Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR, TERORIZAM ILI PRAVOSUDNO-POLITIČKA FARSA: Katnićev talik na provjeri

Objavljeno prije

na

Velika je vjerovatnoća da, dok budete čitali ovaj tekst, već možete imati informaciju o sadržaju optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dužno podići do subote, 15. aprila, protiv onog dijela zavjerenika, učesnika oktobarskog (para)državnog udara, kojima ovih dana ističe šestomjesečni pritvor.

U susret optužnici, u nizu precizno sinhronizovanih nastupa, Demokratski front je pokušao osporiti kredibilitet dvojice, čini se, ključnih svjedoka u slučaju „državni udar” – Mirka Velimirovića i Aleksandra Saše Sinđelića. Prvome su Frontovci spočitali „nedosljednost u iskazima”. Preciznije – „sklonost lažima”. Optužbe na račun Sinđelića jednako su ozbiljne: njemu su DF-ovci „iz rukava” izvukli pravosnažnu presudu prema kojoj je „zbog teškog ubistva i pljačke” u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu robije. Koju je, sa dosta uspjeha čini se, sve do sada izbjegavao. Mijenjanjući ime i gospodare koji su mogli da ga zaštite od hapšenja po davno raspisanoj međunarodnoj potjernici.

Predrag Bulatović je prošle nedjelje, u ime DF-a, objelodanio dokument koji je, još sredinom januara, u Osnovnom sudu u Novom Pazaru ovjerio advokat Mirka Velimirovića Zoran M. Janićijević. U tom spisu stoji kako je Velimirović spoznao da je zloupotrijebljen u Podgorici. Na istom mjestu na kome je, svojevremeno, tražio orden. „Nakon prijema presude od 7. decembra 2016. godine i pažljivog čitanja iste, shvatio sam da sam od strane Specijalnog tužilaštva na određeni način zloupotrijebljen, u svrhu koja je samo tom organu znana”, stoji u Velimirovićevoj izjavi od 16. januara. Bogobojažljiv kakvog smo ga već upoznali, Velimirović, navodno, pri slobodnoj volji besjedi: „Ne želim da neistinitim iskazom prouzrokujem patnje i gubitak slobode ili osudu bilo koga. Želim da umirim svoju savjest iznošenjem jedine istine od oktobra 2016. godine. Konstrukcija mog navodnog priznanja koja se pominje u presudi je sastavljena od strane Katnića i istu nisam ni čitao, samo sam je potpisao”. Ravnogorac iz Zubinog potoka, izgleda, zaboravlja da on spornu izjavu nije samo „potpisao”, već je i uredno izdeklamovao pred sudijom koji je, bez suvišnih pitanja, potvrdio sporazum Specijalnog tužioca i Velimirovića.

Nije trebalo dugo čekati da, kartaroškim žargonom rečeno, na kontru DF-a Specijalno tužilaštvo odgovori rekontrom. Još Predrag Bulatović nije iščitao Velimirovićev iskaz iz Novog Pazara, a iz Specijalnog tužilaštva je stigao demanti: njima se, kažu, Mirko već javio i objasnio da je „izložen pritiscima onih protiv kojih krivični postupak nije okončan, odnosno struktura koje stoje iza njih”.

„Mirko Velimirović, pravosnažno osuđen u slučaju pripremanja terorističkog napada 16. oktobra prošle godine, priznao je SDT da je pod prisilom dao punomoćje novopazarskom advokatu Zoranu Janićijeviću koji je, navodno, u njegovo ime pripremio i krivičnu prijavu protiv specijalnog državnog tužioca”, saopštili su iz SDT. Naknadna izjava Velimirovića da je „konstrukcija njegovog priznanja sastavljena od strane Specijalnog tužilaštva”, prema sudu tzužilaštva, može jedino ukazivati da je on izložen pritiscima lica protiv kojih krivični postupak nije okončan, „odnosno struktura koje stoje iza njih, o čemu je nedavno obavijestio Specijalnog tužioca”.

Tužilaštvo ne želi ni da čuje za zahtjev da se presuda Velimiroviću preispituje a kamoli poništi. “Presuda je pravosnažna. Tokom cijelog toka krivičnog postupka, Velimirovićevi navodi nijesu ničim dovedeni u sumnju, već naprotiv, potvrđeni su svim izvedenim dokazima. Tako je očigledno da je pomenuta izjava samo pokušaj opstrukcije daljeg toka krivičnog postupka”, zaključuju u tužilaštvu.

Ima tu nekoliko problema. Po verziji koju je Velimirović ispričao istražiteljima, on oružje za koje je od Sinđelića uzeo novac – 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka – nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Donijete iz vojnih magacina. Po priči pred sudijom, on je od Sinđelića uzeo novac, došao u Podgoricu pa sve prijavio, vratio se u Srbiju (ili negdje na Kosovo) pa naručeno oružje kupio, potom ga rastavio i bacio u neimenovano jezero na „srpsko – albanskoj granici”!? Sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je kupio 50 automata i 3.500 metaka? Gdje ih je bacio? Ko je svjedok da ih je uništio a ne, recimo, preprodao? A ako oružje nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Valjda ih je opčinila Pajina (nadimak M.V.) izjava: „Iz patriotskih razloga sam ovo uradio, da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku. Oni koji znaju istoriju, znaju o čemu pričam”.

I Velimirovićev branilac iz Podgorice, advokat Nikola Belada tvrdi kako „ne stoje ocjene” Velimirovića da je izjavu tužilaštvu dao pod pritiskom. Belada negira Velimirovićevu izjavu iz Pazara: ,,Moja jedina namjera kada sam potpisao (izjavu u Porgorici) bila je da spasim zatvora 17 osoba koje su došle po mom pozivu na mitingu da izraze nezadovoljstvo i to isključivo mirnim sredstvima. Niko od nas nije imao nikakvo oružje. Ucijenjen slobodom ljudi koji su mi vjerovali pristao bih da potpišem bilo šta…”. Belada za Antenu M kaže: ,,Da sam ijednog trenutka bio uvjeren da to što on izjavljuje nije njegova slobodna izjava volje, ja bih reagovao, ne samo pred tužilaštvom nego i tokom sudskog postupka”. Da li bi? Tek da ne zaboravimo i ovo: veća polovina pomenute 17-orice u tom trenutku već je bila svojoj kući. Ili na nekom novom poslu.

SDT tvrdi i da presuda u Hrvatskoj ne može uticati na kredibilitet iskaza Saše Sinđelića u Crnoj Gori. „Postavljanje pitanja kredibiliteta svjedoka saradnika Saše Sinđelića ima cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, ocijenili su. „Ovo pitanje bi trebalo da postave, ne Specijalnom državnom tužilaštvu, već sebi upravo oni koji ne biraju sredstva, metode, ni izvršioce za ostvarenje svojih političkih ciljeva”.

Ovakve tvrdnje predstavljaju nastavak politike Specijalnog tužilaštva da se jedna politička grupacija osudi prije podizanja optužnice.

Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović. „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, edukovao nas je preko hrvatskog Jutarnjeg lista. Tada je i obznanio „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”. Već to je dovelo u pitanje vejrodostojnost Katnićeve tvrdnje da je uznemirujuće saopštenje na dan izbora objavljeno „kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti”. Ili Katnić nije ni znao da je premijer o svemu što se dešava već jako dobro obaviješten. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu iako čak i iz presretnutih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti.

„Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. Njihov anonimni sagovornik kazuje o Sinđeliću: „Pričao mi je više puta da dok je bio na odsluženju vojnog roka u Užicu, da je tamo počinio dvostruko ubistvo. Bilo je to krajem 1999. ili početkom 2000. Tada je navodno iz kasarne pobjegao u Crnu Goru, gdje je bio uhapšen i zatvoren. U Spužu je proveo godinu i par mjeseci a onda je prebačen u niški zatvor, odakle je pušten posle dvije godine sa potvrdom da je neuračunljiv. Hvalisao se da je tada počeo da radi za službu i da je dobio novi identitet…”. Mediji iz Srbije navode i podatak da je Sinđelić 2006. godine bio u zatvoru u Nišu gdje je bio jedan od organizatora pobune koju je gasila Žandarmerija pod komandom Bratislava Dikića (još jedan od pučista koji čeka optužnicu i suđenje).

U DF-u vjeruju da su objelodanjivanjem prošlonedjeljnih dokaza „u paramparčad razbili montiranu političku optužnicu Mila Đukanovića i Milivoja Katnića”. Iz DPS im poručuju da spremaju odbranu. Cijeneći trend da su političari vladajuće partije (Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bošković) već u nekoliko navrata ispravno predvidjeli i najavili naredne poteze Tužilaštva, valjalo bi ove prijetnje (upozorenja) uzeti za ozbiljno. Uostalom, mi još ne znamo istinu o 16. oktobru. Izuzev što je očito da je glavnim akterima ove priče teško vjerovati na riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIN NOVOGODIŠNJI POKLON  SUDIJAMA USTAVNOG SUDA: Dodatak za korupciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Posljednjeg dana prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojom je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Sudije tog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, a poklon je uslijedio nakon sukoba vlasti i opozicije oko kontrole u tom sudu

 

 

Dan prije nego je na vrata  pokucala  2025.godina, 30. decembra prošle godine, Vlada je donijela Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o specijalnom dodatku, kojim je 60 posto na osnovnu zaradu častila sudije Ustavnog suda Crne Gore.  Kako se navodi u dokumentu koji je potpisao premijer Milojko Spajić, Odluka je donijeta „bez održavanja sjednice, na osnovu pribavljenih saglasnosti većine članova“. Može valjda i tako.

U članu 15b Odluke, navodi se: „ U Ustavnom sudu pravo na specijalni dodatak ostvaruju Predsjednik i sudije u visini do 60 posto od osnovne zarade“.

Prema podacima koje je objavio na svojoj internet stranici Ustavni sud Crne Gore, plate sudija tog suda ni sada nijesu male. Prema zvaničnim podacima za period od 1.januara 2024. do 31. decembra 2024.godine ,  prosječna bruto zarada predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko  iznosila je 3416 eura, sudije Budimira Šćepanovića 3465 eura, sutkinje Desanke Lopičić 3493 eura, Momirke Tešić 3429 eura i Faruka Resulbegovića 3132 eura.  Sa povećanjem do 60 posto,  odnosno specijalnim dodatkom, bruto zarade sudija Ustavnog suda, mogle bi ići i i preko pet hiljada eura.  Podataka o neto zaradama  sudija Ustavnog suda nema u zvaničnim podacima. One su nešto manje. Primjera radi, prema imovinskom kartonu sudije Budimira Šćeopanovića, njegova se neto zarada kretala do 2815 eura tokom 2023. godine.

Sudije Ustavnog suda nijesu do sada bile obuhvaćene vladinim odlukama o specijalnom dodatku, iako su neke od njihovih kolega iz pravosuđa (Apelacioni sud, Viši sud, Vrhovni sud) na tom spisku.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAKON TRAGEDIJE NA CETINJU: Mreža mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok policija i tužilaštvo najavljuju obračun sa sijačima mržnje nakon zločina na Cetinju, bez dovoljno informacija o konkretnim mjerama,  pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija i dalje pletu mrežu mržnje

 

 

Provala govora mržnje nakon tragedije na Cetinju ne jenjava, dodatno onespokojavajći i ulivajući strah.  Dok nadležni o tragediji daju dozirane(na početku i pogrešne) informacije, te još uvijek ne rasvjetljavaju bitne činjenice o ovom masovnom ubistvu, pojedinci na društvenim mrežama i dio regionalnih i domaćih medija pletu mrežu mržnje.

Podstaknuti političarima i djelom ,,analitičara”, koji su se odmah nakon tragedije osjetili pozvanim da javno saopšte nešto ,,bitno”, na društvenim mrežama se otvoreno i nekažnjeno zloupotrebljava tragedija za obračun sa Cetinjem, sa crnogorskim ili srpskim ,,krivcima”.

Uprava policije i Tužilaštvo dodatno su doprinijeli ovom problemu nedjelovanjem i zakašnjelim saopštenjima o “preduzimanju mjera i radnji”, bez dovoljno informacija o konkretno preduzetim aktivnostima, saopštili su iz Centra za demokratsku tranzicju (CDT).

Policija i tužilaštvo uključili su se tek nakon više od deset dana, saopštenjem da će procesuirati govor mržnje. Iz Uprave policije su ove sedmice poručili da su tužioca obavijestili o neprimjerenim komentarima i tekstovima na jednom portalu. Kazali su da, uzimajući u obzir da su u posljednjih 10 dana izraženi negativni i neprimjereni komentari na društvenim mrežama i drugim otvorenim izvorima, koji su uzrokovani tragedijom na Cetinju, službenici Uprave policije sa svim pojedinačnim navodima blagovremeno upoznaju državno tužilaštvo po mjesnoj nadležnosti.

Iz Višeg državnog tužilaštva su podsjetili da to tužilaštvo, u okviru svoje nadležnosti, ali i sva druga tužilaštva, kao i policija,  prate sve komentare i objave povodom tragičnog događaja na Cetinju, koji mogu sadržati elemente govora mržnje i preduzimaju mjere i radnje.

Prije nadležnih, reagovali su uznemireni građani. ,,Danima sam čitala otrovne komentare na društvenim mrežam. Nijesam mogla vjerovati da u pojedenim ljudima postoji tolika količina mržnje. U objavama i komentarima se pisalo: Cetinje ne treba razoružati, njega treba razoriti. Sjeme zla je tu posijano, Smrt Cetinju“, Nigdje krsta, nigdje Čirilice (ovo se odnosilo na smrtovnice djece). Dobro je da se izrodi pobiju između se, treba baciti atomsku bombu, tamo su  sve ludaci, potomci italijanske kopiladi, demonizovani izrodi…”, kaže za Monitor S. D. koja je prikupila 17 primjera govora mržnje povodom tragedije na Cetinju s namjerom da ih preda tužilaštvu.

,,To je trebao neko  pravno da uobliči, a pravo nije moj teren. Uputili su me na čovjeka koji je napisao preko 100 prijava. On je završio ostalo”, objašnjava sagovornica Monitora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 17. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREGOVORI ZA FORMIRANJE VLASTI U PODGORICI: Centar uskih interesa   

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ponedjeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima.   U utorak su stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu – vaskrsnuo je model građanskog centra i  „jedinstvenog PES-a“.  Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta, sve su prilike da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.  Teško da se ovako važne pretumbacije mogu desiti mimo volje i uticaja međunarodnog faktora. Preczinije, Kvinte

 

 

Kao da politički pravac određuje kakva viša sila, a ne politička logika, programi i principi, pregovori o formiranju vlasti u Podgorici za javnost su postali nedokučiva formula. Sve može i sve je nepredvidivo. Javnost je tu samo da navija.

U ponedeljak se činilo da će  Pokret za Podgoricu (PZPG), blizak predsjedniku države Jakovu Milatoviću, ući u koaliciju za Demokratskom partijom socijalista (DPS), i partnerima (Evropski savez i Stranka evropskog razvoja).  Skupa, imali bi 30 odbornika u lokalnom parlamentu, odnosno većinu.  U subotu, 28. decembra, posljednji je rok da se izabere predsjednik/ca Skupštine Glavnog grada, a rok da se konstituiše podgorički parlament  ističe 5. januara naredne godine.  U protivnom Podgorici prijete ponovni izbori.

Vidjeli smo: opozicija se oglašavala u medijima, predsjednik pričao o „antievropskoj i anticrnogorskoj vlasti“, nabrajajući sva njihova skorašnja nepočinstva, od navodnog ustavnog puča do netransparentnog i spornog  izbora čelnika ANB-a.  Kad se u tu jednačinu stave višemjesečne optužbe na relaciji Predsjednik -Premijer, logika sugeriše  da će se Milatović prikloniti DPS-u, odnosno opoziciji i da je to buduća podgorička vlast.  Bilo je toliko znakovito, da se Milatović čak slikao sa dva bivša predsjednika depees Ustavnog suda – Milanom Markovićem i Mladenom Vukčevićem, koji su mu potvrdili stav o Ustavnom sudu.  Falilo je samo da odnekud iskoči Filip Vujanović, za čiji je treći neustavni predsjednički mandat bio zaslužan Markovićev Ustavni sud.  I otvori šampanjac.  Vlasti su brujale o izdaji.  Iako im je tekovine sve teže razlikovati od  tekovina DPS-a.

Pregovori DPS –a i Milatovićevog pokreta navodno su imali  jedan  tehnički problem. Miloš Krstović, jedan od četiri odbornika PzPg, nije htio u koaliciju sa višedecenijskom bivšom vladajućom partijom.  No, taj problem opozicija očito nije smatrala nepremostivim kada je početkom sedmice gotovo slavila buduću vlast sa PzPG.

U utorak su  stvari krenule u potpuno drugačijem pravcu.  Osvanuo je tvit predsjednika  Milatovića da   budućnost Podgorice i Crne Gore treba pronaći kroz jačanje dijaloga i međusobnog razumijevanja između političkih subjekata i aktera građanskog centra – ideje koju je na prethodnim lokalnim, predsjedničkim i parlamentarnim izborima predvodio jedinstveni PES .  I dok javnost još pokušava da shvati kako se desio obrt i otkud  preko noći  jedinstveni PES i građanski centar,  blok vlasti i Milatovićev blok  sjeli su za pregovarački sto. To im, kažu, „ide u dobrom pravcu“.  Pregovori sa DPS-om i partnerima „odgođeni su“.

Pravac je prvi javno prepoznao bivši premijer Zdravko Krivokapić, među čijih su 12 apostola bili i Milatović i Spajić, kao ministri ekonomskog sektora u tadašnjoj vladi.  On je odmah tvitnuo da podržava predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića “koji je pružio ruku svom nekadašnjem PES-u za saradnju na obostrano korisnim osnovama, u funkciji svih građana Crne Gore”.

Nakon sastanka predstavnika PZPG sa blokom koji predvodi Spajićev PES, nosilac liste koalicije PES-Demokrate Saša Mujović saopštio je  da je stvorena “dobra osnova”, ali da tek treba da se vidi hoće li to biti pretočeno “u rezultat”.

“Pokazali smo da želimo kompromis i da smo spremni na ustupke, te da smo listi koju predvodi Milatović spremni da ponudimo saradnju, a u korist građana Podgorice i cijele Crne Gore”, rekao je Mujović. Odbornica PzPG-a Nađa Ljiljanić, saopštila je da je sastanak s vladajućim strankama prošao u najboljem redu, i da su razgovarali o principima na kojima treba konstituisati vlast.  Principi su, očigledno, relativna stvar. Poklope se sa političkim interesom.

Učinak  pregovarača se broji u funkcijama. Navodno je PZPG ponuđeno više od četvrtine: mjesto zamjenika gradonačelnika, potpredsjednik Skupštine Glavnog grada, Sekretarijat za finansije, Upravu lokalnih javnih prihoda, Sekretarijat za socijalno staranje, Sekretarijat za kulturu, KIC Budo Tomović, Muzeji i galerije, CIS, Parking servis ili Zelenilo, Sportski objekti.

Za razliku od eventualne koalicije PZPG sa DPS i partnerima, blok vlasti ima većinu sa partijom bliskom Milatoviću,  pa vlast u Podgorici može formirati bez URE Dritana Abazovića, koalicionog partnera Milatovićevih snaga.   Iz Abazovićeve URE su stigle optužbe na račun novog pravca PzPG, dok im Mujović, kaže, drži otvorena vrata ako žele da se vrate na “poznati teren”. URA svakako više nema nepoznati teren.

Nepoznati teren je još i sastanak Milatovića i Spajića koji se odigrao krajem prethodne sedmice. Spajić je saopštio prije sastanka da ide „da izbavi Milatovića iz zagrljaja DPS-a“.  Nakon sastanka, ni on ni Milatović nijesu saopštili ništa, a do danas je tajna o čemu su razgovarali i šta su dogovorili.  Ko je koga izbavio i od čega.  Zbunjujuće je svakako što je nakon sastanka Milatović par dana nastavio da kritikuje vlast, a potom okrenuo priču na građanski centar i jedinstveni PES.  Da li  je u međuvremenu bilo još nekih razgovora iza zatvorenih vrata, javnost ne zna.

Teško  da se ovako važne pretumbacije u CrnojGori mogu desiti mimo znanja  i uticaja međunarodnog faktora. Preciznije Kvinte. Kakav i koliki je to uticaj može se samo nagađati,  ali je primijetno da su strane adrese u Crnoj Gori ovih dana,  oko formiranja vlasti u Podgorici,  vrlo suzdržane. Nemaju primjedbi, možda bi se moglo reći .

Milatović je priču o građanskom centru aktuelizovao još ranije, tokom boravka u Briselu.   Krajem novembra saopštio je da će po povratku iz Brisela pozvati premijera Milojka Spajića na dijalog. „Okupljanje građanskog i evropskog centra, koji će diktirati tempo društvenih promena do ulaska Crne Gore u EU, ideja je koja je veća od svakog pojedinca ili partije“, poručio je. Kazao je da smatra da je u narednom periodu neophodno prevazići nesuglasice između snaga koje pripadaju građanskom centru i zajednički krenuti ka ostvarivanju najvažnijeg vanjskopolitičkog cilja – članstvu Crne Gore u EU do 2028. godine.

I Brisel  je potezima davao znak da želi „građanski centar“ u Crnoj Gori, koja je ove godine dobila IBAR, ali istovremeno zaradila blokiranje zatvaranja poglavlja 31 od strane susjedne Hrvatske.  Stigla je na naplatu politika podjela i tenzija, i Rezolucija o Jasenovcu izglasana glasovima parlamentarne većine,  pogurana od strane bloka Aleksandra Vučića u Crnoj Gori.

U narednom periodu, a nakon što je Spajić zvaničnim saopštenjem prihvatio ponudu Milatovića da se sastanu radi evropskog puta zemlje, premijer i Predsjednik su zaoštrili retoriku. Sastanak se desio tek krajem prošle sedmice, a njegov rezultat ostao tajna. Javnost je isključena iz procesa.

Šta god da je u pozadini pregovaračkih obrta u Podgorici,sve su prilike  da je u njegovom centru sila uskih političkih interesa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo