INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Zapadni Balkan je ključan u odbrani Evrope

Objavljeno prije
10 mjesecina
Objavio:
Monitor online
Geopolitički procesi u svijetu determinišu mnoga pitanja. Tako je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti
„Crnogorsko društvo i država su na putu ozdravljenja. Treba imati u vidu da su bili u dubokoj bolesti decenijama, kako onoj političkoj tako i onoj društvenoj, duhovnoj i moralnoj. Sada se sve to mijenja u pozitivnom pravcu“ kaže Blagoje Grahovac u razgovoru za Monitor, podsjećajući kako se „i država i društvo bili opterećeni korupcijom i organizovanim kriminalom do neslućenih razmjera, dok su narasvijetljena ubistva bila dostigla zastrašujuće razmjere“.
MONITOR: Političari, ipak, tvrde kako je rizik i dalje sveprisutan, da su u opasnosti i društvo i država?
GRAHOVAC: Prirodna je stvar da opozicija udara na vlast. A nema sigurnijeg pokazatelja da je društvo na putu ozdravljenja nego kada postaje očigledno da djelovi vlasti udaraju na druge djelove te iste vlasti ili kada nova vlast udara na onu prethodnu. To je garancija da će se većina političkih i društvenih prljavština istjerati na čistac.
Treba imati u vidu da su svakojake prljavštine bile prikrivane decenijama. U vašem listu prije devet godina našu sam državu nazvao država-kriminalac. Sada je potpuno vidljivo da su država i društvo bili potpuno oboljeli od korupcije, kriminala i podmukle fašizacije.
MONITOR: Na šta tačno mislite kada kažete fašizacija?
GRAHOVAC: Govorim o djelovanju, sa jedne strane srpskog klerofašizma u čijoj osnovi je srpski nacionalizam i šovinizam, kome je pokrovitelj SPC. A sve u funkciji srbijanske hegemonije i ruskog panslavenizma.
Sa druge strane, taj srpski klerofašizam godinama je hranjen crnogorskim neofašizmom čija je generika u organizovanom kriminalu i korupciji. Politički pokrovotelj mu je bila DPS vlast, a sve tobože u odbrani crnogorskog identiteta.
MONITOR: Mislite li da je ta opasnost prošla?
GRAHOVAC: Nije prošla, ali je sada potpuno vidljiva pa i rješiva. Milorad Dodik je tipičan predstavnik srpske banditske politike koja želi uništiti državu BiH, ali je i produžena ruka ruskog neonacizma i srbijanskog klerofašističkog hegemonizma.
U Srbiji ne samo srpski nacionalisti, nego srpski neonacisti počinju dominirati u političkoj, društvenoj i medijskoj sferi pa počinju preuzimati preimućstvo čak i u sportskoj oblasti. Ovih dana su pokušali da preotmu jedan državni filozofski fakultet. Sve to rade u funkciji služenja ruskom neonacizmu i ruskoj imperijalnoj politici. Srbija se još uvijek bori protiv tog zla.
Na drugoj strani, opstrukcija u suđenju Vesni Medenici pokazuje da je još uvjek žilav crnogorski neofašizam. Vidljivo je da niži nivoi sudske vlasti ili imaju strah ili imaju lični interes od te DPS hobotnice. Biće blagotvorno ako novi SDT udari i na kriminalnu mrežu u advokatskoj organizaciji.
Država Crna Gora više nije zarobljena i djelimično je profunkcionisala.
MONITOR: Mogu li tome naškoditi političko-partijska mimoilaženja u vladajućoj koaliciji, posebno ona između predsjednika i premijera?
GRAHOVAC: Većini građana Crne Gore sigurnost uliva to što je država ustavno-pravno uređena kao antifašistčka, građanska, evroatlanska i sekularna, pa lični egocentrizam teško prolazi, pogotovo ako je blizak klerofašističkoj organizaciji kao što je SPC.
Milatović treba da shvati da su građani Crne Gore na posljednjim predsjedničkim izborima bježali od DPS i Đukanovića, u nadi da su u Milatoviću prepoznali političku i državničku budućnost.
Spajić je tipičan primjer korporativne, menadžerske i brokerske vokacije, i ukoliko ne bude imao jaku parlamentarnu kontrolu, bojim se da bi mogao krenuti DPS putanjom.
MONITOR: Glasanje o Kosovu u SE oživjelo je pitanje koliko je vladajuća koalicija proevropska i koliko je privržena pomirenju u regionu?
GRAHOVAC: Kosovo je u posljednjih deset godina na izborima pet puta promijenilo vlast dok Srbija nije niti jednom. Država Kosovo je faktičko stanje i tu činjenicu treba prihvatiti zbog pomirenja u regionu.
Očigledno je da sporenja o statusu Kosova mogu dovesti do novih podjela u grupacijama vladajuće većine. I to je dobro, jer svi politički subjekti treba da se politički „izuju“. Tek nakon toga će početi političko ukrupnjavanje i to će biti znak da je Crna Gora ušla u fazu političkog ozdravljenja. Taj proces je otpočeo a lokalni izbori u Budvi su pozitivan primjer.
MONITOR: Možemo li u istom kontekstu, govoriti i o odnosu vlasti prema aktuelnoj rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici?
GRAHOVAC: Kosponzorstvo Rezolucije o genocidu u Srebrenici može biti blagotvorno za svaki narod i svaku državu kao nauk i opomena budućim generacijama.
MONITOR: Kako komentarišete polemike nakon hapšenje Milivoja Katnića i Zorana Lazovića – „revanšizam“ ili dokaz pregalaštva novih vlasti i funkcionisanja pravne države?
GRAHOVAC: Vjerujem da je to dokaz pregalaštva novih vlasti i to blagotvorno djeluje i na državu i na društvo. Uz dozu opreza: biće dobro ako se izbjegnu osvete bilo koje vrste, koje su inače jedna od karakteristika crnogorskog mentaliteta.
Javna saopštenja DPS-a poslije hapšenja Vesne Medenice, Veljovića, Čađenovića, Jovanića, Vukotića, Mihajlovića, Katnića, Lazovića te Jelene Perović, pokazuju da toj partiji nema političkog spasa.
Veoma blagotvorno, u cijeloj toj priči, djeluju reakcije nevladinog sektora i većine medija.
MONITOR: Prepoznatljiva je želja ovdašnjih partija da, čim se domognu vlasti, poklope bezbjednosni sektor. Zašto je to tako?
GRAHOVAC: To ima svoju istorijsku genezu. Korupcija je još od antičkog doba bila alat materijalno oskudnih društava, pa ukoliko to potraje generacijama, materijalna oskudica prerasta u onu duhovnu i moralnu. Najbolji indikator za to je kada uočite da se ljudi koji bi trebalo da se bave humanističkim profesijama bježe u politiku a politika određuje ko će čime da vlada.
Onaj ko vlada bezbjednosnim sektorom on upravlja svim alatima korupcije. Zato društva u kojima živi vladavina prava ne dozvoljavaju da državnu politiku vode oni koji se nalaze u zoni malograđanske i sitnosopstveničke psihologije.
MONITOR: Kad govorimo o bezbjednosti nezaobilazna tema je tzv. strani uticaj. Koliki je uticaj Rusije na ex Yu prostorima?
GRAHOVAC: Veći nego što se pretpostavlja. Rusijom odavno vlada tipična nacistička politika i ona se uskoro neće odreći svojih imperijalnih ciljeva. Procjenjujem da će njene službe i agenture uskoro pojačati djelovanje prema Crnoj Gori. Srbija i RS odavno predstavljaju poligon ruske mitomanije, a njihove crkve truju narod pravoslavnim fundamentalizmom.
Upozoravam predstavnike koalicije ZBCG da se ne igraju vatrom jer mnogi od njih ili nisu svjesni velike geopolitičke igre ili su veoma svjesni te igre paklenih namjera. Upozoravam zagovornike „srpskog sveta“ da je to klerofašistička doktrina sa elementima nacizma koja će skupo koštati mnogo koga, ali najviše Srbe i državu Srbiju.
Sjeverna Makedonija bi, takođe, mogla biti meta ruskog neonacističkog uticaja, ali preko Bugarske. Ona je kroz svoju istoriju imala ali i danas ima, kroz politiku Borka Borisova, slične skolonosti. Ruski uticaj će se evidentno ispoljiti kroz naredne predsjedničke izbore u Sjevernoj Makedoniji, koji se održavaju ovih dana.
MONITOR: Zbog čega se građani i države na ex Yu prostoru toliko dugo i svakojako muče kako bi pobjegli od davno prepoznatih problema?
GRAHOVAC: Zbog toga što su partije koje drže vlast učestvovale u razbijanju Jugoslavije i što su one težišno partije zločina.Zato i ne dozvoljavaju da na našim prostorima zavlada mir.
U Srbiji vlast drže Vučićeva SNS koja je tipična Šešeljeva klerofašistička partija, Dačićeva i Vulinova, nacističke partije, koje su političke vlasnice mnogih ratnih zločina. U BiH suštinski vladaju ratne partije, a u Hrvatskoj HDZ koja se nije oslobodila nasljeđa ratnih zločina. Kosovo vida ratne rane, a u Crnoj Gori DPS još uvijek djeluje iz sjenke. Samo se Slovenija oslobodila Janšine ratne partije, pa ne čudi što joj dobro ide.
U ovakvom političkom ambijentu ne treba da čudi što imamo rat u produženom trajanju ali drugim sredstvima. Na Zapadnom Balkanu mir će zavladati tek onda kada sa vlasti odu sve ratne partije.
MONITOR: Nedavno ste u Ljubljani govorili o potrebi regionalnog povezivanja kao preduslova za napredak i približavanje Evropi.
GRAHOVAC: Regionalno povezivanje je uslov za širu evropsku integraciju. Pogrešnom politikom DPS Crna Gora je propuštila priliku da ona bude pokretač te inicijative. Treba raditi na tome.
MONITOR: Kako aktuelni sukobi (Ukrajina i Bliski Istok) utiču na poziciju Crne Gore i regiona?
GRAHOVAC: Geopolitički procesi u svijetu itekako determinišu mnoga pitanja, pa i ova. Došlo je vrijeme da je Zapadni Balkan ključan prostor u odbrani Evrope. To prepoznaju mnogi geopolitički igrači pa je evropska integracija Crne Gore postala geostrateški važno pitanje. To treba pametno iskoristiti.
MONITOR: Ima li taj proces ozbiljnih protivnika u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Ima, iako oni predstavljaju manjinu. Treba nastaviti borbu za evropske integracije pa će i ta manjina postati minorna. A sve nas čekaju bolja vremana ukoliko istrajemo na politici da je Crna Gora: građanska, evroatlanska, antifašistička i sekularna država.
DPS fasada
MONITOR: Nakon, makar formalnog, povlačenja Đukanovića, DPS je izabrao novo rukovodstvo. Kakva je njegova politička budućnost?
GRAHOVAC: Rđava! Providnom političkom fasadom ne može se napraviti otklon od zločina, te od vidljivog kriminala što ta partija decenijama sa sobom nosi. Politički stavovi nekih od novoizabranih potpredsjednika te partije neodoljivo liče na stavove rigidnih i nedovoljno obrazovanih političkih komesara minulih vremena.
Nema mane javno proklamovanim politikama te partije ali je problem što je stvarno djelovanje i ono političko, i ono državno, i ono moralno bilo sasvim suprotno deklarisanim stavovima. Tek kada ta partija napravi otklon od svog višedecenijskog učinka može biti i prihvatljiva drugim političkim subjektima.
MONITOR: Naglašene podjele opstaju. Na prvom proljećnom zasjedanju Skupštine Crne Gore na Cetinju bilo je burno i u sali i van nje. Kako to komentarišete?
GRAHOVAC: Razumijem građane Cetinja koji decenijama dežuraju nad antifašističkom državom Crnom Gorom. Ne bi bilo dobro ako su neki od njih dozvolili da upadnu u klopku manipulacije koju kreira DPS.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
INTERVJU
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje
MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?
ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.
A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.
MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li je ovo rješenje ili početak još dublje krize?
ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.
Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U Hrvatskoj je „pukla opna“

Objavljeno prije
4 danana
7 Februara, 2025
Uvijek je isto u Hrvatskoj: kada se stvari politički zaoštravaju, HDZ se vraća na izvorne postavke, a to je nacionalizam
MONITOR: Kako ocjenjujete stanje politike i društva u Hrvatskoj nakon „super izbora“ tokom čitave 2024. i početka 2025.?
JAKOVINA: Pukla je opna. Svako društvo u kojem jedna partija (ili Zajednica) kontrolira baš sve: pravosuđe, zapošljavanje, zdravstvo, politička imenovanja, imenovanja portira u općinama i vozača hitne pomoći, i u procesu preskače obrazovane, talentirane, a u korist članova stranke, zarobljava društvo, stvara dojam da su promjene nemoguće, dekuražira, stvara klijente koji znaju da su nešto ili negdje zbog iskaznice, ne sposobnosti. Izbori za Sabor (i EU) 2024., pokazali su da je HDZ u stanju pobijediti i pronaći koliko god „žetončića“ treba da bi vladao. Može dovoljno platiti manjine, tako da zaborave sve što je ikada bilo. Na izborima u ovako strukturiranim općinama i gradovima (a Hrvatska ih ima 555), županijama i beskrajnim sinekurama za članove Zajednice, moguće je baš sve. Istina, HDZ ne pobjeđuje u bogatim krajevima i urbanim centrima. Zato su izborne karte korigirane, pa ja iz Novog Zagreba, glasam s Novim Vinodolskim u Hrvatskom primorju. Predsjednički su izbori bili iznenađenje, jer je dubina poraza HDZ-a pokazala da ispod fasade buja neobično artikulirano nezadovoljstvo, gotovo bijes.
MONITOR: Gotovo dvotrećinska pobjeda Zorana Milanovića, pokazuje da je on najprihvatljiviji predsjednik. Hoće li ova Milanovićeva pobjeda imati efekta na popularnost SDP?
JAKOVINA: Nedvojbeno da je Milanović, svim svojim žestokim izjavama unatoč – a njih je u vrijeme predsjedničke kampanje bilo manje – lider je koji mnogima ulijeva povjerenje. Njega su željeli obični glasači, željeli su ga lijevi i suverenisti, ali i veliki broj onih koji su željeli poslati poruku, koji su naprosto glasali iz bijesa. U turbulentno vrijeme u kakvom živimo i živjet ćemo, Milanović je lider kakav većini Hrvata odgovara, pa možda i odaje dojam da je adekvatniji od drugih za grubo doba. Milanović je očito jasnije komunicirao odnos prema Ukrajini, mada je nekada znao zvučati „politički nekorektno“, da ja budem vrlo blag. Sada je jasno da HDZ-ova politika preuzeta iz Istočne Europe, koja je pokušala litvansko-latvijski kontekst prebaciti na hrvatski, ispala glupa. U Hrvatskoj doista nikada, pa ni prije 1948., nije bilo puno rusofila; osobito je glupo tražiti ih sada i opoziciju optuživati da su rusofili. Doduše, HDZ je smanjio svoj doživljaj nakon pobjede Trumpa. Pobjeda od 75 posto. Ono što Milanović ima u svakom trenutku, već je to bio rezultat kampanje i trenutka, on sam je o tome govorio. Još manje na tolike postotke može računati SDP, ali i jedni i drugi mogu računati na trend, pa onda i dio glasova. Pukla je opna, rekao sam vam.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. februara ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
BILJANA MASLOVARIĆ, PROFESORICA SOCIOLOGIJE NA FILOZOFSKOM FAKULTETU UCG: Podijelili smo se, pa se izgubio građanin

Objavljeno prije
2 sedmicena
31 Januara, 2025
Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Podržali ste javno proteste, kako gledate na napad vlasti, posebno Demokrata, na grupu Kamo śutra?
MASLOVARIĆ: Kao profesorka i građanka iskazujem najdublje žaljenje zbog tragedije na Cetinju. Dok mi pričamo i tumačimo oni ostaju sa tom enigmom, ostali su bez članova porodice, bez dvoje djece, i onda se otkopavaju one stvari koje smo zatrpali kao društvo. Kao događaj u Medovini i ta ubistva, gdje smo vidjeli da režim u stvari nikad ne radi on samo zatrpava a ne otkriva stvari. Sada je kulminiralo ovim događajem na Cetinju nakon koga smo svi u šoku. A vlast računa, posebno Demokrate, na naše kratko pamćenje.
Ne znam što bi trebalo da se desi da ne podržim mlade ljude sa kojima radim i znam kolika je njihova čista energija. Posebno u situaciji gdje vlast svrstava grupu mladih ljudi da su nečiji. Grupu koja se odvažila da protestuje da mi kao društvo saznamo što su koraci, i gle čuda traže ostavke dva čovjeka koji uporno izbjegavaju taj čin. Gažeći građane tim što neće svoju foteljicu da predaju.
Ovo će biti trajna promjena, u smislu javnog govorenja, tog bunta, uprkos tom dijeljenju etiketa koje samo izaziva dodatni revolt. Ne možemo više smatrati ni da su to greške, jer vidim da vlast, PES i Demokrate, da se mi – građani i oni razilazimo u vrijednosnom smislu. Oni su diletanti, prilično nesposobni i da, jedini im je fokus da ostanu u foteljama, a da su im građani slučajna greška. Pa bi mi trebalo da i dalje budemo pokorni i da im tolerišemo nerad. Mislim da je dosta toga. Poručujem mladima da ne odstaju i da ima i starijih koji ih podržavaju i da neko mora odgovarati.
MONITOR: Daleko smo od odgovornosti.
MASLOVARIĆ: Naš problem je što nikad niko nije odgovarao, ni za jednu stvar, ni za jednu politiku koja se sprovodila. Na primjer neoliberalni koncept, sve je to palo, a svi znamo kreatore, počev od Vesa Vukotića, i ništa. Nema odgovornosti za ratne zločine, Štrpce, tragediju na Bioču…
MONITOR: Političari očekuju nastavak te prakse nepromjena i građana kao žrtve, uz novo huškanje na podjele.
MASLOVARIĆ: Podjelili smo se, pa se izgubio građanin. Na podjelama su došli i to permanentno radi svaka vlast. Mi imao političke partije koje imaju obavezno prefiks demokratski a uz to dodaju nacionalni. Da je bilo sreće Demokrate, koje imaju u imenu to, bi prepoznali interes građana i da ne mogu baš tako da se igraju sa građanima.
A šta se desilo sa nama, ima u psihologiji jedna stvar da kada je čovjek stalno pod stresom, a mi smo bili pod stalnim stresom od kada se srušila Jugoslavija, da bi uopšte mogao da živi on potiskuje stvari. Mi smo stalno potiskivali da bi mogli da živimo. Ako bismo stalno držali u glavi sve to, od logora, gubitaka, do onih ljudi koji su poginuli u ratu u Dubrovniku, inflacije, svega što nam se desilo, da bi živjeli mi smo morali to da potisnemo. To trpanje ispod tepiha i varanje radile su i vlasti sve vrijeme. Građani su se stalno nadali, ali sada mi se čini da smo izgubili nadu.
Došli smo do one faze kada su stasale nove generacije koje ne žele da žive na ovaj način, niko od nas ne želi da živi na taj način. Mi smo duboko nesretan narod i građani i očekujem promjene u smislu da se aktiviramo, individualno i da natjeramo političare da se upristoje.
MONITOR: Nakon dugog potiskivanja neki mladi ljudi su pokrenuli i priču o seksualnom uznemiravanju u školama. Imali smo snažan odjek.
MASLOVARIĆ: Dobijena je prva bitka. A to je da je direktorka Gimnazije smijenjena. Prije toga joj je brzinom svjetlosti uključen nacionalni prefiks.. Kada se pokrenula ta tabu tema i kada je Sara javno kazala o čemu se radi počele su mašinerije i opstrukcije. Taj momenat u kojoj se priziva suprug političar, pa atributi nacionalni, pedantno se iz pozicija malih i velikih moći vraćamo u te nacionalne atare. Odlukom je precizno utvrđeno da direktorka nije postupila po onim mjerama koje je bila dužna. Smatram da je to dobro upozorenje za sve koji se nalaze u institucijama da se manu nacionalnog i da počnemo, vrijeme je uveliko, da pričamo o profesionalizmu i građanskim vrijednostima, koliko smo mi stručni i koliko poštujemo nauku. Kad to počnemo ona će biti manje važno koje smo nacije.
MONITOR: Da li mladi koji teže promjenama mogu naići na podršku svojih profesora? Partije su usisale mnogo profesora, Studentski parlament se ranije ogradio od protesta studenata iz Kamo śutra.
MASLOVARIĆ: Pitanje studenta i njihovog liberalnogi demokratskog potencijala je dosta limitirano. Mladi su nam onakvi kakvi su odrasli. Većina predstavnika studentske populacije je preuzelo matrice odraslih. Tu se uglavnom sve vrti oko novca. Da se oni namire novčano i da se tako kupuje mir. To može da traje sve do onog trenutka kada će se mladi probuditi i reći- ovo nema smisla. Sistem perfektno formalno radi – studenti imaju izbore, ali suštinski ne vidim mnogo tog prirodnog bunta, žara da se ide naprijed i da se mijenjaju matrice.
Očekivala sam da ćemo se na Univerzitetu baviti tim problemom – istinske participacije studenata. Da ih manje potkupljujemo, na ovaj ili onaj način, te da oni nama budu oslonac u reformi akadamske zajednice. To ne ide tako lako. Sada studenti imaju 20 odsto predstavnika u tijelima pri fakultetima. Tako da ako imate studente na svojoj strani pobjeđuje dekan na čijoj su oni strani. To su momenti u kojima se može podgrijavati koruptivna radnja. Vrbovanje studenta obezbjeđuje sva rukovodeća tijela na Univerzitetu.
MONITOR: Da li ima pomaka na Univerzitetu u posljednje četiri godine?
MALSOVARIĆ: Najveći stepen ulaganja i najbolja atmosfera je na Univerzitetu otkada je došao rektor Božović. Mi smo izašli iz jednog režima koji je bio hiperautoritaran, gdje su profesori izmučeni otkad je rektorka bila Radmila Vojvodić. To vrijeme i taj mandat pamtim kao najgori period u mom profesionalnom životu. Period u kome se sve simuliralo, u kome su ljudi razvlačeni kroz blato, nije se prezalo ni od čega. U to vrijeme samo je vlast uživala u svojoj moći. Sjećam se jednog prorektora koji je dolazio, s torbicom, kao posljeratni komesar. Da nam kaže kako treba da mislimo. Na moje pitanje – Šta vi hoćete da mislim vašom glavom, ja to neću, odgovoreno mi je – A doći ćeš ti.
Za razliku od tog vremena, sada se atmosfera ne popravila, nego smo se uljudili, nemamo straha, imamo puno veći potencijal za slobodu. Druga stvar, koja je mnogo važna, je to da nikada nisu bila veća ulaganja. To znam sigurno za Filozofski fakultet. Zgrada nam je građena 1963. i od tada do prije tri-četiri godine nije se maltene ništa ulagalo. Sada se desila transformacija zgrada u smislu da one dobijaju obličje koje je primjereno akademskoj zajednici i funkcionalno. Pitam se kako je moguće da jedan čovjek to uradi, a neki koji su bili na vlasti su puštali da se sve uruši.
MONITOR: Vidite li te iskorake i u osnovnom i srednjem obrazovanju?
MASLOVARIĆ: Stalno, kako koji ministar dođe, imamo neke pomake. Ali, dešava se da to zvuči dobro, nešto se malo krene dok je Evropa sa nama i kada oni nama kažu sada bi vi trebalo da preuzmete, mi smo to zaboravljali. Ne umijemo da pratimo kvalitet.
Moja ekspertiza jeste sociologija obrazovanja i jako dobro poznajem obrazovni sistem. Kada je došla ministarka Jakšić-Stojanović ogromna je bila vjera u njene kapacitete da se krene naprijed. Uradila je neke dobre stvari, na primjer u ovom sukobu između direktorke i države izvukla je – ovo je zakon. Znam da je to teško jer čujem kako joj prijete. Dobro je i što je pokrenula pitanje lažnih diploma, a to je akutni problem. No, nakon tri mjeseca mi ne znamo šta se tu dešava.
Ova ministarka sada provodi reforme, koje su koordinisane od strane UNICEF-a. Ali na moje pitanje ko je odgovoran za implementaciju ove reforme, nastupili su pogledi iščuđujući u smislu odakle meni ideja da pitam ko je odgovoran. Ja, ne kao neko ko se bravi obrazovanjem, već kao građanka imam pravo da znam ko je odgovoran za reformu.
Umjesto da ministarka objedinjuje i spaja i ne zanemaruje obrazovne institucije, među njima i Filozofski fakultet, ona je svela sprovođenje reforme na par ljudi. Više ne možemo da trpimo da nam neko samo isporučuje sadržaje. Tako se desilo na glavnoj raspravi o reformi da nema pitanja, samo aplauza. Prezentovano je i da su pitana djeca šta žele i kako bi voljeli da izgleda škola. Onda je na zvaničnoj prezentaciji reforme tri puta ponovljeno da su đaci rekli to ali da oni u stvari tako nisu mislili. Imali smo tako interpretaciju mišljenja mladih ljudi od strane odraslih. E to je pogubno. Djeca umiju da misle i verbalizuju šta hoće. To nije dobro, nije pravi put i ne može tako da se radi. To znači da su mladi samo broš a da će biti onako kako oni kažu. Samo to što sam vidjela pa mi je dovoljno da znam đe je reforma.
I dalje nismo dobili odgovor šta je sa studentskim domom u Donjoj Gorici. To se ne može tako raditi. Studenti su u tom domu privremeno, đe će onda, jesu sada kućama. Kako je moguće da se tako igramo sa milionima i da niko ne odgovara. To je jedna stvar u nizu koja visi u vazduhu a pogoduje ova situacija, u kojoj smo svi zavijeni u crno, da se zaboravi što je bilo prije dva mjeseca, a da se oni kvase i prijete građanima.
MONITOR: Pa imamo li kakve perspektive?
MASLOVARIĆ: Ne bih mogla da radim u akademskoj zajednici da nemam vjeru u ljude. Vidim u mladima energiju koja je probuđena, koja se zaustaviti ne može. Mlade koji su spremni da kažu istinu, po cijenu da trpe da su dio mafijaškog kraka, da su ovih i onih. Mladi koji su sposobni da zajedno sa preostalim normalnim svijetom odraslih Crnu Goru dovedu do toga da bude pristojna država. Smatram da nam treba još par godina da dovedemo poznaniju prava sve ove političare. Nadam se da ćemo se manuti podjela, pratiti tokove napretka i osvojiti slobodu. Pozivam sve sare, kamośutra, da izađu iz stega, da nas natjeraju da radimo u korist njihovu, pa će nam biti bolje svima.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 dana
Povratak onoga koji nije ni otišao
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Paralelni univerzumi
Milena Perović
-
DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Ovi i oni
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Cilj anti-estetske hirurgije jezika
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 4 sedmice
Voz
Milena Perović

Novi broj


TEOFIL PANČIĆ: Život kao legat borbe za ličnu i opšteljudsku slobodu

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

SUMRAK CRNOGORSKIH INTERESA U AMERICI: Šetnja na Molitveni, umjesto ozbiljne diplomatije
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN: Podgorica dobija 18 novih vjerskih objekata
-
Izdvojeno3 sedmice
DRŽAVNA KASA I POLITIČKE IGRE: Budžet za potkusurivanje
-
DRUŠTVO4 sedmice
SUSPENZIJE I ZAPOŠLJAVANJA U POLICIJI: Netransparentno kadrovanje
-
FOKUS3 sedmice
BLOKADA PARLAMENTA I USTAVNI SUD: Čega se to plaši Đukanović?
-
Izdvojeno3 sedmice
BEZ POMIRENJA POLITIČKIH RIVALA U BUDVI: Je li na pomolu prinudna uprava
-
Izdvojeno4 sedmice
PREKID VATRE NA BLISKOM ISTOKU: Ima li mira za Gazu?
-
INTERVJU4 sedmice
DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Kod nas se nije desila promjena, nego zamjena vlasti
-
DRUŠTVO3 sedmice
IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOJ IMOVINI: Čiji su naši mrtvi