbjegavanjem prinudne uprave je presmiješna“.

Vlast je svoju strategiju odvraćanja opozicije od izbora Perića na čelo lokalne Skupštine bazirala mahom na optužbama o saradnji sa DPS-om. Bivša predsjednica SO Podgorica Borovinić-Bojović, koja je već najavljena kao buduća potpredsjednica Vlade, optužila je opoziciju da formiraju novu većinu i da svaka  saradnja sa DPS-om predstavlja političku „reanimaciju“ te partije. U kritikama joj se pridružio i vladajući Pokret Evropa sad (PES) koji dogovor opozicije vidi kao uvod u rušenje gradonačelnika Saše Mujovića i zvaničnu saradnju sa DPS-om.

„Sve je očiglednije da problematizovanje zakonskog instituta prinudne uprave nije izraz iskrene brige za deblokadu rada lokalne samouprave, već pokušaj stvaranja političkog alibija za formiranje neprincipijelnih i teško održivih koalicija”, saopštili su iz PES-a.

Na udaru se pored Preokreta, posebno našla partija Milana Kneževića, koja je do skoro bila dio vlasti. Iz Kneževićevog DNP su odgovorili da će podržati Perića ali da neće sa DPS-om rušiti gradonačelnika Mujovića.

Partije koje podržavaju Perića tvrde da im je cilj da se glavni grad ne uvede u stanje prinudne uprave. U tom slučaju – nefunkcionisanja lokalnog parlamenta, Vlada preuzima upravljanje opštinom kroz odbor povjerenika koji bi upravljao gradom.

„Da dozvolimo da se uvede prinudna uprava u Podgorici, da se suspenduje Skupština i da damo 250 miliona eura Saši Mujoviću i trojici ljudi koje će da imenuje Milojko Spajić da ih harče do juna 2027. godine, dominantno na ovim ‘magarećim livadama’, projektu Velje brdo, koji pokušavaju da nam predstave kao epohalni projekat vijeka, a u stvari će da bude lopovluk prvorazrednih namjera Milojka Spajića, jer je to dominantno njegova ideja“, izjavio je Knežević.

Docentkinja na Univerzitetu Donja Gorica Nikoleta Đukanović  smatra da su najveći dobitnici najavljenog aranžmana – građani Podgorice. Ona je ocijenila da bi prinudna uprava bila najgori mogući scenario za glavni grad, te da odgovorne partije ne bi smjele dozvoliti da do toga dođe.

Podsjetila je i da je „nova većina” već drugi put nakon 2020. uspjela da formira vlast u glavnom gradu, ali nije uspjela da je održi, te da to otvara ozbiljno pitanje političke odgovornosti: „Kako je moguće da politički akteri koji su dobili povjerenje građana za upravljanje gradom nisu uspjeli da obezbijede stabilnost i funkcionalnost vlasti? Da li osjećaju odgovornost za stanje koje je dovelo do institucionalne krize?”, upitala je Đukanović.

O uvođenju prinudne uprave u Podgorici spekulisalo se i krajem 2022. godine tokom tromjesečne blokade proglašenja rezultata lokalnih izbora zbog nefunkcionalnosti Ustavnog suda. U glavnom gradu tada prinudna uprava nije uvedena, ali jeste u Tivtu i Budvi. Tokom 2024. godine Vlada je uvela prinudnu upravu u Beranama i Andrijevici. Vlada iste godine nije uspjela da uvede prinudnu upravu u Šavniku koji drži neslavni rekord u nefunkcionisanju lokalne uprave jer izborni proces nije završen ni skoro četiri godine od raspisivanja – oktobar 2022.

Ako odbornici ove sedmice ne izaberu Perića za predsjednika Skupštine, imaće još sedam dana za optužbe, kalkulacije i političke trgovine, pošto je posljednji rok za izbor predsjednika SO Podgorica 26. jun. Ukoliko to mjesto i tada ostane upražnjeno, biće uvedena prinudna uprava. Redovni lokalni i državni izbori su planirali za sljedeću godinu.

Završetak sjednice Skupštine Glavnog grada, pokazaće jedno – je li došlo vrijeme preokreta, ili će partijski i drugi interesi ostati preči.

SRĐAN PERIĆ, LIDER PREOKRETA:
Za veću transparentnost i kontrolu ulogu Skupštine

„Ako budem izabran za predsjednika Skupštine Glavnog grada, prvi korak bi bio upućivanje odbornicima svih odluka koje su neophodne za nesmetano funkcionisanje grada, kao i izvještaja o radu gradonačelnika“, kazao je Perić za Monitor.

„Nakon toga, fokus bi bio na primjeni modela za očuvanje funkcionalnosti Podgorice i sprečavanje uvođenja prinudne uprave – za šta smo  tražili podršku. To podrazumijeva otvaranje podgoričkog parlamenta prema građanima, veću transparentnost rada i stvaranje prostora da javnost bude aktivan učesnik, a ne samo posmatrač procesa donošenja odluka.

Posebna pažnja bi bila posvećena jačanju kontrolne uloge Skupštine. Građani imaju pravo da znaju kako se troši njihov novac, kako se sprovode politike i kakvi se rezultati postižu. Zato je važno da kontrolni mehanizmi budu snažniji, dostupniji javnosti i dosljedno primjenjivani.

Cilj je donošenje kvalitetnijih odluka zasnovanih na argumentima, provjeri činjenica i javnom interesu. Važno je naglasiti i da Skupština odlučuje kolektivno, te da glas predsjednika Skupštine vrijedi jednako kao glas svakog odbornika. Ishod njenog rada zavisi od svih odbornika, bez obzira na političku pripadnost.

Zato je važno razumjeti da ovaj model ne podrazumijeva ni koaliciju ni ulazak Preokreta u vlast. On predstavlja namjeru da se obezbijedi funkcionisanje grada i istovremeno otvori prostor za drugačiju političku praksu: onu koja se zasniva na uključivanju, dijalogu i odgovornosti.

Predrag NIKOLIĆ

Zahtjev za hitnim kontrolnim saslušanjem u parlamentu zbog slučaja HTP Boka Dragana Brkovića, poklopio se sa hitnim zahtjevom za zaštitu stečajne mase nad Brkovićevom Vektra Montenegro od strane Ellena Group DOO Herceg Novi (posjeduje 33.61 odsto akcija Vektra Boke). Izvršni direktor Ellena Group u zahtjevu Privrednom sudu traži smjenu stečajnog upravnika i ispitivanje spornih transakcija u iznosu od 1.8 miliona eura

U srijedu je objavljeno da su poslanici Vasilije Čarapić (PES) i Bogdan Božović (SNP) podnijeli zvanični zahtjev za hitno održavanje kontrolnog saslušanja u Skupštini. Zahtjev je upućen skupštinskoj Komisiji za praćenje i kontrolu postupka privatizacije (predsjednik Uglješa Urošević). Traži se hitno utvrđivanje činjenica i odgovornosti oko realizacije privatizacionog ugovora nekadašnjeg državnog Hotelsko turističkog preduzeća (HTP) Boka koja je prešla u ruke Vektre Montenegro kontroverznog biznismena Dragana Brkovića.

Teme parlamentarnog saslušanja su zaštita državnog kapitala i imovine, neispunjavanje investicionih i drugih obaveza, zaštia prava radnika (njih oko 200, bivših i sadašnjih). U obrazloženju zahtjeva se navodi da je „umjesto razvoja hotelskih kapaciteta i… turističke infrastrukture, došlo do višegodišnje devastacije vrijedne imovine HTP Boka, propadanja hotelskih objekata i ozbiljnog umanjenja vrijednosti državnog kapitala”. Izražava se posebna zabrinutost zbog sumnji u otuđenje dijela imovine i akcija po cijenama višestruko nižim od njihove tržišne vrijednosti.

Kada su prije nepunih pet godina,  27. avgusta 2021, uhapšeni biznismen Dragan Brković, njegovi sinovi Boris i Bojan i izvršni direktor kompanije Vektra Milić Popović, mnogi u Crnoj Gori su mislili da država ozbiljno kreće protiv privrednog kriminala. Dragan Brković je javnosti poznat kao kum bivšeg šefa režima Mila Đukanovića, koji se od skromnog majstora za auspuhe vinuo u jednog od najprestižnijih biznismena tokom perioda ratova i sankcija 1990-ih. Mnogi kritičari Đukanovićevog režima su tvrdili da je Brković samo formalni vlasnik koncerna.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je otvorilo istragu protiv navedenih jer su u periodu od septembra 2017. do decembra 2019. godine, prilikom izvršenja plana reorganizacije privrednog društva Vektra Boka AD Herceg Novi, „kao odgovorna lica u privrednom društvu, zloupotrijebili svoja ovlašćenja, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi za druga pravna lica i da su sredstva kojim je društvo raspolagalo u visini od 5.075 miliona eura koristili protivno njihovoj namjeni”. Ranije su iz SDT-a (januar i februar 2021) stizale vijesti da se u HTP Boka izviđaju zloupotrebe u kojima je država oštećena za oko 50 miliona eura.

SDT je Brkovića i sinove osumnjičio i za „pranje dijela novca, koji je pribavljen kao protivpravna imovinska korist zloupotrebom ovlašćenja”. Dragan Brković je u SDT-u saslušavan i početkom februara 2021. zbog sumnje da je nezakonito trošio novac koji je njegova firma dobila od kredita iz Abu Dabi fonda. On je negirao sve što mu se stavlja na teret.

Da sve nije išlo kako je najavljivano, vidi se i iz toga da je optužnica podignuta tek 29. decembra 2023. Vijeće Višeg suda u Podgorici je potvrdilo optužnicu tek 12. juna 2024. godine. Brkovići i Popović su izašli iz pritvora za manje od dva mjeseca – 22. oktobra 2021. jer SDT nije tražio produženje pritvora. To i nije iznenađenje jer je tada SDT-om upravljao Milivoje Katnić, sada i sam u pritvoru. Sudi mu se za asistenciju narko kartelu i zloupotrebu službenog položaja.

Dosadašnji proces protiv Brkovića nije završen ni u prvostepenom postupku. U medijima nema nikakvih izvještaja sa suđenja u Višem sudu, što upućuje na zaključak da se ročišta volšebno (i uz opstrukcije) ne održavaju kao ranije u slučajevima poput Vesne Medenice, nekadašnje šefice pravosuđa.

Zahtjev za hitnim kontrolnim saslušanjem u parlamentu se poklopio i sa hitnim zahtjevom za zaštitu stečajne mase nad Brkovićevom Vektra Montenegro (većinski vlasnik u Vektra Boka) od strane Ellena Group DOO Herceg Novi (posjeduje 33.61 odsto akcija Vektra Boke). Izvršni direktor Ellena Group Danilo Matiješević je poslao zahtjev Privrednom sudu 13. juna ove godine. Matijašević traži i smjenu stečajnog upravnika i ispitivanje spornih transakcija u iznosu od 1.8 miliona eura. Ellena Group je uvidom u spise dokumentacije koja se odnosi na Plan reorganizacije Vektra Boke utvrdila da u spisima nema četiri fakture koje prestavljaju osnov za sporne kompenzacije od 1.8 miliona, te traži hitnu provjeru od strane Suda i nadležnih institucija.

Saga HTP Boka, preimenovana u Vektra Boka, počela je 2007. godine kada je Brković, kao prvorangirani, kupio 59.4 odsto akcija. U trenutku prodaje preduzeće je posjedovalo oko 128.000 kvadrata zemljišta, većinom u zoni Morskog dobra, tj. na obali. U sastavu HTP Boka su bili hoteli Plaža, Tamaris i Igalo, restoran Žanjice na poluostrvu Luštica, i Galeb u Igalu. Za akcije je ponuđeno 22 miliona eura uz investioni program od 50 miliona eura. U kasnijem aneksu Brković se obavezao investirati 64 miliona. Kao i da neće prodavati ili staviti pod hipoteku nijedan od hotela, ali ni više od 30 odsto preostale „male” imovine. Ispalo je – „puj pike ne važi”.

Monitor je već pisao da je Brković platio akcije tek nakon dvije godine, po dokumentaciji koje je Savjetu za privatizaciju dostavio nekadašnji ministar turizma Predrag Sekulić. Umjesto uloženih 64 miliona, u Vektra Boku je ušlo svega pet miliona, makar po papirima. Hotel Plaža je založen za kredit veći od 20 miliona eura, koji je otišao za potrebe Brkovićeve matične firme Vektra Montenegro. Kasnije su se nizali krediti i hipoteke (do kraja 2011. između 150 i 200 miliona eura po tvrdnjama Pokreta za promjene) umjesto modernizacije i hotelske ekspanzije. S druge strane, Brković je nastavio s jakom retorikom i navodnim ulaganjima koja će iznositi čak 350 miliona.

Brković će se požaliti u aprilu 2021, kada je DPS već izgubio vlast, da je od HTP Boka naslijedio brojne probleme i da ne postoji državna institucija koju više od 10 godina nije molio da riješi probleme iz pretprivatizacionog perioda. Naveo je 28 miliona naslijeđenih gubitaka, 26 miliona neusklađenog akcijskog kapitala, preko 15 miliona naslijeđenih imovinskih sporova i restitucije i oko 4,5 miliona radnih sporova. U aprilu 2021. najavio je i međunarodnu arbitražu kupoprodajnog ugovora za HTP Boka.

Brkovićeva argumentacija slična je izgovorima ruskih investitora u Kombinatu aluminijuma Podgorica (KAP) kao opravdanje zašto nisu uložili 55 miliona prema privatizacionom ugovoru. Brkovićev kum Milo Đukanović je, isto kao i za Ruse (kojima je potpisao preko 100 miliona garancija koje su aktivirali i naplatili), imao razumijevanje i za Brkovićeva nesnalaženja. Priče o neuspjehu Vektra Boke su „najobičnije politikanske konstrukcije iza kojih ne stoji ni zrnce istine”, tvrdio je Đukanović uz opasku da je država ta koja nije „blagovremeno stvorila pretpostavke za početak investicionog ciklusa”. U proljeće 2012, pet godina po preuzimanju HTP Boke, Đukanović je opet poručio da je Brkovićevo „vrijeme počelo da teče” i da će se vidjeti „da li je u stanju da realizuje investicioni plan”. „Ako to ne bude, nema sumnje, biće promijenjen, dovešćemo drugoga investitora”, zaključio je. Prazna priča.

Pet godina nakon pada DPS-a i početka obračuna s organizovanim kriminalom (ne zahvaljujući reformi miloističkog pravosuđa već pristiscima sa Zapada) i dalje ostaju neriješeni ogromni problemi Vektra Boke i utvrđivanje odgovornosti. Osim krivičnog postupa koji SDT vodi protiv Brkovića i Popovića pred Specijaliziranim odjeljenjem Višeg suda, postoje i brojne druge krivične prijave po kojima tužilaštva i sudovi postupaju bez ikakve hitnosti.

Krajem marta ove godine Ellena Group je pred Osnovnim državnim tužilaštvom (ODT) Herceg Novi predala krivičnu prijavu protiv Milića Popovića (izvršnog direktora Vektra Boka), Dragana Spalevića i Ranka Grbavca, sekretara društva i pravnika u istoj firmi, zbog zloupotreba položaja, štetnih ugovora i nanošenja štete firmi i povjeriocima u toku reorganizacije. Naime, tokom 2017. za vrijeme Plana reorganizacije (isti period za koji Popovića tereti SDT za druge zloupotrebe) zaključeni su ugovori o radu s više osoba, koje je potpisao Milić Popović kao izvršni direktor. Ugovorima je predviđeno pravo na otpremninu od 36 bruto plata (iako to nije bilo predviđeno Planom), u vremenu kad su računi bili u blokadi, postojala značajna dugovanja prema povjeriocima i firma bila u režimu ograničenog finansijskog poslovanja. Tako je Popović Grbavcu dao neto platu od 2.000 eura mjesečno, Spaleviću 1.5 hiljade i samom sebi takođe 2.000,  kao članovima stručnog tima. Ugovor o radu Popović je potpisao sam sa sobom. Od 2017. do kraja 2024. Popović je ukupno prihodovao 496.890 eura kao član stručnog tima i član borda direktora Vektra Boka.

Da se radi o fiktivnim poslovima tzv. „stručnog tima” vidi se iz izjave advokatice Snežane Jović od 31. marta 2025. ovjerene kod notarke Tanje Čepić, gdje ona pod punom odgovornošću izjavljuje da kao „član stručnog tima nema potraživanje” prema Vektri Boka po osnovu naknade za sprovođenje Plana reorganizacije „s obzirom na to da u radu stručnog tima nisam nikada učestvovala”. Jovićkoj je bila opredijeljena plata od 1.5 hiljada mjesečno.

Monitor će nastaviti objavljivanje materijala do kojih je došao povodom slučaja Vektra Boka.

Jovo MARTINOVIĆ

Volio bih da mladi ljudi nagradu koju je dobila Vanja dožive kao poruku da ne odustaju od svojih uvjerenja čak ni onda kada se stvari čine teškim i gotovo nemogućim. Društva se ne mijenjaju preko noći, ali ni sama od sebe. Mijenjaju ih ljudi koji su spremni da istraju, rade profesionalno i ne pristaju na kompromise kada su u pitanju osnovne vrijednosti poput poštenja, odgovornosti i javnog interesa

MONITOR: Izvršnoj direktorici MANS-a Vanji Ćalović ove je sedmice u Milanu uručena nagrada „Giorgio Ambrosoli“, priznanje koje se dodjeljuje pod pokroviteljstvom predsjednika Republike Italije za integritet, odgovornost i profesionalnost u zaštiti vladavine prava. Ona je poručila da nagradu ne doživljava samo kao lično priznanje, već kao priznanje radu MANS-a. Kako je vi doživljavate?

MILOVC:  Vanja je potpuno u pravu kada kaže da se ova nagrada ne može posmatrati samo kao lično priznanje. Nagrada nosi ime čovjeka koji je postao simbol profesionalnog integriteta i hrabrosti u suprotstavljanju organizovanom kriminalu i korupciji. Upravo zato njena vrijednost prevazilazi pojedinca i postaje priznanje vrijednostima koje zastupa.

Za mene, ova nagrada ima i posebno značenje. Velika je privilegija što sam najveći dio svoje profesionalne karijere proveo u MANS-u, organizaciji koja je pokazala da se i u maloj zemlji, sa ograničenim resursima, može voditi dosljedna borba protiv korupcije. Imao sam priliku da radim sa ljudima koji su godinama bili spremni da se suprotstavljaju zloupotrebama moći, često uz značajne profesionalne i lične rizike. Malo ko ima priliku da radi posao za koji iskreno vjeruje da ima društveni značaj i da pri tome vidi konkretne rezultate svog rada.

Zato ovu nagradu doživljavam prije svega kao priznanje radu MANS-a i svih ljudi koji su tokom prethodnih decenija bili dio naše borbe za transparentnije institucije, odgovorniju vlast i vladavinu prava. Mnogi od njih nikada nijesu bili u centru pažnje javnosti, ali su svojim radom doprinijeli da brojni slučajevi korupcije, zloupotrebe javnih resursa i organizovanog kriminala budu otkriveni, dokumentovani i predstavljeni javnosti uprkos brojnim preprekama.

Posebnu težinu ovom priznanju daje činjenica da dolazi u trenutku kada se Crna Gora nalazi pred možda najvažnijom fazom svog evropskog puta. Ono predstavlja potvrdu da se dosljednost, profesionalnost i odbrana javnog interesa prepoznaju i van granica naše zemlje.

Veoma je važno da ova nagrada pošalje i širu poruku, naročito mladim ljudima.  Mnogi odrastaju sa osjećajem da su institucije prespore, da promjene dolaze teško i da pojedinac ne može značajno uticati na društvo oko sebe. U takvom ambijentu lako je postati ravnodušan ili zaključiti da se ništa ne može promijeniti.

Primjer Giorgia Ambrosolija, kao i ljudi koji danas dobijaju priznanje koje nosi njegovo ime, pokazuje da integritet, profesionalnost i upornost imaju vrijednost čak i onda kada se rezultati ne vide odmah. Najvažnije promjene gotovo nikada ne dolaze brzo i rijetko su rezultat rada jednog čovjeka ili jedne generacije.

Volio bih da mladi ljudi ovu nagradu dožive kao poruku da ne odustaju od svojih uvjerenja čak ni kada se stvari čine teškim ili gotovo nemogućim. Društva se ne mijenjaju preko noći, ali ni sama od sebe. Mijenjaju ih ljudi koji su spremni da istraju, rade profesionalno i ne pristaju na kompromise kada su u pitanju osnovne vrijednosti poput poštenja, odgovornosti i javnog interesa.

MONITOR: Slika Crne Gore bila bi definitivno drugačija da nema dugogodišnjeg predanog rada vaše organizacije na razotkrivanju brojnih zloupotreba moći, korupcije i organizovanog kriminala. No, koliko ste zadovoljni današnjom slikom Crne Gore?

MILOVAC: Ne mogu reći da sam zadovoljan, iako postoje određeni razlozi za optimizam. Međutim, kada govorimo o suštinskim promjenama, napredak je sporiji nego što bi trebalo da bude. Ključni problem ostaje činjenica da politička korupcija u Crnoj Gori nije skup pojedinačnih incidenata, već sistemski problem koji je decenijama ugrađivan u način funkcionisanja države. Takav sistem nije nastajao preko noći, pa se nije mogao ni promijeniti samo smjenom vlasti.

Vrijeme nakon 2020. godine nijesmo iskoristili na način na koji smo mogli i morali. Tada je postojala jedinstvena prilika da se ponudi sistemski odgovor na problem sistemske korupcije, da se reformišu institucije koje su bile zarobljene političkim uticajem, uspostave snažniji mehanizmi kontrole vlasti i stvore uslovi za istinsku odgovornost nosilaca javnih funkcija.

Umjesto toga, najveći dio političke energije potrošen je na ispunjavanje uskopartijskih interesa, preraspodjelu političke moći i obezbjeđivanje što bolje početne pozicije za naredne izborne cikluse. Umjesto dubokih reformi često smo svjedočili zamjeni jednih partijskih interesa drugim, dok su ključni problemi ostajali neriješeni.

To se posebno vidi u oblastima koje su od presudnog značaja za borbu protiv korupcije. Nijesmo dobili dovoljno snažne mehanizme za kontrolu političke korupcije, nijesmo riješili problem partijskog uticaja na zapošljavanje i upravljanje državnim resursima, a rezultati u oblasti finansijskih istraga i oduzimanja nezakonito stečene imovine i dalje su ograničeni.

Posebno zabrinjava činjenica da zapošljavanje u državnim kompanijama ostaje praktično van domašaja ozbiljnije kontrole. Taj segment predstavlja jedan od najvažnijih mehanizama političkog uticaja na birače i jedan od ključnih razloga zbog kojih problem zloupotrebe javnih resursa nije suštinski riješen.

Najteži dio posla tek predstoji.

MONITOR: Kako vidite nalaze nedavno objavljenog Non paper-a?

MILOVAC: Nalazi pokazuju da između političkog optimizma koji prati evropske integracije i stvarnog stanja u oblasti vladavine prava i dalje postoji značajan jaz.

To ne znači da napretka nema. EK prepoznaje određene pozitivne pomake i činjenicu da je Crna Gora ostvarila napredak u pregovaračkom procesu. Međutim, jednako jasno poručuje da ključni problemi još nijesu riješeni.

Više nije dovoljno usvojiti zakon, formirati radnu grupu ili otvoriti istragu. Evropska unija traži pravosnažne presude, oduzetu nezakonito stečenu imovinu, transparentne institucije i mjerljive rezultate u borbi protiv korupcije na visokom nivou.

MONITOR: Tužilaštvo se oglasilo, zadovoljno svojim rezultatima u kontekstu tog dokumenta. Jeste li vi?

MILOVC: Postoje pomaci i bilo bi nepošteno tvrditi da ih nema. Posljednjih godina otvoren je veći broj istraga, pokrenuti su postupci protiv pojedinaca koji su ranije bili praktično nedodirljivi i to predstavlja određeni napredak.

Međutim, mjerilo uspjeha su pravosnažne presude, odgovornost za korupciju na visokom nivou i trajno oduzimanje nezakonito stečene imovine.

Imamo veliki broj predmeta koji godinama traju bez konačnog epiloga. Slučajeve koji su predstavljani kao istorijski iskoraci, a koji i dalje čekaju konačne sudske odluke.

Slučaj Telekom je možda najjasniji primjer koliko su institucionalni propusti iz prošlosti i danas prepreka ostvarivanju pravde. Nakon više od dvije decenije građani i dalje čekaju puni epilog afere koja je svojevremeno bila jedan od najvažnijih korupcionaških slučajeva u zemlji.

Zato bi bilo korisnije da institucije manje energije troše na samohvalu, a više na ostvarivanje mjerljivih rezultata.

MONITOR: Jeste li optimistični kada je u pitanju istinska demokratizacija Crne Gore i uspostavljanje vladavine prava?

MILOVAC: Optimista sam kada je u pitanju članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji, ali  mnogo oprezniji kada govorimo o istinskoj demokratizaciji države i uspostavljanju održive vladavine prava.

Zabrinjava to što načajan dio političkih elita članstvo u EU i dalje posmatra kao konačni cilj reformskog procesa, a ne kao početak nove faze razvoja države.

Proces evropskih integracija nerijetko se koristi kao instrument političkog marketinga i populizma. Građanima se šalje poruka da će sam čin pristupanja EU riješiti najveći dio problema sa kojima se suočavamo. Iskustva brojnih država članica pokazuju da stvari nijesu tako jednostavne. Članstvo može stvoriti bolji okvir za razvoj, ali ne može zamijeniti kvalitet institucija, političku odgovornost i dosljednu primjenu zakona.

Premalo smo energije uložili u izgradnju institucija koje će moći da nose reforme i nakon formalnog završetka pregovora. Već bi trebalo razgovarati o mehanizmima koji će osigurati da ključne reforme ostanu održive i nakon pristupanja. To se posebno odnosi na pravosuđe, borbu protiv korupcije, kontrolu političke moći i zaštitu integriteta javnih institucija.

Konačni cilj ne treba da bude zatvaranje pregovaračkih poglavlja niti datum ulaska u EU. Cilj treba da bude izgradnja države u kojoj građani vjeruju institucijama zato što vide da zakon jednako važi za sve, da se javni resursi koriste u javnom interesu i da politička moć nije iznad pravila. Tek tada ćemo moći da kažemo da je proces evropskih integracija zaista uspio.

Otpor prema snažnijim mehanizmima za oduzimanje imovine postoji kod gotovo svih vlasti nakon DPS-a

MONITOR:  Ministarstvo pravde najavilo je da priprema izradu posebnih zakona kojima bi uredilo oblast (zlo)upotrebe vještačke inteligencije (AI), a u tome će imati podršku italijanskog resora pravde. Dugo se vodila polemika o italijanskom modelu oduzimanja nezakonito stečene imovine, za koji se MANS zalagao. Jesmo li i normativno mogli bolje?

MILOVAC: Sigurno da jesmo. Crna Gora i dalje pokazuje ozbiljnu nesposobnost da dizajnira zakonodavni i institucionalni okvir koji bi državi dao stvarnu prednost u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije.

MANS je godinama ukazivao da ta borba ne može biti uspješna ukoliko se država oslanja isključivo na dugotrajne i često neizvjesne krivične postupke. Iskustvo zemalja koje su ostvarile najbolje rezultate pokazuje da je jedan od najefikasnijih načina borbe protiv mafije oduzimanje nezakonito stečene imovine.

Organizovani kriminal opstaje zahvaljujući ogromnim finansijskim resursima. Taj novac kriminalnim grupama omogućava ne samo luksuzan život, već i angažovanje najboljih pravnih timova, prikrivanje tragova novca, uticaj na svjedoke i, u najgorem slučaju, nastavak korumpiranja pojedinaca unutar institucija koje bi trebalo da ih procesuiraju. Zbog toga je oduzimanje imovine mnogo više od finansijske mjere – ono predstavlja način da se kriminalnim strukturama oduzme moć.

To je bila logika italijanskog modela kojem se MANS godinama divi i koji smo zagovarali. Nažalost, Crna Gora ni nakon promjene vlasti nije pokazala spremnost da prihvati takvu logiku. Posebno je teško razumjeti činjenicu da je otpor prema snažnijim mehanizmima za oduzimanje imovine ostao kod gotovo svih vlasti nakon DPS-a.

Danas je normativni okvir unaprijeđen u odnosu na raniji period, ali i dalje nije postavljen na način koji bi državi omogućio stvarnu stratešku prednost nad organizovanim kriminalom. Bez toga je teško očekivati trajne rezultate.

Milena PEROVIĆ