Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR, TERORIZAM ILI PRAVOSUDNO-POLITIČKA FARSA: Katnićev talik na provjeri

Objavljeno prije

na

Velika je vjerovatnoća da, dok budete čitali ovaj tekst, već možete imati informaciju o sadržaju optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dužno podići do subote, 15. aprila, protiv onog dijela zavjerenika, učesnika oktobarskog (para)državnog udara, kojima ovih dana ističe šestomjesečni pritvor.

U susret optužnici, u nizu precizno sinhronizovanih nastupa, Demokratski front je pokušao osporiti kredibilitet dvojice, čini se, ključnih svjedoka u slučaju „državni udar” – Mirka Velimirovića i Aleksandra Saše Sinđelića. Prvome su Frontovci spočitali „nedosljednost u iskazima”. Preciznije – „sklonost lažima”. Optužbe na račun Sinđelića jednako su ozbiljne: njemu su DF-ovci „iz rukava” izvukli pravosnažnu presudu prema kojoj je „zbog teškog ubistva i pljačke” u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu robije. Koju je, sa dosta uspjeha čini se, sve do sada izbjegavao. Mijenjanjući ime i gospodare koji su mogli da ga zaštite od hapšenja po davno raspisanoj međunarodnoj potjernici.

Predrag Bulatović je prošle nedjelje, u ime DF-a, objelodanio dokument koji je, još sredinom januara, u Osnovnom sudu u Novom Pazaru ovjerio advokat Mirka Velimirovića Zoran M. Janićijević. U tom spisu stoji kako je Velimirović spoznao da je zloupotrijebljen u Podgorici. Na istom mjestu na kome je, svojevremeno, tražio orden. „Nakon prijema presude od 7. decembra 2016. godine i pažljivog čitanja iste, shvatio sam da sam od strane Specijalnog tužilaštva na određeni način zloupotrijebljen, u svrhu koja je samo tom organu znana”, stoji u Velimirovićevoj izjavi od 16. januara. Bogobojažljiv kakvog smo ga već upoznali, Velimirović, navodno, pri slobodnoj volji besjedi: „Ne želim da neistinitim iskazom prouzrokujem patnje i gubitak slobode ili osudu bilo koga. Želim da umirim svoju savjest iznošenjem jedine istine od oktobra 2016. godine. Konstrukcija mog navodnog priznanja koja se pominje u presudi je sastavljena od strane Katnića i istu nisam ni čitao, samo sam je potpisao”. Ravnogorac iz Zubinog potoka, izgleda, zaboravlja da on spornu izjavu nije samo „potpisao”, već je i uredno izdeklamovao pred sudijom koji je, bez suvišnih pitanja, potvrdio sporazum Specijalnog tužioca i Velimirovića.

Nije trebalo dugo čekati da, kartaroškim žargonom rečeno, na kontru DF-a Specijalno tužilaštvo odgovori rekontrom. Još Predrag Bulatović nije iščitao Velimirovićev iskaz iz Novog Pazara, a iz Specijalnog tužilaštva je stigao demanti: njima se, kažu, Mirko već javio i objasnio da je „izložen pritiscima onih protiv kojih krivični postupak nije okončan, odnosno struktura koje stoje iza njih”.

„Mirko Velimirović, pravosnažno osuđen u slučaju pripremanja terorističkog napada 16. oktobra prošle godine, priznao je SDT da je pod prisilom dao punomoćje novopazarskom advokatu Zoranu Janićijeviću koji je, navodno, u njegovo ime pripremio i krivičnu prijavu protiv specijalnog državnog tužioca”, saopštili su iz SDT. Naknadna izjava Velimirovića da je „konstrukcija njegovog priznanja sastavljena od strane Specijalnog tužilaštva”, prema sudu tzužilaštva, može jedino ukazivati da je on izložen pritiscima lica protiv kojih krivični postupak nije okončan, „odnosno struktura koje stoje iza njih, o čemu je nedavno obavijestio Specijalnog tužioca”.

Tužilaštvo ne želi ni da čuje za zahtjev da se presuda Velimiroviću preispituje a kamoli poništi. “Presuda je pravosnažna. Tokom cijelog toka krivičnog postupka, Velimirovićevi navodi nijesu ničim dovedeni u sumnju, već naprotiv, potvrđeni su svim izvedenim dokazima. Tako je očigledno da je pomenuta izjava samo pokušaj opstrukcije daljeg toka krivičnog postupka”, zaključuju u tužilaštvu.

Ima tu nekoliko problema. Po verziji koju je Velimirović ispričao istražiteljima, on oružje za koje je od Sinđelića uzeo novac – 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka – nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Donijete iz vojnih magacina. Po priči pred sudijom, on je od Sinđelića uzeo novac, došao u Podgoricu pa sve prijavio, vratio se u Srbiju (ili negdje na Kosovo) pa naručeno oružje kupio, potom ga rastavio i bacio u neimenovano jezero na „srpsko – albanskoj granici”!? Sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je kupio 50 automata i 3.500 metaka? Gdje ih je bacio? Ko je svjedok da ih je uništio a ne, recimo, preprodao? A ako oružje nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Valjda ih je opčinila Pajina (nadimak M.V.) izjava: „Iz patriotskih razloga sam ovo uradio, da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku. Oni koji znaju istoriju, znaju o čemu pričam”.

I Velimirovićev branilac iz Podgorice, advokat Nikola Belada tvrdi kako „ne stoje ocjene” Velimirovića da je izjavu tužilaštvu dao pod pritiskom. Belada negira Velimirovićevu izjavu iz Pazara: ,,Moja jedina namjera kada sam potpisao (izjavu u Porgorici) bila je da spasim zatvora 17 osoba koje su došle po mom pozivu na mitingu da izraze nezadovoljstvo i to isključivo mirnim sredstvima. Niko od nas nije imao nikakvo oružje. Ucijenjen slobodom ljudi koji su mi vjerovali pristao bih da potpišem bilo šta…”. Belada za Antenu M kaže: ,,Da sam ijednog trenutka bio uvjeren da to što on izjavljuje nije njegova slobodna izjava volje, ja bih reagovao, ne samo pred tužilaštvom nego i tokom sudskog postupka”. Da li bi? Tek da ne zaboravimo i ovo: veća polovina pomenute 17-orice u tom trenutku već je bila svojoj kući. Ili na nekom novom poslu.

SDT tvrdi i da presuda u Hrvatskoj ne može uticati na kredibilitet iskaza Saše Sinđelića u Crnoj Gori. „Postavljanje pitanja kredibiliteta svjedoka saradnika Saše Sinđelića ima cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, ocijenili su. „Ovo pitanje bi trebalo da postave, ne Specijalnom državnom tužilaštvu, već sebi upravo oni koji ne biraju sredstva, metode, ni izvršioce za ostvarenje svojih političkih ciljeva”.

Ovakve tvrdnje predstavljaju nastavak politike Specijalnog tužilaštva da se jedna politička grupacija osudi prije podizanja optužnice.

Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović. „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, edukovao nas je preko hrvatskog Jutarnjeg lista. Tada je i obznanio „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”. Već to je dovelo u pitanje vejrodostojnost Katnićeve tvrdnje da je uznemirujuće saopštenje na dan izbora objavljeno „kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti”. Ili Katnić nije ni znao da je premijer o svemu što se dešava već jako dobro obaviješten. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu iako čak i iz presretnutih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti.

„Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. Njihov anonimni sagovornik kazuje o Sinđeliću: „Pričao mi je više puta da dok je bio na odsluženju vojnog roka u Užicu, da je tamo počinio dvostruko ubistvo. Bilo je to krajem 1999. ili početkom 2000. Tada je navodno iz kasarne pobjegao u Crnu Goru, gdje je bio uhapšen i zatvoren. U Spužu je proveo godinu i par mjeseci a onda je prebačen u niški zatvor, odakle je pušten posle dvije godine sa potvrdom da je neuračunljiv. Hvalisao se da je tada počeo da radi za službu i da je dobio novi identitet…”. Mediji iz Srbije navode i podatak da je Sinđelić 2006. godine bio u zatvoru u Nišu gdje je bio jedan od organizatora pobune koju je gasila Žandarmerija pod komandom Bratislava Dikića (još jedan od pučista koji čeka optužnicu i suđenje).

U DF-u vjeruju da su objelodanjivanjem prošlonedjeljnih dokaza „u paramparčad razbili montiranu političku optužnicu Mila Đukanovića i Milivoja Katnića”. Iz DPS im poručuju da spremaju odbranu. Cijeneći trend da su političari vladajuće partije (Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bošković) već u nekoliko navrata ispravno predvidjeli i najavili naredne poteze Tužilaštva, valjalo bi ove prijetnje (upozorenja) uzeti za ozbiljno. Uostalom, mi još ne znamo istinu o 16. oktobru. Izuzev što je očito da je glavnim akterima ove priče teško vjerovati na riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo