Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVATIZACIJA LUKE BAR: DPS-ov brodolom na kopnu

Objavljeno prije

na

Crnogorska vlast se odavno nije našla u tako žestokoj unakrsnoj vatri kao ovih dana zbog toga što svim silama nastoji da poljskoj kompaniji OT Logistics proda trideset posto akcija Luke Bar iz državnog paketa. Ukor je dobila i sa svjetske scene – od Međunarodnog saveza dokera.

Najnoviji udarac stigao joj je u ponedjeljak sa zasijednja Skupštine opštine Bar.

Zaustaviti postupak prodaje dok se ne završe rekonstrukcija pruge Bar-Beograd i izgradnja auto-puta, i donesu planovi razvoja Crne Gore i Bara. To je zajednički zaključak predstavnika i vlasti i opozicije sa kolegijuma predsjednika Skupštine opštine Bar Radomira Novakovića, održanog nakon sjednice lokalnog parlamenta. Time je okončana sjednica Skupštine prekinuta krajem 2016, a koja je bila posvećena privatizaciji Luke.

Usvajanju jednoglasnog zaključka da se stopira prodaja trećine akcija, prethodila je rasprava odbornika barske skupštine, ali bez predstavnika Savjeta za privatizaciju iako je bio zvanično pozvan. Umjesto da od njega čuju odgovore na svoja pitanja zašto se privatizuje Luka, odbornicima je stigla informacija Savjeta napisana na dvije stranice. Revoltiran time što se predstavnici Savjeta za privatizaciju nisu udostojili da se za četiri i po mjeseca pojave pred odbornicima SO Bar, Dejan Đurović iz Demokratskog fronta pocijepao je informaciju Savjeta i kazao da je DF na osnovu iskustava „iz privatizacije prve polovine Luke” protiv nove privatizacije „druge polovine Luke”, pošto prvom nije zadovoljna „ni jedna zainteresovana strana, posebno ne radnici”.

Zbog toga je sjednicu napustio predsjednik opštine Zoran Srzentić.

Osman Subašić iz SDP-a ukazao je na neke bitne zakonske povrede u postupku objave tendera, zbog čega se javio jedan ponuđač i postignuta cijena ,,tri puta manja od nominale”. To je bilo dovoljno da se obustavi prodaja Luke, kazao je Subašić uz napomenu “da se Crna Gora ne može odreći Luke i prepustiti da neko drugi brine o njenom razvoju”. On je zatražio ispred SDP-a zaustavljanje prodaje akcija dok se ne donesu prostorni i plan razvoja.

,,Država ovako neće da proda, već da preda Luku Bar za iznos jedne godišnje zarade od taksi”, reagovala je Snežana Jonica iz Socijalističke narodne partije.

,,Ovo je nepotrebna privatizacija i to je nova pljačka resursa Bara i Crne Gore”, rekao je Savo Vujošević, iz DEMOS-a.

Predsjednik Sindikalne organizacije Luke Savo Nikotić saopštio je da Luka sada uspješno posluje, ali ,,neko se igra jer je osjetio da će moći godišnje da uzme moguće i 1,5 do dva miliona eura i tako ono što uloži vrati za tri do četiri godine, što nije interes radnika”. On je najavio da će Sindikat podnijeti tužbu da i tako pokuša da zaštiti Luku i državu.

Ranije su predstavnici Sindikalne organizacije Luke Bar saopštili da su jasno poručili investitoru iz Poljske ,,da nije dobrodošao”.

Povodom rasprave odbornika, oglasio se, naravno sa prostojne udaljenosti – iz Podgorice, agilni DPS-ov ekspet za sve privatizacije u Crnoj Gori i predsjednik Tenderske komisije Branko Vujović.

Za Vladu i Savjet za privatizaciju taj zahtjev nije obavezujući, kategoričan je Vujović. On je izjavio da o prodaji Luke, ali i Montecarga, tek treba da se izjasne nadležni i da Tenderska komisija još nije donijela odluku, odnosno nije predloge ugovora poslala Savjetu za privatizaciju.

Po njegovom mišljenju zaključak barskog parlamenta je preuranjen ,,jer o prodaji tek treba da se izjasne Tenderska komisija i Savjet naredne sedmice, a potom i Vlada”. Post festum, kad sve bude gotovo!?

Pregovori o zaključenju Ugovora o kupoprodaji akcija Luike Bar i kompanije Montekarego sa poljskom kompanijom OT Logistics, jedinim ponuđačem na tenderu završeni su prošle sedmice. Iz Tenderske komisije je saopšteno da Poljaci paket od 30 odsto akcija Luke treba da plate 8,52 miliona eura, dok ugovorene investicije prema obavezujućem programu za period od tri godine iznose 14 miliona eura.

Ugovorima o kupoprodaji akcija u obje kompanije OT Logisitisc obavezan je da poštuje njihove aktuelne kolektivne ugovore tokom tri godine. Poljska kompanija planira temeljnu rekonstrukciju barske luke.

,,Želimo jaku poziciju na jadranskoj obali, gdje već posjedujemo 20 odsto akcija u Luci Rijeka”, saopštio je menadžer OTL-a Jirži Majevski crnogorskim novinarima koji su nedavno posjetili Luku Gdinja na sjeveru Poljske. OTL je jedan od nekoliko vodećih operatera u njoj.

Privatizacija Luke Bar predviđena je planom za prošlu godinu, koji je pripremalo Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao SDP.

Članica Predsjedništva Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović ranije je pozvala nadležne da zaustave privatizaciju Luke jer je to profitabilna firma, pa je suludo gubiti državno vlasništvo nad njom.

,,Luka ima siguran profit koji treba da ostane državi. Poljski partner obećava ono što Luka već ostvaruje, a razlika je u tome što partner ima plan da otpušta, umjesto da zapošljava radnike, dobija u bescjenje vlasništvo i upravljanje nad Lukom, milionski profit koji ide njima”, tvrdi Vuksanović, ocjenjujući da je to skandalozno.

Ona je optužila Branka Vujovića da je ,,izvršilac svih katastrofalnih crnogorskih privatizacija”.

Nakon najnovijih zaključaka Skupštine opštine Bar Draginja Vuksanović je rekla: ,,Nadamo se samo da DPS svoje odbornike koji su glasali za spas Luke sa, kako ih oni zovu, četnicima, neće proglasiti neprijateljima države”.

Ranije je na vijest o privatizaciji Luke reagovao i Međunarodni savjet dokera (IDC). Upozorio je da je važeća Uredba o prodaji akcija i imovine prekršena u slučaju Luke Bar jer nakon objavljivanja tendera u međunarodnoj štampi 2. decembra prošle godine stranim investitorima nije ostavljen minimalan rok od mjesec dana za pripremu ponude. Ponuda za kupovinu 30 odsto akcija Luke Bar otvorena je 21. decembra prošle godine. U pismu, koje su potpisali generalni koordinator IDC-a Jordi Aragunde Miguens i koordinator za Evropu Ethoni Tetard, navodi se da je Tenderska komisija privukla ponuđače smanjenjem uslova za učešće na tenderu, umjesto da to postigne objavljivanjem tendera u međunarodnoj štampi.

,,Ova činjenica dokazuje da je proces privatizacije Luke Bar nelegalan. IDC stoga podržava Sindikat Luke Bar da se tender poništi”, zaključili su u pismu Miguens i Tetard.

Oglasilo se i Udruženje pomorskih agenata i brokera Crne Gore (UPABCG) iz Bara. Poslalo je pismo premijeru Crne Gore Dušku Markoviću, ministru saobraćaja i pomorstva Osmanu Nurkoviću, predsjedniku Privredne komore Velimiru Mijuškoviću i predsjedniku Tenderske komisije za privatizaciju Luke Branku Vujoviću.

,,Duboko smo zabrinuti za dalju sudbinu Luke Bar, čijom bi privatizacijom moglo značajno da se ugrozi poslovanje pomorskih agencija, špediterskih i kontrolnih kuća, kao i ostalih privrednih subjekata koji zavise od pomorske privrede”, navodi se u pismu, i podsjeća ,,da je u posljednjih desetak godina u vezi s Lukom Bar donijeto nekoliko krupnih eksperimentalnih odluka, bez prethodnih naučnih i stručnih analiza njihovih posljedica”.

Ekonomski analitičari kažu da će vrijednost Luke uveliko porasti nakon izgradnje autoputa vrijednog milijarde eura i da će DPS prodajom akcija Poljacima po sadašnjoj cijeni napraviti novu pustoš od crnogorskih kompanija.

Konačnu riječ o dogovoru sa poljskom kompanijom treba iduće sedmice da da Savjet za privatizaciju, odnosno Vlada Crne Gore. Poslije komentara Branka Vujovića o zaključcima barskog parlamenta da se zaustavi privatizacija Luke treba biti nepopravljivi optimista pa očekivati da će Vlada poništiti tender i pored toliko argumentovanih upozorenja da to uradi. Ne bi to bilo ništa novo od samovoljnog DPS-a.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo