Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR, TERORIZAM ILI PRAVOSUDNO-POLITIČKA FARSA: Katnićev talik na provjeri

Objavljeno prije

na

Velika je vjerovatnoća da, dok budete čitali ovaj tekst, već možete imati informaciju o sadržaju optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dužno podići do subote, 15. aprila, protiv onog dijela zavjerenika, učesnika oktobarskog (para)državnog udara, kojima ovih dana ističe šestomjesečni pritvor.

U susret optužnici, u nizu precizno sinhronizovanih nastupa, Demokratski front je pokušao osporiti kredibilitet dvojice, čini se, ključnih svjedoka u slučaju „državni udar” – Mirka Velimirovića i Aleksandra Saše Sinđelića. Prvome su Frontovci spočitali „nedosljednost u iskazima”. Preciznije – „sklonost lažima”. Optužbe na račun Sinđelića jednako su ozbiljne: njemu su DF-ovci „iz rukava” izvukli pravosnažnu presudu prema kojoj je „zbog teškog ubistva i pljačke” u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu robije. Koju je, sa dosta uspjeha čini se, sve do sada izbjegavao. Mijenjanjući ime i gospodare koji su mogli da ga zaštite od hapšenja po davno raspisanoj međunarodnoj potjernici.

Predrag Bulatović je prošle nedjelje, u ime DF-a, objelodanio dokument koji je, još sredinom januara, u Osnovnom sudu u Novom Pazaru ovjerio advokat Mirka Velimirovića Zoran M. Janićijević. U tom spisu stoji kako je Velimirović spoznao da je zloupotrijebljen u Podgorici. Na istom mjestu na kome je, svojevremeno, tražio orden. „Nakon prijema presude od 7. decembra 2016. godine i pažljivog čitanja iste, shvatio sam da sam od strane Specijalnog tužilaštva na određeni način zloupotrijebljen, u svrhu koja je samo tom organu znana”, stoji u Velimirovićevoj izjavi od 16. januara. Bogobojažljiv kakvog smo ga već upoznali, Velimirović, navodno, pri slobodnoj volji besjedi: „Ne želim da neistinitim iskazom prouzrokujem patnje i gubitak slobode ili osudu bilo koga. Želim da umirim svoju savjest iznošenjem jedine istine od oktobra 2016. godine. Konstrukcija mog navodnog priznanja koja se pominje u presudi je sastavljena od strane Katnića i istu nisam ni čitao, samo sam je potpisao”. Ravnogorac iz Zubinog potoka, izgleda, zaboravlja da on spornu izjavu nije samo „potpisao”, već je i uredno izdeklamovao pred sudijom koji je, bez suvišnih pitanja, potvrdio sporazum Specijalnog tužioca i Velimirovića.

Nije trebalo dugo čekati da, kartaroškim žargonom rečeno, na kontru DF-a Specijalno tužilaštvo odgovori rekontrom. Još Predrag Bulatović nije iščitao Velimirovićev iskaz iz Novog Pazara, a iz Specijalnog tužilaštva je stigao demanti: njima se, kažu, Mirko već javio i objasnio da je „izložen pritiscima onih protiv kojih krivični postupak nije okončan, odnosno struktura koje stoje iza njih”.

„Mirko Velimirović, pravosnažno osuđen u slučaju pripremanja terorističkog napada 16. oktobra prošle godine, priznao je SDT da je pod prisilom dao punomoćje novopazarskom advokatu Zoranu Janićijeviću koji je, navodno, u njegovo ime pripremio i krivičnu prijavu protiv specijalnog državnog tužioca”, saopštili su iz SDT. Naknadna izjava Velimirovića da je „konstrukcija njegovog priznanja sastavljena od strane Specijalnog tužilaštva”, prema sudu tzužilaštva, može jedino ukazivati da je on izložen pritiscima lica protiv kojih krivični postupak nije okončan, „odnosno struktura koje stoje iza njih, o čemu je nedavno obavijestio Specijalnog tužioca”.

Tužilaštvo ne želi ni da čuje za zahtjev da se presuda Velimiroviću preispituje a kamoli poništi. “Presuda je pravosnažna. Tokom cijelog toka krivičnog postupka, Velimirovićevi navodi nijesu ničim dovedeni u sumnju, već naprotiv, potvrđeni su svim izvedenim dokazima. Tako je očigledno da je pomenuta izjava samo pokušaj opstrukcije daljeg toka krivičnog postupka”, zaključuju u tužilaštvu.

Ima tu nekoliko problema. Po verziji koju je Velimirović ispričao istražiteljima, on oružje za koje je od Sinđelića uzeo novac – 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka – nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Donijete iz vojnih magacina. Po priči pred sudijom, on je od Sinđelića uzeo novac, došao u Podgoricu pa sve prijavio, vratio se u Srbiju (ili negdje na Kosovo) pa naručeno oružje kupio, potom ga rastavio i bacio u neimenovano jezero na „srpsko – albanskoj granici”!? Sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je kupio 50 automata i 3.500 metaka? Gdje ih je bacio? Ko je svjedok da ih je uništio a ne, recimo, preprodao? A ako oružje nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Valjda ih je opčinila Pajina (nadimak M.V.) izjava: „Iz patriotskih razloga sam ovo uradio, da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku. Oni koji znaju istoriju, znaju o čemu pričam”.

I Velimirovićev branilac iz Podgorice, advokat Nikola Belada tvrdi kako „ne stoje ocjene” Velimirovića da je izjavu tužilaštvu dao pod pritiskom. Belada negira Velimirovićevu izjavu iz Pazara: ,,Moja jedina namjera kada sam potpisao (izjavu u Porgorici) bila je da spasim zatvora 17 osoba koje su došle po mom pozivu na mitingu da izraze nezadovoljstvo i to isključivo mirnim sredstvima. Niko od nas nije imao nikakvo oružje. Ucijenjen slobodom ljudi koji su mi vjerovali pristao bih da potpišem bilo šta…”. Belada za Antenu M kaže: ,,Da sam ijednog trenutka bio uvjeren da to što on izjavljuje nije njegova slobodna izjava volje, ja bih reagovao, ne samo pred tužilaštvom nego i tokom sudskog postupka”. Da li bi? Tek da ne zaboravimo i ovo: veća polovina pomenute 17-orice u tom trenutku već je bila svojoj kući. Ili na nekom novom poslu.

SDT tvrdi i da presuda u Hrvatskoj ne može uticati na kredibilitet iskaza Saše Sinđelića u Crnoj Gori. „Postavljanje pitanja kredibiliteta svjedoka saradnika Saše Sinđelića ima cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, ocijenili su. „Ovo pitanje bi trebalo da postave, ne Specijalnom državnom tužilaštvu, već sebi upravo oni koji ne biraju sredstva, metode, ni izvršioce za ostvarenje svojih političkih ciljeva”.

Ovakve tvrdnje predstavljaju nastavak politike Specijalnog tužilaštva da se jedna politička grupacija osudi prije podizanja optužnice.

Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović. „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, edukovao nas je preko hrvatskog Jutarnjeg lista. Tada je i obznanio „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”. Već to je dovelo u pitanje vejrodostojnost Katnićeve tvrdnje da je uznemirujuće saopštenje na dan izbora objavljeno „kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti”. Ili Katnić nije ni znao da je premijer o svemu što se dešava već jako dobro obaviješten. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu iako čak i iz presretnutih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti.

„Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. Njihov anonimni sagovornik kazuje o Sinđeliću: „Pričao mi je više puta da dok je bio na odsluženju vojnog roka u Užicu, da je tamo počinio dvostruko ubistvo. Bilo je to krajem 1999. ili početkom 2000. Tada je navodno iz kasarne pobjegao u Crnu Goru, gdje je bio uhapšen i zatvoren. U Spužu je proveo godinu i par mjeseci a onda je prebačen u niški zatvor, odakle je pušten posle dvije godine sa potvrdom da je neuračunljiv. Hvalisao se da je tada počeo da radi za službu i da je dobio novi identitet…”. Mediji iz Srbije navode i podatak da je Sinđelić 2006. godine bio u zatvoru u Nišu gdje je bio jedan od organizatora pobune koju je gasila Žandarmerija pod komandom Bratislava Dikića (još jedan od pučista koji čeka optužnicu i suđenje).

U DF-u vjeruju da su objelodanjivanjem prošlonedjeljnih dokaza „u paramparčad razbili montiranu političku optužnicu Mila Đukanovića i Milivoja Katnića”. Iz DPS im poručuju da spremaju odbranu. Cijeneći trend da su političari vladajuće partije (Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bošković) već u nekoliko navrata ispravno predvidjeli i najavili naredne poteze Tužilaštva, valjalo bi ove prijetnje (upozorenja) uzeti za ozbiljno. Uostalom, mi još ne znamo istinu o 16. oktobru. Izuzev što je očito da je glavnim akterima ove priče teško vjerovati na riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi  za uhljebljenje partijskih kadrova.  Nađe se tu i pokoji potomak ili član familije partijskih drugova i drugarica

 

 

Reakcije, uglavnom negativne, u javnosti je izazvala vijest da je, krajem proteklog mjeseca, Vlada imenovala Predraga Bulatovića za savjetnika potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Miluna Zogovića.

Zogović je potpredsjednik Demokratske narodne partije (DNP),a Bulatović  predsjednik Političkog savjeta te partije. Politički veteran Bulatović svakako će imati što da savjetuje svog dosta mlađeg partijskog kolegu. Što se tiče politike za infrastruku i razvoj nije baš sigurno.

Zogović nije jedini ministar koga savjetuju partijski drugovi i drugarice.  Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi upravo za uhljebljenje partijskih kadrova. Desi se i da budu bez mnogo radnog i partijskog iskustva.

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić  okružio se sa najviše savjetnika, koji su pri tom  svi iz njegove partije.  

Njegova savjetnica Sandra Radević je Generalna sekretarka Demokrata. Završila je međunarodne odnose u Podgorici, bila zapošljena u MUP-u,  a savjetovala je Bečića i dok je bio predsjednik Skupštine.

Član Demokrata je i Bečićev savjetnik za digitalne medije Božidar Radinović. Radio je u IT sektoru Demokrata od 2016. godine, a od maja 2018. šef je tog sektora. Kadar Demokrata je i savjetnica Milica Kaluđerović, magistrica italijanskog jezika i književnosti.

Bečića savjetuju i stomatološkinja Valentina Minić, predsjednica Foruma žena Demokrata i ekonomistkinja Marija Nikčević, šefica računovodstva Demokrata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo