Povežite se sa nama

FOKUS

Dva vijeka samoće

Objavljeno prije

na

Njegoš je često pogrešno čitan pa za jubilej dva vijeka od Njegoševog rođenja moramo sagledati Petra II u novom svijetlu, proklamovala je crnogorska vlast na početku ove godine. Godina velikog jubileja je na izmaku a prilika da se Njegoš sagleda mimo dosadašnjih stereotipa je propuštena. Proslava jubileja najvećeg crnogorskog i jednog od najznačajnijih južnoslovenskih pjesnika pokazala je sve podjele i stranputice današnje Crne Gore.

Od Njegoša do vječnosti, Njegoševih dvjesta, Njegoš i ja, Heruvim enigme, Njegoševi aforizmi, Njegoš u pjesmi i anegdoti, naslovi su nekih od manifestacija koje su održane tokom godine. Gotovo sve škole u Crnoj Gori, institucije kulture, muzički, glumački i guslarski festivali, sajmovi knjiga, dali su svoj doprinos velikom jubileju. Zabilježena i dva modna performansa posvećena Njegošu, jedan se zbio u Cetinjskom manastiru, drugi u Nacionalnoj biblioteci.

Vlada je u maju prošle godine formirala Koordinacioni odbor za organizaciju proslave 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Iako na vrijeme formiran, Odbor je uspio da napravi skandalozan propust. Branko Lukovac je ukazao na to da je propuštena prilika da se Njegoševo ime uvrsti u ovogodišnji UNESCO-v Kalendar velikih godišnjica istaknutih ličnosti ili događaja iako je još 2008. traženo da nadležni to urade. ,,Ko je za to odgovoran?”, postavio je pitanje Lukovac, na koje ni on ni javnost nijesu dobili odgovor.

Odbor, kojim predsjedava premijer Đukanović, a u kome su dva njegova savjetnika Milan Roćen i Živko Andrijašević, dva rektora privatnih univerziteta Slobodan Backović i Veselin Vukotić, i dva ministra Slavoljub Stijepović i Sanja Vlahović…, prenula je crkva. Mitropolit Amfilohije je u maju Njegoša proglasio svecem.

U ,,nezvaničnom činu”, dan prije zasjedanja Sabora SPC u Beogradu, Amfilohije je na Cetinju 19. maj ustanovio kao datum praznovanja Njegoša kao sveca, ,,na nivou Mitropolije Crnogorsko-primorske”. Na taj dan mitropolit Amfilohije je obavio ,,svečano liturgijsko unošenje ikone” sa likom Petra Drugog u Cetinjski manastir. Na ikoni je ispisano: Sveti mitropolit Petar Drugi, Lovćenski tajnovidac. Jedan od inicijatora ideje da Njegoš dobije oreol je pjesnik Matija Bećković: ,,Možda je došlo vreme da ga crkva iz sfere parnica i intriga izbavi i premesti u svoj kalendar. I neka se na sva pitanja: ko je, šta je, čiji je, kakav je, zauvek dobije jedan jedini odgovor – Njegoš je svetac”.

Mitropolit Amfilohije je tumačio da Ruska pravoslavna crkva Njegoša već smatra svecem.

Par dana nakon događaja na Cetinju, Sabor SPC u Beogradu je povukao iz procedure inicijativu za kanonizaciju crnogorskog vladike i pjesnika. Iz MCP su kazali da je to trenutna odluka a da će se vidjeti da li će biti drugačije na nekom od narednih Sabora. ,,Dovoljno je pomenuti da je proces kanonizacije despota Stefana Lazarevića trajao od 1908. do 1927. godine”, rekao je protojerej Velibor Džomić.

Ovo je bio povod da se u javnosti pokrene debata o drevnoj temi da li je Njegoš više crnogorski ili više srpski pjesnik. Argumenti poput ovog slikara Dimitrija Popovića – ,,Njegoš je rođen kao pjesnik. Sticajem okolnosti postao je vladika. Status sveca Njegoš je osigurao u literaturi”, ostali su u manjini.

Iz SPC su podsjetili da ne odustaju ni od ideje vraćanja kapele na Lovćen. Mitropolit je početkom maja pisao premijeru i tražio da se „ obnovi Njegoševa zadužbina”u godini jubileja. ,,Ako je nije moguće podići na istom mjestu, onda to valja učiniti u blizini Mauzoleja, kao svjedoka jednog vremena. Obnovili bismo crkvu kakva je bila pre rušenja 1916. godine”, poručio je Amfilohije Đukanoviću.

Mitropolit Amfilohije je u pismu priprijetio da će ako njegov zahtjev ne bude uslišen pokrenuti sudski spor kod kuće i u inostranstvu.

Premijer je sa mauzolejom imao druge namjere. Otvorio ga je drugi put. Centralna svečanost jubileja odžana je 19. oktobra kada je Đukanović presjekao vrpcu na rekonstruisani mauzolej na Lovćenu. Pred brojnim domaćim i inostranim zvanicama besjedio je da je provedrilo više Gore Crne. ,, Naš evropski put je njegoševski”, rekao je Đukanović. Pa zaključio: ,,U mjeri u kojoj Crna Gora ima razloga da bude ponosna na Njegoša da bi Njegoš danas bio ponosan na svoju Crnu Goru.” Podrazumijeva se – posebno na novog gospodara.

Realnost je demantovala premijerove tirade o prevazilaženju podjela baš na Njegošev rođendan. Svečana sjednica Skupštine održana 13. novembra povodom dva vijeka od Njegoševog rođenja, kojoj je pridodata i proslava Dana parlamentarizma, održana je u polupraznoj sali.

Poslanici Demokratskog fronta i SNP-a objasnili su odsustvo optužbom vlasti da zloupotrebljava Njegoša u dnevno političke svrhe.

„Danas nije godišnjica parlamentarizma već 31. oktobra, a proslava je namjerno pomjerena nekoliko dana pred izbore”, rekao je Miodrag Lekić navodeći da zvaničnici Njegoša uvode u blato dnevnih političkih računica.

U svečarskom zanosu u toku izborne kampanje ministar kulture Branislav Mićunović, skupa sa nosiocem DPS liste za Cetinje, gradonačelnikom Aleksandrom Bogrdanovićem, otkrio je Njegoševu bistu u dvorištu Nacionalne biblioteke Đurđe Crnojević.

Poslanički klub Bošnjačke stranke obrazlažući odsustvo ponovio je da uvažava književnu dimenziju i značaj Njegoševog djela, „ali isto tako znaju da su neke ideje Njegoševog djela bile koncept u ime kojeg su počinjeni zločini nad islamskim stanovništvom u 19. i 20. vijeku”. Prema Đukanoviću i nekažnjenim zločinima počinjenim nad islamskim stanovništvom na kraju dvadesetog vijeka u BS nijesu tako strogi. Pri vlasti su.

O upotrebama i zloupotrebama Njegoša govorio je i istoričar Šerbo Rastoder na naučnom skupu Njegoš pjesnik, filozof, državnik, održanom sredinom novembra na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Rastoder je u referatu istakao da nikada nije problem predstavljao Njegoš pjesnik, već Njegoš koji se pojavljuje u obliku parola i bilborda i sa čijom se slikom ide u ratničke pohode. ,,Ta tema ne samo da nije otvorena već je svaki pokušaj dočekivan sa nipodnoštavanjem i iskrivljavanjem suštine”, kazao je Rastoder.

Adnan Čirgić direktor Instituta za crnogorski jezik ocjenjuje: ,,Ne može se Njegošu spočitavati genocidnost i antiislamizam zbog toga što su dva vijeka nakon njega primitivne i neobrazovane horde počinile genocid recitujući njegove stihove izvađene iz konteksta”.

Prilog ovoj raspravi moglo bi biti podsjećanje da je prvi spomenik Njegošu otkriven 1934. u Trebinju. Bronzani kip, rad akademskog vajara Tome Rosandića, poklonio je svom rodnom gradu Jovan Dučić. Njegošev spomenik u Trebinju, bio je uklonjen 1941. godine, kada su ustaše prvo oštetile a zatim bistu odvalile sa postolja. Angažovanjem tadašnjeg gradonačelnika Trebinja Ilijaz-bega Resulbegovića i drugih uglednih trebinjskih Muslimana, italijanska komanda dozvolila je da se Njegoševa bista smjesti u podrumu opštinske zgrade i na taj način sačuva. Nakon oslobođenja Njegošev je spomenik ponovo postavljen na staro mjesto.

Političku, nacionalnu i crkvenu priču upotpunjivali su tekstovi o Njegošu ljubavniku, njegovoj osvetoljubivosti, zatim o državniku koji je utemeljiteljio Senat, Gvardiju, perjanike, prve škole… Jubileja i godina prođe a o Njegošu kao jednom od najvećih pjesnika evropskog romantizma bi malo riječi.

Od sredine 19. vijeka o Njegošu su pisane knjige, studije, rasprave, članci i kritike, publikovana su njegova pojedinačna i cjelokupna djela. Napisano je preko 150 knjiga i hiljade tekstova o Njegoševom djelu. Nastala je nauka, koja je subjekt za sebe, Njegošologija.

Njegoševa djela se prepričavaju i zloupotrebljavaju, citati se koriste kao narodne izreke. Svejedno, Njegoša koji je sebe nazivao Pustinjak Cetinjski, kroz vrijeme prati samoća, okružena mnoštvom. ,,Možda nema pisca koji ima gore čitaoce od Njegoša”, izjavio je autor Njegoševih tajnih staza Stanko Cerović.

U knjizi P.P. Njegoš, posljednji crnogorski vladajući vladika, štampanoj 1882, Milorad Medaković, sekretar Njegošev i knjaza Danila, opisuje sljedeći događaj: ,,Jednom, došavši vladika s mora na Cetinje, i tek što je uljegao u kuću – posvađaše se Donjokrajci i Bajice; a vladika iztrči sa zasukanijema rukavima, pa potrči ona sila ljudska u sav mah na krčme pa uleće kano ora’ među piliće, te poče razvađati zavađenu i opaku gomilu ljudih, te nekog za glavu, nekog za vrat, nekog za perčin, nekog za ruku, nekog nogama nekog šakama – razbaca ih na sve strane, pa će onda onako umoran reći: ‘Što ste se pomamili, najzadnji skotovi – a evo mi ne date ni da počinem – rđa ve bila’!” Šta bi tek danas rekao,da mu je pogledati.

Njegoš u Andrićgradu

Jubilej 200 godina Njegoševog rođenja proslavljen je i u inostranstvu. Prigodne svečanosti održane su u Moskvi, Kijevu, Pragu, Frankfurtu… I na pariskoj Sorboni u junu je održan dvodnevni međunarodni skup Njegoš u ogledalima vjekova.

Omaž Njegošu u zagrebačkom Muzeju Mimara održala je u aprilu Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske. Svečana akademija povodom 200 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša, u organizaciji Udruženja Crnogoraca Novog Sada, održana je u Novom Sadu 14. decembra.

Završni koncert povodom 200. godišnjice rođenja Petra II Petrovića Njegoša u Srbiji odigraće se 21. decembra na beogradskom Kolarcu. Članovi Odbora za proslavu dva veka od Njegoševog rođenja, koji čine predstavnici Matice srpske, SANU I ANURS, dobili su načelnu podršku patrijarha Irineja, predsjednika Srbije Tomislava Nikolića i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika za ambicioznu proslavu tokom ove godine. Međutim, sem verbalne nijesu dobili i finansijsku podršku države. Tako je trodnevni međunarodni naučni skup Njegoš u svom i našem dobu, koji je bio planiran da se održi od 6. do 8. novembra u Beogradu, Novom Sadu i Banjaluci, održan znatno skromnije u Kosovskoj Mitrovici. U skladu sa trenutnom srpskom politikom, koju je premijer Srbije Ivica Dačić tokom septembarske posjete Crnoj Gori ovako objasnio: ,,Mislim da svi treba da se ponose Njegošem, a ne da se svađaju… Neka vam ostane Njegoš mi nećemo da vam ga uzmemo. Šta dobijamo time što ćemo da dokažemo da je srpski ili crnogorski?”.

Kad ne može država, može Emir Kusturica, koji za sebe kaže da je uzeo ulogu čuvara srpske kulturne baštine. U Andrićgradu, kraj Višegrada, je 29. novembra, postavljen Njegošev spomenik.

Enigma milenijuma

Čovjek koji se bori protiv laži, iluzija, varljivih nada, nužno završava kao cinik, ili, ako je kukavica, kao solidan službenik koji vrši svoju dužnost u društvu uprkos svemu – tako su ga naučili. Mi znamo za taj psihološki zakon i nikako ne možemo zamisliti da se nekako drukčije čovjek može boriti protiv laži, da rezultat te borbe može biti nešto drugo osim gorčina i cinizam. Ljudi koji vjeruju u bilo kakvu iluziju su slabići, ili pokvarenjaci koji prave karijere u društvu pomažući da se obnavlja sveprisutna laž. I to naše doba zna: da ne može biti trećeg tipa čovjeka, osim ova dva: jakog cinika i bezvrijednog poklonika laži i iluzija. Gdje su onda, u našoj psihi, ta vrata na koja je prošao Njegoš?

Jer on je treći čovjek. Njegova duša se misteriozno rascvjetava u rušenju iluzija i suočavanju sa grozotama svijeta, on je od oba svijeta uzeo najbolje, izbjegao i cinizam i iluzije. Kako? Boriti se tako žestoko protiv laži i iluzija, umom i udovima danonoćno ispaštati u toj borbi i zaista doseći gvozdeni pogled onoga koji gleda ne trepćući zlu u oči – ali nikad ne dodirnuti cinizam, ili malodušnost, već u takvom rasturanju lažne ,,realnosti” osvojiti neposrednost istine, sigurnost tajnog prisustva koje iskupljuje ovaj život i ovaj svijet? Kuda je prošao do ovakvog prosvjetljenja čovjek koji se zavaravao manje nego ijedan stvaralac u istoriji, koji je Gospodar društva koje je u borbi protiv iluzije našlo razlog vječnog rata ,,do istrage vaše, ali naše”? On je dokaz da veličestvo života jeste moguće, ali kako?

Stanko Cerović
(Iz knjige Njegoševe tajne staze)

SRĐA PAVLOVIĆ, PROFESOR NA UNIVERZITETU ALBERTE, KANADA: Nestala Njegoševa Crna Gora

Jubileji su, po pravilu, politička vašarišta, pa ni Njegošev jubilej nije izuzetak. Njegoševo književno djelo je glavni sastojak opojnog nacionalnog i nacionalističkog napitka, koji već duže od jednog vijeka proizvodi južnoslovenska fabrika mitova. To djelo je služilo konstrukciji nekoliko nacionalnih (crnogorskog i srpskog) kao i supranacionalnog (jugoslovenskog) identiteta. Danas ono služi za samopotvrđivanje nacionalnih identiteta, ali i za neumjesnu političku manipulaciju literaturom i istorijom.

Napori da se Njegoš beatifikuje, oblati kao genocidni pjesnik, ili da se ovjekovječi još jednim predizbornim spomenikom i rođendanom kao državnim praznikom, kao i groteskni napor da se Gorski Vijenac prilagodi novoustoličenom crnogorskom jeziku, su primjeri takve manipulacije. Svako iz svojeg nacional-političkog rova, Njegošem jednako manipulišu i oni koji ga kritikuju, i oni koji ga brane, ali i oni koji demonstrativno odbijaju da se odrede prema njegovom književnom djelu.

Odavno nestala Crna Gora o kojoj je Njegoš pisao je imala malo zajedničkog sa Crnom Gorom njegovog vremena, a nema ništa zajedničko sa savremenom Crnom Gorom. Povlačenje linija kontinuiteta i konstruisanje odnosa kauzaliteta koji premošćavaju vjekove između ovih istorijskih perioda predstavlja samo i jedino političku manipulaciju.

Istovremeno, potpuno se slažem sa Andrjuom Vahtelom u tome da se ne može osporiti problematičnost teksta (Gorski Vijenac) koji govori o apsolutnoj nemogućnosti pripadnika iste lingvističke grupe koji praktikuju različite religije, da žive zajedno bez brutalnog konflikta.

Čini se da niko ne želi (ili ne umije?) da čita poeziju pisanu u 19 vijeku, i da tu poetiku analizira u kontekstu vremena u kojem je nastajala. Izgleda da nije politički isplativo analizirati Gorski Vijenac kao poeziju koja preispituje koncepte kao što su misao i akcija, moralnost i pravednost, religioznost i ljudska priroda. Nije isplativo analizirati Gorski Vijenac kao poemu o Novom Početku. Nije isplativo analizirati ovaj spjev kao poeziju autora koji konstantno dekonstruiše i preispituje svijet u kojem živi. Nije isplativo analizirati multidimenzionalnost Njegoševog literarnog opusa, jer se tada neminovno izlazi iz okvira nacionalne literature u sfere koje su neuporedivo šire od uskih margina crnogorskog i regionalnog političkog i kulturnog prostora. Mislim da bi mladim generacijama ove, i mnoge druge neisplativosti, trebale biti polazne tačke u analizi poetike 19 vijeka, koja uključuje Njegošev opus.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

EUROPOL, SNIMCI I KOVERTE: Šta bi s njima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon odlaska DPS-a sa vlasti u avgustu 2020, a posebno nakon odlaska specijalnog tužioca Milivoja Katnića, očekivalo se da će se otvoriti stare ili pokrenuti nove istrage o zloupotrebama koje su tokom tri decenije vladavine vodile do Đukanovića i njegove porodice. Za sada –  ništa.  Zalud Telekom, Snimak Koverta, Limenka, Pandorini papiri… A ni Europol  evo ništa ne dojavljuje

 

Đukanović ne strepi, kazao je ove sedmice na Cetinju, da bi se mogao naći na udaru državnog tužilaštva.

,,Ne, zato što radim svoj posao u skladu sa Ustavom i zakonom”, kazao je s podignutom obrvom. Pa još ozbiljnijim glasom dodao da niko, pa i najzlonamjerniji, neće uspjeti da pronađu ništa što je uradio na štetu države i protivno zakonu.

Kao da to nije isti onaj Đukanović čije se ime dovodi u vezu sa brojnim aferama o zloupotrebi moći, u svjetskim medijima poznat kao crnogorski premijer koji je u politiku ušao u džemperu, a deceniju kasnije postao jedan od najbogatijih ljudi svijeta, sa imovinom koju je daleke 2011, Forbs procijenio na 167 miliona eura.

Da to objasni, kako je u politku ušao u džemperu a iz nje će izaći kao najbogatiji predsjednik najsiromašnije evropske zemlje, pripitao ga je ove sedmice na Cetinju novinar francuskog Le Monda. Đukanović je u svom maniru odgovorio: ,,Sve je to repertoar medijskog orgijanja u Crnoj Gori sa ciljem da se promijeni vlast koju sam personifikao i takođe pokušaj da se iz parapolitičkih centara ostvari suštinski politički uticaj”.

Trućanje je pričati o nevinosti koju procjenjuje Specijalno tužilaštvo Milivoja Katnića, poznatog po slabosti na Đukanovića. Ili, recimo, tužilaštvo Vesne Medenice, sada uhapšene zbog zloupotrebe položaja, učešća u organizovanom kriminalu, uticaja na sudije… U njeno doba, Đukanović je recimo izbjegao aferu Telekom, pred američkim finansijskim institucijama  dokazanu korupciju prilikom prodaje državne telekomunikacione kompanije. Utvrđeno je da je za prodaju kompanije Mađarima crnogorski vrh primio, ,,preko sestre visokog zvaničnika“, mito od 3, 7 miliona eura. U to doba predsjednik Savjeta za privatizaciju i premijer bio je upravo Đukanović. Jedini koji je mogao da donese odluku o prodaji tako važnog državnog preduzeća. Takvu odluku svakako nijesu mogli donijeti direktori Telekoma, koji su kasnije, u doba specijalnog tužioca Milivoja Katnića, završili na optužnici u slučaju Telekom. Đukanović i njegova sestra Ana Đukanović, takođe pominjana u aferi Telekom, zbog toga što je preko njene kancelarije stigao dio novca, za koji se smatra da je mito, nisu se našli na optužnici.

Nije to jedina afera u kojoj se spominje Đukanović, a koju je tužilaštvo odbacilo bez obzira na dokaze koji su upućivali na njegovu odgovornost. Tu je i Snimak. Taj slučaj je prekrižila državna tužiteljka Ranka Čarapić, poznata po brojnim slučajevima koji su skupljali prašinu u ladicama tužilaštva,  uprkos upozorenjima iz Brisela da se ta afera mora dovesti do kraja. Čarapićeva je odlučila da u snimcima, koje su čuli svi crnogorski građani, a u kojima najviši organi Đukanovićeve Demokratske partije socijalista planiraju kako da zloupotrebama državnih resursa dođu do još jedne izborne pobjede – nema krivičnog djela. Što bi rekao Đukanović – ,,verbalni delikt”.

Da su brojni planovi DPS-a i realizovani, te da je  na različite načine zloupotrebljavana država i njeni resursi u cilju izborne pobjede, bilo je mnoštvo dokaza. Uzalud.

Uzalud je bio i snimak biznismena Duška Kneževića, na kom se vidi kako on daje funkcioneru DPS-a, Slavoljubu Stijepoviću, oko 100 hiljada eura za finansiranje izborne trke DPS-a. Istraga, koju je vodilo Katnićevo tužilaštvo nikada nije došla do vrha partije kojoj je novac namijenjen. Na optužnici su se našli Knežević, koji je sve objelodanio, i kurir –  Slavoljub Stijepović. Sudski proces koji je pretvoren u farsu, još traje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štamanom izdanju Monitora od petka 27. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Imamo mi i mnogo većih i dugovječnijih nevolja. ,,Zbog bahatog i bezobzirnog ponašanja vladajuće većine”, lani su poslanici DPS-a bojkotovali skupštinski rad u plenumu i odborima. Sada nešto slično rade Demokrate i DF. Samo što je argumentaciji za povremeni nedolazak na sjednice dodata izdaja narodne volje od strane doskorašnjih koalicionih partnera iz SNP-a i GP URA. Prethodno je (2016 – 2020) izgovor za opozicioni bojkot parlamenta bila afera državni udar. Koja do danas nije dobila sudski epilog. I neće, sva je prilika, u dogledno vrijeme. Svakako ne prije narednih parlamanetarnih izbora.

Ne žuri se ni zvaničnicima zakonodavne i izvršne vlasti. Makar dok je njima i njihovima dobro. Prepoznajte citat: ,,Da našu bezbjednu, zajedničku kuću do kraja uredimo po mjeri najviših demokratskih i ekonomskih standarda razvijene Evrope. Da gradimo sistem koji će pružati jednaku šansu svima. Da zakoni važe jednako za sve. Da prevaziđemo naslijeđene i nove podjele koje uzimaju snagu crnogorskom društvu…”. Pa pogodite autora: Dritan Abazović ove, Zdravko Krivokapić prošle ili Duško Marković 2017. godine?

Još teže je sjetiti se ko nam je i kada poručio: ,,Crna Gora kreće ka ekonomskom sunovratu. Pravni poredak u državi ne postoji. Vidimo haotično stanje u zdravstvenom sistemu…“. Pošto sličan, ili identičan, citat možemo naći u saopštenjima manje-više svih parlamentarnih partija (dva gore navedena su DPS-ova). U momentu dok sjede u opozicionim klupama. Kako su, u skorijoj prošlosti, svi bili i vlast i opozicija, tako je i navedeno postalo opšte mjesto. Na koje se zaboravi onog časa kada se domogne vlasti.

Zato su, uoči prve godišnjice referenduma o nezavisnosti goruće ekonomske teme bile sudbina Kombinata aluminijuma, Montenegroerlajnza, Duvanskog kombinata i Luke Bar. Danas je to pitanje krivice za propast KAP-a, Duvanskog i MNA (i jednog i drugog i trećeg mogla bi se dotaći priča o stečajnoj mafiji i Blažu Jovaniću) i švercu cigareta. Preko barske Luke.

Prošle godine, od Britanaca smo dobili popis kompanija (uglavnom ofšor) koje, po njihovim saznanjima, u carinskim skladištima Luke Bar drže cigarete i  drugu akciznu robu namijenjenu švercu. Domaćem i međunarodnom. Tada su uskladištene cigarete, kažu na žalost nekih uticajnih igrača bivših i aktuelnih vlasti, prebrojane a skladišta zapečaćena. Potom smo svjedočili navodnim krađama skladištenih cigara. Dok smo u samohvalisavim porukama Miloša Medenice čitali kako se i koliko zarađuje od tog posla. Konačno, država je početkom nedjelje konfiskovala ,,napuštenu” robu. Da bi, doslovno sjutradan, u Luci bio zaplijenjen novi tovar švercovanih cigareta. Sada vlast traži kupca. A opozicioni prvaci krivca, koga će optužiti za nastavak šverca.

Sa kokainom i narkoklanovima priča je nešto drugačija. Dvije izuzetne zapljene obilježile su prošlu godinu, ali i ukazale na razmjere tog posla u Crnoj Gori. Ipak, krajnje adrese i organizatori ostali su nepoznati organima gonjenja. Spekuliše se da li je to posljedica nedostatka iskustva, loše sreće ili namjere kriminalnih saradnika iz državnih institucija da zaštite svoje prave poslodavce. Uglavnom, jednog od nekoliko uhapšenih zbog sumnje da je karika u transportu narkotika, stražari Istražnog zatvora u Spužu ovih dana učestalo opominju da se skloni od prozora. Pošto je u blizini pronađena snajperska oprema. Ko mu, i zašto, radi o glavi – to je i dalje tajna.

Predstojeći praznik dočekaćemo sa najvećom prosječnom platom, uvećanom penzijom i rekordnom inflacijom od osamostaljenja Crne Gore. Neki smo tu (zaposleni u legalnom sektoru) na dobitku a drugi (penzioneri i nezaposleni) na još većem gubitku kada je u pitanju tzv. kupovna moć. Sa dvije državne aviokompanije, a bez auto-puta čiji se završetak najavljuje ravno tri godine (prvi Ugovor je predviđao da put bude otvoren 21. maja 2019).

Nijesmo sigurni koliko zemlja ima zaposlenih a koliko onih koji traže posao. Ne zna se koliko su tačne priče o ozbiljnim dugovima koje su Milojko Spajić i njegovi saradnici iz doskorašnjeg Ministarstva finansija i socijalnog staranja ostavili nasljednicima. Dugovi Fonda zdravstva takođe su predmet nagađanja. Nejasno je, izgleda, čak i to da li su veći ili manji od zatečenih u decembru 2020. Zato se zna: specijalistički pregledi proljetos se zakazuju za – oktobar. Pa ko dočeka.

I dalje smo, kažu, regionalni lider euroatlanskih integracija. Komšije nam, biće, zavide zbog toga. Iako je susjed (Hrvatska) odavno punopravna članica EU i NATO-a, sa perspektivom skorog ulaska u Euro i Šengen zonu (evropska valuta i režim otvorenih granica).

Nova Vlada, baš kao prethodna i ona prije nje, obećava deblokadu procesa pristupanja EU. Praveći se da ne čuje evropske lidere koji govore o tome da Zapadnom Balkanu u dogledno vrijeme nema mjesta među punopravnim članicama Unije. Neki valjanu alternativu vide u inicijativi Otvoreni Balkan. Jedni zato što dolazi iz Beograda/Tirane a drugi zbog podrške koja je projektu Aleksandra Vučića i Edija Rame stigla iz Vašingtona. Iz skoro pa istih razloga na drugoj strani se protive planu regionalnog uvezivanja. Nikome nije palo na pamet da na papir stavi i javnosti predoči moguće koristi i štete – ekonomske, društvene, političke – tog projekta iz perspektive Crne Gore i njenih građana.

Lakše je, umjesto toga, ponavljati stare priče. A i publika ih voli.

Pa bi se baš rijetki začudili kada bi, narednih dana ili prvom prilikom kada novouspostavljeno partnerstvo sa SNP-om postane prijetnja za njegove interese, Milo Đukanović ponovio prošlogodišnju presudu: „Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici“. A Andrija Mandić, recimo, i ovaj praznik je čestitao prigodnom porukom da ,,neki pripadnici nekadašnjeg Bloka za zajedničku državu danas, napadnim i smiješnim čestitkama za 21. maj, brukaju i sramote vlastitu prošlost i nedostojno podilaze crnogorskim separatistima”. Poentirajući tvrdnjom kako „srpski narod nema nikakvog razloga da slavi 21. maj”.

Neka si im rek’o, klicali bi sljedbenici. Svaki ispod svoga orla.

Neke ptice nikad ne polete. „Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su u dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Slična strahovanja nismo čuli od bivših čelnika tužilaštva, kada je riječ o napadu na istraživačku novinarku Oliveru Lakić, direktoricu i glavnu urednicu portala Libertas. Lakićeva još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni. Sve zbog istraživačkog novinarstva kojim je ukazala na koruptivne i kriminalne aktivnosti moćnika u Crnoj Gori. Tada su kao napad na državu, doživljavali pritisak domaće i međunarodne javnosti da se počinioci i nalogodavci ranjavanja Lakićeve privedu pravdi.

Sead Sadiković, dugogodišnji novinar i član UO Društva profesionalnih novinara, kaže da je pritisak javnosti samo djelimično učinkovit i to tek kada je u sinergiji sa pritiskom međunarodne zajednice. Tek takav udružen pritisak natjera institucije da reaguju, ne i da riješe određeni porblem ili aferu.

„Djeluje nestvarno postaviti pitanje političke volje za obračun sa kriminalom. Osim kada politika nije u sprezi sa kriminalom. U dvije skorašnje afere koje pominjete postoje osnovi sumnje da jeste“, kaže Sadiković za Monitor. „U tom se kontekstu može tražiti i odgovor na pitanje zašto institucije nisu reagovale u vezi ova dva slučaja (Medenica i Lazović) iako su i prije objave u medijima imali informacije koje upućuju na kriminal i u bezbjednosnim i pravosudnim organima. Teško da neko može uhapsiti samog sebe, ili sopstvenog projektanta kada su institucije u pitanju.“

I aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić smatra da je sumnjivo što se formiranje predmeta i istražne radnje u aferama Medenica i Lazović dešavaju tek nakon što je portal Libertas objavio informacije Europola i transkripte dekodiranih razgovora sa SKY-ja. „Otvara se pitanje da li bi se krenulo u proces procesuiranja osumnjičenih da javni pritisak nije bio toliko jak. To dodatno narušava ugled institucija koje već ne uživaju povjerenje građana“, navodi Jokić za Monitor. „Političke strukture koje nakon svake akcije policije i tužilaštva zasipaju medijski prostor i prisvajaju zasluge za sebe, još više narušavaju povjerenje institucija u očima javnosti jer se stvara percepcija, iako možda nepravedno, da se suštinske promjene nisu desile već da se samo politički pritisak na te institucije promijenio.“ Ona smatra da ćemo u narednom periodu svjedočiti ili depolitizaciji sudstva, tužilaštva i policije ili samo promjeni centara moći koje vrše uticaj na njih.

Sadiković, inače član Komisije za istrage napada na novinare i imovinu medija, ukazuje zašto mimo svih zakonskih rokova nije podignuta optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić. „Kavčani i šverc cigareta, što se povezuje sa bezbjednosnim strukturama, posebno su aktuelni posljednjih pola godine. Te strukture treba da obezbijede dokaze da bi optužnica protiv napadača na Olju Lakić bila podignuta. Kvalitet dokaza prije desetak godina bio je takav da je optužnica pala. Bolje i sada da je ne podižu ako će opet da padne. U strukturama koje obezbjeđuju dokaze je problem. U institucijama koje ne bi da se previše odmotava klupko je ključ“.

Kao član pomenute Komisije Sadiković je registrovao da je prije par godina, uoči posjete visokog međunarodnog zvaničnika, javnosti saopšteno da optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić samo što nije podignuta „i da se uglavnom svi detalji znaju“. Tada je, kaže, sinergija javnosti i međunarodnog faktora dovela samo do fingiranja procesa.

Umjesto optužnice i slanja napadača iza rešetaka, Lakićevoj je ovih dana pojačana policijska zaštita zbog tekstova koje je objavio Libertas. Sa mnogih međunarodnih i domaćih adresa, crnogorska vlast je kritikovana jer istrage povodom brojnih napada, a i pokušaja ubistva novinarke Lakić, nijesu dovele do napadača i nalogodavaca. Nakon devet mjeseci od ranjavanja, 19. februara 2019. godine, a samo dva dana prije dolaska tadašnjeg komesara za proširenje Evropske unije (EU) Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana je zajednička konferencija Uprave policije (UP) i tužilaštva, kada je saopšteno da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić. Dan kasnije, Više tužilaštvo je dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv Filipa Bešovića, Marija Miloševića, Filipa Kneževića, Gorana Rakočevića, Dejana Vukašinovića, Luke Bulatovića, Mijaila Stojanovića, Marinka Rajkovića i Sanje Božović, ali ni u jednom dijelu nije eksplicitno navedeno da je baš organizator udruženja pucao na novinarku.

„Njihov motiv je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona“, saopštio je specijalni tužilac Saša Čađenović u decembru 2020. Ostalo je na riječima.

„Vjerujem da će doći dan kada će institucije moje države biti na mojoj i strani mojih kolega i da ćemo se zajedno boriti za bolje, bezbjednije i pravednije društvo“. To je izjavila nakon što joj je prije više od tri godine u Vašingtonu uručena Međunarodna nagrada za hrabre žene, prema izboru američkog Stejt departmenta.

Olivera Lakić ne odustaje od onog boljeg i pravednijeg društva. Uprkos svemu.

 

Uljarević: Potrebna doza opreznosti prilikom objave podataka

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) gostujući na TV Vijesti kazala je da je u objavi doumenata Europol-a važan i ugao „neselektivnog“ objavljivanja prepiski, koje mogu kompromitovati nevine ljude koji se pominju ali i pomoći drugima da sakriju tragove. Pojasnila je da nismo imali ocjenu nadležnih organa šta je od svega nešto iza čega stoje određena krivična djela.

„Jedno je ako vi pričate o nečemu i pominjete neke ljude, a drugo je ako postoji dokaz da su ljudi čiji su nadimci korišćeni zaista bili dio te kriminalne grupe ili oni koji su pominjani da su počinili određeno krivično djelo“, pojašnjava Uljarević.

Kaže da se stiče utisak kako su u isti koš stavljeni različiti ljudi, koji u konačnici mogu biti dovedeni i u životnu opasnost. Riječ je, smatra, o ljudima koji nijesu učestvovali u tim radnjama ili koji su pokušavali neke stvari i da spriječe.

„Mislim da je potrebna pojačana doza opreznosti prilikom objavljivanja takvih dokumenata i mislim da je i tužilaštvo moglo da se oglasi na jasniji način kada je riječ o podacima koji su objavljeni. Ma koliko oni nama bili jako interesantni i ma koliko to imalo dimenziju javnog interesa, ipak je moglo biti upozorenje nekim ljudima, bilo da su direktno pomenuti ili ne, da pobjegnu, da prikriju dokaze i slično“, kaže Uljarević.

 

Na Lakićevu počeli napadi nakon priča o švercu cigareta

Olivera Lakić je česta meta napada postala nakon što je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici Tara, ali i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Pisala je da iz tog švercerskog posla stoje ljudi iz policije i ANB-a.

Prve prijetnje stigle su početkom 2011. godine od zaposlenog u mojkovačkoj fabrici Slavka Musića, koji je, zbog ugrožavanja sigurnosti, osuđen na četiri mjeseca zatvora. Nisku zatvorsku kaznu dobio je i Ivan Bušković, koji je osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. godine ispred zgrade udario novinarku Lakić koja se kući vraćala sa posla. Naručilac tog napada nikada nije otkriven.

Tri mjeseca nakon što je novinarka ranjena u maju 2018, na mjesto direktora policije ponovo je imenovan Veselin Veljović, čijem šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih kćerki Olivere Lakić u februaru 2011. godine, nakon serije članaka u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike Tara. Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.

Tokom postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici utvrđeno je da su sin Rabrenovića i još dva člana njegove porodice koristili telefonski broj, koji je tokom januara i februara 2011. godine „putovao“ sa Veljovićevim vozačem, te da je ista kartica korišćena i u aparatu sa kojeg je prijećeno Lakićevoj kćerki. Sve to nije bilo sporno sutkinji Larisi Mijušković Stamatović, koja je Rabrenovića oslobodila zbog nedostatka dokaza.

Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod nadležnih tužilaca. Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo