Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

MONITOR: Nema više Alekseja Navaljnog. najistaknutijeg protivnika Vladimira Putina. Koliko Putinu  sumnje u vezi sa smrću Navaljnog mogu,  globalno,  naškoditi?

PUHOVSKI: Uvjeren sam da vjerojatni zločin nad Navaljnim ne može štetiti Putinu – on nema demokratsku legitimaciju kao svoj nosivi image. Dapače, on se time – u očima mnogih na svjetskoj desnici – ponovno potvrđuje kao vladar s kojim nema šale (u drugom, masovnijem kontekstu to važi i za Netanyahua). Putin je na ovakvome ugledu izgubio nesposobnošću da pobjedi Ukrajinu u Blitzkrieg formatu, no svaka bi mu pobjeda donekle očuvala autoritet. Ne čini se za sada da Ukrajina može pobijediti, pa rastu  Putinove šanse na umjereni uspjeh. Tomu svakako pomaže nevjerojatna – i ipak neočekivana – primitivnost proturuske propagande nakon napada na Ukrajinu, uključujući, primjerice, zabranu “Borisa Godunova“ (maltene Putinove praslike) u evropskim kazalištima.

MONITOR: Izraelska vlada je donijela odluku o odbacivanju „jednostranog priznanja“ Palestine i„stranih diktata“.

PUHOVSKI: Izraelska vlada vodi ciljanu vojnu kampanju uništenja – ne samo Hamasa (koji je, doista, svojim napadom nadišao i terorističke standarde), nego čitave Gaze kao mogućega dijela neke arapske palestinske države. Izraelski podržavljeni zločini oštećuju do kraja bilo kakve izglede za mir na ovome području, ali i židovsku poziciju u svijetu više no sva protužidovska propaganda proteklih desetljeća. Protuislamski sentimenti u brojnim zapadnim sredinama tek djelomice ublažavaju ovaj proces. Tisuće pobijenih civila nisu toliko žrtve rata u tradicionalnome smislu riječi, nego dviju lovačkih epizoda. U prvoj su hamasovci lovili (uglavnom) civile po graničnim područjima Izraela, u drugom to Izrael radi diljem Gaze (s dvadesetak puta više žrtava među civilima). Pripovijest o spašavanju talaca raspada se suočena s činjenicom da je oružanim akcijama oslobođeno dva posto talaca, a ostali pregovorima.

MONITOR:  Bajden i njegova administracija sada moraju da se nose i sa Netanjahuom. Tramp ubjedljivo vodi kod Republikanaca. Putin „tvrdi“ da bi ponovni izbor Bajdena bio bolji za Rusiju.  Šta bi  moglo odlučiti volju birača ako bi Bajden i Tramp ponovo „stali na crtu“?

PUHOVSKI: Za izbore u SAD bitno je da ih posvuda prihvaćaju kao izbore za predsjednika (demokratskoga) svijeta (iako sudjeluje cca četiri posto svjetskoga pučanstva). Iz te prijevare slijede sve ostale konsekvencije. A ključna je od njih da se najvjerojatnija dilema svodi na poremećenoga prevaranta protiv senilca.

U njihovome srazu bit će, čak i više no u inače posve personaliziranoj tradiciji ovakvih izbora, osnovno pitanje osobnih osobina kandidata. Za nas izvana čini se da je opreka dosta jasna: Biden je svakako bolje rješenje za SAD – već i zato što ne uvlači ravnozemljaše i sl. u maninstream „velike demokracije“ – da se o (relativnoj) razumnosti njegova donosa spram institucija i ne govori. Za svijet je vjerojatno Trump manje loša varijanta – bit će manje ubijanja. Čak i obećano slabljenje NATO-a dobiva smisao uz uvjet da se Trump može dogovoriti s Putinom (što je, međutim, dosta daleko od vjerojatnosti, posebice uspije li Putin nekako poraziti Ukrajinu). Ruska je agresija izazvala masivno prihvaćanje  militarizacije u Evropi, a redukcija je ovoga naboja moguća, izgleda, samo bez demokrata u Bijeloj kući.

MONITOR: Diže se neka vrsta fame da će ultra desnica ojačati u EU posle izbora u junu. Koliko bi rezultati izbora u važnim zemljama Zapada ali i Istoka u ovoj godini, mogli da redizajniraju globalnu ideološku i političku sliku na koju smo navikli?

PUHOVSKI: Dogodilo se je ono što su neki od nas pretpostavljali još početkom devedesetih; postkomunizam se je širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće. Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma.

Temeljni je motiv novog desničarskoga gibanja otuđenje vlasti/moći od puka, ponajprije političko, ali i kulturno/intelektualno. Antielitarni pokret teži vlast vratiti među ljude, ali, za razliku od zahtjeva za neposrednom demokracijom prije sto godina, sada se hoće vlast doslovce  na ulici. Međutim, ulica može, eventualno, rušiti, vlast, ne može ju izvoditi, pa ona – i kada ovakvi uspijevaju – ostaje ne samo otuđena, nego još i skrivena.

Ove su tendencije jake i u Njemačkoj, i u Francuskoj, u Italiji je na vlasti premijerka s neofašističkom prtljagom, pridružuju se Poljska, Češka…Velike države trenutno slabe u EU zbog inkompetentnosti njemačkoga vodstva, ugroženosti Macronove većine, opterećenosti talijanske premijerke desnicom, a španjolskoga  premijera jedva održivim (i branjivim) savezima. Paralelno se zbiva slabljenje centrale moći Unije (a male države neće imati snage da to nadomjeste) i njezino skretanje u desno. Strah od Rusije mogao bi, na kratki rok možda podržati integracijske tendencije, ali pretežito na vojnoj razini. Zato je, bojim se, na redu ne samo slabljenje EU nego i njezina rastuća nezainteresiranost  za proširenje, jer se jedva sobom bavi.

 

Opozicija ima šanse za uspjeh, ali one još nisu velike

MONITOR: U Zagrebu se dogodio protest jedanaest parlamentarnih stranaka liberalno-lijeve opozicije sa glavnim zahtjevom da se održe vanredni izbori za Sabor – koji se inače kao redovni, očekuju za nekoliko mjeseci. Protestanti su ukazivali na nepodnošljivu korupciju i ugrožene osnovne uslove za život (npr. poskupljenje plina). Kakve su šanse za uspjeh?

PUHOVSKI: Opozicija ima šansi za uspjeh, no one, još uvijek, nisu odveć velike. Ponajprije stoga što vladajuća stranka, HDZ, ima doslovce nepoljuljiv birački bazen, posve rezistentan na učestale javne skandale izazvane korupcijom vlasti. S druge strane, oporba kao da smatra moralnu paniku dovoljnom za pobjedu na izborima (koji će se vjerojatno ipak održati u proljeće).

MONITOR: Da li bi ovaj protest mogao biti uvod u  širu opozicionu predizbornu koaliciju za izbore u Sabor?

PUHOVSKI: Nakon skupa s razmjerno velikim odazivom (bilo je desetak tisuća ljudi), organizatori su se našli u dvostrukoj nevolji. Ponajprije, nisu na čistu o predizbornoj taktici – mnogima se učinilo da jedinstvo iskazano na skupu treba biti osnovom jedinstvenoga nastupa (lijevo-liberalne) opozicije na skorim izborima, dakle da treba nastupiti s jedinstvenom koalicijom. No, pritom valja imati na umu da „jedanaest stranaka“ skriva neobičnu, iščašenu verziju stare bajke; riječ je zapravo o dvije Snjeguljice i devet patuljaka, jer samo „Možemo!“ i „SDP“ imaju realnu političku snagu, ostalo su strančice od kojih neke na izborima uopće (same) ne mogu ući u Sabor, a dvije ili tri bi, možda, mogle dobiti poneko mjesto u njemu.

Radi se, dakle, o odluci dvije Snjeguljice ili (po shvaćanju HDZ-a) Crvenkapice; ostali su nevažni. Jedna od važnih, „Možemo“, je još prije desetak mjeseci otklonila zajedničku listu, druga, SDP, na njoj insistira. S time da je SDP jednako konstantan u  istraživanjima javnoga mnijenja kao i HDZ (na znatno nižoj razini, doduše), dok „Možemo!“ u posljednje vrijeme gubi podršku. Ipak, bitno je imati na umu da  su uspjesi koje je zeleno-lijeva opcija  („Možemo!“) postigla na prošlim izborima u Zagrebu bili zasnovani na prelasku značajnoga broja bivših birač(ic)a SDP-a na njihovu stranu. Ozbiljna razočaranost SDP-om ozbiljnoga broja birača na ljevici i dalje je, po svemu sudeći na djelu, pa nije realno očekivati da bi mnogi od njih dali glas zajedničkoj listi ljevice (koju bi, logično nosio SDP). Ovaj bi dio biračkoga tijela stoga ostao kod kuće na dan izbora, a čini se jasnim da bez visoke izlaznosti, preko 60 posto , nema šanse za promjenu vlasti.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo