Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNI UDAR, TERORIZAM ILI PRAVOSUDNO-POLITIČKA FARSA: Katnićev talik na provjeri

Objavljeno prije

7 godina

na

katnic

Velika je vjerovatnoća da, dok budete čitali ovaj tekst, već možete imati informaciju o sadržaju optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) dužno podići do subote, 15. aprila, protiv onog dijela zavjerenika, učesnika oktobarskog (para)državnog udara, kojima ovih dana ističe šestomjesečni pritvor.

U susret optužnici, u nizu precizno sinhronizovanih nastupa, Demokratski front je pokušao osporiti kredibilitet dvojice, čini se, ključnih svjedoka u slučaju „državni udar” – Mirka Velimirovića i Aleksandra Saše Sinđelića. Prvome su Frontovci spočitali „nedosljednost u iskazima”. Preciznije – „sklonost lažima”. Optužbe na račun Sinđelića jednako su ozbiljne: njemu su DF-ovci „iz rukava” izvukli pravosnažnu presudu prema kojoj je „zbog teškog ubistva i pljačke” u Hrvatskoj osuđen na 21 godinu robije. Koju je, sa dosta uspjeha čini se, sve do sada izbjegavao. Mijenjanjući ime i gospodare koji su mogli da ga zaštite od hapšenja po davno raspisanoj međunarodnoj potjernici.

Predrag Bulatović je prošle nedjelje, u ime DF-a, objelodanio dokument koji je, još sredinom januara, u Osnovnom sudu u Novom Pazaru ovjerio advokat Mirka Velimirovića Zoran M. Janićijević. U tom spisu stoji kako je Velimirović spoznao da je zloupotrijebljen u Podgorici. Na istom mjestu na kome je, svojevremeno, tražio orden. „Nakon prijema presude od 7. decembra 2016. godine i pažljivog čitanja iste, shvatio sam da sam od strane Specijalnog tužilaštva na određeni način zloupotrijebljen, u svrhu koja je samo tom organu znana”, stoji u Velimirovićevoj izjavi od 16. januara. Bogobojažljiv kakvog smo ga već upoznali, Velimirović, navodno, pri slobodnoj volji besjedi: „Ne želim da neistinitim iskazom prouzrokujem patnje i gubitak slobode ili osudu bilo koga. Želim da umirim svoju savjest iznošenjem jedine istine od oktobra 2016. godine. Konstrukcija mog navodnog priznanja koja se pominje u presudi je sastavljena od strane Katnića i istu nisam ni čitao, samo sam je potpisao”. Ravnogorac iz Zubinog potoka, izgleda, zaboravlja da on spornu izjavu nije samo „potpisao”, već je i uredno izdeklamovao pred sudijom koji je, bez suvišnih pitanja, potvrdio sporazum Specijalnog tužioca i Velimirovića.

Nije trebalo dugo čekati da, kartaroškim žargonom rečeno, na kontru DF-a Specijalno tužilaštvo odgovori rekontrom. Još Predrag Bulatović nije iščitao Velimirovićev iskaz iz Novog Pazara, a iz Specijalnog tužilaštva je stigao demanti: njima se, kažu, Mirko već javio i objasnio da je „izložen pritiscima onih protiv kojih krivični postupak nije okončan, odnosno struktura koje stoje iza njih”.

„Mirko Velimirović, pravosnažno osuđen u slučaju pripremanja terorističkog napada 16. oktobra prošle godine, priznao je SDT da je pod prisilom dao punomoćje novopazarskom advokatu Zoranu Janićijeviću koji je, navodno, u njegovo ime pripremio i krivičnu prijavu protiv specijalnog državnog tužioca”, saopštili su iz SDT. Naknadna izjava Velimirovića da je „konstrukcija njegovog priznanja sastavljena od strane Specijalnog tužilaštva”, prema sudu tzužilaštva, može jedino ukazivati da je on izložen pritiscima lica protiv kojih krivični postupak nije okončan, „odnosno struktura koje stoje iza njih, o čemu je nedavno obavijestio Specijalnog tužioca”.

Tužilaštvo ne želi ni da čuje za zahtjev da se presuda Velimiroviću preispituje a kamoli poništi. “Presuda je pravosnažna. Tokom cijelog toka krivičnog postupka, Velimirovićevi navodi nijesu ničim dovedeni u sumnju, već naprotiv, potvrđeni su svim izvedenim dokazima. Tako je očigledno da je pomenuta izjava samo pokušaj opstrukcije daljeg toka krivičnog postupka”, zaključuju u tužilaštvu.

Ima tu nekoliko problema. Po verziji koju je Velimirović ispričao istražiteljima, on oružje za koje je od Sinđelića uzeo novac – 50 automatskih pušaka i 3.500 metaka – nije kupio, već je u Podgorici fotografisao „unaprijed spremljene” puške. Donijete iz vojnih magacina. Po priči pred sudijom, on je od Sinđelića uzeo novac, došao u Podgoricu pa sve prijavio, vratio se u Srbiju (ili negdje na Kosovo) pa naručeno oružje kupio, potom ga rastavio i bacio u neimenovano jezero na „srpsko – albanskoj granici”!? Sudije su propustile da Velimirovića pripitaju: od koga je kupio 50 automata i 3.500 metaka? Gdje ih je bacio? Ko je svjedok da ih je uništio a ne, recimo, preprodao? A ako oružje nije kupio – gdje su mu Sinđelićeve pare? Valjda ih je opčinila Pajina (nadimak M.V.) izjava: „Iz patriotskih razloga sam ovo uradio, da bih se odužio crnogorskom narodu koji je spasio srpsku vojsku. Oni koji znaju istoriju, znaju o čemu pričam”.

I Velimirovićev branilac iz Podgorice, advokat Nikola Belada tvrdi kako „ne stoje ocjene” Velimirovića da je izjavu tužilaštvu dao pod pritiskom. Belada negira Velimirovićevu izjavu iz Pazara: ,,Moja jedina namjera kada sam potpisao (izjavu u Porgorici) bila je da spasim zatvora 17 osoba koje su došle po mom pozivu na mitingu da izraze nezadovoljstvo i to isključivo mirnim sredstvima. Niko od nas nije imao nikakvo oružje. Ucijenjen slobodom ljudi koji su mi vjerovali pristao bih da potpišem bilo šta…”. Belada za Antenu M kaže: ,,Da sam ijednog trenutka bio uvjeren da to što on izjavljuje nije njegova slobodna izjava volje, ja bih reagovao, ne samo pred tužilaštvom nego i tokom sudskog postupka”. Da li bi? Tek da ne zaboravimo i ovo: veća polovina pomenute 17-orice u tom trenutku već je bila svojoj kući. Ili na nekom novom poslu.

SDT tvrdi i da presuda u Hrvatskoj ne može uticati na kredibilitet iskaza Saše Sinđelića u Crnoj Gori. „Postavljanje pitanja kredibiliteta svjedoka saradnika Saše Sinđelića ima cilj da se u javnosti stvori negativan stav prema validnosti krivičnog postupka koji je u toku i potvrđuje da organizatori kriminalne organizacije ulažu velike napore kako bi spriječili osudu njenih pripadnika”, ocijenili su. „Ovo pitanje bi trebalo da postave, ne Specijalnom državnom tužilaštvu, već sebi upravo oni koji ne biraju sredstva, metode, ni izvršioce za ostvarenje svojih političkih ciljeva”.

Ovakve tvrdnje predstavljaju nastavak politike Specijalnog tužilaštva da se jedna politička grupacija osudi prije podizanja optužnice.

Tužilac Katnić je početkom novembra obznanio: ,,Državni organi Crne Gore otkrili su da je – radi nasilnog rušenja legalno izabranih vlasti – formirana kriminalna organizacija na teritoriji Crne Gore, Srbije i Rusije”. Nešto kasnije to je potvrdio i Milo Đukanović. „Politički gledano, to je bio pokušaj preuzimanja vlasti protivno demokratskoj volji crnogorskih građana”, edukovao nas je preko hrvatskog Jutarnjeg lista. Tada je i obznanio „Nekoliko dana uoči izbora naše su sigurnosne agencije došle do saznanja da se priprema jedan takav scenario za sam izborni dan. Tome smo pristupili vrlo ozbiljno, jer su se te informacije poklapale s tadašnjim aktivnostima opozicije”. Već to je dovelo u pitanje vejrodostojnost Katnićeve tvrdnje da je uznemirujuće saopštenje na dan izbora objavljeno „kako bi Mila Đukanovića upozorio na opasnost koja mu prijeti”. Ili Katnić nije ni znao da je premijer o svemu što se dešava već jako dobro obaviješten. Danas vlast ipak isključivo govori o terorističkom napadu iako čak i iz presretnutih razgovora Sinđelića i Velimirovića čijemo da se oni nadaju kako nasilja neće biti.

„Sinđelić ima dijagnozu da je psihički ozbiljno poremećen, a stekao ju je nešto posle 2000. godine, kada je u kasarni ubio dva vojnika zato što su ga maltretirali. Osuđen je na sedam godina, od kojih je odležao ukupno tri, nakon čega je pušten na slobodu”, tvrde izvori tabloida Alo. Slična priča i na portalu Princip. Njihov anonimni sagovornik kazuje o Sinđeliću: „Pričao mi je više puta da dok je bio na odsluženju vojnog roka u Užicu, da je tamo počinio dvostruko ubistvo. Bilo je to krajem 1999. ili početkom 2000. Tada je navodno iz kasarne pobjegao u Crnu Goru, gdje je bio uhapšen i zatvoren. U Spužu je proveo godinu i par mjeseci a onda je prebačen u niški zatvor, odakle je pušten posle dvije godine sa potvrdom da je neuračunljiv. Hvalisao se da je tada počeo da radi za službu i da je dobio novi identitet…”. Mediji iz Srbije navode i podatak da je Sinđelić 2006. godine bio u zatvoru u Nišu gdje je bio jedan od organizatora pobune koju je gasila Žandarmerija pod komandom Bratislava Dikića (još jedan od pučista koji čeka optužnicu i suđenje).

U DF-u vjeruju da su objelodanjivanjem prošlonedjeljnih dokaza „u paramparčad razbili montiranu političku optužnicu Mila Đukanovića i Milivoja Katnića”. Iz DPS im poručuju da spremaju odbranu. Cijeneći trend da su političari vladajuće partije (Milo Đukanović, Duško Marković, Predrag Bošković) već u nekoliko navrata ispravno predvidjeli i najavili naredne poteze Tužilaštva, valjalo bi ove prijetnje (upozorenja) uzeti za ozbiljno. Uostalom, mi još ne znamo istinu o 16. oktobru. Izuzev što je očito da je glavnim akterima ove priče teško vjerovati na riječ.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

Izdvojeno

SRPSKI REVIZIONIZAM O SREBRENICI KAO POKRIĆE KORUMPIRANIM POLITIČARIMA: Ponovno guranje Crne Gore u kandže mitomanija i zavjera

Objavljeno prije

4 dana

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Premijer Spajić  je juče( četvrtak)  rekao da će Vlada glasati za rezoluciju UN o genocidu u Srebrenici . No, otvaranje ovih bolnih tema očito stvara  nelagodu Spajiću koji se koalicionim sporazumom obavezao na rekonstrukciju Vlade i uvođenje vučićevskih DNP-a i NSD.  Srbijanski režimski mediji neprestano vrte revizionističke priče o ratu u i oko Srebrenice  po kojima na kraju  ispada da je genocid zapravo izvršen nad Srbima. Istina je, naravno, drugačija

 

 

Ko prati vučićevsku štampu i njegove marionete u Srbiji, BiH i Crnoj Gori lako stiče utisak da je UN-ova rezolucija o genocidu u Srebrenici jula 1995. pitanje života i smrti za sav srpski narod, Srbiju i Republiku Srpsku (RS). Predsjednik Aleksandar Vučić govori kako će Srbi  biti proglašeni za genocidni narod, rezolucija će dovesti do ukidanje Republike Srpske, dok će Srbiji biti nametnuto plaćanje ratne odštete. I Vaskršnji sabor Srbije i Srpske je pomjeren jer se čeka glasanje u UN-u. U samom tekstu rezolucije se ni Srbi kao narod, niti vojska, niti bilo koja osoba spominje, a još manje etiketira kao „genocidan“. Uprkos tome, crnogorski podržavaoci Prve familije Srbije su se uključili u beogradsku propagandu. Jovan Vučurović, poslanik Nove srpske demokratije (NSD) i predsjednik parlamentarnog Odbora za ljudska prava i slobode je pozvao Vladu da ne podrži rezoluciju jer je „usmjerena protiv srpskog naroda“. Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) je rekao da Njemačka (kosponzor rezolucije) je „država koja je svijetu podarila Hitlera, Himlera, Gebelsa, Aušvic proglašava nas Srbe genocidnim a najstradalniji smo narod Balkana“. Pri tome zgodno zaboravlja da sadašnja Njemačka priznaje holokaust čije negiranje, nacistički simboli i pozdravi su zabranjeni zakonom. SNP-ov Dragoslav Šćekić, jedan od potpredsjednika Vlade Milojka Spajića kaže da će glasati protiv ako rezolucija dođe na Vladu jer „nećemo dozvoliti da bilo koji narod u ovom momentu nazivamo genocidnim“.

Demokratska partija socijalista (DPS) je tražila da Vlada bude kosponzor rezolucije zgodno zaboravljajući svoju i bivšeg lidera Mila Đukanovića ratnu prošlost. Bivši ministar u vladi RS-a Momčilo Mandić je još 2012. pohvalio ulogu Đukanovića za „pomoć koju su on i njegova vlada 1994. upućivali VRS-u i srpskom narodu“ u vremenu kad je Milošević uveo sankcije RS-u. „Gorivo za naše tenkove koji su se borili od Foče preko Srebrenice do Bihaća i dalje slao je upravo Đukanović i ko zna šta bi bilo sa RS da te pomoći nije bilo“ rekao je Mandić. Na Youtube-u postoji snimak u kome se Đukanović hvali da Momir Bulatović „ne treba da štiti srpstvo“ od njega, jer vlada koju on vodi je „morala godinama kriomice od Slobodana Miloševića i Bulatovića da pomaže srpski narod u Hercegovini i Republici Srpskoj, kad su joj oni odlučno i bezdušno spustili rampu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ESKOBAR I MI: Specijalan

Objavljeno prije

4 dana

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Mandat Gabrijela Eskobara bez sumnje je, kada je u pitanju Crna Gora, bio – specijalan. Po dolasku na tu poziciju, mnogi su ga analitičari najavljivali kao neuobičajenog, direktnijeg diplomatu koji „nameće rješenja“. Povremeno je bio toliko direktan, da se činilo da je predsjednik crnogorskog parlamenta, ili šef ovašnje vlade, a ne diplomata strane države

 

Crna Gora će biti naredna članica EU, poručio je optimistično Gabriel Eskobar, specijalni izaslanik  SAD za Zapadni Balkan, pred sam kraj svoga mandata.  Da odlazi sa te pozicije potvrdio je i sam,   istovremeno demantujući pisanje portala Frontliner, koji je prije nekoliko dana ustvrdio da je Eskobar u stvari razriješen.

Frontliner tvrdi da je  Eskobar razriješen dužnosti izaslanika SAD za Zapadni Balkan nakon njihovog istraživanja u kom su  „otkriveni potencijalni sukobi interesa i doveden u sumnju Eskobarov diplomatski integritet“.

Medij navodi da je  kontroverza oko Eskobara počela njihovim istraživanjem, objavljenim 22. marta, u kom su „iznijete tvrdnje o finansijskim vezama između Eskobarove porodice i srpskih državnih organa“. To se,  kako se u tekstu ocjenjuje, „dovodi u sumnju neutralnost američkog izaslanika u osjetljivom dijalogu Kosova i Srbije.“

Eskobar je oštro demantovao te navode: “Želim direktno da kažem da je sve u tom izvještaju laž koja se može provjeriti. Prije svega, nisam otpušten i svi u Stejt dipartmentu su to potvrdili. Drugo, moja supruga ne prima novac ni od jedne strane vlade. Moja supruga u svakoj ambasadi u kojoj smo služili, u Boliviji, Portugalu, Italiji, pa čak i Srbiji, bila je ponosna zagovornica međuljudskih kontakata. Ali ona to radi bez ikakvog plaćanja, bez ikakvog ugovora. Ona će to nastaviti da radi. Treće, nemam veze sa navodnim advokatom u advokatskoj firmi u Teksasu. A ta advokatska kancelarija ima veb-sajt i odgovorni novinar može doći do njih i potvrditi da nema veza. I četvrto, tvrdnja da su informacije potekle iz kongresnih izvora je lažna jer Kongres nije obaviješten o bilo kakvim kadrovskim promjenama”, prokomentarisao je Eskobar pisanje Frontlinera.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVI MAJ: Siti obećanja

Objavljeno prije

2 sedmice

na

3 Maja, 2024

Objavio:

Svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, a rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona. Jedno je sigurno. Čak i ako se ostvare obećanja vlasti o boljem životu, radnika će biti – manje

 

KAP, Radoje Dakić, Titex, Fabrika celuloze Berane, Fabrika kože Polimka, Fabrika za proizvodnju guma Guminig, fabrike – Lenka, Prva petoljetka, Vunko, Vukman Krušćić, Obod, Košuta, Prvoborac, Marko Radović, 19. decembar, Gorica, Lenka, Solana Bajo Sekulić, Imako, Mladost, Velimir Jakić, Špiro Dacić, Trgopromet, Riviera, Kristal, Jugooceanija… samo je dio spiska propalih fabrika i kompanija u protekle tri decenije vladavine DPS-a.

Oporavka, što se industrije tiče, skoro i da nema. Prva fabrika napravljena u posljednjih pet godina u Crnoj Gori otvorena je u decembru 2022. u Tuzima i u njoj se pravi čips od domaćeg krompira. U aprilu prošle godine u Nikšiću je otvorena fabrika votke.

U Crnoj Gori je u prošloj godini, prema podacima Monstata, bilo 320,1 hiljadu aktivnog stanovništva, od kojih su 278,3 hiljade ili 86,9 odsto zaposlenih. Od ukupno aktivnog stanovništva, 41,8 hiljada ili 13,1 odsto je nezaposlenih.

Država je jedan od najvećih poslodavaca, zapošljava preko 50.000 radnika – u javnoj upravi 46,7 hiljada, a u lokalnoj 7,1 hiljada.

Ovog 1. maja, Unija slobodnih sindikata, umjesto tradicionalne šetnje organizovala je manifestaciju na Trgu nezavisnosti u Podgorici pod sloganom Dan otpora, ne odmora. Poručili su da zaposleni i ovaj Prvi maj dočekuju u nedostojanstvenim uslovima – rad na crno, neplaćeni prekovremeni sati, nemanje sedmičnog i godišnjeg odmora, nesigurnost ugovora o radu.

Kao primjer su naveli i da zaposleni u medijima, u trgovini i u bankarskom sektoru godinama unazad nijesu zaštićeni granskim kolektivnim ugovorima, a da je zanemarljiv broj kolektivnih ugovora na nivou poslodavca.

Trgovinski lanci su jedni od najvećih poslodavaca u Crnoj Gori, zapošljavaju oko 40.000 radnika. Prošle godine su zabilježili rast od 15 odsto u odnosu na 2022. i ostvarili ukupni prihod od skoro milijardu eura, a profit 33 miliona. Banke su još bolje poslovale i ostvarile skoro duplo bolji rezultat nego 2022, sa profitom od 146 miliona eura. Mediji su daleko od ovih rekorda ali i oni statistički nijesu zabilježili gubitak u prethodnoj godini. Ogromni profiti ipak nisu dovoljni da poslodavci putem granskih kolektivnih ugovora regulišu prava radnika u ovim djelatnostima.

Od promjene vlasti, radnici su vidjeli boljitak od projekta Evropa sad kojima su povećane minimalne zarade na 450 eura, povećane su i zarade zaposlenima u javnom sektoru, unaprijeđen je zanemareni dio socijalne politike kroz besplatne udžbenike, dječje dodatke, naknade za majke sa troje i više djece.

Prosječna plata koja je u decembru 2019. iznosila 520 eura, povećala se za 58 odsto i iznosi 825 eura. Međutim zbog inflacije i rasta cijena, kupovna moć nije puno poboljšana.

Od početka 2020. do marta 2024. godine, zbirna inflacija, prema podacima Monstata, iznosila je 31 odsto dok je, za isti period, rast cijena hrane bio 45,7 odsto. Realna vrijednost zarade je tako povećana za 27 odsto, a ako bi se koristio rast cijena hrane, realni rast zarada i standarda prosječnog građanina bio bi oko 13 odsto.

Daleko od ovog prosjeka je oko 60 hiljada zaposlenih koji primaju  minimalnu platu od 450 eura, a gotovo isto toliko zaposlenih primaju zaradu u iznosu između minimalne i prosječne .

Čak i prema Monstatu, minimalna plata nije dovoljna da podmiri  vrijednost minimalne potrošačke korpe koja je  830 eura. Iz USSCG obračunavaju realnu, tzv. sindikalnu potrošačku korpu koja iznosi 1.900 eura. Sindikalna potrošačka korpa za prvi kvartal 2024. godine bilježi rast od 50 eura u odnosu na četvrti kvartal 2023. godine.

Iz USSCG poručuju da jednoj četvoročlanoj porodici za zadovoljenje osnovnih životnih potreba nijesu dovoljne ni dvije prosječne zarade budući da sindikalna potrošaka korpa iznosi 1.900 eura.

Jaz između bogatih i siromašnih u Crnoj Gori je konstantno velik. U riziku od siromaštva je skoro svaki četvrti stanovnik – 22,6 odsto, a 20 odsto stanovništva sa najvećim dohotkom prihodovalo je u prosjeku šest puta više nego 20 odsto stanovništva sa najnižim dohotkom.

Iako je zvanično nezaposleno 40.000 stanovnika Crne Gore, u turizmu od kojeg živimo svake godine nedostaje radnika. Procjene za ovu sezonu govore da je potrebno preko 300.00 sezonaca. Oni uglavnom dolaze iz regiona Srbija, BiH, Sjeverna Makedonija, ali posljednjih godina zapošljavaju se i radnici iz Moldavije, Nepala, Indije, Indonezije…

Ideja o stimulisanju radne snage i uvođenju ,,stalnih sezonaca”, koja se već nekoliko godina primjenjuje u Hrvatskoj, još uvijek je samo ideja. Platu ,,stalnim sezoncima, preko zime obezbjeđuje država, a poslodavac je obavezan da ih naredne godine ponovo primi na posao.

Ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine.

Da neće ići na bolje predviđaju i u međudržavnom tijelu koje promoviše saradnju i EU integracije u regionu – Savjetu za regionalnu saradnju (RCC). ,,Petina stanovništva Zapadnog Balkana živi u inostranstvu, a prema najnovijim podacima Balkan barometra, 71 odsto mladih iz našeg regiona razmišlja da napusti svoj dom i preseli se u inostranstvo”, izjavila je generalna sekretarka RCC-a Majlinda Bregu.

,,Vi nemate stabilne ugovore o radu, imate prekovremeni rad, nemate slobodan dan u sedmici i ako imate, to je svaki drugi vikend. Vi nemate puni godišnji odmor ili ga uopšte nemate. Vi ne možete koristiti slobodan dan u dane praznika, znači jednostavno nema ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Zbog te situacije ljudi jednostavno traže ono što očito mogu da dobiju kad izađu iz naše države”, izjavio je Srđa Keković, generalni sekretar Unije slobodnih sindikata.

Kako radnika nema ,a oni koji hoće da rade treba platiti, poslodavci se dovijaju na razne načine. Tako svaka treća firma u Crnoj Gori, njih preko15 hiljada, ima jednog ili nijednog radnika. Prvih deset firmi po visini prihoda, a koje imaju po jednog radnika, ostvarili su zajedno 311 miliona eura Prihode veće od milion eura ima 110 ovih firmi, rekorder je firma iz Podgorice koja je sa jednim zaposlenim ostvarila prihod od 156 miliona eura. Poreska uprave ove firme ne smatra unaprijed sumnjivim, ali se posebno prate ukoliko dođe do određenih sumnjivih transakcija ili postupaka.

Uoči Praznika rada, Vlada je odlučila da uplati jednokratnu pomoć od 1,1 milion radnicima Instituta dr Simo Milošević u Igalu i time preduprijedi štrajk. Još uvijek protestuju bivši radnici nekadašnje fabrike obuće Košuta zbog devet neisplaćenih zarada, na koje čekaju više od 28 godina. Bivši radnici zahtijevaju isplatu devet neisplaćenih zarada prijavljenih 1996. na dan stečajnog postupka, u vrijednosti od 2,8 miliona eura.

Bivši radnici Radoje Dakića dočekali su pravdu, ali u Strazburu. Evropski sud za ljudska prava naložio je državi da isplati određena sredstva po predstavkama bivših radnika „Radoja Dakića“. Naknadu čeka 736 bivših radnika kojima će država morati da isplati po 2.000 eura, ukupno oko 1.472.000 eura.

I dok radnici i ostalo građanstvo čekaju ispunjenje predizbornog obaćanja povećanja plata putem programa Evropa sad 2, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavaju da se do kraja godine može očekivati uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ako se ispune obećanja, sledeći Praznik rada dočekaćemo sa većim platama, sedmočasovnim radnim vremenom i još manjim brojem radnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo