Povežite se sa nama

MONITORING

OTPOR MAJKI: Gluvi sinovi vlasti

Objavljeno prije

na

Osmi dan protesta glađu majki, premijer Duško Marković proveo je u razgovoru sa gradonačelnikom Podgorice Slavoljubom Migom Stijepovićem. Dok su iznemogle žene po ko zna koji put zatražile od institucija sistema da ih zaštite i pomognu da očuvaju svoje pravo, Marković i Stijepović razgovarali su kako da „lokalna i državna vlast uklone biznis barijere”. Gluvi na na to da se pred Skupštinom u tom trenu priprema protest podrške ženama koje preko dvadeset dana protestuju jer su im Vlada i parlament snizili naknade koje su im kao majkama troje djece uoči oktobarskih izbora omogućene, i koje su parlament i predsjednik države i ovjerili. Nijemi na fakat da su u tom trenutku saobraćajnice blokirale majke iz drugih gradova, u znak solidarnosti, da je situacija sve aalrantnija, a bunt širi.

Marković nije rekao ni riječ ni sjutradan, a skoro da je izvjesno da se neće oglasiti ni kada ovaj broj Monitora bude u štampi, u petak, 24. marta, kada se očekuje rasprava sudija Ustavnog suda o tome da li su Vlada i Skupština imale pravo da smanje visinu naknada majkama sa troje i više djece. Ustavni sud neće, objavljeno je, međutim, raspravljati o samom zakonu, odnosno da li je on diskriminatorski, iako i takva inicijativa postoji u tom sudu.

Prema podacima Svjetske banke do kraja novembra 2016. pravo na naknadu dobilo je 21.444 žena. Izmjene Zakona o socijalnim davanjima u okviru kojeg su omogućene doživotne naknade majkama sa troje djece bez prethodne odgovarajuće analize i šire javne rasprave da li je to finansijski održivo, efikasno i pravedno rješenje, usvojene su u parlamentu, pred izbore. Kako je Monitor već pisao jednima je dobro došlo da „velikodušni” zakon na brzinu usvoje, drugima da ga gunđajući primijene. Za su glasali opozicioni i poslanici Socijaldemokratske, Bošnjačke i Liberalne partije, protiv je bio DPS. Svi su, međutim, bili zadovoljni uči izborne utakmice.

Kada se Vlada na čelu sa DPS nakon izbora konstituisala, pokrenula je smanjene tih naknada iako se radi o doživotno stečenom pravu oko 22 hiljada žena. Izmjenama zakona davanja su krajem prošle godine snižena sa 336 eura na 264, odnosno sa 192 na 144 eura. Ministarstvo rada i socijalnog staranja objavilo je da je po osnovu rođenja troje i više djece u februaru isplaćeno 4.911,603 eura.

Akcija za ljudska prava (HRA) uputila je još tada pismo premijeru Markoviću u kom ukazuje da je zakon koji smanjuje doživotne naknade za majke protivan Ustavu Crne Gore i međunarodnim standardima ljudskih prava. HRA je ukazala i na praksu Evropskog suda za ljudska prava i da bi taj sud u slučaju procjene pravičnosti smanjenja naknada uzimao u obzir i životni standard osobe koji se na ovaj način ugrožava, odnosno kvalitet njenog života. „Ovako smanjene naknade od 264 eura, odnosno 144 eura, predstavljaju iznose ispod prosječne penzije od 276 eura odnosno iznos koji je neznatno viši od najnižeg iznosa penzije – 122 eura”, upozorili su.

Marković se nije obazirao ni na to, ali i na druga upozorenja da se radi o nepravdi i protivzakonitom ukidanju naknada. Izvršna vlast isnsitira da se odredba izmijenjenog zakona ne može tumačiti sa aspekta ustavnog načela zabrane retroaktivnosti. Premijer se posljednji put o problemu 22 hiljade žena, oglasio početkom mjeseca, na samom početku protesta, kada je majkama poručio da „idu kućama i posvete se svojim porodicama”, i da „nikakav pritisak neće promijeniti odluku Vlade”. U međuvremenu, o problemu majki, u javnosti su u ime Vlade govorili savjetnici, i niži činovnici, ne nudeći rješenje. Uglavnom se ponavljalo da se čeka odluka Ustavnog suda.

No, šta god da odluči Ustavni sud, koji je, o čemu je Monitor nedavno pisao, pod političkim pritiskom, na prvom mjestu je pitanje odgovornosti Vlade.

,,Nema forme koja može da pravda aroganciju i visok stepen indolentnosti koju pokazuju oglušujući se o zahtjev majki. Stečeno pravo ne smije biti ukinuto, povlačenjem zakona o izmjenama naknada za majke dvoje i više djece kriza je riješena. Uradite to smjesta”, pozvala je Vladu i Ervina Dabižinović iz NVO Anima koja je uz majke od početka protesta.

Ona je prethodno, tokom gostovanja na TV Vijesti, ukazala da je posebno važno istaći da su žene koje danas protestuju ispred Skupštine, kao i sve korisnice, prevarene, na šta su i one same ukazivale. ,,Niko ne govori o tome što su napustile radna mjesta”, kazala je ona. Naime, ne mali broj žena su se odlučile da se odreknu penzije ili napuste radno mjesto, procjenjujući da su naknade koje im je Vlada ponudila bolje rješenje.

Vlada je smanjenje naknada pravdala time da budžet ne može da podnese tolike izdatke. Markovićeva Vlada je u međuvremenu okarakterisana ne samo kao vlada kontinuitetea, nego vlada socijalne nepravde, koja ima sluha za tajkune, ali ne i za socijalno ugrožene kategorije, i građane.

Aleksandar Damjanović, tadašnji poslanik SNP, i predsjednik Odbora za ekonomiju u parlamentu ocijenio je da Marković finansijsku situaciju rješava tako što uzima od najugroženijih, dok se tolerišu ogromni poreski dugovi tajkuna, neplaćene koncesije, i drugi udari privilegovanih na državni budžet. ,,Ova nemoć i nedostatak političke volje da se suzbije siva ekonomija, šverc, naslijeđeni monopoli, neplaćanje koncesije, neoporezivanje nelegalne imovine, odnosno potkradanje države od privilegovanih kompanija i pojedinaca, nadomještena je novim nametima koje će platiti građani prosječnih ili ispod prosječnih primanja”, ukazao je on tada. ,,U planu konsolidacije koji iznosi 127 miliona eura, svega 10 odsto tog plana zasnovano je na naplati 12 miliona eura zaostalog poreskog duga, a zna se da je taj dug oko 700 miliona. Znači Vlada planira naplatu manju od dva odsto ukupnog poreskog duga”, kazao je on i pozvao Vladu da da tačnu cifru kolika su tačna fiskalna opterećenja za naknade, kada se ima u vidu da su mnoge žene naknadom zamijenile penziju ili posao u javnoj upravi, te da su tako rasteretili budžet.

Istog stave bio je i Izet Bralić iz Bošnjačke stranke. ,,Osnovni razlozi zbog kojih fali novca jeste to što nije naplaćeno 720 miliona eura poreza, te više stotina vladinih garancija. Zakon po kojem su žene dobile naknade donekle je ispravio nepravdu prema majkama koje dvije decenije ne primaju dječije dodatke, a mnoge nijesu dobile ni mizernu otpremninu od 1.920 eura. One na sjeveru nijesu imale šansu da se zaposle. Ovaj zakon nije idealan jer je izostavljena jedna kategorija žena i umjesto da se ide u pravcu proširenja ovog zakona, imamo pokušaj da se prvo okrivi, a zatim da se ukine. Novac koji se isplati majkama najbolje je i najhumanije potrošeni novac iz budžeta”, kazao je on. Zanimljivo je, međutim, da su poslanici Bošnjačke stranke, ali i Liberalne partije čiji lider, Andrija Popović, kako je kazao sada „molio i preklinjao premijera Duška Markovića da se ovo pitanje riješi”, glasali i za naknade i za njihovo smanjivanje.

Opasna je tišina vlasti. No, Marković nije samo gluv i nijem na nedaće onih koje su on, Đukanović i ekipa doveli do toga da životima brane stotinjak eura mjesečno. On je slijep i na fakat da se bunt širi.

PODRŠKA MAJKAMA
Bunt koji raste

Ove sedmice su u nekoliko crnogorskih gradova blokirane saobraćajnice u više crnogorskih gradova. Majke iz Pljevalja na sat vremena blokirale su saobraćaj na raskrsnici kod zgrade Opštine Pljevlja u znak podrške majkama. „Mi ćemo ovaj protest nastaviti sve dok se ne odluči u našu korist jer nam je pravo oduzeto. Sramota je šta se radi sa majkama, posebno onim u Podgorici koje štrajkuju”, kazale su okupljene. Grupa od pedesetak Hercegnovljanki na kratko su blokirale Jadransku magistralu kod semafora na Toploj u znak podrške majkama. “Želimo da podržimo majke koje danima protestvuju u Podgorici, a posebno one majke koje štrajkuju glađu”, istakle su okupljene uz napomenu da skup “nije imao veze sa politikom”. One su se nakon blokade magistrale uputile u protestnu šetnju do zgrade Opštine. Majke Bijelog Polja takođe su blokirale ove sedmice na pola sata saobraćaj na magistralnom putu Bijelo Polje- Ribarevine kod mosta na obilaznici. “Zaprepaštene smo koliko je loše stanje majki koje već deveti dan štrajkuju ispred sramne Skupštine i samo je pitanje dana kada će neka od njih da nastrada”, upozorile su i najavile da će svakog dana blokirati saobraćaj u Bijelom Polju. Ove sedmice blokirael su i magistarla ka Nikšiću, žene iz tog crnogorskog grada, a grupa građana spontano je blokirala saobarćaj na Blažovom mostu u Podgorici, zbog čega je kasnije, kako je saopštio, priveden Marko Milačić i nakon saslušanja u sudu za prekršaje pušten.Hapšenej je osudio Demokratski front. U znak podrške organizovan je i protest ispred parlamenta gdje su govorile i opozicione političarke. Majke su više puta napomenule da je svaka podrška dobro došla ali da neće dozvoliti da se skup zloupotrijebi. Pozvale su i studente da se pridruže i pokažu da oav zemlja ima budućnost

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST I OPOZICIJA TRAŽE NOVU VLADU: Gladne oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su se članice vladajuće koalicije borile za preraspodjelu „osvojenih” resursa, Đukanović je utvrdio poziciju predvodnika opozicije i preuzeo inicijativu. Učvrstio je saradnju sa manjinskim partijama, povratio starateljstvo nad SDP-om i, raspisivanjem lokalnih izbora na Cetinju, Mojkovcu i Petnjici, doveo u pitanje najavljeni novembarski popis

 

Bliži se kraj 42. Vlade Crne Gore. Ono što se do sredine nedjelje slutilo, sada postaje izvjesno. Makar u mjeri u kojoj bilo šta na ovdašnjoj političkoj sceni može biti predvidvo. O tome smo, u srijedu, obaviješteni odvojenim saopštenjima sa sastanka predstavnika dvije najveće koalicije unutar vladajuće većine (DF i Demokrate) i sa zajedničkog susreta zvaničnika opozicionih partija.

Da ovakvoj Vladi Zdravka Krivokapića ističe rok upotrebe, saglasili su se DF i Demokrate. „Potrebno je rekonstruisati postojeću Vladu na način da umjesto dosadašnjih 12 ima 18 ministarstava i tri potpredsjednika”, navedeno je u saopštenju u kome se naglašava da bi partije većine u novu vladu kandidovale svoje predstavnike „saglasno propisanim procedurama i demokratskim standardima”.

Koji sat ranije, medijima je proslijeđeno saopštenje sa sastanka partija parlamentarne opozicije u kome se kaže da se „dramatično stanje“ u zemlji može prevazići samo formiranjem prelazne Vlade „ograničenog mandata sa zadatkom organizovanja vanrednih parlamentarnih izbora”.

Sabiranjem poslanika iz poslaničkih klubova koji su u srijedu oglasili potrebu rekonstrukcije postojeće, odnosno, formiranje prelazne vlade, dolazimo do podatka da Vlada, u ovom sastavu, nema podršku više od dvije trećine parlamenta. Pošto 40 poslanika opozicije i makar 26 poslanika vladajuće koalicije (poslanički klub DF-a bez Pokreta za promjene – 16 poslanika, Demokrate – 10) traži promjene u izvršnoj vlasti.

Mnogo je teže pronaći formulu prema kojoj će neka od strana dobiti podršku 41 poslanika kako bi realizovala svoj naum. Sve uz pretpostavku da poslanici PzP (pet mandata), SNP (pet mandata) i nezavisni poslanik Marko Milačić podržavaju plan koji su osmislili DF i Demokrate.  Glavna nepoznanica je stav poslaničkog kluba Koalicije Crno na bijelo (tri poslanika GP URA i jedan poslanik Saveza građana CIVIS).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

STUDIJA FONDACIJE FRIDRIH NOJMAN O RUSKOJ PROPAGANDI U SRBIJI: Podgrijavanje podjela u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Studija Tomasa Braja se ne bavi detaljno Crnom Gorom ali naglašava da Vučićevi toksični tabloidi vode veliku kampanju u smislu afirmacije srpskog identiteta Crne Gore i demoniziraju posrnulog Mila Đukanovića koji se skoro isključivo napada zbog odnosa prema Srbima i Kosovu

 

Nedavno objavljena studija Tomasa Braja (bivšeg dugogodišnjeg beogradskog šefa dopisništva Njemačke novinske agencije DPA) o dometima ruske propagande na Balkanu sa posebnim osvrtom na Srbiju je već izazvala reakcije i kontraoptužbe. Studija je objavljena pod naslovom „Ruski mediji na Balkanu – studija slučaja, kako moskovska propaganda utiče na Srbiju“ u izdanju Fondacije Fridrih Nojman.  Nakon što je beogradski dnevnik  Danas rezimirao i prenio glavne navode studije prije nedjelju dana se oglasio Sputnjik Srbija koji je napao Braja da se obrušio na Rusiju samo iz razloga što su Srbi „neizlečivo“ vezani za Rusiju. Sputnjik u svom odgovoru citira istraživanje iz 2019. godine u kome 80 odsto ispitanika podržava proširenje kontakta sa Rusijom. Takođe se spočitava Braju da „stvara konfuziju“, da je paranoičan, promašen, nedorečen i amater. Sputnjik se na samu studiju i njene argumente nevoljno i trivijalno osvrće i fokus drži na ad hominem napade protiv Braja.

Međutim Braj u svojim analizama konstatuje da „Rusija briljantno igra na terenu mekih instrumenata moći kako bi osvojila srca Srba“ te da Zapad, koji i sam ima velikih problema sa ruskom propagandom, taj isti uticaj ne primjećuje na Balkanu ili ga nipodaštava svodeći ga „samo“ na izvještavanje Sputnjika. Braj osim Sputnjika navodi čak 11 portala sa izrazito nacionalistički srpskim i pro-ruskim narativima. Međutim, razlopg za  brigu je to što  maltene svi glavni mediji u Srbiji, uključujući i B92 preuzimaju sadržaje Sputnjika i objavljuju ih bez  provjere ili ikakvog ograđivanja. Navodno se Sputnjik citira između 200 i 300 puta dnevno u srpskim medijima. Sputnjikova glavna urednica Ljubinka Milinčić ovaj uspjeh objašnjava time što Sputnjik „nikada ne falsifikuje, ne laže i ne stoji ni na čiju stranu“ kao i da „nikada nisu bili uhvaćeni u laži“.

Braj navodi da otvorena ruska propaganda u regionu ima tri glavna fokusa – Srbija, Rusija i Amerika.

O Srbiji se izvještava maksimalno pozitivno kao lideru u regionu kada je u pitanju privredni razvoj i pristupanje EU. Čak iako postoje problemi u zemlji oni su puno manji nego u okolnim zemljama kao što je  Hrvatska koja „u novu deceniju ulazi kao treća najgora članica EU“ i „prezadužena je za razliku od Srbije“. Takođe se naglašava srpsko liderstvo u nabavci ruskih vakcina, sama vakcinacija i srpska humanitarna pomoć regionu. Kosovo je i dalje među glavnim temama i uvijek se pozdravlja stav i politika srpskog rukovodstva kada je u pitanju „južna srpska pokrajina“ i „mudrost predsednika Vučića u upravljanju zemljom“.

Izvještavanje o Rusiji je zapravo model po kom se izvještava o Srbiji s dodatnim naglaskom na kompleks tema vojska/oružje. Tu se hvali superiornost ruske vojne tehnologije nad zapadnom. Glavna urednica Milinčić kroz rubriku „Moj pogled na Rusiju“  ističe „Ruski odgovor na zapadnu šizofreniju – Oružje kakvo niko u svetu nema“ i „Ruska vojska se već priprema za vojnu pobedu“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETA:  Svi smo izgubili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Kako vidite događaje na Cetinju, njihove uzroke i posljedice

 

PAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISKINJA
Besramna instrumentalizacija

Događaji na Cetinju reflektuju žalosno stanje u kom se nalazi Crna Gora, razapeta zaoštrenim identitetskim politikama među kojima se neprestano produbljuju rovovi. U ovakvoj situaciji nema sigurne i lagodne pozicije, odbijanje da se svrstamo na neku od sukobljenih strana procjenjuje se kao izdaja, što i jeste – ali ne ‘naših’ ili ‘njihovih’ već identitarne logike koja počiva na mehanizmima isključivanja, a nerijetko i nasilja.

Nesporno je, naravno, kako pravo na slobodu vjeroispovjesti, tako i pravo na protest, sporno je međutim što se SPC nikada, a najmanje sada, nije bavila isključivo pitanjima vjere. Potrebna je posebna vrsta, ja bih rekla – namjernog sljepila da se previdi notorna činjenica političkog djelovanja ove vjerske institucije. S druge strane, nema niti može biti opravdanja ni za nasilne proteste, niti za pretjeranu upotrebu sile od strane policije, a posebno je otužna besramna instrumentalizacija protesta od strane potrošenih političara koje mislim da ni građanski rat više ne bi mogao da reanimira.

 

OMER ŠARKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Problem su političke elite

Sve ono što se događalo na Cetinju je samo posljedica podjela koje je vješto podsticala prošla vlast, a aktuelna ih nevješto još više produbila, dovela do pucanja. Poslije pobjede na izborima Vlada se, umjesto reformi sistema, pravosuđa, državne uprave, oporavka ekonomije, donošenja novih zakona među kojim je možda najvažniji onaj o porijeklu imovine, bavila uglavnom Crkvom, vjerom i revizijom istorije. Pored permanentnih sukoba u vladajućoj većini, svi osim URA-e su gledali da baš oni budu miljenici i dobiju podršku Crkve, a time i „poštovanog naroda, braće i sestara“ a ne građana. Crkva je – da se ne lažemo, postala ključni politički faktor u zemlji. Time je dat kiseonik bivšoj vlasti, ogrezloj u korupciji i kriminalu, da sebe opet predstavi kao zaštitnika sekularne države, Crnogoraca i manjinskih naroda. Znajući većinsko raspoloženje građana Cetinja prema SPC, DPS je u ustoličenju mitropolita Joanikija vidio odličnu priliku da „odbrani Cetinje i Crnu Goru“, a Crkva svojim nespornim pravom da ustoličenje obavi u Cetinjskom manastiru, to predstavi kao čin definitivne pobjede. Protestu protiv ustoličenja, iz sjenke, očito je upravljao Veselin Veljović, dok su mitropolit Joanikije, premijer Krivokapić, ali i potpresjednik Vlade Abazović svojim izjavama svjesno ili nesvjesno dolivali ulje na vatru. Idealna atmosfera za kontrolisani sukob u kome će se Crna Gora totalno podijeliti na dva pola. Ne znam što je bilo žalosnije, način na koji je ustoličenje obavljeno – helikopterskim desantom uz duge cijevi uz PR(!) fotografiju premijera kako to na TV-u posmatra zavaljen u fotelji, ili snimak iz Gradske kafane na kojem se vidi kako se „glavne patriote“ goste na stolu prepunom raznih pića, dok se protestanti ali i svi građani Cetinja guše u obalcima suzavca. Poslije svega, iako svi slave svoju pobjedu, svi smo izgubili, za dugo. Podjele i međusobna mržnja su nikad veće, Vlada još nestabilnija, a građanski pokret URA je sebe jednostavno ugasio. Nikakvog kompromisa nema, niti ko radi na njemu, a mislim da ga sa postojićim političkim „elitama“ ne može ni biti, tako da su novi izbori na proljeće neminovni.

 

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Izgubila je Crna Gora

Događaji na Cetinju pokazali su još jednom neodgovornost najvećeg dijela političkih partija prisutnih na našoj političkoj sceni. Današnje opozicione partije su u različitim formama i periodima bile 30 godina na vlasti, DPS u cijelom periodu od 30 godina uz asistenciju SDP – SD, koja je trajala 17 godina. Pitanja vjerskih organizacija i slobode vjeroispovijesti su mogla biti riješena do sada da je nekadašnja vlast (a danas opozicija) imala želju da išta uradi za stvaranje uslova za nesmetano obavljanje i zadovoljenje vjerskih potreba građana.  DPS–SDP vlast je kontrolisala sve institucije u Crnoj Gori pa su upravo oni odgovorni ukoliko je bilo nezakonitih radnji prilikom upisa vjerskih objekata u katastarske knjige. Upravo DPS–SDP vlast nije stvorila zakonski osnov da se registruju vjerske organizacije već se npr. Crnogorska pravoslavna crkva registrovala kao NVO. Današnja opozcija, nažalost, ne može ništa da ponudi građanima osim podjela i navodne brige o zaštiti nacionalnih interesa jer ove partije vode potrošeni poltičari. Naravno, kao i u proteklih 30 godina DPS–SDP–SD nacionalnim interesima smatraju samo ono što je njihova politička platforma zanemarijući sve potrebe i raznolikosti crnogorskog društva.

S druge strane u novoj vlasti dominiraju partije kojima rejting zavisi od podrške Srpske pravoslavne crkve i zato su nespremne da razumiju osjećanja Cetinjana i onog dijela Crne Gore koji ima potrebu da zadovolji svoje vjerske potrebe u Crnogosrkoj pravoslavnoj crkvi i koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci. Tokom mučnog vikenda i događaja na Cetinju imao sam utisak da je najveći dio vlasti imao isključivo želju da se izvrši vjerski obred na Cetinju bez obzira na moguće žrtve. Manji dio vlasti, po mom mišljenju, imao je racionalan odnos prema kriznoj situaciji i jednako je cijenio živote vjerskih poglavara kao i živote Cetinjana i protestanata. Na taj manji dio vlasti, koji je imao namjeru da osigura Ustavom garantovano pravo na ostvarvanje vjerskih sloboda ali i da spriječi teže posljedice po život onih koji su protestvovali protiv ustoličenja, okomili su se danas obje radikalne strane poltičke scene.

Istorijski procesi, koji su po pravilu puni nepravdi, ne mogu se rješavati nasiljem osim ako ne želite da Crna Gra bude zauvijek izgubljena u podjelama. Jedini način za rješavanje svih problema u društvu je dogovor oko principa koji se moraju poštovati. Ključni mora biti vladavina prava i primjena svih propisa, pa čak i onda kada nam se ne sviđaju.

Nakon događaja na Cetinju svi smo izgubili, izgubila je Crna Gora. Baviti se opservacijom ko je više izgubio, da li DPS, Srpska pravolsavna crkva, Cetinje, partije na vlasti, je gubljenje vremena.

 

SAMIR KAJOŠEVIĆ, KOLUMNISTA VIJESTI
Loše vrijeme za građanske stranke

Dešavanja na Cetinju radikalno su pomjerila političku scenu i vratila je na pozicije koje najmanje odgovaraju građanskim stranakama. Iako su pod pritiskom međunarodnih partnera, u DPS-u obećavali kohabitaciju sa novim vlastima i saradnju u ključnim reformama, stranka je radikalizovala politiku i pokazala se kao faktor koji može destabilizovati prilike u državi. Iako će i zvaničnim profilisanjem  u nacionalističku stranku okupiti dio crnogorskog biračkog tijela i održati rejting među biračima, Đukanovićeva stranka mogla bi da izgubi i ono malo kredibiliteta kod međunarodnih partnera. Time je dodadno smanjena mogućnost političkog dijaloga, bez jače intervencije stranog faktora.

Iako insistiranjem na smjenama u bezbjednosnom sektoru Zdravko Krivokapić i Demokratska Crna Gora rizikuju gubitak međunarodne podrške, mislim da su najnoviji pritisci na čelnike MUP-a i UP-a pokušaj rekonstrukcije Vlade u kojoj bi tražili veći udio. Insistirajem na SPC u cijeloj priči oni zapravo koriste uticaj koji ona već ima na Vladu, ali i pokušavaju da povrate povjerenje birača razočaranih nakon smjene ministra Leposavića i Rezolucije o Srebrenici.

U takvoj političkoj postavci, u najgoroj poziciji je URA koja je od tasa na vagi, postala stranka na udaru dvije desničarske politike. Njena pozicija će biti još teža ukoliko čelnici MUP-a i UP-a budu smijenjeni, jer bi svako otkazivanje povjerenja Vladi bilo tretirano kao izdaja volje birača 30. avgusta. Ukoliko ćutke prihvate smjene i dodatnu klerikalizaciju Vladine politike, rejting stranke Dritana Abazovića biće dodatno poljuljan u građanskom dijelu birača. S druge strane, DPS i ostale opozicione partije potrudiće se da je predstave kao antidržavnu stranku i smanje joj podršku među procrnogorskim biračima, koju su već poljuljala dešavanja na Cetinju.

 

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR
Opasne prijetnje Crnoj Gori

Događaji na Cetinju su pokazali da predmoderne političke konfrontacije predstavljaju opasnu prijetnju Crnoj Gori kao državi i kakvim-takvim pokušajima izgradnji moderne političke i institucionalne integrativne armature. Nekadašnji gospodstveni otpor izvornih antiratnih suverenista srpskoj militarističko-crkvenoj desnici na jučerašnjem Cetinju se transformisao u neartikulisanu galamu koja je, u praktičnoj izvedbi, neodoljivo podsjećala na onu koju su početkom devedesetih emitovali krajiški Srbi.

Ako je pretekla i šaka političke pameti u ovoj zemlji, iz ovih događaja se moraju izvući pouke. Ja bih sugerisao ove: Crna Gora je nezamisliva bez Cetinja, ama ni Cetinje bez Crne Gore; Crna Gora se kao demokratsko društvo ne može ukazivati kroz maglu i mamurluk cetinjskih pivnica, već kroz razgovor razboritih i dobromislećih predstavnika svekolike crnogorske raznolikosti.

 

ZARIJA PEJOVIĆ, BIVŠI POSLANIK
Licemjerno je bunt na Cetinju vezivati samo za DPS

Događaji na Cetinju otvaraju mnoga pitanja i  pobuđuju  emocije. Činjenica  je da „postoji  Crna Gora i van Cetinja”, ali je i činjenica da je prijestonica Crne Gore njena moralna vertikala. Sjetimo se ratne histerije ‘91 godine kada se  Cetinjem na antiratnom skupu orila pjesma  „Sa Lovćena vila kliče oprosti nam Dubrovniče”. I na taj skup od prije 30 godina, kao i na onaj u nedjelju, Srpska pravoslavna crkva je gledala istim očima. Znamo kome je istorijska dijalektika dala za pravo.

Dešavanje u nedjelju sam lično, emocionalno, doživio kao skrnavljenje prijestonice, i osjećam duševnu bol. Pitam, imaju li Cetinjani kao građani pravo da protestvuju a da se na njih ne baca onoliki suzavac? Na drugoj strani, barikade jesu radikalan iskaz političke borbe. Licemjerno je bunt i protest u prijestonici iskjučivo  povezivati sa organizacijom DPS-a i Đukanovićem, mada su najodgovorniji za stanje u državi. Takođe pitam, imaju li pravoslavni crnogorci koji se ne osjećaju vjernicima SPC pravo na hramove, na sveštenstvo, i u krajnjem pravo na priznanje od pravoslavnog svijeta?  Da li je pošteno da jedni imaju sve, a drugi ništa!?

Da li u vrhu vlasti Crne Gore postoji svijest o tome da je Srpska pravoslavna crkva institucija države Srbije, u sprovođenju politike, koju otvoreno treba nazvati asimilacijom Crnogoraca? Zar cilj te politike nije promjena demografske strukture Crne Gore, odnosno  inkoporiranje Crne Gore u „srpski svet”? Lavovski dio posla u korist te politike odradio je DPS kroz stvaranje države socijalne nepravde i „guranje” građana u pravcu crkve, jer im druge nade u pravedniju egzistenciju očigledno nije ostajalo. Takođe, prethodna vlast nije otvorila na vrijeme pitanje statusa pravoslavne crkve (koja bi u nezavisnoj državi trebala biti samostalna), već se bavila onim što njih prioritetno interesuje, imovinom.

Aktuelni vrh države Crne Gore je bio svjestan rizika da se u policijskoj akciji  izgube ljudski životi. Zašto je čin hirotonije važniji od života ljudi?

Crnoj Gori je potreban dijalog o vjerskim pravima. Pitanje je imaju li naši lideri volje i kapaciteta da takav dijalog pokrenu.

                                                                                                               Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo