Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠKA KNEŽEVIĆA: Iza glamura

Objavljeno prije

na

Još jedan projekat Duška Kneževića, crnogorskog tajkuna, srušio se kao kula od karata. A na svjetlo dana isplivali dugovi koje je Knežević gurao ispod crvenog tepiha, pokušavajući u javnosti da zadrži sliku uspješnog biznismena prekookenaskih gabarita.

Televizija Atlas, iza koje stoje dvije Kneževićeve kompanije – Atlas grupa i Atlas invest, uvedena je u stečaj. Ispostavilo se da su dugovanja televizije poprilična. Ukupan dug RTV Atlas nakon uvođenja stečaja iznosi oko tri miliona eura od čega se radnicima duguje 800.000 eura, utvrđeno je na prvom ročištu u Privrednom sudu.

Kako je sopštio stečajni upravnik, radnicima se duguju plate od maja 2016. godine. Osim radnika najveći povjerioci RTV Atlas su upravo Kneževićeva Atlas grupa sa 1.227.000 eura i Poreska uprava kojoj televizija duguje 882.000 eura. Radnici će tražiti, saopštili su, da se ispita kako je otuđena imovina televizije, budući da je stečajni upravnik izjavio da RTV Atlas nema imovine i da su potraživanja gotovo nenaplativa.

Kneževiću, u javnosti poznatom kao „Milovom tajkunu”, već neko vrijeme ne ide baš kao u američkom filmu, kako je volio da prikaže sebe i svoje kompanije. Bivši američki predsjednik Bil Klinton je prije više godina Kneževiću uručio „sertifikat” za projekat ,,privatno-javnog partnerstva u Meljinama”. Zvučalo je holivudski, a završilo se kao domaći film: dugovi, nepoštovanje privatizacionog ugovora, koji je vlast, iako je sve tolerisala gotovo deceniju, naprasno odlučila da raskine prošle godine, što se tumačilo gubitkom Kneževićevog dotadašnjeg statusa omiljenog Đukanovićevog tajkuna.

Jedan od razloga za raskid ugovora bio je taj što je Atlas grupa od predviđenih 119 miliona u kompleks bolnice investirala samo tri. Takođe, iako to nije bilo dozvoljeno privatizacionim ugovorom, Knežević je imovinu bolnice založio za milionske kredite.

„Zbog finasijskih problema i nebrige vlasnika, odnosno neispunjavanja ugovorom propisanih obaveza, danas je ugrožen opstanak Bolnice u Meljinama”, kazao je u julu prošle godine tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, koji je inače bio direktor bolnice u okviru Atlas grupe pet godina. ,,Atlas grupa je najvjerovatnije kupila 50 hiljada kvadrata na pjeni od mora sa mogućnošću da gradi hotele i apartmane i najvjerovatnije računala da će finasijski benefiti od ovih drugih sadržaja biti toliko dohodovni da se trošak funkcionisanja Bolnice ne bi doveo u pitanje. Obzirom da nisu ništa u to uložili, sam ugovor ne može napraviti očuvanje Bolnice”, nastavio je ministar. Atlas grupa je tada najavila tužbu Vladi zbog raskida ugovora. Oni su Ministartsvo zdravlja i bivši menadžment bolnice optužili za probleme u poslovanju.

Vlasnik Atlas grupe nije više u milosti gospodara, kažu zli jezici. Da su veze sa politikom presudne za biznis na brdovitom Balkanu, nije sporio ni sam Knežević. „Vlast i biznis su međuzavisni partneri čiji odnosi bitno određuju prosperitet jednog društva. Moji odnosi sa vlašću su uvijek korektni i profesionalni”, kazao je u intervjuu Vijestima u januaru ove godine, uz napomenu da je imao značajnu političku podršku.

„U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je neposredno prije nego što mu je još jedna kompanija pošla u stečaj.

A nije da mu fali kompanija. Poslovno carstvo Kneževića, bar kada je riječ o broju firmi i poslova koje kontroliše, pozamašno je. Prema evidenciji Privrednog suda, Knežević se vodi kao osnivač pet kompanija – Atlas grupa, Atlas invest, Atlas Fin, Univerzitet Mediteran i Jadranski sajam Budva.

On, međutim, preko tih pet kompanija kontroliše preko 18 predzeća koja se bave različitim djelatnostima, od hotelijerstva do proizvodnje električne energije. Neka od njih su hoteli Princes u baru, Rekreaturs u Buvi, Mimoza u Herceg Novom, te Fabrika vode Lipovo, Gorica Park. Pojedine Kneževićeve kompanije, nerijetko su, međutim blokirane zbog dugovanja u posljednjih par godina.

Kao posao koji je Kneževića navodno konačno koštao blagonaklonosti bivšeg premijera, nerijetko se navodi izgradnja Atlas capital centra, sadašnje Capital plaze, impozantnog podgoričkog zdanja. U izgradnju Atlas centra Knežević je ušao skupa sa investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prštalo je od slikanja sa Đukanovićem na gradilištu sa kog se očekivalo uskoro da izraste jedna od najvrjednijih investicija kako su je predstavljali. No, posao se otegao, a Knežević na kraju, godinama kasnije, izguran iz kombinacije. I pored brojnih spekulacija da se način poslovanja Kneževića nije dopalo stranim investotorima, to nikada nije potvrđeno. Ambasadorka UAE u Crnoj Gori Hafsa Al Ulama to je i demantovala. „Dokaz da je sve u vrlo dobrim odnosima između partnera je i činjenica da je Altas banka otvorila svoj ogranak ovdje (Capital plaza) a sjedište će im biti u našem poslovnom tornju”, izjavila je. Ipak, da od tada Kneževiću ne ide sjajno, evidentno je. Kao i da ima sve manje fotografija sa bivšim premijerom Đukanovićem. Da Kneževićev brod tone komentarisalo se i nakon što ga je napustio Mihailo Banjević, do tada jedan od najvažnijih ljudi u njegovoj imperiji, a inače čovjek koji je vodio važne investicije i poslove u zemlji. Dok dobro ide. Mnogi su tada povukli paralelu sa urušavanjem još jedne imperije Đukanovićevog drugog bliskog tajkuna, Dragana Brkovića, čiji se pad, dugovi, stečaj u kompanijama i ostalo, poklopa takođe sa Banjevićevom ostavkom.

Kako god, dok su se Đukanoviću i Kneževiću putevi ukrštali vlasniku Atlas centra bolje je išlo. Najsvježija priča u kojoj su obojicu spominjali je afera Telekom, kada je američka Komisija za hartije od vrijednosti utvrdila da je mito od 7,3 miliona eura, prilikom privatizacije nekadašnje državne kompanije, pošao u ruke crnogorskih zvaničnika i „sestre jednog Vladinog funkcionera”, preko lažnih konsultantskih ugovora. Vijesti su objavile da se u dokumentima SEC Đukanovićevo ime navodi kao adresa na koju je mito poslat. A jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Tragovi do njega ipak postoje.

Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem.

Uz to Fiesta je dugo imala problematičan ugovor sa RTCG. Javni servis je godinama Fiesti isplaćivao sumu od 850.000 do milion eura za prenos satelitskog signala RTCG. Tokom 2010. godine Fiesta prekida emitovanje nakon što je tadašnji direktior RTCG Branko Vojičić utvrdio da je Fiesta omogućila emitovanje satelitskog signala privatnoj Atlas televiziji Duška Kneževića.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta. Takođe, poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić.

Iako je više puta sa različitih adresa zahtjevano da tužilaštvo ispita taj posao, to se nije desilo. Izgleda da Kneževićeve veze s vrhom, iako labavije nego prije, nijesu baš potpuno pokidane. Vidjećemo hoće li se ispitati stečaj RTV Atlas kako traže radnici.

Možda se još pamti ona prva storija Kneževića i bivšeg premijera. Knežević, koji je tvrdio da je ,,prvi milion” zaradio uvozom robe široke potrošnje, imenovan je za predsjednika Atlas banke kad je osnovana u Beogradu daleke 1995. Banka je 2005. prodata grčkoj Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Kapital investu Mila Đukanovića. Tim kreditom Đukanović je, prema medijskim napisima, postao i zakoniti akcionar bratovljeve Prve banke.

Prvi milion, nije mala stvar.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo