Povežite se sa nama

FOKUS

DUŠKO MARKOVIĆ UĆERUJE „TRADICIONALNO PARTNERSTVO“: Sve im zna, i sve im je napolju

Objavljeno prije

na

Spisak želja je predočen mandataru Dušku Markoviću. Po partijama to izgleda ovako: Socijaldemokrate Ivana Brajovića i Vujice Lazovića traže – a navodno im je to mandatar i pritvrdio – mjesto predsjednika parlamenta (Brajović), potpredsjednika Vlade koji bi, ujedno bio i ministar za telekomunikacije i informaciono društvo (Lazović) te tradicionalno socijaldemokratsko Ministarstvo saobraćaja i pomorstva (dosadašnji poslanik Damir Šehović).

Pošto su na minulim izborima imali nepunih 300 glasova manje od SD-a, čelnici Bošnjačke stranke (BS) žele približno isto učešće pri podjeli plijena, to jest, vlasti. Mjesto predsjednika parlamenta obećano SD-u vrijedi, izračunali su lideri BS, „makar koliko i dva ministarska”. Zato pregovarači te partije, koje predvode Rafet Husović i Suljo Mustafić, traže mjesto potpredsjednika vlade za regionalni razvoj (Husović), Ministarstvo poljoprivrede (Kemal Purišić, potpredsjednik BS) i Ministarstvo rada (Osman Nurković, potpredsjednik BS). A uzeće i ponuđeno mjesto potpredsjednika Skupštine CG (najvjerovatnije bi na toj funkciji ostao Mustafić).

Nakon što je DPS odbio njihov inicijalni zahtijev BS je, dodatno, na svoj spisak želja stavila još jedno ministarsko mjesto bez portfelja. Valja iskoristiti to što im opozicija (DF, Demokrate, Ključ i SDP zajedno imaju tri mandata više od DPS) diže cijenu na postizbornom političkom tržištu.

Očigledan je naum čelnika BS da dobrom trgovinom sa Markovićem minimalizuju loš izborni rezultat (izgubili jedan mandat, odnosno, tri hiljade glasova) i umire/marginalizuju partijsku frakciju spremnu da zaobiđe DPS i o novoj vladi razgovara sa opozicijom. Teško je, međutim, reći da kucaju na otvorena vrata. Naprotiv. U DPS-u su, blago rečeno, zgroženi listom potraživanja koju su im predočile partije nacionalnih manjina.

Srazmjerno zahtjevu BS, izgleda da i koalicija Albanci odlučno, jedan osvojeni mandat žele pretočiti u dva mjesta u izvršnoj vlasti. Riječ je, navodno, o jednom potpredsjedničkom i jednom ministarskom mjestu (turizam ili Ministarstvo za ljudska i manjinska prava), mada su predsjednik Force Nazif Cungu i prvi čovjek DUA Mehmet Zenka negirali navode medija uz tvrdnju da pregovori o mjestima u vladi još nijesu počeli. „Nikakav zvaničan zahtjev nismo imali”, rekao je Zenka ne sporeći, ipak, mogućnost da su „tradicionalnom političkom partneru” predočena očekivanja čelnika tročlane koalicije.

Svoje potpredsjedničko mjesto u vladi očekuje i HGI, potvrdila je predsjednica te partije Marija Vučinović. Konačno, spremnost da participira u podjeli funkcija izvršne vlasti stidljivo je iskazala i Liberalna partija, (ne)svjesna činjenice da se njen predstavnik u parlament ušunjao kao slijepi putnik na listu Mila Đukanovića.

Kada bi ispunio sve ove želje – a neće – DPS-u bi uz mandatara ostala još neprikosnovena ministarstva odbrane, unutrašnjih i spoljnih poslova, uticajna ministarstva zdravlja, obrazovanja i pravde, iz perspektive vlasti relaksirajuća kultura i sport, i trenutno krajnje nezahvalne pozicije ministara ekonomije i finansija. Premalo da bi se zadovoljili rastući apetiti partijske elite koja je, nakon iskazane želje Đukanovića da se ponovo naspava, očekivala da se pomjeri ka vrhu piramide vlasti i uticaja, makar za po jedno mjesto.

Marković, naravno, ima svoje adute.

Ono što nije valjalo prije izbora, korisno je za postizborne pregovore, pa će Ivan Brajović i njegova SD pregovore o formiranju vlade pratiti i iz sudnice. Ukoliko, (prema najavama, u četvrtak, 17. novembra) u Višem sudu počne suđenje Nebojši Obradoviću, funkcioneru SD i direktoru Direkcije za željeznice, optuženom u slučaju Ramada da je državnim novcem plaćao partijske račune. Svakome ko je, makar krajičkom oka, ispratio tu aferu jasno je koliko je malo trebalo (volje prije nego dokaza) da se na optuženičkoj klupi pored Obradovića nađe i Brajović, njegov pretpostavljeni i po profesionalnoj i po partijskoj liniji.

Bude li potrebno, čelnicima SD moglo bi se – u zvaničnoj formi – spočitati i evidentno kašnjenje gradnje prve dionice autoputa, pa bi se „budžetska ušteda od 200 miliona eura”, kojom se Lazović ovih dana hvali pred neznavenim i lakomislenim svijetom, očas posla mogla preokrenuti u priču koja povlači političku a, možda, i krivičnu odgovornost. A to je samo dio tranzicionog bremena koje – što na leđima, što u džepovima – „tradicionalno” nose DPS-ove socijaldemokrate. Uz nezaobilaznu napomenu da bi, mogući ali teško zamisliv, prelazak ove partije u opoziciju značio i seobu gotovo pa kompletnog partijskog vrha iz ministarskih i direktorskih fotelja na evidenciju Zavoda za zapošljavanje.

S manjinama slična priča. U pregovore o formiranju nove vlade Marija Vučinović, Rafet Husović i Suljo Mustafić ulaze iz podgoričkih stanova, proljetos dobijenih od vlade odlazećeg premijera. Sve po redu i propisima, kažu. Tako je Husović u maju dobio stan od 90 kvadrata u centru Podgorice. Platiće ga 14 hiljada maraka, na rate. Po 60 eura mjesečno. Još jedan krov nad glavom Husović je zaradio kao potpredsjednik vlade zadužen za regionalni razvoj. Koliko je u tom poslu imao uspjeha mogu posvjedočiti hiljade njegovih nekadašnjih zemljaka koje je, dok se Husović kućio na jugu (Podgorica i Ulcinj), nevolja natjerala da krenu na sjever, tražeći azil u zemljama Zapadne Evrope.

Ima, opet, života i u Rožajama. Ako ste rod. „Šef kabineta predsjednika Opštine je šurak predsjednika BS i potpredsjednika Vlade za regionalni razvoj Rafeta Husovića. Šef protokola je Husovićev tetkić, a njegova supruga je zaposlena kao menadžer projekata. Snaha lidera BS radi kao šefica Centra za međunarodnu saradnju i dijasporu”, nabraja Aida Skorupan, dopisnica Vijesti, u avgustu prošle godine. Iz Ulcinja nam, istovremeno, stiže priča o zgradi koja je na divlje, bez jednog jedinog dokumenta, podignuta na Husovićevom placu u Štoju. Pssst. Da zlo ne čuje – od 2008. divlja gradnja je krivično djelo.

Neko gradi, a neko strateški promišlja. „Mi ćemo se u svakom narednom razgovoru sa našim partnerima iz manjinskih partija, ali i sa eventualnim partnerima na državnom nivou baviti prvenstveno projektima koji se tiču sredina u kojima žive Bošnjaci i Muslimani”, najavio je Mustafić poslije novembarskih izbora, objašnjavajući kako je riječ o infrastrukturnim projektima, kapitalnim budžetskim ulaganjima te „oživljavanju privrednih projekata” u tim sredinama. Prije četiri godine tvrdio je kako BS ulazi u vladu da bi pomogla donošenje pravosnažnih presuda ,,i za slučaj deportacija bošnjačkih izbjeglica iz Crne Gore i za slučaj etničkog čišćenja sela Bukovice kod Pljevalja, i za Morinj, i za slučaj Štrpaca…”. Nekad bilo.

I predsjednica HGI brine velike nacionalne brige. „Sa mjesta ministarke ja sam u ovu godinu i po dana, koliko mi traje mandat, obezbijedila šest radnih mjesta našoj mladosti”, pohvalila se Vučinović još prije dvije i po godine. „Zaslužili su oni to i svojim kvalifikacijama, ali su to isto tako zalužili i svojim učešćem u našoj stranci”.

Ispostavilo se, kasnije, da je među zaslužnima i njen sin. „Sin je jedan od mnogih koji rade u državnoj upravi”, pomenula je Vučinovićeva naredne godine, u razgovoru za HRT, da bi hrvatskoj publici skrenula pažnju na mnogo važniju stvar – Milo Đukanović je čovjek „razuman, sa kojim je divno sarađivati. Ono što kaže to će i ostvariti…”. Novinarka HRT-a je na sve to zaključila kao se predsjednici HGI „smiješi negdje mjesto ambasadora”. Ko će znati. Ali, stan je stigao.

A, kad već pominjemo obećanja, evo i sporazuma koji su svojevremeno potpisali Milo Đukanović i Nazif Cungu, a koji predviđa da će do kraja novembra biti formirana opština Malesija –Tuzi, pripremljen prijedlog za pravno rješenje za Valdanos, a sve to uz „konkretne razvojne programe” za Ulcinj, Bar, Tuzi, Plav, Gusinje i Rožaje, i obavezu države da u svojim institucijama zaposli „odgovarajući broj” Albanaca. Mali je problem što je dogovoreno trebalo realizovati do kraja novembra – prošle godine. Samo je Mehmet Bardhi naglas prozreo još jednu igru DPS-a: „Ne mo¬že¬mo re¬ći da je ovo ko¬rak na¬pri¬jed za pra¬va Alba¬na¬ca. Mo¬žda je¬ste u smi¬slu do¬bi¬ja¬nja ne¬kih pri¬vi¬le¬gi¬ja kao što se de¬ša¬va¬lo i u ra¬ni¬jim slu¬ča¬je¬vi¬ma ka¬da su ne¬ki skla¬pa¬li spo¬ra¬zu¬me sa vla¬šću”.

Ili Cungua i njegove koalicione partnere brine mogućnost da im se DPS naljuti. Kao što je učinio početkom ‘14. nakon što je Ulcinj dobio lokalnu vlast bez DPS. „U opštinskoj kasi nijesu ostavili praktično ništa. Potrošili su čak i sredstva iz obavezne rezerve budžeta. I to samo četiri-pet dana prije nego što su napustili funkcije”, žalio se Cungu kao novi predsjednik Opštine Ulcinj.

Sličnu priču ovih dana slušamo iz Budve. A premijer i predsjednik DPS-a se razgoropadio, sve uz tvrdnju kako albanske stranke, ubuduće, „treba da očekuju drugačiji tretman”. Šta to znači znali su svi stanovnici opština koje su, jednom makar, DPS ostavile u opoziciji.

Pritisak na lidere nacionalnih partija nije samo politički. Preveliki je ulog u igri. I previše zainteresovanih „kontroverznih biznismena” od Rožaja do Ulcinja koji su – sa slobode ili iz zatvorskih ćelija neke od evropskih zemalja – odlučni da „pritisnu ove svoje” kako bi DPS-u učinili volju. I tako sačuvali imovinu i veze za neke nove unosne poslove. Ne treba biti previše maštovit pa zamisliti kako ovih dana tamo đe treba straše i mite izaslanici tradicionalnih tranzicionih prijatelja od Safeta Kalića do Nasera Keljmendija i njihovih poslovnih partnera i konkurenata koji su na slobodi.

Ni mandatar nije bez vlastitih aduta. Nije on 12 godina zaludu vodio Službu državne bezbjednosti (ANB) nadgledajući, iz sjenke, i makar neke postizborne pregovore o koalicijama na lokalnom i državnom nivou. Pa, ako ništa drugo, zna kako je najpodesnije da priđe kome od potencijalnih koaliconih partnera. Što bi na sjeveru rekli, sve im zna i sve im je (od njega) napolju. Nebranjeno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo