Povežite se sa nama

FOKUS

Dva vijeka samoće

Objavljeno prije

na

Njegoš je često pogrešno čitan pa za jubilej dva vijeka od Njegoševog rođenja moramo sagledati Petra II u novom svijetlu, proklamovala je crnogorska vlast na početku ove godine. Godina velikog jubileja je na izmaku a prilika da se Njegoš sagleda mimo dosadašnjih stereotipa je propuštena. Proslava jubileja najvećeg crnogorskog i jednog od najznačajnijih južnoslovenskih pjesnika pokazala je sve podjele i stranputice današnje Crne Gore.

Od Njegoša do vječnosti, Njegoševih dvjesta, Njegoš i ja, Heruvim enigme, Njegoševi aforizmi, Njegoš u pjesmi i anegdoti, naslovi su nekih od manifestacija koje su održane tokom godine. Gotovo sve škole u Crnoj Gori, institucije kulture, muzički, glumački i guslarski festivali, sajmovi knjiga, dali su svoj doprinos velikom jubileju. Zabilježena i dva modna performansa posvećena Njegošu, jedan se zbio u Cetinjskom manastiru, drugi u Nacionalnoj biblioteci.

Vlada je u maju prošle godine formirala Koordinacioni odbor za organizaciju proslave 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Iako na vrijeme formiran, Odbor je uspio da napravi skandalozan propust. Branko Lukovac je ukazao na to da je propuštena prilika da se Njegoševo ime uvrsti u ovogodišnji UNESCO-v Kalendar velikih godišnjica istaknutih ličnosti ili događaja iako je još 2008. traženo da nadležni to urade. ,,Ko je za to odgovoran?”, postavio je pitanje Lukovac, na koje ni on ni javnost nijesu dobili odgovor.

Odbor, kojim predsjedava premijer Đukanović, a u kome su dva njegova savjetnika Milan Roćen i Živko Andrijašević, dva rektora privatnih univerziteta Slobodan Backović i Veselin Vukotić, i dva ministra Slavoljub Stijepović i Sanja Vlahović…, prenula je crkva. Mitropolit Amfilohije je u maju Njegoša proglasio svecem.

U ,,nezvaničnom činu”, dan prije zasjedanja Sabora SPC u Beogradu, Amfilohije je na Cetinju 19. maj ustanovio kao datum praznovanja Njegoša kao sveca, ,,na nivou Mitropolije Crnogorsko-primorske”. Na taj dan mitropolit Amfilohije je obavio ,,svečano liturgijsko unošenje ikone” sa likom Petra Drugog u Cetinjski manastir. Na ikoni je ispisano: Sveti mitropolit Petar Drugi, Lovćenski tajnovidac. Jedan od inicijatora ideje da Njegoš dobije oreol je pjesnik Matija Bećković: ,,Možda je došlo vreme da ga crkva iz sfere parnica i intriga izbavi i premesti u svoj kalendar. I neka se na sva pitanja: ko je, šta je, čiji je, kakav je, zauvek dobije jedan jedini odgovor – Njegoš je svetac”.

Mitropolit Amfilohije je tumačio da Ruska pravoslavna crkva Njegoša već smatra svecem.

Par dana nakon događaja na Cetinju, Sabor SPC u Beogradu je povukao iz procedure inicijativu za kanonizaciju crnogorskog vladike i pjesnika. Iz MCP su kazali da je to trenutna odluka a da će se vidjeti da li će biti drugačije na nekom od narednih Sabora. ,,Dovoljno je pomenuti da je proces kanonizacije despota Stefana Lazarevića trajao od 1908. do 1927. godine”, rekao je protojerej Velibor Džomić.

Ovo je bio povod da se u javnosti pokrene debata o drevnoj temi da li je Njegoš više crnogorski ili više srpski pjesnik. Argumenti poput ovog slikara Dimitrija Popovića – ,,Njegoš je rođen kao pjesnik. Sticajem okolnosti postao je vladika. Status sveca Njegoš je osigurao u literaturi”, ostali su u manjini.

