Povežite se sa nama

FOKUS

Dva vijeka samoće

Objavljeno prije

na

Njegoš je često pogrešno čitan pa za jubilej dva vijeka od Njegoševog rođenja moramo sagledati Petra II u novom svijetlu, proklamovala je crnogorska vlast na početku ove godine. Godina velikog jubileja je na izmaku a prilika da se Njegoš sagleda mimo dosadašnjih stereotipa je propuštena. Proslava jubileja najvećeg crnogorskog i jednog od najznačajnijih južnoslovenskih pjesnika pokazala je sve podjele i stranputice današnje Crne Gore.

Od Njegoša do vječnosti, Njegoševih dvjesta, Njegoš i ja, Heruvim enigme, Njegoševi aforizmi, Njegoš u pjesmi i anegdoti, naslovi su nekih od manifestacija koje su održane tokom godine. Gotovo sve škole u Crnoj Gori, institucije kulture, muzički, glumački i guslarski festivali, sajmovi knjiga, dali su svoj doprinos velikom jubileju. Zabilježena i dva modna performansa posvećena Njegošu, jedan se zbio u Cetinjskom manastiru, drugi u Nacionalnoj biblioteci.

Vlada je u maju prošle godine formirala Koordinacioni odbor za organizaciju proslave 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Iako na vrijeme formiran, Odbor je uspio da napravi skandalozan propust. Branko Lukovac je ukazao na to da je propuštena prilika da se Njegoševo ime uvrsti u ovogodišnji UNESCO-v Kalendar velikih godišnjica istaknutih ličnosti ili događaja iako je još 2008. traženo da nadležni to urade. ,,Ko je za to odgovoran?”, postavio je pitanje Lukovac, na koje ni on ni javnost nijesu dobili odgovor.

Odbor, kojim predsjedava premijer Đukanović, a u kome su dva njegova savjetnika Milan Roćen i Živko Andrijašević, dva rektora privatnih univerziteta Slobodan Backović i Veselin Vukotić, i dva ministra Slavoljub Stijepović i Sanja Vlahović…, prenula je crkva. Mitropolit Amfilohije je u maju Njegoša proglasio svecem.

U ,,nezvaničnom činu”, dan prije zasjedanja Sabora SPC u Beogradu, Amfilohije je na Cetinju 19. maj ustanovio kao datum praznovanja Njegoša kao sveca, ,,na nivou Mitropolije Crnogorsko-primorske”. Na taj dan mitropolit Amfilohije je obavio ,,svečano liturgijsko unošenje ikone” sa likom Petra Drugog u Cetinjski manastir. Na ikoni je ispisano: Sveti mitropolit Petar Drugi, Lovćenski tajnovidac. Jedan od inicijatora ideje da Njegoš dobije oreol je pjesnik Matija Bećković: ,,Možda je došlo vreme da ga crkva iz sfere parnica i intriga izbavi i premesti u svoj kalendar. I neka se na sva pitanja: ko je, šta je, čiji je, kakav je, zauvek dobije jedan jedini odgovor – Njegoš je svetac”.

Mitropolit Amfilohije je tumačio da Ruska pravoslavna crkva Njegoša već smatra svecem.

Par dana nakon događaja na Cetinju, Sabor SPC u Beogradu je povukao iz procedure inicijativu za kanonizaciju crnogorskog vladike i pjesnika. Iz MCP su kazali da je to trenutna odluka a da će se vidjeti da li će biti drugačije na nekom od narednih Sabora. ,,Dovoljno je pomenuti da je proces kanonizacije despota Stefana Lazarevića trajao od 1908. do 1927. godine”, rekao je protojerej Velibor Džomić.

Ovo je bio povod da se u javnosti pokrene debata o drevnoj temi da li je Njegoš više crnogorski ili više srpski pjesnik. Argumenti poput ovog slikara Dimitrija Popovića – ,,Njegoš je rođen kao pjesnik. Sticajem okolnosti postao je vladika. Status sveca Njegoš je osigurao u literaturi”, ostali su u manjini.

Iz SPC su podsjetili da ne odustaju ni od ideje vraćanja kapele na Lovćen. Mitropolit je početkom maja pisao premijeru i tražio da se „ obnovi Njegoševa zadužbina”u godini jubileja. ,,Ako je nije moguće podići na istom mjestu, onda to valja učiniti u blizini Mauzoleja, kao svjedoka jednog vremena. Obnovili bismo crkvu kakva je bila pre rušenja 1916. godine”, poručio je Amfilohije Đukanoviću.

Mitropolit Amfilohije je u pismu priprijetio da će ako njegov zahtjev ne bude uslišen pokrenuti sudski spor kod kuće i u inostranstvu.

Premijer je sa mauzolejom imao druge namjere. Otvorio ga je drugi put. Centralna svečanost jubileja odžana je 19. oktobra kada je Đukanović presjekao vrpcu na rekonstruisani mauzolej na Lovćenu. Pred brojnim domaćim i inostranim zvanicama besjedio je da je provedrilo više Gore Crne. ,, Naš evropski put je njegoševski”, rekao je Đukanović. Pa zaključio: ,,U mjeri u kojoj Crna Gora ima razloga da bude ponosna na Njegoša da bi Njegoš danas bio ponosan na svoju Crnu Goru.” Podrazumijeva se – posebno na novog gospodara.

Realnost je demantovala premijerove tirade o prevazilaženju podjela baš na Njegošev rođendan. Svečana sjednica Skupštine održana 13. novembra povodom dva vijeka od Njegoševog rođenja, kojoj je pridodata i proslava Dana parlamentarizma, održana je u polupraznoj sali.

Poslanici Demokratskog fronta i SNP-a objasnili su odsustvo optužbom vlasti da zloupotrebljava Njegoša u dnevno političke svrhe.

„Danas nije godišnjica parlamentarizma već 31. oktobra, a proslava je namjerno pomjerena nekoliko dana pred izbore”, rekao je Miodrag Lekić navodeći da zvaničnici Njegoša uvode u blato dnevnih političkih računica.

U svečarskom zanosu u toku izborne kampanje ministar kulture Branislav Mićunović, skupa sa nosiocem DPS liste za Cetinje, gradonačelnikom Aleksandrom Bogrdanovićem, otkrio je Njegoševu bistu u dvorištu Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević.

Poslanički klub Bošnjačke stranke obrazlažući odsustvo ponovio je da uvažava književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela, „ali isto tako znaju da su neke ideje Njegoševog djela bile koncept u ime kojeg su počinjeni zločini nad islamskim stanovništvom u 19. i 20. vijeku”. Prema Đukanoviću i nekažnjenim zločinima počinjenim nad islamskim stanovništvom na kraju dvadesetog vijeka u BS nijesu tako strogi. Pri vlasti su.

O upotrebama i zloupotrebama Njegoša govorio je i istoričar Šerbo Rastoder na naučnom skupu Njegoš pjesnik, filozof, državnik, održanom sredinom novembra na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Rastoder je u referatu istakao da nikada nije problem predstavljao Njegoš pjesnik, već Njegoš koji se pojavljuje u obliku parola i bilborda i sa čijom se slikom ide u ratničke pohode. ,,Ta tema ne samo da nije otvorena već je svaki pokušaj dočekivan sa nipodnoštavanjem i iskrivljavanjem suštine”, kazao je Rastoder.

Adnan Čirgić direktor Instituta za crnogorski jezik ocjenjuje: ,,Ne može se Njegošu spočitavati genocidnost i antiislamizam zbog toga što su dva vijeka nakon njega primitivne i neobrazovane horde počinile genocid recitujući njegove stihove izvađene iz konteksta”.

Prilog ovoj raspravi moglo bi biti podsjećanje da je prvi spomenik Njegošu otkriven 1934. u Trebinju. Bronzani kip, rad akademskog vajara Tome Rosandića, poklonio je svom rodnom gradu Jovan Dučić. Njegošev spomenik u Trebinju, bio je uklonjen 1941. godine, kada su ustaše prvo oštetile a zatim bistu odvalile sa postolja. Angažovanjem tadašnjeg gradonačelnika Trebinja Ilijaz-bega Resulbegovića i drugih uglednih trebinjskih Muslimana, italijanska komanda dozvolila je da se Njegoševa bista smjesti u podrumu opštinske zgrade i na taj način sačuva. Nakon oslobođenja Njegošev je spomenik ponovo postavljen na staro mjesto.

Političku, nacionalnu i crkvenu priču upotpunjivali su tekstovi o Njegošu ljubavniku, njegovoj osvetoljubivosti, zatim o državniku koji je utemeljiteljio Senat, Gvardiju, perjanike, prve škole… Jubileja i godina prođe a o Njegošu kao jednom od najvećih pjesnika evropskog romantizma bi malo riječi.

Od sredine 19. vijeka o Njegošu su pisane knjige, studije, rasprave, članci i kritike, publikovana su njegova pojedinačna i cjelokupna djela. Napisano je preko 150 knjiga i hiljade tekstova o Njegoševom djelu. Nastala je nauka, koja je subjekt za sebe, Njegošologija.

Njegoševa djela se prepričavaju i zloupotrebljavaju, citati se koriste kao narodne izreke. Svejedno, Njegoša koji je sebe nazivao Pustinjak Cetinjski, kroz vrijeme prati samoća, okružena mnoštvom. ,,Možda nema pisca koji ima gore čitaoce od Njegoša”, izjavio je autor Njegoševih tajnih staza Stanko Cerović.

U knjizi P.P. Njegoš, posljednji crnogorski vladajući vladika, štampanoj 1882, Milorad Medaković, sekretar Njegošev i knjaza Danila, opisuje sljedeći događaj: ,,Jednom, došavši vladika s mora na Cetinje, i tek što je uljegao u kuću – posvađaše se Donjokrajci i Bajice; a vladika iztrči sa zasukanijema rukavima, pa potrči ona sila ljudska u sav mah na krčme pa uleće kano ora’ među piliće, te poče razvađati zavađenu i opaku gomilu ljudih, te nekog za glavu, nekog za vrat, nekog za perčin, nekog za ruku, nekog nogama nekog šakama – razbaca ih na sve strane, pa će onda onako umoran reći: ‘Što ste se pomamili, najzadnji skotovi – a evo mi ne date ni da počinem – rđa ve bila’!” Šta bi tek danas rekao,da mu je pogledati.

Njegoš u Andrićgradu

Jubilej 200 godina Njegoševog rođenja proslavljen je i u inostranstvu. Prigodne svečanosti održane su u Moskvi, Kijevu, Pragu, Frankfurtu… I na pariskoj Sorboni u junu je održan dvodnevni međunarodni skup Njegoš u ogledalima vjekova.

Omaž Njegošu u zagrebačkom Muzeju Mimara održala je u aprilu Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske. Svečana akademija povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, u organizaciji Udruženja Crnogoraca Novog Sada, održana je u Novom Sadu 14. decembra.

Završni koncert povodom 200. godišnjice rođenja Petra II Petrovića Njegoša u Srbiji odigraće se 21. decembra na beogradskom Kolarcu. Članovi Odbora za proslavu dva veka od Njegoševog rođenja, koji čine predstavnici Matice srpske, SANU I ANURS, dobili su načelnu podršku patrijarha Irineja, predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za ambicioznu proslavu tokom ove godine. Međutim, sem verbalne nijesu dobili i finansijsku podršku države. Tako je trodnevni međunarodni naučni skup Njegoš u svom i našem dobu, koji je bio planiran da se održi od 6. do 8. novembra u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci, održan znatno skromnije u Kosovskoj Mitrovici. U skladu sa trenutnom srpskom politikom, koju je premijer Srbije Ivica Dačić tokom septembarske posjete Crnoj Gori ovako objasnio: ,,Mislim da svi treba da se ponose Njegošem, a ne da se svađaju… Neka vam ostane Njegoš mi nećemo da vam ga uzmemo. Šta dobijamo time što ćemo da dokažemo da je srpski ili crnogorski?”.

Kad ne može država, može Emir Kusturica, koji za sebe kaže da je uzeo ulogu čuvara srpske kulturne baštine. U Andrićgradu, kraj Višegrada, je 29. novembra, postavljen Njegošev spomenik.

Enigma milenijuma

Čovjek koji se bori protiv laži, iluzija, varljivih nada, nužno završava kao cinik, ili, ako je kukavica, kao solidan službenik koji vrši svoju dužnost u društvu uprkos svemu – tako su ga naučili. Mi znamo za taj psihološki zakon i nikako ne možemo zamisliti da se nekako drukčije čovjek može boriti protiv laži, da rezultat te borbe može biti nešto drugo osim gorčina i cinizam. Ljudi koji vjeruju u bilo kakvu iluziju su slabići, ili pokvarenjaci koji prave karijere u društvu pomažući da se obnavlja sveprisutna laž. I to naše doba zna: da ne može biti trećeg tipa čovjeka, osim ova dva: jakog cinika i bezvrijednog poklonika laži i iluzija. Gdje su onda, u našoj psihi, ta vrata na koja je prošao Njegoš?

Jer on je treći čovjek. Njegova duša se misteriozno rascvjetava u rušenju iluzija i suočavanju sa grozotama svijeta, on je od oba svijeta uzeo najbolje, izbjegao i cinizam i iluzije. Kako? Boriti se tako žestoko protiv laži i iluzija, umom i udovima danonoćno ispaštati u toj borbi i zaista doseći gvozdeni pogled onoga koji gleda ne trepćući zlu u oči – ali nikad ne dodirnuti cinizam, ili malodušnost, već u takvom rasturanju lažne ,,realnosti” osvojiti neposrednost istine, sigurnost tajnog prisustva koje iskupljuje ovaj život i ovaj svijet? Kuda je prošao do ovakvog prosvjetljenja čovjek koji se zavaravao manje nego ijedan stvaralac u istoriji, koji je Gospodar društva koje je u borbi protiv iluzije našlo razlog vječnog rata ,,do istrage vaše, ali naše”? On je dokaz da veličestvo života jeste moguće, ali kako?

Stanko Cerović
(Iz knjige Njegoševe tajne staze)

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Nestala Njegoševa Crna Gora

Jubileji su, po pravilu, politička vašarišta, pa ni Njegošev jubilej nije izuzetak. Njegoševo književno djelo je glavni sastojak opojnog nacionalnog i nacionalističkog napitka, koji već duže od jednog vijeka proizvodi južnoslovenska fabrika mitova. To djelo je služilo konstrukciji nekoliko nacionalnih (crnogorskog i srpskog) kao i supranacionalnog (jugoslovenskog) identiteta. Danas ono služi za samopotvrđivanje nacionalnih identiteta, ali i za neumjesnu političku manipulaciju literaturom i istorijom.

Napori da se Njegoš beatifikuje, oblati kao genocidni pjesnik, ili da se ovjekovječi još jednim predizbornim spomenikom i rođendanom kao državnim praznikom, kao i groteskni napor da se Gorski Vijenac prilagodi novoustoličenom crnogorskom jeziku, su primjeri takve manipulacije. Svako iz svojeg nacional-političkog rova, Njegošem jednako manipulišu i oni koji ga kritikuju, i oni koji ga brane, ali i oni koji demonstrativno odbijaju da se odrede prema njegovom književnom djelu.

Odavno nestala Crna Gora o kojoj je Njegoš pisao je imala malo zajedničkog sa Crnom Gorom njegovog vremena, a nema ništa zajedničko sa savremenom Crnom Gorom. Povlačenje linija kontinuiteta i konstruisanje odnosa kauzaliteta koji premošćavaju vjekove između ovih istorijskih perioda predstavlja samo i jedino političku manipulaciju.

Istovremeno, potpuno se slažem sa Andrjuom Vahtelom u tome da se ne može osporiti problematičnost teksta (Gorski Vijenac) koji govori o apsolutnoj nemogućnosti pripadnika iste lingvističke grupe koji praktikuju različite religije, da žive zajedno bez brutalnog konflikta.

Čini se da niko ne želi (ili ne umije?) da čita poeziju pisanu u 19 vijeku, i da tu poetiku analizira u kontekstu vremena u kojem je nastajala. Izgleda da nije politički isplativo analizirati Gorski Vijenac kao poeziju koja preispituje koncepte kao što su misao i akcija, moralnost i pravednost, religioznost i ljudska priroda. Nije isplativo analizirati Gorski Vijenac kao poemu o Novom Početku. Nije isplativo analizirati ovaj spjev kao poeziju autora koji konstantno dekonstruiše i preispituje svijet u kojem živi. Nije isplativo analizirati multidimenzionalnost Njegoševog literarnog opusa, jer se tada neminovno izlazi iz okvira nacionalne literature u sfere koje su neuporedivo šire od uskih margina crnogorskog i regionalnog političkog i kulturnog prostora. Mislim da bi mladim generacijama ove, i mnoge druge neisplativosti, trebale biti polazne tačke u analizi poetike 19 vijeka, koja uključuje Njegošev opus.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, ove sedmice uhapšeno je više crnogorskih biznismena i policajaca zbog kriminalnog udruživanja i šverca cigareta međunarodnih razmjera.  Jedno ime među njima posebno se ističe.  Aleksandar Mijajlović je često  povezivan sa građevinskom kompanijom Bemax, koja je svoj rast doživjela u vrijeme Đukanovićevog režima, poslujući sa državom u milionskim obrtima.

Osim Mijajlovića, uhapšeni su vlasnici podgoričke kompanije DG group Golub Vojinović i Dejan Jokić, te policajci Dragan Backović, Mirko Mijušković i Radoje Rabrenović. Narednog dana u okviru iste istrage, uhapšeni su u Nikšiću  Zoran Đukanović, vlasnik kompanije Đukanović company , Mileta Simanić i Milan Rogač. Takođe. U Nikšiću je uhapšen i Milenko Rabrenović, dugogodišnji šef obezbjeđenja Veselina Veljovića. Rabrenoviću je ranije suđeno zbog prijetnji  novinarki  Oliveri Lakić, dok je u Vijestima pisala o švercu cigareta, ali je na kraju oslobođen.

Mijajlovića Specijalno tužilaštvo vidi kao jednog od dva šefa ove kriminalne grupe. Ko je drugi šef, još nije poznato, ali su najavljena nova hapšenja. Prema spisima SDT, kako navode mediji, Mijlovićeva  grupa krijumčarila je cigarete na međunarodnom planu najmanje tri godine – od 2019. do kraja 2021. godine. Akcija SDT i SPO pokrenuta je na osnovu saradnje i podataka Europola.

Mijajlović nije zvanično suvlasnik Bemaxa, iako ga javnost tako percipira. Ipak, brojne su i zvanične njegove veze sa tom moćnom građevinskom firmom. Prema podacima Registra privrednih kompanija, Mijajlović ima funkcije u tri kompanije čiji je osnivač Bemax –   direktor je Alec Montenegro,  član  Upravnog odbora  Arena B i ovlašćeni  zastupnik  S & I INVEST.  Osim Mijajlovića kao stvarni suvlasnik Bemaxa javnost percipira Ranka Ubovića, još jednog podgoričkog biznismena. Zvanično, njegov sin Ivan Ubović, vlasnik je kompanije.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BORBA AFERAMA ZA BEZBJEDNOSNI SEKTOR: Reče mi jedan čoek

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer i SDT su dužni da se odrede o daljem statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i  javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. Javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito

 

I bi Odbor za bezbjednost i odbranu. Umjesto najavljivanog razrješenje detalja iz afere Do Kwon, dobili smo dvije nove. Zapravo tri, nakon naknadne odluke većine članova Odbora  da podnesu krivičnu prijavu protiv N.N. lica zbog iznošenja tajnih podataka („bez obzira da li su oni tačni, netačni ili polutačni“) sa dijela sjednice koji je bio zatvoren za javnost. Odnosno tajan.

U razmjeni vatre ministra pravde i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO), tokom javnog dijela sjednice, saznali smo da je ministru Andreju Miloviću registrovano druženje, javno i privatno (intimno) sa bezbjednosno interesantnim licima (BIL). A šefu SPO Predragu  Šukoviću sumnjive kupoprodaje stanova u Budvi, u čemu su, navodno, učestvovale i osobe ranije sudski procesuirane i povezane sa organizovanim kriminalnim grupama (OKG).

Nijesmo, dakle, bili u prilici da saznamo obećano: kako je Južnokoreanac Do Kwon, kao lice sa Interpolove potjernice, došao u Crnu Goru sa lažnim dokumentima (Milović je tvrdio da bivši ministar MUP-a Filip Adžić zna ko ga je dovezao); Ko ga je prijavio nadležnima i tako spriječio njegovo bjekstvo (premijer Milojko Spajić je tvrdio da je on taj); Da li su optužbe o poslovnim vezama Južnokoreanca, kome se na teret stavlja kripto-prevara teška 40 milijardi dolara. sa Spajićem i njegovim PES-om predizborna izmišljotina ili tvrdnja utemeljena na dokazima; Da li je neko manipulisao sa laptopovima koji su oduzeti Do Kwonu nakon njegovog hapšenja na aerodromu u Golubovcima (mijenjao ih ili brisao/dodavao podatke); Jesu li Šuković, Adžić i bivši premijer Dritan Abazović pokušavali da uhapse Milojka Spajića u finišu prošlogodišnje predizborne kampanje…;

Navodno su odgovori izostali pošto je Specijalni državni tužilac Vladimir Novović insistirao da se ne iznose detalji iz istrage SDT-a koja je u toku.

Umjesto toga, dobili smo nova sumnjičenja i optužbe.

Milović je ustvrdio da je Predrag Šuković  u Budvi kupio stan po cijeni od 1.034 eura za kvadratni metar, da bi ga dvije godine kasnije prodao, bivšem vlasniku – neidentifikovanom Rusu – po cijeni od 2.413 eura za m2. Istog dana kupio je novi, veći stan. Njega je platio po 1.337 eura za metar kvadratni. To je, ako kupljena nekretnina nema ozbiljnu manu, cijena daleko manja od ustaljenih na budvanskom tržištu nekretnina.

Sve transakcije su obaveljene u kešu za koji je Šuković ustvrdio da je dio nasljeđa njegove supruge. U imovinskom kartonu prijavio je kako je do nove nekretnine došao „razmjenom“.

Na Milovićev račun  stigle su optužbe da je u Sarajevu, u automobilu koji se vodilo kao njegovo vlasništvo,  pronađena droga. SDT Novović potvrdio da je taj slučaj riješen i da ministar pravde nema veza sa švercom u vozilu koje je prethodno prodao; Da u hotelima na sjeveru Crne Gore kontaktira sa tamošnjim BIL i pripadnicima OKG. Bio je na slavi, njegovo obezbjeđenje je o tom odlasku obavijestilo nadležne ali nije dobilo upozorenje o nepoželjnim gostima, odgovorio je ministar, inače štićeno lice sa stalnim službenim obezbjeđenjem;

Milović je u vezi sa  bivšom partnerkom ubijenog vođe jednog od kotorskih narko klanova i pokušao je da joj izdejstvuje skidanje sa interpolove plave potjernice – obznanio je Šuković. Ministar je to  demantovao da bi, nakon zatvorenog dijela sjednice Odbora za bazbjednost  izjavio Vijestima: „Šukovićevo bavljenje mojim privatnim životom i da li je neko moja djevojka ili ne uopšte ne želim da komentarišem, pogotovu kada se radi o ženskoj osobi koja ne postoji u krivičnoj i prekršajnoj evidenciji naše države, a koja je po Šukovicu BIL, što je još jedna podmetačina…”

Inače, plava potjernica služi „za lociranje, identifikovanje ili nalaženje informacija o osobi od značaja u krivičnoj istrazi“. Kada je neka krupna zvjerka iz svijeta kriminala u bjekstvu, policija ga pokušava locirati praćenjem članova porodice i bliskih prijatelja/saradnika. Kako smo imali priliku da saznamo tokom rata kotorskih narko klanova, isto rade i njegovi protivnici.

Onda je Šuković  iznio da je Milović iz Budimpešte putovao skupa sa bezbjednosno interesantnom osobom i osuđivanim pripadnikom OKG. Ministar je odgovorio da je u pitanju njegov srodnik (suprugin rođak) koji je u Mađarskoj odležao kaznu zbog šverca marihuane, pa je on išao da ga vrati kući.

Ponovljena je i priča o odbijenim izručenjima stranih državljana. Šuković je optuživao Milovića za moguću korupciju u slučaju Binalij, a ovaj uzvraćao istom mjerom, samo na račun Dritana Abazovića i slučaja Telman.

Koliko god bili zatečeni onim što smo vidjeli i čuli, ne smijemo reći da je to iznenađenje. Andreja Milovića i Predraga Šukovića javnost je i prije nego su stupili na sadašnje funkcije, upoznala na stranicama crne hronike.

„Šuković je bio jedan od rukovodilaca istrage, koja je 2014. godine rezultirala hapšenjem i procesuiranjem sadašnjeg direktora policije Zorana Brđanina, za zloupotrebu službenog položaja. Ispostavilo se – neosnovano. Godinu kasnije, pravosnažnom sudskom odlukom Brđanin je oslobođen optužbi“, pisala je Pobjeda.

Naredne 2015. godine Vijesti su objavile intervju şa Šukovićem u kome on tvrdi da od 2012, sa svojim policijskim timom istražuje nezakonite duvanske poslove tzv. mojkovačkog klana kome, po njegovoj tvrdnji, pripadaju i tadašnji premijer Duško Marković i bivši i budući direktor UP Veseline Veljović (u tom trenutku savjetnik predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića). Marković ga je onda tužio zbog prijetnji koje je, pod pseudonimom boss, iznosio u komentarima na ovdašnjim portalima. Šuković je  osuđen na tri mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana.

Kasnije je ranjen u centru Podgorice. Za to je osumnjičen i uhapšen nekadašnji šef kontraobavještajne službe Vojske Jugoslavije Radovan Aleksić. Optužnica protiv njega do danas nije podignuta.

Jedni kažu da je taj napad dokaz kako je riječ o poštenom i sposobnom policajcu koji smeta kriminalcima. Drugi ukazuju da  ranjavanje Šukovića nije razriješeno ni nakon što je on došao na mjesto šefa Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT-u. Kao što ni pripadnici mojkovačkog duvanskog klana još nijesu procesuirani, osim onih koji su (skupa sa Veljovićem) pali na osnovu materijala dobijenih iz skaj aplikacije.

Prije prošlonedjeljne razmjene afera, Šuković je bio aktuelan zbog zapisa iz plave sveske kojima je pripremao uhapšenog predsjednika opštine Budva Mila Božovića za nastupe u prošlom sazivu Odbora za bezbjednost i odbranu. I opet kontroverze. Dok dio zvaničnika predvođenih ministrom unutrašnjih poslova Danilom Šaranovićem u plavoj svesci „ne vidi ništa inkriminišuće“, drugi tvrde da je Šuković u njoj, poimenice, odao pripadnike partnerskih službi bezbjednosti (navodno CIA) koju su službovali u Crnoj Gori.

Ni Andreju Miloviću nije novina da se pojavljuje u medijima u krajnje neobičnom kontekstu. Nakon što je, kao sekretar Ministarstva pravde, angažovan u Vladi Zdravka Krivokapića i postao član Tužilačkog savjeta, dio medija je objavio pismeno obraćanje iz 2017. godine  kojim iz Advokatske kancelarije Jovović, Mugoša i Vuković obavještavaju Advokatsku komoru da je njihov pripravnik Andrej Milović prekršio Kodeks profesionalne etike advokata.

“Andrej Milović, pripravnik na radu u ovoj advokatskoj kancelariji (kod advokata Vanje Mugoše), direktno je ugrozio interese klijenata naše kancelarije, na način što je u ime i za potrebe suprotne stranke pisao i predavao podneske nadležnom sudu i Poreskoj upravi Crne Gore, koristeći pri tome podatke i činjenice u vezi sa tim sporom koji su mu, kao zaposlenom, bili dostupni”, navodi se u tom dokumentu.

Milović je priznao učinjeno, a tadašnji predsjednika Advokatske komore Crne Gore Zdravko Begović izjavio je portalu Standard da mu advokatska licenca nije oduzeta jer se “izvinio za svoje propuste”. Tako  je ovaj postupak zatvoren.

SDT Vladimir Novović stojički je, tokom prošlonedjeljne sjednice Odbora, istrpio sve ono što su jedan o drugome ispripovijedali Milović i Šuković. Prethodno je izjavio da šef SPO ne može biti smijenjen ili izabran bez njegove saglasnosti, a na sjednici Odbora  je napomenuo kako Šuković „još uvijek“ ima njegovo povjerenje.

Premijer Milojko Spajić kaže da nije pratio sjednicu Odbora na kojoj je njegova afera Do Kwon trebala biti glavna tema. „Loše ponašanje i iznošenje raznih takozvanih operativnih podataka bez dokaza. To priliči muškoj svlačionici iz IVa, IVb… To nije za Vladu, Skupštinu, ozbiljnu državu. Egoistično prepucavanje ne podržavam. Nisam ni sa kim o tome razgovarao”, prilično je precizno Spajić opisao ono što nije vidio.

Na tome ne bi smjelo da se završi. Javnost ima pravo da nagađa da li iza Milovića stoje Spajić i PES, a iza Šukovića URA, koalicija ZBCG, Demokrate ili svi skupa. Pa da pretpostavlja šta je od iznijetog tačno ili netačno.

Premijer i Specijalni državni tužilac nemaju taj luksuz. Oni su dužni da se odrede o statusu svojih bliskih saradnika. Da im pruže jasnu i javnu podršku i preuzmu odgovornost. Ili prekinu saradnju sa njima. I u jednom i u drugom slučaju javnosti se duguje utvrđivanje odgovornosti za one koji su govorili neistinu ili radili nezakonito.

 

Šta je kome tajna

Zakon o parlamentarnom nadzoru u oblasti bezbjednosti i odbrane predviđa (član 6) da su sjednice Odbora za bezbjednost „po pravilu“ zatvorene za javnost, a mogu biti i otvorene, odlukom većine prisutnih članova Odbora, u skladu sa zakonom. „Stavove i zaključke Odbora Skupštini i javnosti iznosi predsjednik Odbora ili član ovlašćen od strane Odbora. Član Odbora može u javnosti iznijeti izdvojeno mišljenje, poštujući pri tome ograničenja, u skladu sa Zakonom“.

U Poslovniku o radu Skupštine nalazimo bitno drugačije definicije. “Rad Skupštine i njenih odbora je javan. Sjednica Skupštine i sjednica odbora zatvorena je za javnost u slučaju kada se razmatra akt ili materijal koji je označen kao ‘državna tajna.’”, propisuje Poslovnik u članu 211.

Nema naznaka da su na prošlonedjeljnoj sjednici Odbora razmatrana bilo kakva dokumenta ili podaci sa naznakom „državna tajna“. Možda su, samo, korišćena saznanja iz istraga koje SDT vodi o jednoj ili drugoj konfrontiranoj strani u ovom sukobu. To su, po pravilima Tužilaštva, tajni podaci.

Nije prvi put da su mediji, pozivajući se na nezvanične izvore, prenosili detalje sa zatvorenih sjednica Odbora. Novina je to što je u ovom slučaju „curenje informacija“ problematizovano do najave podnošenja krivične prijave protiv neidentifikovanih „špijuna“. Uz zahtjev da članovi Odbora dobrovoljno odu na testiranje na poligraf. (tzv. detektor laži). Samo nam još to treba.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STO DANA VLADE: Paf, Milojko

Objavljeno prije

na

Objavio:

Spajić i njegov kabinet dali su dovoljno razloga za oprez  i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može  odvesti crnogorsko društvo na razne strane

 

Nakon sto dana mandata, stiglo je vrijeme za prvo svođenje računa Vlade premijera Milojka Spajića. Za konkretniju ocjenu urađenog ne jagme se ni iz pozicije ni iz opozicije. Dijelom što, svako iz svojih razloga, ne želi da pretjerano hvali ili kudi premijera i njegov tim. Dijelom i zato što se još ne zna šta su stvarni naumi Vlade oko mnogih tema iz nadležnosti izvršne vlasti.

Komotna i za sada, uglavnom, zadovoljna većina u parlamentu; Uspješno riješen problem kontrole i bojkota popisa; Usvojen budžet uz uračunato povećanje minimalnih penzija; Konačno  izabran VDT u punom mandatu; Oživljeni pristupni pregovori sa EU… To je dio onoga čime se premijer i njegovi saradnici mogu pohvaliti. Uz mnogo, mnogo optimističkih najava i obilje  obećanja.

Sve medalje imaju i  drugu stranu.  Vlada još nema program rada za ovu godinu; troši više novca nego što dozvoljavaju budžetski prihodi; Ekonomski program Evropa sad 2 i dalje je tajna ili fikcija; Partijske frakcije unutar izvršne vlasti sve teže prikrivaju međusobnu borbu za kontrolu bezbjednosnog sektora; ZBCG sve glasnije traži rekonstrukciju vlade i imenovanje ministara iz njihovih redova prije (krajnjih) dogovorenih rokova; I dalje varniči na relaciji predsjednik države – predsjednik vlade, odnosno, prvi i drugi čovjek najjače partije u parlamentu; Štrajkove su formalno najavili, ili njima prijete, sindikati prosvjete, javne uprave i pravosuđa, zdravstva i policije; Vlastite zamisli ministri ne provode u najavljenim rokovima, a neki započeti poslovi su zaustavljeni zbog nepoštovanja zakona i propisanih procedura; Mnogo toga odrađuje se u tajnosti (netransparentno)…

Spajićeva Vlada koju, uz premijera, čine tri potpredsjednika, dva potpredsjednika-ministra i 17 ministara iz PES-a, Demokrata, SNP-a, CIVIS-a, Albanskog foruma i Albanske alternative izabrana je pred svitanje, 31. oktobra, uz manjinsku podršku poslanika koalicije ZBCG. Prema postizbornom sporazumu, ministri iz partija Andrije Mandića i Milana Kneževića (četiri + jedan potpredsjednik) ući će u vladu najkasnije prije usvajanja  budžeta za 2025.

Pravdajući se potrebom da vlada bude izabrana što prije, mandatar je odbio da, u skladu sa obavezom koju nalaže Ustav, u parlamentu pročita svoj ekspoze. Takođe zbog žurbe, voljom predsjednika parlamenta Andrije Mandića, sjednica Skupštine nije održana na Cetinju, kao što to propisuje Zakon o Prijestonici, već u Podgorici.

Manje obaviješteni su, tako, ostali bez prilike da shvate kako se u Spajićevom ekspozeu obećano povećanje plata, penzija i zaposlenosti (najavljeni program Evropa sad 2) pominje u samo u jednom pasusu od ukupno 22 stranice teksta. „Ova Vlada ima konkretan cilj koji se odnosi na unapređenje standarda naših građana i to kroz sprovođenje programa Evropa sad 2.0. Navedeni cilj postići ćemo oslobađanjem investicionog potencijala, razvojnim projektima koji će dati zamajac novim poslovnim prilikama, sveobuhvatnom poreskom reformom, oslobađanjem poslodavca dijela troškova rada kao najznačajnijeg fiksnog troška, što će pospješiti otvaranje novih radnih mjesta, kao i eliminisanjem biznis barijera, uz drastično smanjenje sive ekonomije.”

Sto dana kasnije sve je više onih koji sumnjaju da program Evropa sad 2,  barem u pisanom obliku, uopšte postoji. Tim prije što se neka od obećanja, kako vrijeme prolazi, čine sve nerealnija.  Sve su glasnija upozorenja o ogromnim rizicima eventualnog provođenja tog programa po modelu Evropa sad 1 po javne (budžetski prihodi) i lične finansije građana Crne Gore (održivost penzionog sistema).

Možda premijer i njegovi najbliži saradnici, Generalni sekretar Vlade Branko Krvavac i ministar finansija Novica Vuković, u glavi imaju taj program, ali javnost o tome još ništa ne zna. Ne znaju ni poslanici koji bi morali imati odlučujuću riječ, pošto Spajić kaže da program ES2 podrazumijeva usvajanje ili izmjene 50-tak zakona.

Idemo dalje. Istog dana  kada je izabrana, Vlada je donijela  odluku o odlaganju popisa zakazanog za 1. novembar prošle godine. Spajić je u nekoliko narednih dana uspio da izbalansira suprotstavljene zahtjeve zagovornika neodložnog održavanja popisa i njegovog bojkota, pa je on održan bez ozbiljnijih tenzija i primjedbi na terenski rad popisivača.  Današnje stanje u  Crnoj Gori bilo bi mnogo drugačije, gore, da je popis upriličen onako kako je bila naumila Abazovićeva vlada.

Ovih sto dana  iza nas predstavljaju, čini se, period sa najmanje tenzija i manifestovanih podjela u društvu po osnovu vjere i nacije  od usvajanja DPS-ovog Zakona o slobodi vjeroispovijesti u decembru 2019. godine. Vlada i njen predsjednik dali su tome značajan doprinos.

Spajić može biti zadovoljan načinom na koji je tokom pregovora o formiranju vlade i održavanju popisa pacifikovao najveći dio sebi nenaklonjenih kolaicionih partnera (ZBCG, dijelom i Demokrate) ali i iz opozicije. Ona, sa izuzetkom URA, živi u nadi – od BS do DPS – da bi “uskoro” mogla postati dio vladajuće većine. Skupa sa koalicijom ZBCG. Ili umjesto nje.

Spajić je tako tolerisao iskakanja Andrije Mandića iz zakonskih i okvira definisanih koalicionim sporazumom koji se tiču državnosti Crne Gore i poštovanja njenih međunarodnih obaveza i prioriteta (igra sa zastavama u parlamentu, izborni dan u Srbiji u Vučićevom štabu, čestitke i delegacija ZBCG na neustavnom danu RS). “Svim zastavama želim sve najbolje i da svako svoju zastavu zakači – koju god misli da treba”, lakonski je premijer prokomentarisao nezakoito postupanje predsjednika Skupštine. Onda se povrnuo:  “Naravno uz državnu koja je obavezna zakonom”. Na sličan način je previdio sukob ministra odbrane Dragana Krapovića sa njegovim kolegom iz Hrvatske Ivanom Anušićem i otkazivanje dogovorenog sastanka u Tivtu.

Zato je u Briselu, na sastanku sa Generalnim sekretarom NATO-a Jensom Stoltenbergom, saopštio i ono što je moralo zaparati uši pobornicima srpskog sveta, u Beogradu i kod kuće. “U našem dubokom nacionalnom interesu je da održimo mir na Kosovu. Isto važi i za Bosnu i Hercegovinu. Naša nepokolebljiva posvećenost teritorijalnom integritetu Bosne je od najveće važnosti za Crnu Goru”, izjavio je Spajić.

Analitičari primjećuju  kako je aktuelni premijer, za sada, napravio poslovnu  distancu od zvaničnika SPC. Posebno ako se stvari posmatraju u odnosu na njegove prethodnike Dritana Abazovića i Zdravka Krivokapića.

Sindikati su postali najveća opozicija aktuelnoj Vladi. PES je  došao na vlast na talasu obećanja o većim platama i penzijama, kraćem radnom vremenu i punoj zaposlenosti. Poslije sto dana mandata Spajićeve Vlade to su i dalje  obećanja na dugom štapu. Prosvjetni radnici i zaposleni u javnoj upravi i pravosuđu nijesu dobili povišice koje im pripadaju po Granskom kolektivnom ugovoru potpisanom sa prethodnom Vladom, pa najavljuju štrajk. Zapravo, prosvjetari su svoju obustavu rada već i formalno zakazali.

Nezadovoljnih ima i među penzionerima koji nijesu obuhvaćeni selektivnim povećanjem penzija do iznosa od 450 eura. Sve češće i glasnije gunđaju poljoprivrednici i farmeri. Glas privrednika tek treba da čujemo, kada bude jasnije šta tačno podrazumijevaju reforme koje najavljuju iz Vlade. Počev od ograničenja trgovačkih marži na prilično široku paletu životnih potrebština i usluga koju je, istina kao mogućnost o kojoj se razmišlja u kontekstu suzbijanja inflacije, najavio potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Iako Crna Gora nema prostorni plan, krovni strateški dokument razvoja države, Vlada najavljuje ubrzane aktivnosti za pripremu i izgradnju dva autoputa i četiri brze ceste, ukupne vrijednosti “šest do osam milijardi eura”.

“U januaru će biti raspisano šest javnih tendera za izradu idejnih rješenja za sve preostale dionice autoputa Bar – Boljare, za jadransko-jonski autoput, za brze autoceste Bijelo Polje – Pljevlja – Sarajevo, Bar – Ulcinj – Albanija, od obilaznice oko Budve – Luštica – Hrvatska, Andrijevica – Peć”, najavio je premijer krajem prošle godine. Za sada je, kazao je nedavno, napravljen devet od neophodih 45 koraka kako bi sve te ceste bile završene do 2030. godine.

Žurba je, kažu, tolika da će se država odreći pomoći EU za izgradnju dionice autoputa Mateševo – Andrijevica (oko 220 – 240 miliona eura, odnosno, 40 odsto troškova gradnje). To nije mali novac. Javnosti nije prezentovano koliko bi nas usporila EU procedura i kada se planira da, građen o našem trošku, taj dio autoputa bude gotov. Otud brojne spekulacije. Sažeto, sumnjičavi misle da učešće EU u finansiranju dionice eutoputa nije sporno zbog vremena potrebnog da se taj novac dobije, nego zbog obaveze da se, ukoliko se on koristi, autoput ugovara i gradi po EU procedurama i standardima. A to, kažu, možda remeti neke ranije dogovorene aranžmane.        

Problemi sa poštovanjem procedura (razmirice oko novog razrješenja direktora UP Zorana Brđanina, zahtjevi da Skupština većinu vladinih zakona usvaja po skraćenoj procedure bez javne rasprave, kontroverzan pokušaj rušenja lamele c u Podgorici, tajno decembarsko zaduženje veće od 150 miliona, ) pokazali su se kao jedan od većih hendikepa vlade u prvih 100 dana mandata. Uz konstantno prepucavanje Spajića i ministra pravde Andreja Milovića sa čelnicima URA o (ne)zakonitosti rada bivših i sadašnjih čelnika izvršne vlasti,  nedefinisan plan rada i netransparentno (tajno) donošenje odluka…

U u svakom slučaju dovoljno je razloga za  oprez i onda kada izgleda da se stvari kreću u dobrom smjeru. Premijerov paf, paf pristup može nas odvesti na razne strane.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo