Stvara se klima da se medijska scena unificira, odnosno da se pokuša crnogorsko medijsko nebo natkriti jednim upravljačkim krilom, ne bi li se, na koncu, lakše upravljalo i procesima u Crnoj Gori

MONITOR: I ove godine izdavačka kuća Fokalizator učestvuje na Mediteranskom festivalu knjige u Splitu. Koja djela ćete predstaviti dalmatinskim čitaocima?

VOJINOVIĆ: Fokalizator već četvrtu godinu nastupa na MFK u Splitu, predstavljajući kompletnu godišnju produkciju na štandu, i pojedina djela promovišući na centralnoj bini. Na štandu ćemo tako izložiti sve one knjige koje su prošle sedmice promovisane na našem Bookiranju. A po izboru urednika festivala, gospodina Kruna Lokotara, u programu ovogodišnjeg sajma biće promovisane dvije knjige Boža Koprivice – Luda knjiga, objavljena u decembru, i upravo štampana Vježbanka Danilo Kiš. Osim toga, članovi redakcije Fokalizatora biće u prilici da u Knjižnici Dalmatina, a na poziv gospođe Ane Radović Kapor iz Vijeća crnogorske nacionalne manjine Grada Splita, govore o hrvatsko-crnogorskim kulturnim vezama. Zvučaće neskromno, ali stižemo do evropskih destinacija na kojima je mnogim našim političarima zabranjen pristup.

MONITOR: Pored izdavaštva, uređujete i regionalno priznati portal o književnosti i kulturi. Koji su sve izazovi koji prate ove dvije djelatnosti?

VOJINOVIĆ:Najveći izazov za crnogorske medije su uslovi u kojima rade. Tako i Fokalizator, koji u vlasničkoj strukturi i redakciji uvažava crnogorska normativna akta, biva u nepovoljnom položaju u odnosu na fantomske medije, koji najčešće odgovaraju poslodavcima izvan Crne Gore, a povremeno preko svojih botovskih satelita iz Crne Gore targetiraju našu redakciju. Očevidno je da su svi crnogorski mediji pod baražnom paljbom čiji je cilj da se sasiječe svaka domaća misao, svaki korijen domaće misli. Ali, nije u redu da Fokalizator, kao jedan od mlađih medija, po tom pitanju bude bučniji od onih crnogorskih nezavisnih medija koji zapošljavaju više desetina novinara i koji više decenija biju sizifovske bitke. A ovo vrijeme je najnepovoljnije za takve medije. Privatne televizije ugrožene su najprije Zakonom o RTCG, a sad evo i štampani mediji i portali novim Zakonom o igrama na sreću. Jednostavno, stvara se klima da se medijska scena unificira, odnosno da se pokuša crnogorsko medijsko nebo natkriti jednim upravljačkim krilom, ne bi li se, na koncu, lakše upravljalo i procesima u Crnoj Gori. Pokoriti crnogorske medije, znači i totalno pokoriti Crnu Goru.

MONITOR: Kako bi ocijenili književnu i kulturnu scenu u Crnoj Gori? Zašto su nam političari još uvijek glavne ,,zvijezde” a umjetnici skreću pažnju na sebe tek kada izbije skandal oko nagrada ili kada se politički eksponiraju?

VOJINOVIĆ: Crnogorska književna scena ne samo da ne zaostaje, već ponekad i prestigne književne domete pojedinih zemalja regiona. Tokom posljednje dvije godine vide se novi kvalitativni pomaci, koji su u direktnoj vezi s političkim turbulencijama. To je u Crnoj Gori skoro pravilo. Pamtimo još ona nestabilna predreferendumska vremena i znamo da su ona proslavila savremenu crnogorsku književnost, koju su tada ispisivali Ognjen Spahić, Andrej Nikolaidis, Balša Brković, Dragan Radulović, Pavle Goranović, Aleksandar Bečanović, Jovanka Uljarević, Jelena Nelević… A onda je došlo do zatišja i u politici i u književnosti. Rastočena je energija svojevrsnog pokreta, novog vala u literaturi. Danas se ponovo vide konture nekog djelovanja, pa i u Fokalizatoru, koje u osnovi ima taj predreferendumski zanos. I za to je ,,kriva” politika, jer joj književnost odgovara kako najbolje umije i zna. E upravo zato aktuelna politika pokušava da promoviše neke svoje ,,književnike”. Naravno, to izgleda groteskno i bizarno, jer ta ,,nova književna elita” sposobna je samo za jedno – da obesmisli sve čega se dohvati. To nanosi veliku štetu kulturi, jer se talentovana omladina, recimo, ne želi identifikovati s falsifikovanim knjigama ili lažnim književnim nagradama. Dakle, političari su ti koji planiranim pogrešnim potezima obesmišljavaju ulogu kulture, ne bi li sebe držali u statusima zvijezda. Ali, to su odlike politika provincijalnog miljea, a takve politike prolaze mnogo brže nego dejstvo pravih knjiga. Zato s velikom pažnjom pratim ko sve od ,,kolega” ovih dana saučestvuje u realizaciji plana rušenja temelja naše kulture.

MONITOR: Koliko politička, nacionalna, vjerska i ostale podjele utiču na kvalitet kulture u ovako maloj državi, je li to prednost ili mana?

VOJINOVIĆ: Multikulturalizam je prednost svakog društva koje ga njeguje. Ali u Crnoj Gori imamo samo privid poštovanja drugosti, a zapravo je svaka politika sračunata na uništenje drugoga. To je lako zaključiti kad znate da pravoga dijaloga nema, i da niko nikome još nije kazao ,,izvini”. Jeste li čuli da je neko u Crnoj Gori rekao: izvini što sam ti deportovao muža u Republiku Srpsku? Ili – izvini što sam te oćerao iz kuće, što sam ti ukrao sliku? Ne, naravno. Na ovim prostorima zločinci se pokušavaju opravdati, podižu im se spomenici. Dok god u našoj kulturi ne zavlada institut iskrenog kajanja, pa i onda kad se ne dobije oprost, ne možemo računati na to da će naša zajednica napredovati. Lanac mržnje i želje za poravnavanjem računa neće se prekinuti. Vidite, jedino ona kultura, koja sobom nosi katarzu, a briljantan domaći primjer je priča Sretena Asanovića Glas preko Orijena, može da napreduje. Sretenova priča govori o crnogorskim rezervistima koji pljačkaju i ubijaju starca u dubrovačkome zaleđu. Osim što je estetski uspjela, ta priča nosi ljekovita svojstva po sopstvenu kulturu. Vili Brant je tokom prvog poslijeratnog zvaničnog boravka jednog Njemca u Poljskoj ,,samo” 30 sekundi klečao u Varšavi. Kasnije je zapisao kako je uradio samo ono što ljudi rade kad jezik zakaže. Danas je njemačka kultura najuticajnija na Balkanu, a pisci iz država s tog poluostrva utrkuju se ko će ući u fokus njemačkih izdavača i prevodilaca.

MONITOR: U sveopštem zamahu ispunjavanja EU obaveza, kultura se skoro i ne pominje. Vidite li tu neki pomak, pozitivni ili negativni, neku strategiju, planiranje…?

VOJINOVIĆ: Naravno da se kultura ne pominje. Upravo zato što je malo kome, osim građanima, zaista stalo do ulaska u EU. A znate zašto? Zato što će ulaskom u EU početi da važe neke regule. A to znači da će praksa izbjegavnja zakona morati biti sankcionisana. A to opet znači da će svi oni koji su činili pronevjere u kulturi, naročito u domenu zaštite kulturne baštine, morati da odgovaraju. I to da odgovaraju evropskim tužiteljima i sudovima, a ne domaćim. Što, složićete se, mijenja situaciju. Ako neko ne zna o čemu je riječ, neka se informiše o tome kako na pojedina pitanja, recimo, i kome sve odgovaraju iz administracije našeg prvog evropskog susjeda. Tu leži odgovor na Vaše pitanje. Jasno je, startegije zasad postoje samo na papiru, tek toliko da se ispune neke obaveze, ali konkretnih rezultata u kulturi nema, jer je malo kome stalo do napretka.

MONITOR: Kako ocjenjujete društvena kretanja, koji su glavni izazovi?

VOJINOVIĆ: Uprkos svemu, vjerujem da će Crna Gora, doduše po sistemu više sreće no pameti”, postati članica EU. Stoga smatram da će sljedeće dvije godine biti veoma turbulentne. Za očekivati je da se naglo ubrzaju radnje protivnika toga procesa. Glavni izazov je da Crna Gora sačuva unutrašnji mir. A to možemo samo kulturom, odnosno kulturnim odgovorom na sve ono što se sprema u izvanjim obavještajnim kuhinjama. Po učestalosti i banalnosti njihovih poteza, kakav je i podizanje spomenika četničkome komandantu Pavlu Đurišiću, jasno je da se panika nastanila na tim adresama. Ali, ne treba se zavaravati. To što ćemo ući u zajednicu evropskih naroda ne znači da će biti zaboravljeni naši dugovi i ,,dugovi”. Naprotiv. Zato će u toj novoj eri Crne Gore biti potrebnija nego ikad strategija u kulturi, zasnovana na razvijanju iskrenoga dijaloga. Crna Gora mora da se oslobodi svih tereta iz devedesetih godina prošloga vijeka. Čini se da nijedan tovar dvadesetoga vijeka nije bio tako golem kao onaj koji smo tada ponijeli. To je bila jedna od onih rijetkih epizoda kad su Crnogorci iz defanzivne pozicije prešli, makar navođeni i tuđom rukom, u ofanzivnu. A to, naravno, nije bilo slobodarstvo. I to će morati da objasne knjige, o tome će morati da govore nastavnici. E u takvoj Crnoj Gori volio bih gledati kako stasavaju ne samo moje dvije gimnazijalke, nego śutra i njihova đeca.

Predrag NIKOLIĆ

Kao i u slučaju BiH, EU nema stratešku politiku prema Srbiji. Brisel se drži svoje, više puta dokazane propale politike povladjivanja prema Vučićevom režimu

MONITOR: AFD od osnivanja u svoj programski fokus stavlja anti-migrantsku politiku. Merc je pooštrio mjere i pravila prema potencijalnim imigrantima, ali popularnost desno-radikalnog AFD raste. Angela Merkel svoju imigrantsku politiku-kada je njena Vlada dozvolila ulazak milion ljudi, i dalje smatra uspješnom. Kako gledate na legat Merkelove?

VEBER: Programski fokus nove stranke AFD na početku bio je na sasvim drugoj temi, tj. ekonomskoj politici i EU, odbijanje evra u kontekstu Evro-krize. Tek sa tzv. evropskom izbjegličkom krizom, počelo je skretanje udesno, novi fokus na migrantsku politiku i suštinske personalne promjene u stranci, a vezano s time politički uspon AfD-a. Poslije krize, AFD je neko vrijeme bila u ozbiljnom padu sve do dolaska nove serije kriza (pandemija, rat u Ukrajini itd.) uključujuci ponovni rast masovne emigracije. U cijeloj toj istoriji i transformaciji stranke, dakle, migracijska politika kancelarke Merkel, imala je odredjenu, nemalu ulogu. Nju se do današnjeg dana uglavnom pogrešno ocjenuje – sa isključivim fokusom na taj trenutak u avgustu 2015-e, kad je Merkel odlučila da se puste tih hiljade izbjeglica u Njemačku koji su bili krenuli na put iz Budimpešte. Nije ništa bilo pogrešno sa tom odlukom, sasvim suprotno. Greška je bila i ostala strukturalna: uvodjenje tzv. Zajedničke  EU politike azila-ali koja je ostala polovična, a u toj polovičnoj politici većina država -članica EU, tradicionalno su nastojale da izbjegavaju svoj dio odgovornosti. Radila je to sama Merkel 2011. godine, kad su u Italiju stigle stotine hiljada migranata iz sjeverne Afrike, a Merkel se oglušila o zahtjev Rima za preraspodjelom migranata po državama članicama. Tako da se Merkel tek onda sjetila zajedničke politike i kolektivne odgovornosti unutar EU-a, kad je veći broj migranata stigao u Njemačku. A njen manadžerski pristup vodjenja koji ju je činio vrhunskom kriznom manadžerkom, vodio je do toga da su joj bila usta puna zajedničke evropske politike azila i migacija, ali bez ikakve strategije- a kamoli političke vizije. Rezultat tih Merkelinih ograničenja je bio taj što se ta zajednička EU politika azila pretvorila u politiku najnižeg zajedničkog imenitelja država članica, tj. puzeće transformacije politike ka antimigracijskoj politici Viktora Orbana i Roberta Fica. Ipak, u tom urušavanju prava izbjeglica i migranata u EU, Merkel je sačuvala odredjene principe vladavine prava i crvenih linija. Za razliku od vlade Merca- koja je uvela ilegalnu politiku odvraćanja tražioca azila na njemačkim granicama, ignorišući sudske odluke.

MONITOR:  Dodik i članovi uže i šire familije, nedavno su-zbog sumnje na pranje novca kupovinom nekretnina u Sloveniji, proglašeni nepoželjnim. Dodik ne priznaje odluku CIK o raspisivanju vanrednih predsjedničkih izbora, najavljuje dva referenduma i imenovao je novog premijera –iako to po zakonu BiH nije smio.  Ima podršku Moskve i Beograda, a opozicija u RS-pa ni proevropski političari kao Igor Crnadak ili neki iz SDS, kao da Briselu nisu interesantni…Da li je situacija u RS prepuštena haosu?

VEBER: Ta ista politika EU-a je, bez namjere, strategije i vizije, sad izgleda – na posebno ironičan način, doprinijela političkom padu Milorada Dodika. Putem nedavnog potvrdjivanja presude Suda BiH protiv sad već bivšeg predsjednika RS-a zbog antiustavnog djelovanja. No pošto taj politički pad Dodikov nije potkrijepljen nekom promišljenom politikom EU, ona ne učestvuje aktivno u uobličavanju tog istorijskog trenutka postratne BiH, koji pruža jedinstvenu priliku za preokret na pravcu u kome se BiH dugo kreće. Zbog toga jeste, politička situacija u RS-u i u cijeloj BiH- u odredjenom smislu, prepuštena haosu.

MONITOR: Situacija u Srbiji zabrinjava Brisel ali njeni glavni čelnici izbjegavaju da se miješaju…Izgleda, ipak, da im druženje sa Aleksandrom Vučićem više nije tako atraktivno.. Iz EP stižu  zahtjevi za sankcijama vrhu srpskog režima-pa i za zamrzavanje pregovora i novca iz EU fondova…Da li se nešto mijenja u politici Ursule fon der Lajen i EK?

VEBER: Kao i u slučaju BiH, EU nema stratešku politiku prema Srbiji. Brisel se drži svoje, više puta dokazane propale politike povladjivanja prema Vučićevom režimu. Tako i sada u svom sramnom ćutanju, odnosno nepozicioniranju naspram protesta u Srbiji. Nedavna promjena retorike iz Strasbura više je rezultat prisile zbog sve nasilnijeg odnošenja režima prema demonstratima, te kontraproduktivnog nastupanja Vučića- tipa napada na zelene Evroparlamentarce. Ne vidim da se radi o suštinskom preokretu politike Unije prema Beogradu, jer i dalje nema političke volje ka strateškom političkom preokretu-koji, vjerujem, ne može doći iz Brisela nego jedino iz važnijih prijestolnica država članica, posebno iz Berlina.

MONITOR: Tramp je bio u pompeznoj državnoj posjeti u UK. Ljetos je tamo boravio privatno, ali su mu na noge dolazili britanski i EU čelnici. Posle Trampovog mirovnog fijaska sa Putinom na Aljasci, lideri EU su potrčali na sastanak Trampa i Zelenskog u Bijeloj kući. Kakve utiske Vama ostavljaju ove slike današnjeg zapadnog liderstva?

VEBER: Nema „zapadnog liderstva“, jer sa Trampom Zapada više nema. Radi se o slici evropskog liderstva u odnošenju prema Trumpu. To ponižavajuće podilaženje naravno ne ostavlja dobar utisak, signalizira slabosti Evrope. Ono je rezultat ovisnosti EU-a, Evrope od SAD-a, prije svega u odbrambenoj politici. Nastojanje da izbjegavaju potpuni raskid sa Vašingtonom- u medjuperiodu, dok Evropa ne stvori preduslove da se samostalno može brinuti za svoju sigurnost.

MONITOR. Kosovu u oktobru predstoje važni lokalni izbori. Upravo pred te izbore, SAD su prekinule strateški dijalog sa Prištinom, navodeći da su postupci tehničkog premijera Albina Kurtija izazvali povećane tenzije i nestabilnost…Ni EU kao da nemaju uticaja na Kurtija. Ako Kurti ponovo formira vladu, mora li da mijenja bar politički stil ako ne i suštinu svoje politike?     

VEBER: Puno važniji od lokalnih će biti predstojeći, ponovni parlamentarni izbori zbog nemogućnosti formiranja vlade. Na Kosovu trenutno puno toga je u toku, teško je predvidjeti dalji tok dogadjaja, od toga kad ce doći do novih parlamentarnih izbora do ishoda tih, te uz to predstojećih izbora novog Kosovskog predsjednika, ukljucujući pitanje hoće li Vetevendosje biti u mogućnosti da bude dio buduće vladajuce koalicije. I da li će u tom slučaju Kurti moći ostati premijer, te ko će postati novi predsjednik (ili predsjednica). I ako uspije do ponovo sjedne na premijersko mjesto, ostaje potpuno urušen odnos sa evropskim prijestolnicama, te Vašingtonom. Za to je djelom kriv politički put koji je Kurtijeva odlazeća vlada zauzela-a ne manjim dijelom, odgovornost leži na politici Zapada, EU-a u političkom dijalogu. Tj. tzv. njemačko-francuska inicijativa, koja je otpočetka bila presudjena na neuspjeh-jer je počivala na nedovoljnoj političkoj volji za ozbiljno resetovanje dijaloga-a umjesto toga se bazirala na politici povladjivanja prema Vučiću- što je gurnulo Kurtija u ćorsokak – iz koga je krenuo u pogrešan politicki pravac.

Jedini realan izlaz iz te opasne političke situacije-potpunog urušavanja dijaloga, leži u suštinskom političkom preokretu EU-a, u fundamentalnom resetovanju političkog dijaloga.

Rast ultradesnice,  AFD-a u Njemačkoj,  ima dublje razloge

MONITOR: Istraživanje RTL iz avgusta, pokazalo je da AFD ima najveću podršku od 26 posto  a CDU/CSU 24 što je najslabiji „istorijski“ rezultat CDU. Da li je problem u nezadovoljstvu rezultatima vlade kancelara Fridriha Merca ili se radi o dubljim procesima u njemačkom društvu?

VEBER: Ta istraživanja tako neposredno poslije parlamentarnih izbora ne bih uzimao previše ozbiljno. Svakih par dana ispitivanja pokazuju drugačiji rezultat, čas vodi CDU-CSU, čas AFD. Nova vlada tek je počela raditi, većina prvog vala reformskih inicijativa tek su bili u pripremi preko ljeta, a drugi val će doći kasnije u četvorogodišnjem mandatu nove vlade. Ipak, snaga AFD-a u tim istraživanjima reflektira donekle politički preokret na koji su CDU-CSU bili prisiljeni u odnosu na politiku koju su promovisali tokom izborne kampanje – to se odnosi posebno na Ukrajinu i pitanje evropske sigurnosti, cilj postizanja nezavisnosti od SAD-a, te-djelomično vezano, na radikalno napuštanje tradicionalne njemačke financijske politike bazirane na štednju.

Ipak, rast ultradesnice, stranke AFD-a u Njemačkoj ima dublje razloge. Neki su dio uzroka opšteg rasta ultradesnih, populističkih snaga u Evropi, na Zapadu: kriza liberalne demokratije i liberalnog svjetskog poretka, Covid pandemija, klimatska kriza, rat u Ukrajini. Uz to nedolično, pasivno-reaktivno odnošenje gradjanske, liberalne većine. CDU-CSU to trenutno demonstriraju u pokušaju da se protive ultradesnici putem preuzimanja dijela njenih političkih pozicija, posebno u politici azila i migracija – pristup već prije decenije, dokazano osudjen na neuspjeh. Na to dolazi set specifičnih njemačkih uzroka: strukturalni problem sa istokom Njemačke, rezultat načina „ujedinjenja“, integracije real-socijalistične istočne Njemačke, decenije kolektivnog izbjegavanja gradjanskih političkih elita sprovodjenja strukturalnih reformi, ali i politika vlade kancelarke Merkel, njen menadžerski nacin vodjenja vlade i politike bez vizija i strategija. U odsudstvu ozbiljnijih društveno-političkih diskusija o gorućim globalnim, evropskim i domaćim izazovima.

Aktuelna situacija u BiH je, kao prvo, poslijedica Dejtonskog kompromisa

MONITOR: Ove godine se navršava i 30 godina od Dejtonskog mirovnog sporazuma. BiH ne djeluje kao funkcionalna država…Jedno vrijeme se često pominjala i potreba za Dejtonom Dva, ali se sa tim prestalo. Koliko je i aktuelna situacija u Republici Srpskoj, posljedica nedovoljnosti odredaba ovog mirovnog akta za „postdejtonsko vrijeme“?

VEBER: Aktuelna situacija u BiH je-kao prvo, poslijedica Dejtonskog kompromisa koji je svjesno stvarao disfunkcionalnu državu kao uslov sporazuma o završavanju rata-a kao drugo, poslijedica pokušaja Zapada naglog bijega od odgovornosti 2005.-2006. godine, tj. prepuštanju BiH domaćim političkim elitama, prije nego sto je Zapad završio rad na ispravljanju nedostataka Dejtona. (Koji ne leži u nekom Dejtonu 2, ponovnom vanjskom nametanju ustavnog poretka). Koban potez, koji je stvorio političku figuru Milorada Dodika kao vodećeg političkog faktora urušavanja i nazadovanja BiH u zadnje dvije decenije. Te prateći otpor EU-a, nedostatak političke volje da koriguje svoju kontroproduktivnu politiku, odnosno da uopšte razvije (startešku) politiku prema BiH.

Nastasja RADOVIĆ 

Važno je da ne dopustimo da pritisci i neprimjeren govor postanu sredstvo autocenzure i prepreka slobodnom izražavanju stavova. Naši stavovi mogu, ali ne moraju biti u skladu s mišljenjima političara ili različitih interesnih struktura – sve dok se iznose bez vrijeđanja i uz oslanjanje na činjenice, naučne podatke i argumentovana mišljenja

MONITOR: Prijavili ste policiji lidera DNP-a Milana Kneževića zbog prijetnji sa protesta u Botunu. Šta očekujete od ove prijave?


DRAGIĆEVIĆ: Očekujem da ova prijava ohrabri druge aktiviste i građane da ne dozvole da prijetnje, govor mržnje, insinuacije i laži, izrečene na tom ili bilo kojem drugom skupu, kao ni u ponašanju političara prema građanima, aktivistima, civilnom sektoru ili kolegama, prođu nekažnjeno.

Važno je da ne dopustimo da pritisci i neprimjeren govor postanu sredstvo autocenzure i prepreka slobodnom izražavanju stavova. Naši stavovi mogu, ali ne moraju biti u skladu s mišljenjima političara ili različitih interesnih struktura – sve dok se iznose bez vrijeđanja i uz oslanjanje na činjenice, naučne podatke i argumentovana mišljenja.

Pozitivno sam iznenađen reakcijom Uprave policije, dok i dalje čekamo reakciju tužilaštva. Vidjeli smo i da se gospodin Knežević donekle povukao – iako se obraćao u prvom licu jednine, naknadno je rekao da je mislio na sve. Time je makar sa njegove strane lopta spuštena. Sada očekujem da i čelnici opštine Zeta, kao i brojni političari, učine isto i razgovaraju na način na koji je to jedino ispravno – kroz dijalog i uzajamno poštovanje. To je ključno za demokratizaciju društva i za slobodu govora koja je ustavom garantovana.

MONITOR: Dio partija vlasti vas optužuje za govor mržnje prema stanovnicima Zete, kako to tumačite?


DRAGIĆEVIĆ: Nikada nijesam vrijeđao ni stanovnike Zete, niti političare. Uvijek sam jasno i nedvosmisleno iskazivao svoj stav. Žao mi je što su brojni političari iskoristili moje izjave, istrgli ih iz konteksta i okrenuli ih protiv mene, kako bi podstakli mještane Botuna i Zete na pogrešno shvatanje i stvorili zapaljivu atmosferu.

Na taj način se šalje poruka da bilo ko iz Zete može mene smatrati neprijateljem, pa čak i odlučiti da se na neki način sveti. To je pogrešna i opasna politička strategija čelnika Zete i vjerujem da neće uspjeti na način na koji su to zamislili.

MONITOR: Priča o postrojenju za prečišćavanje otpadnih voda skroz je potonula u politiku. Zašto se ne čuje i ne rasporavlja o ključnim stvarima – da je ovo postrojenje neophodno, ali i da li strah Botunjana od, na primjer, spalionice, može biti opravdan?


DRAGIĆEVIĆ: Kao što sam već istakao u ranijim izjavama, nadležni su potpuno iznevjerili očekivanja građana, ali i svoj osnovni posao. U godinama iza nas bilo je potrebno sprovesti brojne edukativne kampanje, organizovati okrugle stolove i informativne sastanke, te jasno odgovoriti na sve nedoumice. Trebalo je dovesti i samu kompaniju koja će realizovati projekat, da objasni tehnologiju i cijeli proces. Nažalost, to nije urađeno, iako je to bila obaveza Ministarstva ekologije, koje je upravo trebalo da bude facilitator takvih razgovora i edukacije javnosti.

Danas smo u situaciji da biramo između dva scenarija: ili ćemo imati postrojenje koje će obezbijediti prečišćavanje otpadnih voda za skoro 40 odsto građana Crne Gore, ili ćemo izgubiti 100 miliona eura i ostati narednih 10 godina suočeni sa zagađenjem Zete, Morače i Skadarskog jezera.

Što se tiče spalionice, razumijem rezerve koje postoje. Ipak, Agencija za zaštitu životne sredine dala je posebne mjere u okviru ekološke saglasnosti, po kojima bi u slučaju prekoračenja graničnih vrijednosti emisija postrojenje moralo biti automatski zaustavljeno dok se ne otklone nepravilnosti i ne instaliraju dodatni filteri. Kasnije je moguće tretirati otpadni mulj i na druge načine, poput kompostiranja.

Nažalost, ugovor od 3.500 strana, potpisan sa izvođačem i KfW bankom, ne ostavlja prostor za izmjene. Zbog toga se nalazimo u ovakvoj situaciji, gdje su svi ti elementi unaprijed definisani i uvezani.

MONITOR: Koliko su političke elite doprinijele ovom nepovjerenju građana, ne samo Botuna, prema projektima koji bi trebali da konačno urede ovu državu?


DRAGIĆEVIĆ: Prethodnih pet godina napori države da se izbori sa ekološkim kriminalom bili su ograničeni. Neke inicijative su bile uspješne, druge nisu, ali je jasno da u Crnoj Gori generalno ne postoji politička volja da se adekvatno zaštite prirodni resursi, zdravlje građana i priroda koja nas izdvaja u svijetu pogođenom klimatskim promjenama i devastacijom. Požari širom Crne Gore najbolji su pokazatelj ovog problema.

Predlozi da se crnogorska teritorija izdaje međunarodnim investitorima, radi gradnje i devastacije prirode, jasno pokazuju nedostatak odgovornosti. Da su prethodna dva ministra ekologije zaista odgovorna, ne bi bili ljudi bez ikakvog stručnog iskustva i veze sa zaštitom životne sredine, koji nisu u stanju razlikovati listopadno od zimzelenog stabla.

MONITOR: Ova priča je u drugi plan potisnula onu o prostornim planovima. Kako ocjenjujete projekte mijenjanja izgleda Podgorice, u prvom redu Velje Brdo, do ostavljanje opcije da se po Crnoj Gori gradi i u zaštićenim područjima?

DRAGIĆEVIĆ: Nikada nije postojao plan da se projekat Velje Brdo sprovede u praksi. Radi se o nesprovodivom projektu koji bi zahtijevao ogromne resurse – ekonomske, demografske i urbanističke – i koji je po svojoj prirodi potpuno nerazuman.

Očekuje se usvajanje Zakona o strateškim investicijama, nakon čega bi Velje Brdo bilo proglašeno za stratešku investiciju, a kasnije bi bio izabran izvođač. Pošto projekat neće biti realizovan, ti investitori kasnije bi mogli tužiti državu i zahtijevati stotine miliona eura odštete, a na kraju eventualno i završiti projekat na način koji nije u interesu države i građana.

U međuvremenu, brojne parcijalne izmjene urbanističkih planova u Podgorici otvorile su prostor članovima građevinskog lobija da profitiraju, oštete zelene površine i stvore problematične lokacije. O tome ćemo se detaljnije osvrnuti kada se završi situacija sa Botunom.

MONITOR: Prošlo je pet godina od promjene vlasti, kao građanski i ekološki aktivista, vidite li napredak u ove dvije oblasti?


DRAGIĆEVIĆ: Prethodnih pet godina pokazalo je ograničene napore da se država izbori s ekološkim kriminalom. Neke inicijative su bile uspješne, ali generalno vidimo nedostatak volje političke elite da se na pravi način zaštite prirodni resursi, zdravlje građana i priroda. Klimatske promjene i devastacija okoline, uključujući brojne požare širom Crne Gore, jasno pokazuju koliko je potrebno jačati zaštitu prirode i odgovornost političkih struktura.

Predrag NIKOLIĆ