Iz SPC su podsjetili da ne odustaju ni od ideje vraćanja kapele na Lovćen. Mitropolit je početkom maja pisao premijeru i tražio da se „ obnovi Njegoševa zadužbina”u godini jubileja. ,,Ako je nije moguće podići na istom mjestu, onda to valja učiniti u blizini Mauzoleja, kao svjedoka jednog vremena. Obnovili bismo crkvu kakva je bila pre rušenja 1916. godine”, poručio je Amfilohije Đukanoviću.

Mitropolit Amfilohije je u pismu priprijetio da će ako njegov zahtjev ne bude uslišen pokrenuti sudski spor kod kuće i u inostranstvu.

Premijer je sa mauzolejom imao druge namjere. Otvorio ga je drugi put. Centralna svečanost jubileja odžana je 19. oktobra kada je Đukanović presjekao vrpcu na rekonstruisani mauzolej na Lovćenu. Pred brojnim domaćim i inostranim zvanicama besjedio je da je provedrilo više Gore Crne. ,, Naš evropski put je njegoševski”, rekao je Đukanović. Pa zaključio: ,,U mjeri u kojoj Crna Gora ima razloga da bude ponosna na Njegoša da bi Njegoš danas bio ponosan na svoju Crnu Goru.” Podrazumijeva se – posebno na novog gospodara.

Realnost je demantovala premijerove tirade o prevazilaženju podjela baš na Njegošev rođendan. Svečana sjednica Skupštine održana 13. novembra povodom dva vijeka od Njegoševog rođenja, kojoj je pridodata i proslava Dana parlamentarizma, održana je u polupraznoj sali.

Poslanici Demokratskog fronta i SNP-a objasnili su odsustvo optužbom vlasti da zloupotrebljava Njegoša u dnevno političke svrhe.

„Danas nije godišnjica parlamentarizma već 31. oktobra, a proslava je namjerno pomjerena nekoliko dana pred izbore”, rekao je Miodrag Lekić navodeći da zvaničnici Njegoša uvode u blato dnevnih političkih računica.

U svečarskom zanosu u toku izborne kampanje ministar kulture Branislav Mićunović, skupa sa nosiocem DPS liste za Cetinje, gradonačelnikom Aleksandrom Bogrdanovićem, otkrio je Njegoševu bistu u dvorištu Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević.

Poslanički klub Bošnjačke stranke obrazlažući odsustvo ponovio je da uvažava književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela, „ali isto tako znaju da su neke ideje Njegoševog djela bile koncept u ime kojeg su počinjeni zločini nad islamskim stanovništvom u 19. i 20. vijeku”. Prema Đukanoviću i nekažnjenim zločinima počinjenim nad islamskim stanovništvom na kraju dvadesetog vijeka u BS nijesu tako strogi. Pri vlasti su.

O upotrebama i zloupotrebama Njegoša govorio je i istoričar Šerbo Rastoder na naučnom skupu Njegoš pjesnik, filozof, državnik, održanom sredinom novembra na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Rastoder je u referatu istakao da nikada nije problem predstavljao Njegoš pjesnik, već Njegoš koji se pojavljuje u obliku parola i bilborda i sa čijom se slikom ide u ratničke pohode. ,,Ta tema ne samo da nije otvorena već je svaki pokušaj dočekivan sa nipodnoštavanjem i iskrivljavanjem suštine”, kazao je Rastoder.

Adnan Čirgić direktor Instituta za crnogorski jezik ocjenjuje: ,,Ne može se Njegošu spočitavati genocidnost i antiislamizam zbog toga što su dva vijeka nakon njega primitivne i neobrazovane horde počinile genocid recitujući njegove stihove izvađene iz konteksta”.

Prilog ovoj raspravi moglo bi biti podsjećanje da je prvi spomenik Njegošu otkriven 1934. u Trebinju. Bronzani kip, rad akademskog vajara Tome Rosandića, poklonio je svom rodnom gradu Jovan Dučić. Njegošev spomenik u Trebinju, bio je uklonjen 1941. godine, kada su ustaše prvo oštetile a zatim bistu odvalile sa postolja. Angažovanjem tadašnjeg gradonačelnika Trebinja Ilijaz-bega Resulbegovića i drugih uglednih trebinjskih Muslimana, italijanska komanda dozvolila je da se Njegoševa bista smjesti u podrumu opštinske zgrade i na taj način sačuva. Nakon oslobođenja Njegošev je spomenik ponovo postavljen na staro mjesto.

Političku, nacionalnu i crkvenu priču upotpunjivali su tekstovi o Njegošu ljubavniku, njegovoj osvetoljubivosti, zatim o državniku koji je utemeljiteljio Senat, Gvardiju, perjanike, prve škole… Jubileja i godina prođe a o Njegošu kao jednom od najvećih pjesnika evropskog romantizma bi malo riječi.

Od sredine 19. vijeka o Njegošu su pisane knjige, studije, rasprave, članci i kritike, publikovana su njegova pojedinačna i cjelokupna djela. Napisano je preko 150 knjiga i hiljade tekstova o Njegoševom djelu. Nastala je nauka, koja je subjekt za sebe, Njegošologija.

Njegoševa djela se prepričavaju i zloupotrebljavaju, citati se koriste kao narodne izreke. Svejedno, Njegoša koji je sebe nazivao Pustinjak Cetinjski, kroz vrijeme prati samoća, okružena mnoštvom. ,,Možda nema pisca koji ima gore čitaoce od Njegoša”, izjavio je autor Njegoševih tajnih staza Stanko Cerović.

U knjizi P.P. Njegoš, posljednji crnogorski vladajući vladika, štampanoj 1882, Milorad Medaković, sekretar Njegošev i knjaza Danila, opisuje sljedeći događaj: ,,Jednom, došavši vladika s mora na Cetinje, i tek što je uljegao u kuću – posvađaše se Donjokrajci i Bajice; a vladika iztrči sa zasukanijema rukavima, pa potrči ona sila ljudska u sav mah na krčme pa uleće kano ora’ među piliće, te poče razvađati zavađenu i opaku gomilu ljudih, te nekog za glavu, nekog za vrat, nekog za perčin, nekog za ruku, nekog nogama nekog šakama – razbaca ih na sve strane, pa će onda onako umoran reći: ‘Što ste se pomamili, najzadnji skotovi – a evo mi ne date ni da počinem – rđa ve bila’!” Šta bi tek danas rekao,da mu je pogledati.

Njegoš u Andrićgradu

Jubilej 200 godina Njegoševog rođenja proslavljen je i u inostranstvu. Prigodne svečanosti održane su u Moskvi, Kijevu, Pragu, Frankfurtu… I na pariskoj Sorboni u junu je održan dvodnevni međunarodni skup Njegoš u ogledalima vjekova.

Omaž Njegošu u zagrebačkom Muzeju Mimara održala je u aprilu Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske. Svečana akademija povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, u organizaciji Udruženja Crnogoraca Novog Sada, održana je u Novom Sadu 14. decembra.

Završni koncert povodom 200. godišnjice rođenja Petra II Petrovića Njegoša u Srbiji odigraće se 21. decembra na beogradskom Kolarcu. Članovi Odbora za proslavu dva veka od Njegoševog rođenja, koji čine predstavnici Matice srpske, SANU I ANURS, dobili su načelnu podršku patrijarha Irineja, predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za ambicioznu proslavu tokom ove godine. Međutim, sem verbalne nijesu dobili i finansijsku podršku države. Tako je trodnevni međunarodni naučni skup Njegoš u svom i našem dobu, koji je bio planiran da se održi od 6. do 8. novembra u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci, održan znatno skromnije u Kosovskoj Mitrovici. U skladu sa trenutnom srpskom politikom, koju je premijer Srbije Ivica Dačić tokom septembarske posjete Crnoj Gori ovako objasnio: ,,Mislim da svi treba da se ponose Njegošem, a ne da se svađaju… Neka vam ostane Njegoš mi nećemo da vam ga uzmemo. Šta dobijamo time što ćemo da dokažemo da je srpski ili crnogorski?”.

Kad ne može država, može Emir Kusturica, koji za sebe kaže da je uzeo ulogu čuvara srpske kulturne baštine. U Andrićgradu, kraj Višegrada, je 29. novembra, postavljen Njegošev spomenik.

Enigma milenijuma

Čovjek koji se bori protiv laži, iluzija, varljivih nada, nužno završava kao cinik, ili, ako je kukavica, kao solidan službenik koji vrši svoju dužnost u društvu uprkos svemu – tako su ga naučili. Mi znamo za taj psihološki zakon i nikako ne možemo zamisliti da se nekako drukčije čovjek može boriti protiv laži, da rezultat te borbe može biti nešto drugo osim gorčina i cinizam. Ljudi koji vjeruju u bilo kakvu iluziju su slabići, ili pokvarenjaci koji prave karijere u društvu pomažući da se obnavlja sveprisutna laž. I to naše doba zna: da ne može biti trećeg tipa čovjeka, osim ova dva: jakog cinika i bezvrijednog poklonika laži i iluzija. Gdje su onda, u našoj psihi, ta vrata na koja je prošao Njegoš?

Jer on je treći čovjek. Njegova duša se misteriozno rascvjetava u rušenju iluzija i suočavanju sa grozotama svijeta, on je od oba svijeta uzeo najbolje, izbjegao i cinizam i iluzije. Kako? Boriti se tako žestoko protiv laži i iluzija, umom i udovima danonoćno ispaštati u toj borbi i zaista doseći gvozdeni pogled onoga koji gleda ne trepćući zlu u oči – ali nikad ne dodirnuti cinizam, ili malodušnost, već u takvom rasturanju lažne ,,realnosti” osvojiti neposrednost istine, sigurnost tajnog prisustva koje iskupljuje ovaj život i ovaj svijet? Kuda je prošao do ovakvog prosvjetljenja čovjek koji se zavaravao manje nego ijedan stvaralac u istoriji, koji je Gospodar društva koje je u borbi protiv iluzije našlo razlog vječnog rata ,,do istrage vaše, ali naše”? On je dokaz da veličestvo života jeste moguće, ali kako?

Stanko Cerović
(Iz knjige Njegoševe tajne staze)

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Nestala Njegoševa Crna Gora

Jubileji su, po pravilu, politička vašarišta, pa ni Njegošev jubilej nije izuzetak. Njegoševo književno djelo je glavni sastojak opojnog nacionalnog i nacionalističkog napitka, koji već duže od jednog vijeka proizvodi južnoslovenska fabrika mitova. To djelo je služilo konstrukciji nekoliko nacionalnih (crnogorskog i srpskog) kao i supranacionalnog (jugoslovenskog) identiteta. Danas ono služi za samopotvrđivanje nacionalnih identiteta, ali i za neumjesnu političku manipulaciju literaturom i istorijom.

Napori da se Njegoš beatifikuje, oblati kao genocidni pjesnik, ili da se ovjekovječi još jednim predizbornim spomenikom i rođendanom kao državnim praznikom, kao i groteskni napor da se Gorski Vijenac prilagodi novoustoličenom crnogorskom jeziku, su primjeri takve manipulacije. Svako iz svojeg nacional-političkog rova, Njegošem jednako manipulišu i oni koji ga kritikuju, i oni koji ga brane, ali i oni koji demonstrativno odbijaju da se odrede prema njegovom književnom djelu.

Odavno nestala Crna Gora o kojoj je Njegoš pisao je imala malo zajedničkog sa Crnom Gorom njegovog vremena, a nema ništa zajedničko sa savremenom Crnom Gorom. Povlačenje linija kontinuiteta i konstruisanje odnosa kauzaliteta koji premošćavaju vjekove između ovih istorijskih perioda predstavlja samo i jedino političku manipulaciju.

Istovremeno, potpuno se slažem sa Andrjuom Vahtelom u tome da se ne može osporiti problematičnost teksta (Gorski Vijenac) koji govori o apsolutnoj nemogućnosti pripadnika iste lingvističke grupe koji praktikuju različite religije, da žive zajedno bez brutalnog konflikta.

Čini se da niko ne želi (ili ne umije?) da čita poeziju pisanu u 19 vijeku, i da tu poetiku analizira u kontekstu vremena u kojem je nastajala. Izgleda da nije politički isplativo analizirati Gorski Vijenac kao poeziju koja preispituje koncepte kao što su misao i akcija, moralnost i pravednost, religioznost i ljudska priroda. Nije isplativo analizirati Gorski Vijenac kao poemu o Novom Početku. Nije isplativo analizirati ovaj spjev kao poeziju autora koji konstantno dekonstruiše i preispituje svijet u kojem živi. Nije isplativo analizirati multidimenzionalnost Njegoševog literarnog opusa, jer se tada neminovno izlazi iz okvira nacionalne literature u sfere koje su neuporedivo šire od uskih margina crnogorskog i regionalnog političkog i kulturnog prostora. Mislim da bi mladim generacijama ove, i mnoge druge neisplativosti, trebale biti polazne tačke u analizi poetike 19 vijeka, koja uključuje Njegošev opus.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SVE NAŠE SLIJEPE ULICE: Ruka ruku mije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Treba li da začudi što, makar sporadična, najava moguće koalicije ,,kriminalaca” i ,,kleronacionalista” nije upalila alarme u ovom društvu. Više ne. I za to je najzaslužniji premijer Dritan Abazović, koji je od tasa na vagi i istorijske šanse postao riječ bez političke težine

 

Propao je još jedan plan za razrješenje političke krize. ,,Rekao sam da će vlada biti ozbiljna ili je neće biti. Neće je biti”, saopštio je Miodrag Lekić. Nepunih šest dana nakon što mu je, odlukom parlamentarne većine (mnogi smatraju – neustavnom), povjeren mandat za sastav 44. Vlade. Idemo dalje, makar i ne znali đe put vodi.

Takav rasplet naslućivao se od početka lanjskog septembra, kada su koalicije okupljene oko DF-a, Demokrata i GP URA navodno obnovile većinu od 30. avgusta  ,,Postoji parlamentarna većina koja će za rezultat imati novu vladu”, najavljivao je lider DF Andrija Mandić nakon sastanka na kome je potpisan Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020.godine.

Slijedili su mukotrpni pregovori o podjeli ministarskih mjesta pa zaplet sa  čudnim zakašnjelim potpisima podrške koalicije Crno na bijelo koji je predsjedniku Milu Đukanoviću dao izgovor da Lekiću jesenas ne povjeri mandat za sastav Vlade. Četiri mjeseca kasnije, umjesto nove Vlade, stari-novi saveznici ponudili su još jednu potragu za krivcem.

,,Kolege iz URA-e, SNP-a i CIVIS-a saopštili su nam da nisu spremni da sa nama zakažu Skupštinu na kojoj bi se birala Vlada i novi predsjednik parlameta”, saopštio je Mandić. ,,Konstatujemo da nismo uspjeli da uradimo ono što smo počeli 1. septembra”. Milan Knežević je pokušao da tumači razloge zbog kojih su partije članice aktuelne Vlade (ona je ,,odlazeća” već bezmalo pola godine) odbile dogovor: ,,Izražavam sumnju da je neko ko je odbio deset resora a nema cenzus – ili uzeo pare, ili je ucijenjen od nekih krivičnih gonjenja, snimaka, šverca cigareta, droga…”.

SNP i URA  su odgovorile  saopštenjima u kojima navode da oni nijesu protiv formiranja Lekićeve vlade, ali ne žele da se to radi na brzinu, bez dogovorenih prinicipa i usaglašenih personalnih rješenja. ,,Neka nam neko kaže gdje je i kad napravljena neka vlada, a da prije toga nije pripremljen i potpisan koalicioni sporazum”, zapitali su se iz SNP-a (prethodna 42. Vlada Crne Gore – odgovor Monitora). Iz GP URA su saopštili kako su tražili da prije zakazivanja sjednice parlalmenta saznaju ,,ko su kandidati za ministre i ko je kandidat za predsjednika Skupštine”. Oni koalicione sporazume nijesu pominjali, makar da ne bi objašnjavali onu prevaru sa Vladinim glasanjem o Temeljnom ugovoru (13 je veće od 15).

I jedni i drugi su, kažu, spremni za nastavak pregovora iako ih ,,čudi brzina” kojom se pristupilo tom poslu. „Kakva je to muka, pa Vlada mora da se formira do 19. januara“, javno su se zapitali iz SNP-a. Umjesto odgovora, koalicioni partneri su ih počastili novim optužbama. Tako smo od Milana Kneževića čuli da su ,,najmanje trojica” lidera parlamentarne većine bili kod američke ambasadorke u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke koja je od njih ,,tražila da ne budu dio vlade Miodraga Lekića”. Jedan od lidera DF-a nije precizirao ko su ta najmanje trojica. Ko vjeruje, ko ne vjeruje – priča je otišla, kao sastavni dio već zahuktale predizborne kampanje.

Tek što je propao sastanak o formirnju Lekićeve vlade, Andrija Mandić je pred novinare izašao sa jasnom idejom: ,,Mislimo da predsjednica parlamenta Danijela Đurović i predsjednik države Đukanović treba u najskorije vrijeme da naprave dogovor da istog dana budu raspisani predsjednički i parlamentarni izbori. To je racionalno”.

Koji sat kasnije sa tim se, makar javno i načelno, složio i DPS. U saopštenju sa sjednice Glavnog odbora te partije (predsjedavao Milo Đukanović) stoji kako je  skraćenje mandata Skupštini i organizacija vanrednih parlamentarnih izbora ,,jedini demokratski izlaz iz dugotrajuće političke krize i jedini način da Crna Gora dobije odgovornu, stabilnu i evropsku vladu, kao preduslov za povratak na evropski put”.

U priču se uključio i mitropolit SPC-a Joanikije Mićović. ,,Vjernici kao punopravni i odgovorni građani ove zemlje treba da izađu na predstojeće izbore, kada god oni bili, i da slobodno po svojoj savjesti glasaju za koga hoće. Tako će najlakše izazvati dugo očekivane promjene na bolje u ovoj državi i doprinijeti napretku svoje djece”, poručio je Joanikije u svojoj Božićnoj poslanici. Time je, valjda, stavljena tačka na pobjedničku koaliciju koja je, ne valja zaboraviti, ustoličena u Manastiru Ostrog, pod patronatom tadašnjih čelnika MCP-a.  Ovozemaljska misija SPC-a u Crnoj Gori nije završena. Zapravo, nedavni pohodi ovdašnjih vlastodržaca sa državnog i lokalnog novoa u BiH i Srbiju ukazuju kako ona dobija na zamahu. Samo valja prerasporediti pješake.

Konačno je i mandatar Lekić preporučio izbore kao najbolje rješenje. Ukazujući, da trenutno nema uslova za njihovo regularno održavanje, pošto je Ustavni sud i dalje bez kvoruma i van funkcije. Isto važi i za predstojeće predsjedničke izbore pa se, ipak, čini kako je parlamentarna većina odlučna da oni budu raspisani već 19. januara (2. april se pominje kao mogući termin njihovog održavanja).

O posljedicama takve odluke nije nužno nagađati. Dovoljno se sjetiti da u Podgorici i Pljevljima, tri mjeseca nakon održavanja lokalnih izbora, još nije došlo do primopredaje vlasti pošto izborni proces formalno nije okončan.  Neće ni biti  bez Ustavnog suda. Glasanje za lokalni parlament u Šavniku nije ni završeno, jer se izvršna vlast, skupa sa pravosuđem, pokazala nesposobnom da spriječi (pred)izborne zloupotrebe u organizaciji dvije najjače političke grupacije na nivou države – DPS i DF.

Rok za prijevu kandidata za popunu upražnjenih mjesta u Ustavnom sudu tek je istekao. Više od 20 kandidata sada ulazi u skupštinsku proceduru pod uslovom da se postigne kompromis koji omogućava da dovoljan broj kandidata dobije podršku 54 poslanika, Ustavnu sud može oživjeti do kraja januara. Bude li se išlo na drugi krug glasanja i manju podršku (49 poslanika) onda od funkcionalnog Ustavnog suda nema ništa prije kraja februara ili početka marta. S tim što u igri više nije izbor samo jednog sudije, pošto će već u februaru Ustavni sud, po sili zakona, ostati i bez petog sudije (od njih sedam).

Nema naznaka da parlamentarne partije ulažu i minimum napora da prevaziđu problem kome su kumovale. Množe  se razlozi zbog kojih se, makar nekima od aktuelnih parlamentarnih partija, ne žuri sa iznalaženje kompromisa. Uz zajednički zazor od mogućeg neuspijeha na prijevremenim izborima, pošto se politička konkurencija u međuvremenu zaoštrila, pojavom Evrope sad ali i drugih pokreta/partije koje računaju na učešće u podjeli mandata.

Tako Glavni odbor DPS-a, uz priču o vanrednim izborima, servira i ocjenu ,,da je institucionalno djelovanje izgubilo smisao, s obzirom na to da se parlamentarna većina opredijelila za neustavno djelovanje i da ne odustaje od namjere sprovođenja ustavnog puča…”. Pošto bez DPS-a i partnera nije moguće odblokirati Ustavni sud, to bi se moglo pročitati i kao najava da put do stvaranja preduslova za vanredne parlamentarne izbore možda i neće biti kratak i jednostavan. Dok bi se predsjednički izbori mogli održati po obrascu lokalnih, gdje poraženi ne mora prihvatiti izborni poraz. Alternativa je i njihovo odlaganje.

,,U situaciji u kojoj je ustavni poredak u potpunosti urušen, odlučni smo da ne pružamo legitimitet takvim institucijama sistema i da podržimo svaki vid mirnog vaninstitucionalnog djelovanja”, poručeno je sa sjednice GO DPS-a. Bez riječi o vlastitom doprinosu ovom stanju. I ideji kako bi se urušeni ustavni poredak mogao povratiti u normalu, osim kroz institucije sistema. One koje su još  makar formalno, u funnkciji.

I do sada smo uočili da DF i DPS mogu uspješno sarađivati žestoko se napadjući. Postupci poput beogradskog hodočašća DF-ovih gradonačelnika i (ne)očekivano oštre reakcije aktuelne opozicije u crnogorskom parlamentu sastavni su dio predizborne kampanje. Sa jasnom željom da se njen fokus preusmjeri sa pitanja standarda i EU integracija na teme rata, vjere, nacije – gdje su karte odavno podijeljene i nema prostora za bilo kakva iznenađenja ili nove aktere.

Sada, ipak, stižu nagovještji novih vremena. Milan Knežević je dobio čast i obavezu da najavi moguću formalnu  saradnju DF-a i DPS.a. Za početak bez Đukanovića, ,,ako se (na čelu DPS – primjedba Monitora) pojave drugi ljudi poslije izbora”. Kad prođe prvi talas nevjerice valja promisliti: može li do juče nemoguće postati stvarnost čak i u slučaju da Đukanović zadrži svoje partijske (i državne?) funkcije. Jer, što bi u DF-u rekli, volja naroda je neprikosnovena. ,,Tim prije”, najavljuje Knežević, ,,što DPS i DF u ovom trenutku imaju dvije trećine”. Eto, makar deblokada Ustavnog suda ne bi bila problem.

Treba li da začudi što, makar sporadična, najave moguče koalicije ,,kriminalaca” i ,,kleronacionalista” nije upalila alarme u ovom društvu. Više ne. Za to je najzaslužniji premijer aktuelne, odlazeće, tehničke, manjinske… Vlade Dritan Abazović.

On i njegova URA su prije nešto više od dvije godine bili tas na vagi. Abazović je dobio priliku da započne istorijski proces izlaska Crne Gore iz okova  tridesetogodišnje vladavine DPS- a. Naravno to uključuje suočavanje sa učincima poltike jedinstvenog DPS –a.  Podrške izvana nije manjkalo. Naprotiv. DPS je prinuđen da prizna poraz a DF da podrži Vu kojoj ne učestvuje. I koja promoviše njemu suštinski suprotnu politiku: NATO, EU, Rusija, Kosovo…

Abazović je u startu, ulaskom u izvršnu vlast srušio model tzv. ekspertske vlade i najavio nastavak politike privilegovanih izuzetaka. Umjesto razgradnje sistema DPS vladavine. Onda je srušio  tu vladu i stavio se na čelo manjinske, umjesto da traži mogućnost osnivanja koncentracione vlade koja bi se posvetila smirivanju  tenzija  i stvaranju instititucionalnih pretpostavki za fer izbore. Potom je izigravajući dogovore sa (najjačim) partnerima proizveo da i ona izgubi povjerenje u parlamentu. Tako su, za godinu I po, potrošena dva modela za izlazak Crne Gore iz pat pozicije u kojoj su je držali DPS i DF (kao personifikacije politike podjela i isključivosti). Abazović je postao teg o vratu građanske/pristojne Crne Gore, preuzimajući najgore od oba ponuđena modela.

Onda je krenula očajnička borba za opstanak na vlasti. Uz punu svijest o tome da je šansa za promjene potrošena. Teško da će Dritan Abazović ikada dobiti ovakvu priliku.Važnije je međutim –  hoće li je dobiti Crna Gora?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo