Povežite se sa nama

MONITORING

SLUČAJ DUŠKA KNEŽEVIĆA: Iza glamura

Objavljeno prije

na

Još jedan projekat Duška Kneževića, crnogorskog tajkuna, srušio se kao kula od karata. A na svjetlo dana isplivali dugovi koje je Knežević gurao ispod crvenog tepiha, pokušavajući u javnosti da zadrži sliku uspješnog biznismena prekookenaskih gabarita.

Televizija Atlas, iza koje stoje dvije Kneževićeve kompanije – Atlas grupa i Atlas invest, uvedena je u stečaj. Ispostavilo se da su dugovanja televizije poprilična. Ukupan dug RTV Atlas nakon uvođenja stečaja iznosi oko tri miliona eura od čega se radnicima duguje 800.000 eura, utvrđeno je na prvom ročištu u Privrednom sudu.

Kako je sopštio stečajni upravnik, radnicima se duguju plate od maja 2016. godine. Osim radnika najveći povjerioci RTV Atlas su upravo Kneževićeva Atlas grupa sa 1.227.000 eura i Poreska uprava kojoj televizija duguje 882.000 eura. Radnici će tražiti, saopštili su, da se ispita kako je otuđena imovina televizije, budući da je stečajni upravnik izjavio da RTV Atlas nema imovine i da su potraživanja gotovo nenaplativa.

Kneževiću, u javnosti poznatom kao „Milovom tajkunu”, već neko vrijeme ne ide baš kao u američkom filmu, kako je volio da prikaže sebe i svoje kompanije. Bivši američki predsjednik Bil Klinton je prije više godina Kneževiću uručio „sertifikat” za projekat ,,privatno-javnog partnerstva u Meljinama”. Zvučalo je holivudski, a završilo se kao domaći film: dugovi, nepoštovanje privatizacionog ugovora, koji je vlast, iako je sve tolerisala gotovo deceniju, naprasno odlučila da raskine prošle godine, što se tumačilo gubitkom Kneževićevog dotadašnjeg statusa omiljenog Đukanovićevog tajkuna.

Jedan od razloga za raskid ugovora bio je taj što je Atlas grupa od predviđenih 119 miliona u kompleks bolnice investirala samo tri. Takođe, iako to nije bilo dozvoljeno privatizacionim ugovorom, Knežević je imovinu bolnice založio za milionske kredite.

„Zbog finasijskih problema i nebrige vlasnika, odnosno neispunjavanja ugovorom propisanih obaveza, danas je ugrožen opstanak Bolnice u Meljinama”, kazao je u julu prošle godine tadašnji ministar zdravlja Budimir Šegrt, koji je inače bio direktor bolnice u okviru Atlas grupe pet godina. ,,Atlas grupa je najvjerovatnije kupila 50 hiljada kvadrata na pjeni od mora sa mogućnošću da gradi hotele i apartmane i najvjerovatnije računala da će finasijski benefiti od ovih drugih sadržaja biti toliko dohodovni da se trošak funkcionisanja Bolnice ne bi doveo u pitanje. Obzirom da nisu ništa u to uložili, sam ugovor ne može napraviti očuvanje Bolnice”, nastavio je ministar. Atlas grupa je tada najavila tužbu Vladi zbog raskida ugovora. Oni su Ministartsvo zdravlja i bivši menadžment bolnice optužili za probleme u poslovanju.

Vlasnik Atlas grupe nije više u milosti gospodara, kažu zli jezici. Da su veze sa politikom presudne za biznis na brdovitom Balkanu, nije sporio ni sam Knežević. „Vlast i biznis su međuzavisni partneri čiji odnosi bitno određuju prosperitet jednog društva. Moji odnosi sa vlašću su uvijek korektni i profesionalni”, kazao je u intervjuu Vijestima u januaru ove godine, uz napomenu da je imao značajnu političku podršku.

„U protekloj deceniji poslovanja u Crnoj Gori značajnu podršku i razumijevanje imao sam od Vlade i naročito od g. Đukanovića, koga bih posebno izdvojio u smislu stimulisanja ekonomskog razvoja i modernizacije ekonomije”, govorio je neposredno prije nego što mu je još jedna kompanija pošla u stečaj.

A nije da mu fali kompanija. Poslovno carstvo Kneževića, bar kada je riječ o broju firmi i poslova koje kontroliše, pozamašno je. Prema evidenciji Privrednog suda, Knežević se vodi kao osnivač pet kompanija – Atlas grupa, Atlas invest, Atlas Fin, Univerzitet Mediteran i Jadranski sajam Budva.

On, međutim, preko tih pet kompanija kontroliše preko 18 predzeća koja se bave različitim djelatnostima, od hotelijerstva do proizvodnje električne energije. Neka od njih su hoteli Princes u baru, Rekreaturs u Buvi, Mimoza u Herceg Novom, te Fabrika vode Lipovo, Gorica Park. Pojedine Kneževićeve kompanije, nerijetko su, međutim blokirane zbog dugovanja u posljednjih par godina.

Kao posao koji je Kneževića navodno konačno koštao blagonaklonosti bivšeg premijera, nerijetko se navodi izgradnja Atlas capital centra, sadašnje Capital plaze, impozantnog podgoričkog zdanja. U izgradnju Atlas centra Knežević je ušao skupa sa investitorima iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. Prštalo je od slikanja sa Đukanovićem na gradilištu sa kog se očekivalo uskoro da izraste jedna od najvrjednijih investicija kako su je predstavljali. No, posao se otegao, a Knežević na kraju, godinama kasnije, izguran iz kombinacije. I pored brojnih spekulacija da se način poslovanja Kneževića nije dopalo stranim investotorima, to nikada nije potvrđeno. Ambasadorka UAE u Crnoj Gori Hafsa Al Ulama to je i demantovala. „Dokaz da je sve u vrlo dobrim odnosima između partnera je i činjenica da je Altas banka otvorila svoj ogranak ovdje (Capital plaza) a sjedište će im biti u našem poslovnom tornju”, izjavila je. Ipak, da od tada Kneževiću ne ide sjajno, evidentno je. Kao i da ima sve manje fotografija sa bivšim premijerom Đukanovićem. Da Kneževićev brod tone komentarisalo se i nakon što ga je napustio Mihailo Banjević, do tada jedan od najvažnijih ljudi u njegovoj imperiji, a inače čovjek koji je vodio važne investicije i poslove u zemlji. Dok dobro ide. Mnogi su tada povukli paralelu sa urušavanjem još jedne imperije Đukanovićevog drugog bliskog tajkuna, Dragana Brkovića, čiji se pad, dugovi, stečaj u kompanijama i ostalo, poklopa takođe sa Banjevićevom ostavkom.

Kako god, dok su se Đukanoviću i Kneževiću putevi ukrštali vlasniku Atlas centra bolje je išlo. Najsvježija priča u kojoj su obojicu spominjali je afera Telekom, kada je američka Komisija za hartije od vrijednosti utvrdila da je mito od 7,3 miliona eura, prilikom privatizacije nekadašnje državne kompanije, pošao u ruke crnogorskih zvaničnika i „sestre jednog Vladinog funkcionera”, preko lažnih konsultantskih ugovora. Vijesti su objavile da se u dokumentima SEC Đukanovićevo ime navodi kao adresa na koju je mito poslat. A jedna od kompanija na koju je uplaćen novac, preko lažnog konsultanskog ugovora kako su sumnjali američki istražitelji, je kompanija Fiesta investment limited, koja se povezuje sa Kneževićem. On je vezu sa tom firmom demantovao. Tragovi do njega ipak postoje.

Prema evidenciji privrednog registra, o čemu je Monitor prvi pisao, Fiesta je osnovala Attiku lend, jednu od kompanija povezanih sa Duškom Kneževićem.

Uz to Fiesta je dugo imala problematičan ugovor sa RTCG. Javni servis je godinama Fiesti isplaćivao sumu od 850.000 do milion eura za prenos satelitskog signala RTCG. Tokom 2010. godine Fiesta prekida emitovanje nakon što je tadašnji direktior RTCG Branko Vojičić utvrdio da je Fiesta omogućila emitovanje satelitskog signala privatnoj Atlas televiziji Duška Kneževića.

Posljednji dokument o vezama Fieste, Atlas Grupe i RTCG datira iz maja 2011. i stavlja u centar priče Kneževića. Tada je sklopljen ugovor između RTCG i Atlas Grupe o zakupu reklamnog prostora, kojim Atlas Grupa preuzima potraživanja Fiesta investments limited prema RTCG u iznosu od 163.776 eura. Prije toga Kneževićeve Atlas Grupa i Fin invest, sklopile su sa Fiestom cesiju. Cesiju je u ime Fieste potpisala Svetlana Mijatović. Mijatovićeva je jedna od osnivača Kneževićevog Atlas Monta. Takođe, poslovi između RTCG i Fieste dogovarani su posljednjih godina i u direktnoj komunikaciji sa Duškom Kneževićem.

„Prenos signala na satelit od 1. januara 2010. godine, preko Fieste, rezultat je usmenog dogovora generalnog direktora RTCG i predsjednika Atlas Grupe”, piše u dokumentu koji je potpisao u maju 2010. Branko Vojičić.

Iako je više puta sa različitih adresa zahtjevano da tužilaštvo ispita taj posao, to se nije desilo. Izgleda da Kneževićeve veze s vrhom, iako labavije nego prije, nijesu baš potpuno pokidane. Vidjećemo hoće li se ispitati stečaj RTV Atlas kako traže radnici.

Možda se još pamti ona prva storija Kneževića i bivšeg premijera. Knežević, koji je tvrdio da je ,,prvi milion” zaradio uvozom robe široke potrošnje, imenovan je za predsjednika Atlas banke kad je osnovana u Beogradu daleke 1995. Banka je 2005. prodata grčkoj Pireus banci, čija je filijala 2007. iz Londona odobrila kredit od 1,5 miliona eura Kapital investu Mila Đukanovića. Tim kreditom Đukanović je, prema medijskim napisima, postao i zakoniti akcionar bratovljeve Prve banke.

Prvi milion, nije mala stvar.

 

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti

 

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti

Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.

 

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR 
Simbolima oboljelo društvo

Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.

 

PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine

I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija

Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.

 

MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija

Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.

 

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje

 

Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.

Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.

Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.

Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.

,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.

Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.

Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…

,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.

,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.

Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.

,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.

Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.

Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.

Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…

Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.

Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.

A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…

 

Iskustvo Hrvatske

Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.

Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.

Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo