Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠKA KNEŽEVIĆA: Iza glamura

Objavljeno prije

na

Još jedan projekat Duška Kneževića, crnogorskog tajkuna, srušio se kao kula od karata. A na svjetlo dana isplivali dugovi koje je Knežević gurao ispod crvenog tepiha, pokušavajući u javnosti da zadrži sliku uspješnog biznismena prekookenaskih gabarita.

Televizija Atlas, iza koje stoje dvije Kneževićeve kompanije – Atlas grupa i Atlas invest, uvedena je u stečaj. Ispostavilo se da su dugovanja televizije poprilična. Ukupan dug RTV Atlas nakon uvođenja stečaja iznosi oko tri miliona eura od čega se radnicima duguje 800.000 eura, utvrđeno je na prvom ročištu u Privrednom sudu.

Kako je sopštio stečajni upravnik, radnicima se duguju plate od maja 2016. godine. Osim radnika najveći povjerioci RTV Atlas su upravo Kneževićeva Atlas grupa sa 1.227.000 eura i Poreska uprava kojoj televizija duguje 882.000 eura. Radnici će tražiti, saopštili su, da se ispita kako je otuđena imovina televizije, budući da je stečajni upravnik izjavio da RTV Atlas nema imovine i da su potraživanja gotovo nenaplativa.

Kneževiću, u javnosti poznatom kao „Milovom tajkunu”, već neko vrijeme ne ide baš kao u američkom filmu, kako je volio da prikaže sebe i svoje kompanije. Bivši američki predsjednik Bil Klinton je prije više godina Kneževiću uručio „sertifikat” za projekat ,,privatno-javnog partnerstva u Meljinama”. Zvučalo je holivudski, a završilo se kao domaći film: dugovi, nepoštovanje privatizacionog ugovora, koji je vlast, iako je sve tolerisala gotovo deceniju, naprasno odlučila da raskine prošle godine, što se tumačilo gubitkom Kneževićevog dotadašnjeg statusa omiljenog Đukanovićevog tajkuna.

Jedan od razloga za raskid ugovora bio je taj što je Atlas grupa od predviđenih 119 miliona u kompleks bolnice investirala samo tri. Takođe, iako to nije bilo dozvoljeno privatizacionim ugovorom, Knežević je imovinu bolnice založio za milionske kredite.

„Zbog finasijskih problema i nebrige vlasnika, odnosno neispunjavanja ugovorom propisanih obaveza, danas je ugrožen opstanak Bolnice u Meljinama”, kazao je u julu prošle godine tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, koji je inače bio direktor bolnice u okviru Atlas grupe pet godina. ,,Atlas grupa je najvjerovatnije kupila 50 hiljada kvadrata na pjeni od mora sa mogućnošću da gradi hotele i apartmane i najvjerovatnije računala da će finasijski benefiti od ovih drugih sadržaja biti toliko dohodovni da se trošak funkcionisanja Bolnice ne bi doveo u pitanje. Obzirom da nisu ništa u to uložili, sam ugovor ne može napraviti očuvanje Bolnice”, nastavio je ministar. Atlas grupa je tada najavila tužbu Vladi zbog raskida ugovora. Oni su Ministartsvo zdravlja i bivši menadžment bolnice optužili za probleme u poslovanju.

Vlasnik Atlas grupe nije više u milosti gospodara, kažu zli jezici. Da su veze sa politikom presudne za biznis na brdovitom Balkanu, nije sporio ni sam Knežević. „Vlast i biznis su međuzavisni partneri čiji odnosi bitno određuju prosperitet jednog društva. Moji odnosi sa vlašću su uvijek korektni i profesionalni”, kazao je u intervjuu Vijestima u januaru ove godine, uz napomenu da je imao značajnu političku podršku.

„U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je neposredno prije nego što mu je još jedna kompanija pošla u stečaj.

A nije da mu fali kompanija. Poslovno carstvo Kneževića, bar kada je riječ o broju firmi i poslova koje kontroliše, pozamašno je. Prema evidenciji Privrednog suda, Knežević se vodi kao osnivač pet kompanija – Atlas grupa, Atlas invest, Atlas Fin, Univerzitet Mediteran i Jadranski sajam Budva.

On, međutim, preko tih pet kompanija kontroliše preko 18 predzeća koja se bave različitim djelatnostima, od hotelijerstva do proizvodnje električne energije. Neka od njih su hoteli Princes u baru, Rekreaturs u Buvi, Mimoza u Herceg Novom, te Fabrika vode Lipovo, Gorica Park. Pojedine Kneževićeve kompanije, nerijetko su, međutim blokirane zbog dugovanja u posljednjih par godina.

Kao posao koji je Kneževića navodno konačno koštao blagonaklonosti bivšeg premijera, nerijetko se navodi izgradnja Atlas capital centra, sadašnje Capital plaze, impozantnog podgoričkog zdanja. U izgradnju Atlas centra Knežević je ušao skupa sa investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prštalo je od slikanja sa Đukanovićem na gradilištu sa kog se očekivalo uskoro da izraste jedna od najvrjednijih investicija kako su je predstavljali. No, posao se otegao, a Knežević na kraju, godinama kasnije, izguran iz kombinacije. I pored brojnih spekulacija da se način poslovanja Kneževića nije dopalo stranim investotorima, to nikada nije potvrđeno. Ambasadorka UAE u Crnoj Gori Hafsa Al Ulama to je i demantovala. „Dokaz da je sve u vrlo dobrim odnosima između partnera je i činjenica da je Altas banka otvorila svoj ogranak ovdje (Capital plaza) a sjedište će im biti u našem poslovnom tornju”, izjavila je. Ipak, da od tada Kneževiću ne ide sjajno, evidentno je. Kao i da ima sve manje fotografija sa bivšim premijerom Đukanovićem. Da Kneževićev brod tone komentarisalo se i nakon što ga je napustio Mihailo Banjević, do tada jedan od najvažnijih ljudi u njegovoj imperiji, a inače čovjek koji je vodio važne investicije i poslove u zemlji. Dok dobro ide. Mnogi su tada povukli paralelu sa urušavanjem još jedne imperije Đukanovićevog drugog bliskog tajkuna, Dragana Brkovića, čiji se pad, dugovi, stečaj u kompanijama i ostalo, poklopa takođe sa Banjevićevom ostavkom.

Kako god, dok su se Đukanoviću i Kneževiću putevi ukrštali vlasniku Atlas centra bolje je išlo. Najsvježija priča u kojoj su obojicu spominjali je afera Telekom, kada je američka Komisija za hartije od vrijednosti utvrdila da je mito od 7,3 miliona eura, prilikom privatizacije nekadašnje državne kompanije, pošao u ruke crnogorskih zvaničnika i „sestre jednog Vladinog funkcionera”, preko lažnih konsultantskih ugovora. Vijesti su objavile da se u dokumentima SEC Đukanovićevo ime navodi kao adresa na koju je mito poslat. A jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Tragovi do njega ipak postoje.

Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem.

Uz to Fiesta je dugo imala problematičan ugovor sa RTCG. Javni servis je godinama Fiesti isplaćivao sumu od 850.000 do milion eura za prenos satelitskog signala RTCG. Tokom 2010. godine Fiesta prekida emitovanje nakon što je tadašnji direktior RTCG Branko Vojičić utvrdio da je Fiesta omogućila emitovanje satelitskog signala privatnoj Atlas televiziji Duška Kneževića.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta. Takođe, poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić.

Iako je više puta sa različitih adresa zahtjevano da tužilaštvo ispita taj posao, to se nije desilo. Izgleda da Kneževićeve veze s vrhom, iako labavije nego prije, nijesu baš potpuno pokidane. Vidjećemo hoće li se ispitati stečaj RTV Atlas kako traže radnici.

Možda se još pamti ona prva storija Kneževića i bivšeg premijera. Knežević, koji je tvrdio da je ,,prvi milion” zaradio uvozom robe široke potrošnje, imenovan je za predsjednika Atlas banke kad je osnovana u Beogradu daleke 1995. Banka je 2005. prodata grčkoj Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Kapital investu Mila Đukanovića. Tim kreditom Đukanović je, prema medijskim napisima, postao i zakoniti akcionar bratovljeve Prve banke.

Prvi milion, nije mala stvar.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo