Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNE FINANSIJE: Vlada žica

Objavljeno prije

na

Vlada Duška Markovića dala je saglasnost, krajem marta, Ministarstvu finansija i ministru Darku Radunoviću da zaključe kreditni aranžman sa Zirat bankom i državu zaduže za 15 miliona eura potrebnih ,,za servisiranje redovnih obaveza”.

Od početka godine to je peti kreditni aranžman koji Radunović, u ime države, zaključuje sa nekom od ovdašnjih komercijalnih banaka. Prethodno je od Sosijete ženeral Montenegro, NLB, Prve banke i Komercijalne banke Budva pozajmljeno ukupno 50 miliona (tri puta po 15 i od Budvana pet miliona eura). Rekli bi da je to ,,kap u moru” državnih dugova koji se bliže iznosu od tri milijarde, odnosno ¾ bruto društvenog proizvoda. Uostalom, prema ovogodišnjem budžetu Vlada je planirala da se zaduži ukupno 450 miliona, pa je do sada pozajmljeno manje od šestine planiranih zajmova.

,,Vlada se može zadužiti za finansiranje deficita, servisiranje duga, kapitalnog budžeta i stvaranja fiskalne rezerve za 2017. u bruto iznosu do 455 miliona eura”, navedeno je zimus, u Prijedlogu zakona o budžetu koji je, praktično bez rasprave, usvojila trenutno prisutna većina u parlamentu. Tamo se još navodi kako će potrebni novac biti obezbijeđen „kroz emisiju obveznica na stranom tržištu, izdavanje domaćih obveznica i državnih zapisa ili kreditnim aranžmanima sa domaćim i stranim finansijskim institucijama”.

I sa naknadnim odlukama Vlade koje prate ove kreditne aranžmane sve izgleda u najboljem redu. “Ministarstvo finansija je pokrenulo pre-govore kako sa inostranim, tako i sa domaćim finansijskim institucija-ma, u cilju obezbjeđenja nedostajućih sredstava… Na sastancima sa Prvom bankom Crne Gore postignut je dogovor da u cilju finansiranja budžeta za 2017. godinu banka odobri dugoročni kredit od 15 miliona eura”, navedeno je u informaciji koju je Vlada usvojila uoči aranžmana sa bankom Aca Đukanovića. Istom onom koja je prije osam-devet godina spašavana novcem poreskih obveznika. Da bi, potom, Vlada finansijskim akrobacijama pod komandom Igora Lukšića od gubitaka sačuvala i akcionare Prve.

Po strani ostavimo priču kako se ministar finansija za novčanu pomoć obraća banci u kojoj je do ulaska u Vladu bio direktor. Ili to kako je država, nakon četvrt vijeka vladavine Mila Đukanovića, dovedena u poziciju da zajma od njega i njegove porodice. Pošto joj drugi više – ne vjeruju.

To je suština našeg ekonomskog sunovrata. Crnogorska Vlada ne pozajmljuje. Ona žica. Za mlađe čitaoce: žica se za kafu, cigarete, eventualno za bioskopsku ili fudbalsku ulaznicu. Žicanje se od prošnje razlikuje po tome što ne držite ispruženu ruku već nešto sitno tražite od poznanika i prijatelja.

Čemu, dakle, može da posluži 15 miliona koje je Vlada prošle nedjelje ižicala od Zirat banke. A prethodno od Prve, Komercijalne, NLB, Sosiete ženeral? Podijelimo li budžet za 2017. sa brojem dana u godini dolazimo do računice da je državi, da bi funkcionisala, potrebno nešto manje od pet miliona eura dnevno. Računamo li samo radne dane u nedjelji – sedam. Vlada se, vidimo, bavi pozajmicama koje državi omogućavaju dva ili tri dana normalnog rada.

Istovremeno, 65 miliona koje su pozajmljene od ovdašnjih komercijalnih banaka (pod uslovima po kojim se već u zemljama iz okruženja mogu naći stambeni krediti, što znači da ni u očima ovdašnjih banaka aktuelna Vlada nema status VIP klijenta) nikako nije mali novac za Crnu Goru. Preciznije – za njenu privredu, male preduzetnike, zapošljene i nezapošljene stanovnike/ce. Oni sada ne mogu računati na novac koji je od banaka pozajmila Vlada. I to će se prije ili kasnije vidjeti u njihovim (i našim) poslovnim bilansima.

Nije moguće beskonačno pričati priču o uspješnom privlačenju stranih investitora dok, istovremeno, u inostranstvu nijeste sposobni da dobijete ni koliko toliko valjan kredit. Bankari ne slušaju predizborna obećanja nego čitaju bilanse i prate tokove novca. A oni, u crnogorskom slučaju, ne obećavaju.

Prema nedavno objavljenim procjenama Svjetske banke (SB) Crna Gora „s obzirom na ozbiljnost dužničke krize”, neće biti u mogućnosti da obnovi povjerenje međunarodnih investitora „bez brzih i odlučnih reformi javnih politika”. Stvar je toliko ozbiljna da, uz dva godišnja zajma za razvojnu politiku od po 45 miliona dolara, SB razmatra preporuku Crnoj Gori da uđe u neki aranžman sa MMF-om.

Ne pomažu ni priče o ubrzanom ekonomskom razvoju podstaknutom gradnjom autoputa, termoelektrane, turističkih naselja na obali. U jednoj rečenici Preporuka SB opisan je kompletan neuspjeh vladajuće ekonomske politike: „Tokom perioda 2016-2018, očekuje se da će ekonomija rasti u prosjeku od 3,3 odsto, kao rezultat potrošnje koja je pokrenuta kreditnim zaduživanjem i javnim investicijama i investicijama u nekretnine. Ali, kada se završi izgradnja autoputa Bar-Boljare, očekuje se da će rast pasti na ispod jedan odsto…”.

Mrka kapa. I potvrda onoga o čemu profesor Milenko Popović priča skoro pa deset godina u nazad: da će investicije na kojima insistira vlast pod upravom Đukanovića dugoročnom rastu ovdašnje ekonomije i razvoju države doprinijeti taman onoliko koliko bi doprinijela i „gradnja piramida u Zeti”. Taj se novac troši, ponajviše, da bi se udovoljilo interesima privilegovane političko-ekonomske elite okupljene oko predsjednika DPS-a i njegovih najbližih saradnika.

Prezentovani podaci mogu ustrašiti puk, ali nijesu iznenadili Vladu. Kao jedan od osnovnih ciljeva ekonomske politike ministar Radunović zimus je naveo „stalno funkcionisanje javnih institucija”. Dok se potpredsjednik Vlade Milutin Simović pohvalio kako je Vlada odoljela izazovu (i pritiscima) da javne finansije stabilizuje povećanjem poreza na dodatu vrijednost i doghodak fizičkih lica, obustavom usklađivanja penzija ili „značajnim umanjenjem” socijalnih davanja (za vladine funkcionere umanjenje od 25 odsto, za koliko su naknade smanjenje majkama troje i više djece nije „značajno”). „Umjesto toga smo na rashodnoj strani pošli od sebe, kao javnih funkcionera, predlažući smanjenje plata osam odsto…”.

Očekivani rezultati, izgleda, izostaju. Pa se, sve više, i „stalno funkcionisanje javnih institucija” čini kao moguće nedostižan cilj.

U pokušaju spašavanja javnih finansija i makar fiktivnog izvršavanja zadataka postavljenih od strane SB, Vlada je krenula u pokušaj naplate nagomilanih poreskih dugova.

Prvog aprila istekao je rok u kome su se poreski dužnici mogli prijaviti za reprogram dugova. Svi koji to nijesu uradili, prijete i obećavaju nadležni desetak dana unazad, moraće da dugove izmire jednokratno, pod prijetnjom blokade računa i uvođenja stečaja.

U igri je veliki novac. Naplativi poreski dug iznosio oko 230 miliona eura, saopštio je sredinom prošle godine tadašnji ministar finansija Raško Konjević pozivajući se na podatke koji su mu dostavljeni iz Poreske uprave. Godinu dana ranije, u junu 2015. godine, Državna revizorska institucija (DRI) je objavila kako je krajem 2014. Crna Gora imala 720 miliona nenaplaćenog poreskog duga. DRI je do ovog podatka došla tako što je zvaničnim podacima Poreske uprave (dug od 552 miliona) dodala neuračunate dugove državnih organa (86 miliona), reprogramirane poreze od 26 miliona, odložena poreska plaćanja od 40 miliona, nerealizovana preusmjeravanja od 8,6 miliona i osam miliona eura duga nekadašnjeg Saveznog ministarstva odbrane.

Nema objašnjenja gdje je nestalo pola milijarde eura nenaplaćenih poreskih potraživanja. I ko je za to o odgovoran. Treba se okrenuti budućnosti, i naplatiti ono što je moguće, kažu zvaničnici. Izuzetaka neće biti obećava direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša. Sve dok ga ne podsjete kako je kompanija Global Montenegro, čiji je suvlasnik Milo Đukanović, u blokadi duže od tri godine, zbog poreskog duga prema Opštini Budva od 63 hiljade eura.

,,To se odnosi na poreze Opštine Budva, tako da nije u nadležnosti Poreske uprave. Ja sam nadležan za državne poreze a nijesam nadležan za lokalne poreze. Tako da to pitanje nije upućeno na pravu adresu”, odgovara Mugoša na novinarsko pitanje kakvu poruku poreskim obveznicima šalje saznanje da doskorašnji premijer ne plaća poreze državi kojom je upravljao. I još uvijek upravlja. Za svoj račun.

Zato pomalo žicamo. Jer nam povjerioci više ne vjeruju, pa ne možemo da zajmimo. A još nijesmo spremni za prošnju. Ili promjene.

Sve po spisku

Na sajtu Vlade pobrojani su projekti koji će se finansirati novcem pozajmljenim od, uglavnom poznatih, zajmodavaca.

Najviše novca Crna Gora će pozajmiti za rekonstrukciju magistralnih puteva (80 miliona – po pola od Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke).

Za realizaciju projekta Izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Glavnom gradu Podgorica država će se kod Njemačke banke za razvoj zadužiti „do 35 miliona eura”.

Za račun Ministarstva odbrane, radi kupovine dva helikoptera, zajmićemo do 30 miliona „kroz kreditni ili lizing aranžman”. Od Banke za razvoj Savjeta Evrope (SE) – 15 miliona eura radi izgradnje zatvora u Bijelom Polju. Ulažemo u budućnost?

Nastavak projekta Vodosnadbijevanje i odvođenje otpadnih voda na Crnogorskom primorju finansiraće se novcem Njemačke banke za razvoj (dva kredita ukupne vrijednosti 13 miliona)

Kroz kredite ili lizing aranžman biće obezbijeđeno, tako se makar nadaju u Vladi, i skoro 12 miliona za kupovinu jednog medicinskog akceleratora i „druge medicinske opreme”.

Od Banke za razvoj SE pozajmićemo i deset miliona eura za nastavak Projekta 1000+ stanova.

I kod Njemačke banke za razvoj država će se dodatno zadužiti sedam milionaza Program energetske efikasnosti u javnim zgradama.

Konačno, za razvoj seoske infrastrukture na ruralnim područjima biće pozajmljeno 4,5 miliona eura.

Uz pomenute projekte, Vlada je odlučila da bude garant pozajmica „do 48 miliona” koje će koristiti Željeznička infrastruktura (20 miliona), Crnogorski elektroprenosni sistem (20 miliona) i Regionalni vodovod crnogorsko primorje (osam miliona).

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo