Povežite se sa nama

MONITORING

RADNO PRAVO UZ RADNI RUČAK: Đavo izio

Objavljeno prije

na

Nesrećna su štiva zakoni o radu u Crnoj Gori, njihove izmjene i dopune. Svaki se put o radnom zakonodavstvu godinama razgovara i pregovara; istoga časa kad neki od tekstova bude usvojen, kreću novi pregovori o novim izmjenama i dopunama. I tako stalno.

Prošle sedmice ministar rada i socijalnog staranja Kemal Purišić radno je ručao u Američkoj privrednoj komori i glat se saglasio sa predstavnicima poslodavaca da je Opšti kolektivni ugovor biznis barijera. Negov tekst, kažu, treba integrisati u Zakon o radu.

,,Nema potrebe da egzistiraju oba dokumenta, već bi ono što je materija Opšteg kolektivnog ugovora trebalo da bude ugrađeno u novi Zakon o radu. Imali bi možda obimniji zakon, ali ne bi imali preklapanja koja sada imamo”, rekao je Purišić. Takvim rješenjem bi se, smatraju u Vladi, ,,pospješilo regulisanje odnosa zaposlenih i poslodavaca na granskom nivou”.

Opšti kolektivni ugovor postoji kako bi, u odnosu na zakon, bila dalje razrađena prava radnika. Može da im da više, nikako manje prava nego zakon. Zato i smeta ovdašnjim poslodavcima – svako slovo koje radnicima daje više prava za njih je biznis barijera. Biznis barijera je neka vrsta babaroge, kojom se zastrašuju svi koji ukažu na falinke u procesu sveopšteg procvata što ga donose dobre vile zvane strateški i drugi investitori.

Prepreka ukidanju opšteg ugovora je protivljenje socijalnih partnera koji sa predstavnicima Vlade i poslodavaca rade na pripremi novog zakona o radu, kazao je ministar Purišić.

Iz Unije slobodnih sindikata optužili su predstavnike Vlade da po ko zna koji put u nekoliko prethodnih godina gostuju na ručkovima i sličnim skupovima na kojima se promovišu ,,neoliberalni i nezajažljivi” interesi domaćih i stranih biznismena i kapitalista. Američku privrednu komoru nazivaju ,,takozvanom”, jer, kako tvrde, u njoj ima najmanje američkih kompanija, a više od 90 odsto članstva čine domaće i multinacionalne kompanije iz drugih evropskih zemalja, ,,koje se kriju iza imena sa moćnim prefiksom”.

,,Ostali smo zatečeni izjavom ministra rada i socijalnog staranja, gospodina Kemala Purišića, da je Opšti kolektivni ugovor ‘biznis barijera’ i da je stav Vlade da sve odredbe iz Opšteg kolektivnog ugovora treba prenijeti u Zakon o radu”, kažu u sindikatu. Ocjenjuju da ministar prejudicira rješenja u novom Zakonu o radu, dok je još u toku rad tripartitne Radne grupe koja priprema taj propis.

,,Desetine hiljada radnika i radnica koji su imali zaštitu minimalnih prava koje im je garantovao Opšti kolektivni ugovor, ta prava više neće imati jer u njihovim granama ili preduzećima nema kolektivnih ugovora, a u većini slučajeva nema ni organizovanog sindikata”, objašnjavaju u Uniji. Smatraju da se ovo posebno odnosi na radnike u trgovini i uslužnim djelatnostima, malim i srednjim preduzećima i bankarskom sektoru.

Advokat Siniša Gazivoda u izjavi za Monitor potvrđuje da predlagači ovakve ,,reforme” očigledno ne razumiju pravnu prirodu Opšteg kolektivnog ugovora. Sadržina zakona je, kako kaže, volja zakonodavca koja može, ali i ne mora odražavati volju zainteresovanih lica. ,,Suprotno tome, Opšti kolektivni ugovor je izraz volje direktno zainteresovanih – zaposlenih, poslodavaca i Vlade, kao aktera socijalne politike, oko načina utvrđivanja zarade, prava i obaveza iz rada, u skladu sa zakonom”, objašnjava Gazivoda.

Prema njegovom mišljenu, ukidanjem Opšteg kolektivnog ugovora oni o čijim se neposrednim interesima radi – zaposleni i poslodavci- bili bi uskraćeni za mogućnost da obim njihovih prava i obaveza predstavlja izraz njihove volje. ,,Opšti kolektivni ugovor, bio zaključen na određeno ili neodređeno vrijeme, može biti u svakom pogledu i u svakom trenutku, u zakonskim granicama, redefinisan od strane potpisnika, u skladu sa njihovim potrebama, izmijenjenim društvenim, ekonomskim i drugim okolnostima i slično. Prema tome, ukoliko dođe do ukidanja OKU, onda će češće biti potrebno mijenjati Zakon o radu”, kaže Gazivoda. Napominje da pravno civilizovane države izbjegavaju konstantno mijenjanje zakonskih rješenja jer to ugrožava pravnu sigurnost kao jedan od elemenata vladavine prava.

Nije želja za ukidanjem Opšteg kolektivnog ugovora jedina. Poslodavci smatraju i da treba skratiti rok tokom kojeg radnici imaju pravo da traže neisplaćene plate. Predsjednica AmCham-a Katarina Bulatović je kazala da zastarjelost novčanih potraživanja treba da bude vremenski ograničena, „kako bi se poslodavcima omogućila predvidiva poslovna budućnost, a zaposlenima pravovremena realizacija potraživanja”.

Ministar je pogladio i ovaj stav uvažene komore. ,,Pet godina je optimalan rok u kome nadležni organi mogu učiniti sve da riješe to pitanje”, rekao je Purišić. Potraživanja su biznis barijera.

Nije teško zaključiti da u idealnom svijetu ,,neoliberalnih” poslodavaca radničke zarade ne bi trebale ni da postoje. Zanimljivo je, ipak da tokom intervjua koji je domaćica Katarina Bulatović uradila sa počasnim gostom Kemalom Purišićem, ministar ni riječ nije rekao o

tome da bi, možebiti, i poslodavci mogli nešto da poprave.

Članica AmCham-a je, na primjer, Atlas grupa. Njen dio je Atlas televizija u koju je nedavno uveden stečaj. Radnicima duguju između šest i deset plata, kao i poreze i doprinose za tri godine. U međuvrenu je imovina televizije prebačena na drugu firmu tako da su nade radnika da će ono što su zaradili dobiti iz stečajne mase – tanke.

Tokom prošle godine, čak iz vladinih krugova pojavljivala se ideja da neuplaćivanje poreza i doprinosa treba da bude krivično djelo. Utišalo se, kako ljudi da imaju „predvidivu poslovnu budućnost”, ako moraju da daju plate i plaćaju državi što je njeno. Čista biznis barijera.

Trgovinski lanac Voli, takođe je u AmCham-u. Radnice u raznim marketima najbrojniji su i najgore plaćen dio radne snage u Crnoj Gori. Svako zna, bezbroj puta je napisano – produžavaju im radno vrijeme, kradu im slobodne dane, ne daju godišnje odmore.

U ime države, možda je trebalo podsjetiti na procjenu Ujedinjenih nacija da svaki peti radnik u Crnoj Gori radi na crno, odnosno bez ugovora o radu i osiguranja, čime je uskraćen za prava koja ga sleduju iz Zakona o radu. Za preko deset odsto formalno zaposlenih

poslodavci plaćaju samo dio pripadajućih poreza i doprinosa, odnosno dio zarade im se isplaćuje „na ruke”. Ruku na srce, nije neka prijatna priča za uz ručak.

Ne sviđa se poslodavcima ni disciplinski postupak. Firme, naročito one manje, nemaju kapaciteta da ga valjano sprovedu, pa im rješenja o otpuštanju radnika „padnu” na sudu. Saglasan je ministar da vrlo malo ljudi biva otpušteno i da postupak treba „izmjestiti”.

Početkom ove godine na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu

direktorica Međunarodnog monetarnog fonda Kristin Lagard pozvala je „kreatore politika” da promisle i vide šta treba da urade kako bi se pozabavili nezadovoljstvom javnosti. Razvijene države svijeta i zemlje u razvoju trebalo bi da daju prednost životnom standardu nad apsolutnim rastom kao najboljem pokazatelju ekonomskih performansi, poručili su organizatori Svjetskog ekonomskog foruma. Nije da su bogataši naglo postali duševni, sami su kazali da pozivaju na bolju preraspodjelu bogatstva kako bi se odgovorilo na uspon populizma širom svijeta.

Samo je na prvi pogled teško povezati. Dok oni koji su neoliberalni kapitalizam izmislili počinju da priznaju da sa njim nije sve u redu, naša vlast ga i dalje promoviše kao najbolji od svih mogućih svjetova.

Jednom će, možda, i ovdje neko razmotriti da se mora voditi računa i o životnom standardu ili će se dići kuka i motika. Dok taj proces stigne na ovako daleku periferiju, dobro računa Vlada, povlašteni će i dalje puniti i puniti svoje džepove i trbuhe. Zaprlo im, rekla bi Milica.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo