Povežite se sa nama

INTERVJU

IVAN IVANOVIĆ – BUBNJIVI, MUZIČAR: Muzika je uvijek konstanta

Objavljeno prije

na

Suština je da država mora da prepozna značaj domaćeg autora i da sistemski njeguje njegov rad i stvaralaštvo. Svakako da imamo šta da ponudimo, ali nema ko sve to da brendira. Godinama čekam da se to nešto desi samo od sebe pod uticajem ovolikog stvaralačkog naboja koji postoji među autorima, ali za sad se ne dešava. Mnoge stvari su bolje nego što su bile, ali naravno da može i mora biti bolje

 

Crnogorska muzička scena dobila je neki novi podsticaj poslednjih par godina. Stvaraju se novi bendovi, rađaju projekti i komponuju pjesme. Dobre pjesme. Među onima koji traju i stvaraju izdvajaju se rijetki. Kontinuitet je prepreka na kojoj padaju brojni. Jedan od onih koji je prešao tu prepreku je Ivan Ivanović, mnogima poznatiji pod umjetničkim imenom Bubnjivi. On i njegov prateći sastav Psi koji čine gitarista Stefan Pantović, bubnjar Marko Milonjić i basista Mihailo Šaranović ovog aprila su objavili debi materijal. Iako se radi o albumu prvijencu, Bubnjivi je dobro poznat ovdašnjoj publici. Njegove pjesme vrte se i izvode uživo već nekoliko godina. Potrudio se i da ekranizuje neke od glavnih brojeva koje je upisao na materijal Stanje svijesti. Iz svega do sada urađenog jasno je da se radi o rijetkom autoru koji vodi računa o svim detaljima. Ne samo o onim vezanim za kreativni proces, već i za onaj teži dio priče koji slijedi nakon snimanja i objavljivanja pjesama. Zato i ne čudi što je uspio da za svoj rad zainteresuje značajnog izdavača Lampshade media.

MONITOR: Nakon sedam godina album prvijenac je konačno vani. Njegov naslov datira još od prvog singla kojim se Bubnjivi predstavio auditorijumu. Sedam godina čini se kao dug period, ali u crnogorskim uslovima i ne mora da znači da je tako. Koliko brzo su za Bubnjivog protekle te godine?

IVANOVIĆ: Pa u principu kad se pogleda sedam godina je ogroman vremenski period. Sa druge strane to je u procesu stvaranja muzičkog albuma samo jedan tren. Za to vrijeme Bubnjivi je svoje stanje svijesti predstavio publici i olakšao svoju psihu podijelivši sa publikom ono što njega intimno muči. Sve u svemu, sve se desilo upravo kad treba da se desi. Ni dan ranije, ni kasnije. Vjerujem, i znam da je tako.

MONITOR: Svo to vrijeme, aktivno ste u muzici na više načina. Šta se promijenilo u vašem shvatanju muzike, ali i svega onoga što je okružuje u tih sedam godina?

IVANOVIĆ: Nije se mnogo toga promijenilo. Možda sam samo malo staloženiji, bolje osluškujem samog sebe i realnije planiram. Kada ovo kažem mislim na činjenicu da sada znam koliko je kompleksan proces rad na albumu, pa ću u budućnosti, između ostalog, biti aktivniji sa singlovima. Na kraju krajeva može se reći da sam mudriji u odnosu prema muzici, a muzika je uvijek konstanta.

MONITOR: Album zatvara i jedno novo tumačenje ili čitanje dobro poznatog tradicionala. Kako ste se odlučili za taj korak?

IVANOVIĆ: Silom prilika smo prije nekoliko godina bili u situaciji da za potrebe emisije Obrati pažnju snimimo neki tradicional u našem aranžmanu. Ja sam tada tragajući za pjesmama, a opet pokušavajući da izbjegnem kliše opšte poznatih narodnjaka, pronašao tekst „Tu su vodu Zoro vile otrovale, otrovaće Zoro moja i tebe i mene”. Ti stihovi toliko do srži opisuju ovo podneblje koje na izgled ima sve ljepote života, a koje ga istovremeno hrane i onim manje lijepim stvarima. Namjenski sam jednu dursku pjesmu, prebacio u melanholičnu atmosferu. pa joj tako dao jednu potpuno drugu dimenziju. Obzirom da su ljudi tada jako dobro odreagovali na tu pjesmu, odlučio sam da studijsku verziju stavim kao bonus traku i obogatim cijeli album i tom nekom kompozicijom koja je malo izvan cijelog konteksta. A opet se savršeno uklapa.

MONITOR: Materijal ste redovno najavljivali video singlovima, tu je i odličan kaver art koji je uradio Luka Žarić. Sad nakon zaokruženog procesa, kakva bi iskustva mogao proslijediti mlađim kolegama? Koje su prečice, koje opasnosti na putu…?

IVANOVIĆ: Nijesam pravi lik za dijeljenje savjeta o tome kako treba, jer ni sam često nijesam siguran šta tačno radim. Ne bih volio da zvučim izlizano, ali stvarno vjerujem da treba osluškivati sebe i truditi se uhvatiti sve prilike koje se na putu pojavljuju. Svakako jedna od stvari koje ću savjetovati sebi, pa tako i drugim mladim autorima, je da što češće snimaju singlove i da manje budu opterećeni konceptom albuma. Čini mi se da su prošla vremena kada ljudi imaju vremena da slušaju sat vremena muzike. Tako da to je neki moj osnovni savjet. Biti češće prisutan sa manje materijala.

MONITOR: Kakvo je stanje sa onima ispred bine? Nove tehnologije, pa korona i brojni drugi strahovi prisutni u modernom vremenu su prilično distancirali ljude. Kao često angažovanom muzičaru kako vam se čini taj dio priče? Da li su ljudi počeli da se vraćaju živim svirkama?

IVANOVIĆ: Publike mislim da ima. Uvijek je i bilo. Ponuda je slaba! Ovo kažem u smislu da nikad nije bilo manje mjesta u kojima bi moglo da se svira, a crnogorska scena nikada nije bilo plodnija. To su neke nelogične stvari koje ne mogu da dokučim. Mislim da je suština u manjku entuzijazma i želje ljudi da se bave nekim stvarima koje na duže staze ostavljaju trag. Svi su zainteresovani za lajk, senzaciju i kratku informaciju. Moramo se svi zajednički potruditi da ljudima zadržimo pažnju duže od jednog reelsa na instagramu.

MONITOR: Neminovno je da Crna Gora ima kvalitetnih autora. Mnogo je više snimljenih pjesama i albuma, nego ranijih godina… Produkcija je bolja, spotovi kvalitetniji… Ali opet nedostaje dosta toga da sistem u kome nastaje i u kome se plasira muzika bude kompletan. Kako to izgleda iz vašeg ugla?

IVANOVIĆ: Djelimično sam već odgovorio na ovo pitanje. Teško da šta imam da dodam. Ipak… Suština je da država mora da prepozna značaj domaćeg autora i da sistemski njeguje njegov rad i stvaralaštvo. Svakako da imamo šta da ponudimo, ali nema ko sve to da brendira. Godinama čekam da se to nešto desi samo od sebe pod uticajem ovolikog stvaralačkog naboja koji postoji među autorima, ali za sad se ne dešava. Mnoge stvari su bolje nego što bile, ali naravno da može i mora biti bolje.

MONITOR: Šta je sa ostalim vašim projektima? Da li će nešto ot toga uskoro da nas obraduje?

IVANOVIĆ: Što se tiče ostalih projekata, teško mi je da licitiram sa vremenom jer sam već par puta dokazao da mi to loše ide, ali recimo da će do kraja godine izaći nekoliko singlova Parampaščadi i neke nove stvari MP-tria. Nadam se da ću realizovati i dio nekih potpuno novih ideja koje imam. Ali šta će se od toga desiti – vidjećemo.

MONITOR: S obzirom da ste pratioce navikli na novitete, ima li pjesama koje se polako kuvaju za drugi album Bubnjivog?

IVANOVIĆ: Pjesama za drugi album ima. Neke smo već premijerno predstavili na koncertnoj promociji prvog albuma. Nadam se da ću do kraja godine takođe snimiti barem dva singla kojima ću publici predstaviti u kojem pravcu ide drugi album.

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

 

 

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA PREOKRETA: I dalje smo duboko neslobodno društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem je kod nas što mi nismo nezavisni od samovolje vlasti, a ta i takva vlast je spremna da žrtvuje i značajne segmetne državne samostalnosti u političkim dilovima – prije svega u okruženju – kako bi bila jača i stabilnija kod kuće

 

 

MONITOR: Ove sedmice obilježavamo Dan nezavisnosti. Imamo li šta slaviti?

PERIĆ: Proslave i slavlja ostavimo onima koji žive od njih i za njih, a da vidimo šta smo dobili u ovom periodu. Kome je do statistike pronaći će elemenata koji ukazuju na ekonomski rast, mada suštinski i strukturni problemi naše ekonomije ostaju nepromijenjeni. Preduzetnički duh je na ideološkom udaru – on se smatra gotovo neprijateljskim fenomenom. Razlog je jednostavan: slobodnog i preduzetnog čovjeka koji je egzistencijalno nezavisan teško kontroliše bilo koja vlast ili partija. Od perioda nakon Drugog svjetskog rata imamo neprestanu tendenciju da se građanima oduzimaju instrumenti snaženja lične slobode. Nekada je to bilo oduzimanje imovine, sada je to gomilanje javne uprave koja bi zavisila od rukovodstava. Rezultat je isti – zajednica porobljena ranije jednom, a sada od strane više partija.

Mi smo i dalje svojom esencijom duboko neslobodno društvo u kojem se drugo i drugačije napada najžešćom snagom, u kome emancipatorske ideje bivaju osuđene na sudbinu da ih nose oni koji bivaju izloženi razarajućoj usamljenosti, u kojoj se znanje doživljava kao opterećenje, a u praksi se nipodaštava napor usmjeren ka obezbjeđivanju održivosti.

Uloga intelektualca i u svijetu erodira, ali kod nas je ona gotovo sasvim obesmišljena. On u Crnoj Gori danas gotovo da nema saveznika ni u politici, ni u kulturi, ni u prosvjeti, ni u medijima… On je sumnjivo lice – neko ko pokušava misliti svojom glavom, a što moderna totalitarna svijest razumije kao subverzivnu djelatnost iza koje stoji neko “mnogo jak”. Filozofija palanke u punoj raskoši.  Uz to, intelektualac nema instrumente zaštite od bilo kojeg centra moći: on je nemoćan pred vlašću, opozicijom, represivnim aparatom, elitama, vlasnicima medija, krupnim kapitalom… Ukoliko je njegov glas dovoljno snažan – tu je oproban sovjetski model kompromata – dakle svi pobrojani će mu reći “što mu znaju” ako im narušava interese. Do tada je bezbjedan. Po prirodi čovjek je biće koje griješi, a svi oni ga žele držati pod kontrolom ciljanog i tempiranog suočavanja sa tim greškama. Na tim greškama i prljavim tajnama se želi vladati, preciznije: upravljati ljudima. Prijetnje prljavim tajnama ćete tako moći da dešifrujete i u izjavi recimo bivše predsjednice Vrhovnog suda, ali i onim koje daju prvaci i vlasti i opozicije. Oni će reći nešto kada bude vrijeme – kada odgovara zaštiti njihovog interesa. Čemu čekanje, ako nije ucjena po srijedi? Odmah nadležnim organima isporučite sve što imate, to je opšti interes – ne manipulisati strahom ljudi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR NIKALJEVIĆ, PRIVREDNIK: Nova Strategija za građansku i evropsku Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Deklaraciji koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore

 


MONITOR: Što vas je motivisalo da počnete da radite na Strategiji za evropsko i građansko društvo (STEGA)?

NIKALJEVIĆ: Zapamtio sam dobro, raspad u krvi, velike, uvažene i nesvrstane države Jugoslavije. Ne mogu zaboraviti granatiranje olimpijskog grada Sarajeva i granatiranje Dubrovnika, grada pod zaštitom UNESCO-a, razaranja, na desetine hiljada ubijenih, raseljenih, kao i genocid u Srebrenici. Politička scena iz početka devedesetih me podsjeća na sadašnju u Crnoj Gori.  Medijski pritisak iz Beograda, ugroženi srpski narod… A dodatno, agresija Rusije na Ukrajinu i neki narativi kao: ,,Crna Gora mala Ukrajina“ i ,,ujedinjenje ili ukrajinizacija“ zatim očigledne aktivnosti na razjedinjavanju društva i teritorijalnom rasparčavanju, uznemirile su me. Na osnovu sjećanja iz devedesetih  i informacija koje  dobijam iz suprotstavljenih izvora, ubijeđen sam da je ponovo na sceni velikosrpski projekat  koji je mijenjao nazive: ,,Načertanije“, ,,Memorandum“, „Srpski svet“, ali koji nije odustajao od cilja i koji je poslije Referenduma promijenio taktiku i iznutra, kroz institucije sistema, a posebno preko političkog krila Srpske pravoslavne crkve i medija, napao sve sfere života i državnosti Crne Gore. I ne samo život  već je SPC  prisvojila i nezakonito uknjižila i naše mrtve pretke i njihove grobove. Ne govorim o vjerskom dijelu aktivnosti SPC već o političkim aktivnostima koje su u suprotnosti sa sekularizmom i kanonskim pravom.

MONITOR: Osnovali ste nevladino udruženje zbog te nezakonite  uknjižbe. Jeste li uspjeli što da promjenite?

NIKALJEVIĆ: Upravo nezakonita uknjižba grobova je bila ,,okidač“ i pokrenula nas, nekoliko prijatelja, da se organizujemo i osnujemo NVU Komunica NG i da ispitamo kako se desila ova nezakonita uknjižba. Uložen je ogroman rad. Pregledano je na hiljade posjedovnih listova, Podnijeta ustavna inicijativa za ocjenu nezakonitosti, zatim krivična prijava protiv ovlašćenog lica iz katastra, podnijeti zahtjevi za hronologije upisa nepokrenosti, obraćanja zaštitinicima imovinsko pravnih interesa države i naišli smo na zid i muk. Nakon ovoga mogli smo da odustanemo ili odemo dalje da se borimo za funkcionisanje pravne države. Institucije  kao katastar i ne samo on, rade protiv interesa Crne Gore.Tako smo došli do toga da treba se angažujemo. Očuvanje i prosperitet Crne Gore od svih nas zahtijeva odbacivanje svijesti koja očekuje da „neko drugi završi posao“. Sada je ponovo vrijeme, da damo doprinos za prosperitetnu i građansku Crnu Goru i iskoristimo šansu da budemo prva naredna članica EU.  Ne obazirući se na političke elite  i na institucije koje su  to već trebale uraditi pokrenuta je izrada strategije za građansku i evropsku Crnu Goru. U Deklaraciji kojom je najavljena njena izrada i koju je potpisalo šezdeset pet ozbiljnih ličnosti: naučnih, kulturnih, stručnih i privrednih, navedeno je da će se na strategiji raditi dvije godine i da će biti objavljena 2026. godine na dvadesetogodišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore. Prijedlog za naslov dokumenta je NOVA STEGA, pri čemu bi STEGA bila skraćenica od „Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru“, a istovremeno asocijacija na istorijsku STEGU Petra I.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo