Povežite se sa nama

MONITORING

DRŽAVNE FINANSIJE: Vlada žica

Objavljeno prije

na

Vlada Duška Markovića dala je saglasnost, krajem marta, Ministarstvu finansija i ministru Darku Radunoviću da zaključe kreditni aranžman sa Zirat bankom i državu zaduže za 15 miliona eura potrebnih ,,za servisiranje redovnih obaveza”.

Od početka godine to je peti kreditni aranžman koji Radunović, u ime države, zaključuje sa nekom od ovdašnjih komercijalnih banaka. Prethodno je od Sosijete ženeral Montenegro, NLB, Prve banke i Komercijalne banke Budva pozajmljeno ukupno 50 miliona (tri puta po 15 i od Budvana pet miliona eura). Rekli bi da je to ,,kap u moru” državnih dugova koji se bliže iznosu od tri milijarde, odnosno ¾ bruto društvenog proizvoda. Uostalom, prema ovogodišnjem budžetu Vlada je planirala da se zaduži ukupno 450 miliona, pa je do sada pozajmljeno manje od šestine planiranih zajmova.

,,Vlada se može zadužiti za finansiranje deficita, servisiranje duga, kapitalnog budžeta i stvaranja fiskalne rezerve za 2017. u bruto iznosu do 455 miliona eura”, navedeno je zimus, u Prijedlogu zakona o budžetu koji je, praktično bez rasprave, usvojila trenutno prisutna većina u parlamentu. Tamo se još navodi kako će potrebni novac biti obezbijeđen „kroz emisiju obveznica na stranom tržištu, izdavanje domaćih obveznica i državnih zapisa ili kreditnim aranžmanima sa domaćim i stranim finansijskim institucijama”.

I sa naknadnim odlukama Vlade koje prate ove kreditne aranžmane sve izgleda u najboljem redu. “Ministarstvo finansija je pokrenulo pre-govore kako sa inostranim, tako i sa domaćim finansijskim institucija-ma, u cilju obezbjeđenja nedostajućih sredstava… Na sastancima sa Prvom bankom Crne Gore postignut je dogovor da u cilju finansiranja budžeta za 2017. godinu banka odobri dugoročni kredit od 15 miliona eura”, navedeno je u informaciji koju je Vlada usvojila uoči aranžmana sa bankom Aca Đukanovića. Istom onom koja je prije osam-devet godina spašavana novcem poreskih obveznika. Da bi, potom, Vlada finansijskim akrobacijama pod komandom Igora Lukšića od gubitaka sačuvala i akcionare Prve.

Po strani ostavimo priču kako se ministar finansija za novčanu pomoć obraća banci u kojoj je do ulaska u Vladu bio direktor. Ili to kako je država, nakon četvrt vijeka vladavine Mila Đukanovića, dovedena u poziciju da zajma od njega i njegove porodice. Pošto joj drugi više – ne vjeruju.

To je suština našeg ekonomskog sunovrata. Crnogorska Vlada ne pozajmljuje. Ona žica. Za mlađe čitaoce: žica se za kafu, cigarete, eventualno za bioskopsku ili fudbalsku ulaznicu. Žicanje se od prošnje razlikuje po tome što ne držite ispruženu ruku već nešto sitno tražite od poznanika i prijatelja.

Čemu, dakle, može da posluži 15 miliona koje je Vlada prošle nedjelje ižicala od Zirat banke. A prethodno od Prve, Komercijalne, NLB, Sosiete ženeral? Podijelimo li budžet za 2017. sa brojem dana u godini dolazimo do računice da je državi, da bi funkcionisala, potrebno nešto manje od pet miliona eura dnevno. Računamo li samo radne dane u nedjelji – sedam. Vlada se, vidimo, bavi pozajmicama koje državi omogućavaju dva ili tri dana normalnog rada.

Istovremeno, 65 miliona koje su pozajmljene od ovdašnjih komercijalnih banaka (pod uslovima po kojim se već u zemljama iz okruženja mogu naći stambeni krediti, što znači da ni u očima ovdašnjih banaka aktuelna Vlada nema status VIP klijenta) nikako nije mali novac za Crnu Goru. Preciznije – za njenu privredu, male preduzetnike, zapošljene i nezapošljene stanovnike/ce. Oni sada ne mogu računati na novac koji je od banaka pozajmila Vlada. I to će se prije ili kasnije vidjeti u njihovim (i našim) poslovnim bilansima.

Nije moguće beskonačno pričati priču o uspješnom privlačenju stranih investitora dok, istovremeno, u inostranstvu nijeste sposobni da dobijete ni koliko toliko valjan kredit. Bankari ne slušaju predizborna obećanja nego čitaju bilanse i prate tokove novca. A oni, u crnogorskom slučaju, ne obećavaju.

Prema nedavno objavljenim procjenama Svjetske banke (SB) Crna Gora „s obzirom na ozbiljnost dužničke krize”, neće biti u mogućnosti da obnovi povjerenje međunarodnih investitora „bez brzih i odlučnih reformi javnih politika”. Stvar je toliko ozbiljna da, uz dva godišnja zajma za razvojnu politiku od po 45 miliona dolara, SB razmatra preporuku Crnoj Gori da uđe u neki aranžman sa MMF-om.

Ne pomažu ni priče o ubrzanom ekonomskom razvoju podstaknutom gradnjom autoputa, termoelektrane, turističkih naselja na obali. U jednoj rečenici Preporuka SB opisan je kompletan neuspjeh vladajuće ekonomske politike: „Tokom perioda 2016-2018, očekuje se da će ekonomija rasti u prosjeku od 3,3 odsto, kao rezultat potrošnje koja je pokrenuta kreditnim zaduživanjem i javnim investicijama i investicijama u nekretnine. Ali, kada se završi izgradnja autoputa Bar-Boljare, očekuje se da će rast pasti na ispod jedan odsto…”.

Mrka kapa. I potvrda onoga o čemu profesor Milenko Popović priča skoro pa deset godina u nazad: da će investicije na kojima insistira vlast pod upravom Đukanovića dugoročnom rastu ovdašnje ekonomije i razvoju države doprinijeti taman onoliko koliko bi doprinijela i „gradnja piramida u Zeti”. Taj se novac troši, ponajviše, da bi se udovoljilo interesima privilegovane političko-ekonomske elite okupljene oko predsjednika DPS-a i njegovih najbližih saradnika.

Prezentovani podaci mogu ustrašiti puk, ali nijesu iznenadili Vladu. Kao jedan od osnovnih ciljeva ekonomske politike ministar Radunović zimus je naveo „stalno funkcionisanje javnih institucija”. Dok se potpredsjednik Vlade Milutin Simović pohvalio kako je Vlada odoljela izazovu (i pritiscima) da javne finansije stabilizuje povećanjem poreza na dodatu vrijednost i doghodak fizičkih lica, obustavom usklađivanja penzija ili „značajnim umanjenjem” socijalnih davanja (za vladine funkcionere umanjenje od 25 odsto, za koliko su naknade smanjenje majkama troje i više djece nije „značajno”). „Umjesto toga smo na rashodnoj strani pošli od sebe, kao javnih funkcionera, predlažući smanjenje plata osam odsto…”.

Očekivani rezultati, izgleda, izostaju. Pa se, sve više, i „stalno funkcionisanje javnih institucija” čini kao moguće nedostižan cilj.

U pokušaju spašavanja javnih finansija i makar fiktivnog izvršavanja zadataka postavljenih od strane SB, Vlada je krenula u pokušaj naplate nagomilanih poreskih dugova.

Prvog aprila istekao je rok u kome su se poreski dužnici mogli prijaviti za reprogram dugova. Svi koji to nijesu uradili, prijete i obećavaju nadležni desetak dana unazad, moraće da dugove izmire jednokratno, pod prijetnjom blokade računa i uvođenja stečaja.

U igri je veliki novac. Naplativi poreski dug iznosio oko 230 miliona eura, saopštio je sredinom prošle godine tadašnji ministar finansija Raško Konjević pozivajući se na podatke koji su mu dostavljeni iz Poreske uprave. Godinu dana ranije, u junu 2015. godine, Državna revizorska institucija (DRI) je objavila kako je krajem 2014. Crna Gora imala 720 miliona nenaplaćenog poreskog duga. DRI je do ovog podatka došla tako što je zvaničnim podacima Poreske uprave (dug od 552 miliona) dodala neuračunate dugove državnih organa (86 miliona), reprogramirane poreze od 26 miliona, odložena poreska plaćanja od 40 miliona, nerealizovana preusmjeravanja od 8,6 miliona i osam miliona eura duga nekadašnjeg Saveznog ministarstva odbrane.

Nema objašnjenja gdje je nestalo pola milijarde eura nenaplaćenih poreskih potraživanja. I ko je za to o odgovoran. Treba se okrenuti budućnosti, i naplatiti ono što je moguće, kažu zvaničnici. Izuzetaka neće biti obećava direktor Poreske uprave Miomir M. Mugoša. Sve dok ga ne podsjete kako je kompanija Global Montenegro, čiji je suvlasnik Milo Đukanović, u blokadi duže od tri godine, zbog poreskog duga prema Opštini Budva od 63 hiljade eura.

,,To se odnosi na poreze Opštine Budva, tako da nije u nadležnosti Poreske uprave. Ja sam nadležan za državne poreze a nijesam nadležan za lokalne poreze. Tako da to pitanje nije upućeno na pravu adresu”, odgovara Mugoša na novinarsko pitanje kakvu poruku poreskim obveznicima šalje saznanje da doskorašnji premijer ne plaća poreze državi kojom je upravljao. I još uvijek upravlja. Za svoj račun.

Zato pomalo žicamo. Jer nam povjerioci više ne vjeruju, pa ne možemo da zajmimo. A još nijesmo spremni za prošnju. Ili promjene.

Sve po spisku

Na sajtu Vlade pobrojani su projekti koji će se finansirati novcem pozajmljenim od, uglavnom poznatih, zajmodavaca.

Najviše novca Crna Gora će pozajmiti za rekonstrukciju magistralnih puteva (80 miliona – po pola od Evropske banke za obnovu i razvoj i Evropske investicione banke).

Za realizaciju projekta Izgradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Glavnom gradu Podgorica država će se kod Njemačke banke za razvoj zadužiti „do 35 miliona eura”.

Za račun Ministarstva odbrane, radi kupovine dva helikoptera, zajmićemo do 30 miliona „kroz kreditni ili lizing aranžman”. Od Banke za razvoj Savjeta Evrope (SE) – 15 miliona eura radi izgradnje zatvora u Bijelom Polju. Ulažemo u budućnost?

Nastavak projekta Vodosnadbijevanje i odvođenje otpadnih voda na Crnogorskom primorju finansiraće se novcem Njemačke banke za razvoj (dva kredita ukupne vrijednosti 13 miliona)

Kroz kredite ili lizing aranžman biće obezbijeđeno, tako se makar nadaju u Vladi, i skoro 12 miliona za kupovinu jednog medicinskog akceleratora i „druge medicinske opreme”.

Od Banke za razvoj SE pozajmićemo i deset miliona eura za nastavak Projekta 1000+ stanova.

I kod Njemačke banke za razvoj država će se dodatno zadužiti sedam milionaza Program energetske efikasnosti u javnim zgradama.

Konačno, za razvoj seoske infrastrukture na ruralnim područjima biće pozajmljeno 4,5 miliona eura.

Uz pomenute projekte, Vlada je odlučila da bude garant pozajmica „do 48 miliona” koje će koristiti Željeznička infrastruktura (20 miliona), Crnogorski elektroprenosni sistem (20 miliona) i Regionalni vodovod crnogorsko primorje (osam miliona).

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo